Poslovni broj: UsI-793/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice pod 1) HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Duji Koceiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinska inspekcija, Područni ured u Splitu, Mike Tripala 6, Split, OIB: 33706439962, radi uklanjanja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 6. studenog 2025. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti tuženika, dana 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/141, URBROJ: 443-02-03-12-02-25-02 od 6. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužiteljica za određivanjem odgodnog učinka

tužbe.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/141, URBROJ: 443-02-03-12-02-25-02 od 6. ožujka 2025. naređeno je tužiteljicama kao vlasnicama da u roku od 15 dana sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to sa sjeverozapadnog dijela predmetne čestice uklone nadstrešnicu na čeličnoj konstrukciji sa betonskom podlogom, sa na sjevernoj strani potpornim betonskim zidom visine cca 1,50 m2 i kosim jednostrešnim krovištem visine do streha krova od 2,10 do 2,40 m i pokrovom od valovitog salonita sa konstrukcijom: od drvenih greda, maksimalne tlocrtne dimenzije 3,15 x 2,20 m

- istočno od nadstrešnice, na betonskoj ploči, zidanu prizemnu građevinu maks. tloc. dimenzije 4,10 x 3,20 m, i jednostrešnim krovom visine do strehe od 2,40 do 3,00 m sa pokrovom od valovitog salonita na drvenim gredama

- istočno od gore navedenih prizemnih građevina u nizu, arm. bet. gustirnu maks. tloc. dim. 2,50 x 1,90 m, visine iznad okolnog tla 1,10 m

a koje su izgrađene izvan građevinskog područja, na posebno zaštićenom području Park šume Marjan, na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u posjedovnom listu označene kao kulturno dobro, bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole.

