Poslovni broj: Gž Ob-48/2023-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u parničnom predmetu 1. tužiteljice mlt. A. O., OIB … i 2. tužiteljice mlt. L. O., OIB …, koje zastupa majka i zakonska zastupnica T. O., OIB …, iz N., i punomoćnica M. B., odvjetnica iz O., protiv tuženika Z. O., OIB …, iz N., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u N., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 P Ob151/2023-6 od 20. rujna 2023., 16. listopada 2023.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 P Ob-151/2023-6 od 20. rujna 2023. pod točkom I izreke i pod točkom III izreke (koja je omaškom u pisanju izreke pobijanog rješenja označena kao točka II, a kojom je određeno trajanje privremene mjere).

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda je, u parničnom prvostupanjskom predmetu, određena privremena mjera kojom je tuženiku određena obveza uzdržavanja za mlljt. djecu A. O. i L. O. svake u visini od 120,00 eura/904,14 kn mjesečno od 20. rujna 2023. na način, u roku i sa zateznim kamatama kao u prvostupanjskom rješenju, a dok budu za to postojali zakonski razlozi (točka I izreke), dok je u preostalom dijelu prijedlog za privremenu mjeru odbijen (točka II izreke) te je određeno da će privremena mjera bit na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem: P Ob151/2023 (točka III izreke, koja je omaškom u pisanju izreke pobijanog rješenja označena kao točka II, a što prvostupanjski sud u svako doba može ispraviti).

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tuženik te ga, iako navodi da žalbu podnosi protiv rješenja u cijelosti, prema žalbenim navodima pobija pod točkom I izreke i pod točkom III izreke (koja je omaškom u pisanju izreke pobijanog rješenja označena kao točka II) kojom je određeno trajanje privremene mjere, a kako je iz žalbe razvidno radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik. Rješenje nema nedostatke radi kojih se ne bi moglo ispitati pa niti one na koje se ukazuje u žalbi.

6. Odredbom članka 538. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23., dalje: ObZ) propisano je da se privremena mjera radi uzdržavanja, ako tim Zakonom nije drugačije određeno, može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

7. Obzirom je učinjeno vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja tuženika kao oca mlljt. djece A. O. i L. O. (koje stanuju s majkom) te da je mjera osiguranja uzdržavanja predložena u korist djece, uz utvrđene činjenice da je tuženik radno sposoban, da je nezaposlen od 15. rujna 2023. do kada je ostvarivao primanja oko 300,00 eura, a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odredio privremenu mjeru radi uzdržavanja kao u pobijanom rješenju pod točkom I izreke (članak 529. stavak 1. točka 2. ObZ) s trajanjem kao pod točkom III izreke (koja je omaškom u pisanju izreke pobijanog rješenja označena kao točka II).

8. Odredbom članka 539. stavka 1. ObZ propisano je da je u postupcima u kojima se odlučuje o uzdržavanju djeteta sud dužan već na pripremnom ročištu ili prvom ročištu za glavnu raspravu, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odnosno, ako to okolnosti slučaja zahtijevaju, i prije toga, neovisno o tome je li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika na pripremnom ročištu održanom kod prvostupanjskog suda 19. rujna 2023. tuženik je imao mogućnost da se izjasni i o prijedlogu za privremenu mjeru pa kada je tuženik izjavio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i za to iznio razloge tada se izvan svake razumne sumnje protivio i prijedlogu za određivanje privremene mjere.

9. Prvostupanjski sud je odredio obvezu uzdržavanja za svako mlljt. dijete po 120,00 eura/904,14 kn. Djeca su u dobi od 11 godina. Zakonski minimum za uzdržavanje propisan je Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 48/23.) prema kojoj je propisani minimalni iznos za dijete od 7 do 12 godina 203,15 eura. Budući je prvostupanjski sud odredio tuženiku obvezu uzdržavanja ispod zakonskog minimuma, očito vodeći računa o odredbi članka 314. stavka 3. ObZ, to su žalbeni navodi tuženika vezani za visinu uzdržavanja neosnovani i ne mogu se prihvatiti.

10. Na žalbene navode valja i navesti da djeca imaju prednost pred drugim obvezama, tako i pred obvezom otplate kredita, te je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti. Tuženik je osoba srednje životne dobi (rođen 1976.), tijekom postupka niti je tvrdio niti je dokazao da je radno nesposoban i da svojim radom ne može ostvariti prihode za svoje uzdržavanje, kao i uzdržavanje svoje mlljt. djece.

11. Slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP.

12. Prvostupanjsko rješenje nije ispitivano pod točkom II izreke (kojom je djelomično odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere) jer u tome dijelu nije pobijano žalbom.

U Sisku, 16. listopada 2023.