Poslovni broj: Gž Ovr-655/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari ovrhovo- ditelja Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark, Egen sa sjedištem u Paldau 40, A- 8341 Paldau, Republika Austrija, upisan u Sudski Registar Zemaljskog Suda u Grazu pod brojem 67767h, OIB: 25376204437, zastupanog po punomoćnicima odvjetnici- ma iz Odvjetničkog društva Remenar i Remenar d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomo- ćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-675/2025 od 28. svibnja 2025., 2. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-675/2025 od 28. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem predmetna ovrha je odgođena do pravomoćnog okon- čanja parnice koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod pos- lovnim brojem P-3305/2024.

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12.., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: OZ), s prijedlogom da se preinači i prijedlog za odgodu odbije, podredno, ukine i vrati na ponovni postupak. Ovrhovoditelj potražuje trošak za sastavljanje žalbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Odredbom članka 65. stavka 1. i stavka 2.OZ-a propisani su razlozi za odgodu ovrhe koji kumulativno moraju biti ispunjeni da bi sud na prijedlog ovršenika odgodio ovrhu pa je tako stavkom 1. navedenog članka OZ-a propisano da sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu.

3.1. Nadalje, u konkretnom slučaju egzistira pretpostavka iz članka 65. stavka 1. točke 4. OZ-a jer je ovršenik protiv ovršne isprave (javnobilježničkog akta) na temelju koje je određena ovrha u ovom predmetu podnio tužbu za utvrđenje ništetnosti. Naime, takvo dokazivanje nije niti moguće provesti u okviru ovršnog postupka već će se provesti u parnici koja se po tužbi korisnika kredita CG (ovršenika) vodi protiv ovrhovoditelja kao tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3305/2024.

3.2. Osim toga, odluka suda prvog stupnja temelji se i na pravu Europske unije, Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 5 travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pri čemu se ističe da nepoštene uvjete u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da su protivne nacionalnom propisu poput onoga iz glavnog postupka na temelju kojega nacionalni sud, koji je odlučio o prijedlogu za ovrhu temeljem Ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

3.3. U skladu sa stavom suda prvog stupnja da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu proizlaze i utvrđenja Suda Europske unije u presudama poslovni broj C-537/12, C-116/13, C-200/13 u kojima ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršene prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kada bi ta odluka o meritumu bila donesena u korist potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu "a posteriori" u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, tim više ako bi se pljenidba nekretnine odnosila na stan potrošača i njegove obitelji koji bi tada bio konačno izgubljen. Takva zaštita stoga ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe, suprotne cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ.

3.4. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio i drugu pretpostavku za odgodu ovrhe, jer je ovršenik i po ocjeni ovog suda, učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

3.5. S obzirom na navedeno žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja o odgodi ovrhe trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

4. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja žalbe nije prihvaćen jer nije uspio sa žalbom.

U Splitu 2. prosinca 2025.

Sutkinja

Marija Šimičić