2. Tužiteljice u pravodobnoj tužbi u bitnome navode kako tijekom postupka činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, pa tako tuženik u osporenom rješenju niti ne navodi kada bi sporne građevine bile izgrađene, niti je utvrđivao da li su iste legalizirane, odnosno da li su upravo tužiteljice investitori. Okolnost da su tužiteljice suvlasnice predmetne nekretnine ne znači da su iste ujedno i investitori, pa je u konkretnom slučaju rješenje o uklanjanju trebalo donijeti protiv nepoznate osobe. Nadalje, u tužbi se ističe kako je tijekom postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja povrijeđeno pravo tužiteljica zajamčeno čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku i to stoga jer im nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje ove upravne stvari. Takvim postupanjem, tj. ne postupanjem, tuženik je učinio bitnu povredu odredbi upravnog postupka. Konkretan upravni postupak vodio se na način koji je nepravičan za tužiteljice te je kao takav doveo i do povreda zajamčenih ustavnih prava i konvencijskih jamstava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to članak 6. stavak 1. koji definira pravo na pošteno suđenje, a koju odredbu tužitelji citiraju. Također, Europski sud za ljudska prava zauzeo je kriterije kojih se sva tijela vlasti u Republici Hrvatskoj imaju pridržavati, pa tako i tijelo koje je donijelo pobijana rješenja, podnositelj ove tužbe ističe sljedeće: Svrha odredbe članka 6. st. 1. Konvencije, sud (tribunal) u smislu čl. 6. Konvencije karakterizira, u sadržajnom smislu izraza, njegova sudska funkcija, a to znači odlučivanje o stvarima u njegovoj nadležnosti na temelju pravila prava i nakon postupka provedenog na propisani način. On mora također zadovoljiti i niz zahtjeva kao što su neovisnost (posebno od izvršne vlasti), nepristranost i jamstva koja daje svojim postupkom, od kojih ih se nekoliko spominje u tekstu samog članka 6. st. 1. (vidi predmet Zlinsat, spol.s.r.o., v. Bulgaria, br. 57785/00, stavak 75. 15.06.2006.). Tužiteljice posebno ističu kako je na mjestu građevina kojih se rješenjem nalaže uklanjanje na istom mjestu postojala prizemna građevina koja je adaptirana u gabaritima postojećih građevina a ista služi za poljoprivredne alate i kao zaklon od nevremena, dakle služi svrsi poljoprivrednog zemljišta. Predmetna čestica predstavlja poljoprivredno zemljište koje je u kontinuiranoj obradi više od 100 godina. Nadalje, tužiteljice ističu kako je u trenutku podnošenja ove tužbe, u tijeku postupak usklađivanja granica Park šume Marjan sa važećim Zakonom o zaštiti prirode, pa se niti jedan akt, pa tako ni GUP Grada Splita ne može donositi dok se zaštićeno područje ne uskladi sa tim Zakonom. Zakon o zaštiti prirode definira park šumu kao šumu i šumsko zemljište za javnu upotrebu, pa se privatno zemljište nikako ne može smatrati park šumom. Navedeno zemljište ni u bivšem sustavu nije korišteno kao park šuma i stoga je zakonito denacionalizacijom vraćeno vlasnicima. Kao dokaz tome navodi se i činjenica da je Državna geodetska uprava je odbila upisati u katastarske operate posebni pravni režim park-šuma (DGU (Rješenje Klasa: 932- 01/19-01/50, Urbroj: 541-26/1-19-5). Posljedica svega navedenog su nezakonito uskraćena Ustavom RH zajamčena prava vlasnika privatnih zemljišta, jer privatno poljoprivredno zemljište nema obilježja šume te isto za obilježja nije imalo ni u trenutku proglašenja. Također nije šuma kako u katastru, tako i u naravi, te slijedom toga ne može biti ni svrstano u zaštitu „park šuma“. Propisan je i način kako se ukida zaštita sa zaštićenog područja te je isti naveden na stranici Ministarstva gospodarstva, pa tako zakon kaže da tijekom vremena, zaštićeno područje može izgubiti obilježja radi kojih je zaštićeno te se zaštita za takvo područje može ukinuti sukladno odredbi članka 128. važećeg Zakona o zaštiti prirode, a što je na Marjanu i slučaj. Obzirom na sve navedeno, tužiteljice traže od suda da poništi osporeno rješenje tuženika te da tuženika obveže na naknadu troška ovog upravnog spora.. Također, tužiteljice predlažu da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe u smislu odredbe čl. 42. st. 2. ZUS-a, to iz razloga što zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke u ovom slučaju, a odgoda nije protivna javnom interesu, a tužiteljicama bi se izvršenjem osporenog rješenja nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Građevine kojih je uklanjanje naloženo, nalaze se na tom mjestu preko 100 godina, legalizirane su jer su izgrađene prije 1968.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

4. Dostavom svih navedenih podnesaka i održavanjem javne rasprave 8. travnja 2025. godine strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

5. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnog upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljica da ih se u ovom sporu sasluša kao stranke te da se provede očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka građevinske i geodetske struke, kao suvišan, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja tih dokaza, obzirom na dokaze koji su izvedeni tijekom trajanja upravnog postupka.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja kojim se tužiteljicama nalaže ukloniti građevinu na način i u rokovima kako je to pobliže opisano u izreci osporenog rješenja.

8. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni odredbe članka 108. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZDI) prema kojoj u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine, 6. obustavu građenja.

8.1. Odredbom članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o državnom inspektoratu propisano je kako u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole. Prema stavku 3. citirane zakonske odredbe rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora odnosno vlasnika da će se: 1. izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, 2. Izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, 3. b e z donošenja dopunskog odnosno novog rješenja ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. ovoga Zakona, ako takvih bude.

8.2. Odredbom članka 114. Zakona o državnom inspektoratu propisano je kako se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe, kako rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana, niti duži od sto dvadeset dana, te da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

8.3. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je dana 11. prosinca 2024. izvršen inspekcijski pregled kojim je, a kako to proizlazi iz zapisnika sastavljenog povodom tog pregleda, utvrđeno da je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja izgrađeno više građevina i to: na sjeverozapadnom dijelu nadstrešnica na čeličnoj konstrukciji sa betonskom podlogom, sa na sjevernoj strani potpornim betonskim zidom visine cca 1,50 m2 i kosim jednostrešnim krovištem visine do streha krova od 2,10 do 2,40 m i pokrovom od valovitog salonita sa konstrukcijom: od drvenih greda, maksimalne tlocrtne dimenzije 3,15 x 2,20 m

- istočno od nadstrešnice, na betonskoj ploči, zidanu prizemnu građevinu maks. tloc. dimenzije 4,10 x 3,20 m, i jednostrešnim krovom visine do strehe od 2,40 do 3,00 m sa pokrovom od valovitog salonita na drvenim gredama

- istočno od gore navedenih prizemnih građevina u nizu, arm. bet. gustirnu maks. tloc. dim. 2,50 x 1,90 m, visine iznad okolnog tla 1,10 m, te armirano betonski zid visine cca 1,80cm i maksimalnih tlocrtnih dimenzija 5,00x1,165 m. 10. Nadalje, tijekom postupka tužiteljice su pozvane na očitovanje glede utvrđenog činjeničnog stanja, te su u svojim podnescima od 10. veljače 2025. navele kako je prizemna građevina tlocrtne veličine 4,10x3,30m zidana od šupljih betonskih blokova, te je neupotrebljiva za stanovanje a istu je sagradio njihov pok. otac ĆB 1983. na mjestu stare prizemnice, te služi za odlaganje poljoprivrednih alata i plodova. Obzirom da je riječ o objektu koji je služio isključivo za potrebe poljoprivrednog zemljišta, da nikada nisu zatražili ozakonjenje tog objekta. Nadalje, u odnosu na nadstrešnicu navele su kako je ista služila kao prostor za držanje psa, dok je gustirna za vodu bila izgrađena obzirom da zemljište nije imalo vodu, a korištena je sve dok nisu spojeni na gradski vodovod.

11. Nakon ovako provedenog postupka dana 6. ožujka 2025. doneseno je osporeno rješenje kojim je tužiteljicama kao vlasnicima, naloženo da uklone nadstrešnicu na čeličnoj konstrukciji sa betonskom podlogom, sa na sjevernoj strani potpornim betonskim zidom visine cca 1,50 m2 i kosim jednostrešnim krovištem visine do streha krova od 2,10 do 2,40 m i pokrovom od valovitog salonita sa konstrukcijom: od drvenih greda, maksimalne tlocrtne dimenzije 3,15 x 2,20 m , zidanu prizemnu građevinu maks. tloc. dimenzije 4,10 x 3,20 m, i jednostrešnim krovom visine do strehe od 2,40 do 3,00 m sa pokrovom od valovitog salonita na drvenim gredama te arm. bet. gustirnu maks. tloc. dim. 2,50 x 1,90 m, visine iznad okolnog tla 1,10 m s obrazloženjem da su navedene građevine građene bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole.

12. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno tijekom trajanja inspekcijskog postupka, te prethodno citirane zakonske odredbe, ovaj sud je stava kako je pravilno tuženik donio rješenje kojim je tužiteljicama naložio uklanjanje predmetnih građevina, obzirom da iz samog očitovanja stranaka tijekom inspekcijskog postupka proizlazi da su navedeni objekti građeni bez građevinske dozvole, a da nisu ozakonjeni. Što se tiče navoda tužiteljica o tome da je na nekretnini evidentiran objekt prije 1968. godine, valja reći kako nije sporno da je na predmetnoj čestici postajao objekt evidentiran prije 1968., međutim same tužiteljice su u svom očitovanju navele kako je na mjestu prethodno postojećeg objekta, njihov otac sagradio prizemnu kućicu 1983. godine. Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ o objektu koji je građen prije 1968. godine i za kojega bi vrijedila presumpcija da je građen prema građevinskoj dozvoli. Obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o objektu kojega bi gradnja bila moguća bez građevinske dozvole, to je pravilno tuženik naložio tužiteljicama da uklone navedeni objekt. Navedeno vrijedi i za ostale objekte kojih je osporenim rješenjem naloženo uklanjanje jer je riječ o građevinama za koje je potrebno ishoditi akt o gradnji, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

13. Nadalje, a u odnosu na navode tužiteljica kojima osporavaju pasivnu legitimaciju navodeći kako one nisu investitori predmetnih građevina, a koju okolnost da tuženik nije ni utvrđivao u provedenom postupku, valja reći kako su isti neosnovani. Naime, sukladno odredbi čl. 106. st.1. Zakona o Državnom inspektoratu određeno je da se inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom. Obzirom na činjenicu da tužiteljice nisu osporile da bi upravo one bile vlasnice predmetne nekretnine i objekata na njoj izgrađenih, te uzimajući u obzir da su izjavile kako je te objekte gradio njihov pokojni otac, to je jasno da se inspekcijska mjera nije mogla izreći investitoru, već je sasvim pravilno, tuženik uklanjanje naložio tužiteljicama kao vlasnicama.,

14. U odnosu pak na tužbene prigovore u kojima tužiteljice navode kako je sporno nalazi li se predmetna nekretnina u obuhvatu Park šume Marjan, s obzirom na to da odluka kojom je određen obuhvat tog zaštićenog područja nije usklađena sa Zakonom o zaštiti prirode ni sa Zakonom o šumama, za kazati je kako sud niti ovakve navode ne nalazi osnovanima. Naime, iz podataka upravnog spisa, kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, nedvojbeno proizlazi da su građevine u odnosu na koje je tužiteljima naređena inspekcijska mjera uklanjanja izgrađene u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14-pročišćeni tekst), izvan građevinskog područja, i to u zoni javnih zelenih površina Park šuma Marjan, a predmet ovog spora ne može biti ocjena zakonitosti Generalnog urbanističkog plana Grada Splita.

15. Konačno, vezano uz tužbene navode u kojima se navodi da tuženik prije donošenja osporenog rješenja nije provjeravao vodi li se u odnos na premetnu građevinu postupak za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, valja reći da tuženik nema zakonsku obvezu provjeravati takvu okolnost, već je dužan utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o nezakonitoj gradnji, te ukoliko utvrdi da je riječ o takvoj gradnji, ovlašten je donijeti rješenje kojim nalaže inspekcijsku mjeru uklanjanja, na koji način je tuženik u predmetnoj upravnoj stvari i postupio. Osim toga, same tužiteljice su u svom očitovanju na zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru navele kako objekti nisu ozakonjeni jer je riječ o objektima koji služe isključivo za potrebe poljoprivredne aktivnosti.

16. Pored toga, vezano za tužbene navode o tome da im nije omogućeno sudjelovanje u postupku, odnosno izjašnjavanje prije donošenja rješenja o uklanjanju, valja reći da su isti neosnovani jer je tužiteljicama dostavljen zapisnik o inspekcijskom pregledu te su se mogle na isti očitovati a što su i učinile dvojim podnescima od 10. veljače 2025. godine.

17. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je, po ocjeni ovog suda, tuženik na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te donio na zakonu osnovano rješenje, to je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Isto tako, po mišljenju ovog suda nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

19. Konačno, u odnosu na prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužiteljice nisu dokazale, niti učinili vjerojatnim da bi im izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, te uzimajući u obzir da je u konkretnom slučaju riječ o nezakonitoj gradnji na posebno zaštićenom području, kojom se devastira prostor, to ovaj sud drži da bi odgoda iz tog razloga bila i protivna javnom interesu, pa je zahtjev za određivanjem odgodnog učinka valjalo odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

20. Budući da tužiteljice nisu uspjele u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 2. prosinca 2025.

SUTKINJA

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. O žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA: - opun. tužiteljica,

- tuženiku,

- u spis.