REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1817/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja WÜRTTEMBERGISCHE VERSICHERUNG AG, OIB 38233005162, Njemačka, W&W Platz 1,70806 Kornwestheim, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, u Varaždinu, Graberje 4, protiv I. tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, i II. tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., OIB 00432869176, Capraška ulica 6, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 7. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, i drugotuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., OIB 00432869176, Capraška ulica 6, solidarno isplatiti tužitelju 4.550,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 18. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 4.550,00 EUR o d 6. svibnja 2020. do 17. listopada 2021. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

III. Nalaže se prvotuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., i drugotuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d. solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.107,42 EUR, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.824,78 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan prvotuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5,32 EUR.

VI. Odbija se kao neosnovan drugotuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. rujna 2024. podnio tužbu protiv prvotuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, i drugotuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., OIB 00432869176, Capraška ulica 6, radi isplate regresnog potraživanja koje je proizašlo iz štetnog događaja koji se dogodio 3. listopada 2021. na autocesti A1, uslijed naleta divljači (srne) na vozilo registarske oznake [registarska oznaka], a koje je kod tužitelja bilo osigurano policom kasko osiguranja, a na temelju koje je vlasniku oštećenog vozila VR, tužitelj naknadio štetu u ukupnom iznosu od 4.550,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedičnu vezu između njegovog postupanja i nastale štete, u bitnome istaknuvši kako iz tužbe nije razvidno u čemu se sastojao propust tuženika jer sama činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste sama po sebi ne znači da tuženik nije postupio u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta („Narodne novineˮ broj: 90/14) te Pravilnikom o ophodnji javnih cesta („Narodne novineˮ broj: 75/14) i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novineˮ broj: 7/21), kao i da nije isključen doprinos vozača predmetnom štetnom događaju. Navodi da iz raspoložive dokumentacije proizlazi da je vozač potpisao Europsko izvješće o prometnoj nesreći, napustio mjesto naleta, da nije utvrđena brzina kojom se kretao jer nema policijske potvrde ni alkotesta, a da na mjestu nesreće vrijedi ograničenje brzine od 100,00 km/h ograničeno fiksnim znakom zbog nagiba kolnika autoceste. Smatra da do štete nije došlo zbog radnje tuženika, već od opasne stvari pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Drugotuženik HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., osiguravatelj prvotuženika, je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost prvotuženika za nastanak štete, tijek zateznih kamata od 20. lipnja 2020., predložio je odbiti tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao e-mail (str. 13. spisa), izvješće o prometnoj nesreći (str. 14. spisa), regresni zahtjev (str. 43. i 44. te 50 i 51. spisa), obavijest o zaprimanju odštetnog zahtjeva (str. 45. spisa), obavijest o statusu odštetnog zahtjeva (str. 46. i 47. spisa), dopis (str. 48. spisa), e-mail (str. 49. i 52. spisa), zapisnik o prometnoj nesreći (str. 92. do 95. spisa), putni radni list (str. 96 i 97. te 144. i 145. i 381. i 382. spisa), ophodarski dnevnik (str. 98. i 142. i 379. spisa), dnevnik rada (str. 99. i 143. i 380. spisa), izjavu BR VR (str. 100. i 101. i 106. i 109. spisa), izjavu o postavljenoj privremenoj regulaciji prometa (str. 103. spisa), izvršio je uvid u fotografije (str. 104., 118. 126. te 186. 211., 368. do 371. spisa), pročitao ovjereni prijevod police (str. 149. do 152. spisa), ovjereni prijevod dopisa i nalaza i mišljenja vještaka (str. 159. do 171. spisa), ovjereni prijevod dopisa (str. 213. do 214. spisa), ovjereni prijevod doznake (str. 219. spisa), prijamnu knjigu (str. 233. spisa), izvršio uvid u snimke dostavljene uz podnesak od 11. studenog 2024. (str. 314. i 315. spisa). Također u dokaznom postupku saslušani su svjedoci UR i OR te je izvedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, radi utvrđenja dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i visine štete (str. 402. do 415. spisa).

5. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆR jer je preminuo, kao ni dokaz izvođenjem uviđaja jer je sve činjenice moguće utvrditi iz isprava u spisu.

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu tijeka zateznih kamata.

7. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 4.550,00 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime naknade štete nastale na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao BR, osiguranim policom kasko osiguranja kod tužitelja, zbog prometne nesreće od 3. listopada 2021. na autocesti A1, na 78 km autoceste, do koje je došlo naletom na divlju životinju (srna).

8. Između stranaka je sporan nastanak štetnog događaja, osnova i visina tužbenog zahtjeva, uzročno-posljedična veza između nastanka štetnog događaja i nastale štete te odgovornost prvotuženika za štetni događaj.

9. Iz isprava u spisu (izvješće o prometnoj nezgodi, str. 14. spisa, zapisnik o prometnoj nesreći (str. 92. do 95. spisa), putni radni list (str. 96 i 97. te 144. i 145. i 381. i 382. spisa), ophodarski dnevnik (str. 98. i 142. i 379. spisa), dnevnik rada (str. 99. i 143. i 380. spisa), te pisanog iskaza svjedoka VR koji je upravljao predmetnim vozilom (str. 106. spisa), proizlazi da je do prometne nezgode došlo 3. listopada 2021., na autocesti A1 u smjeru Splita, oko 06,10 sati, u blizini Ogulina, na način da je na vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] naletjela divljač (srna), da su na mjesto štetnog događaja stigli prvotuženikovi zaposlenici, koji su pronašli uginulu srnu, kao i da su skupa s vozačem potpisali Europsko izvješće o prometnoj nezgodi.

10. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novineˮ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 119/19, dalje: ZC) određeno je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.

11. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pa da bi se oslobodio odgovornosti na prvotuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovog propusta u održavanju autoceste, odnosno da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Prvotuženik je tijekom postupka tvrdio da nema njegove odgovornosti za nastanak štetnog događaja, budući da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, već zbog iznenadnog dolaska divljači (srna) na autocestu, što tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje je dužan poduzeti prema propisima kojima su uređene obveze održavanja javnih cesta. Naveo je da su tuženikovi radnici uredno obavili ophodnju, odnosno da je ophodarska služba prošla mjestom štetnog događaja i nije primijetila nikakva oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi, dakle da je poduzeo sve propisane mjere prilikom održavanja autoceste, odnosno nikakvo oštećenje ili rupa na zaštitnoj žičanoj ogradi nije uočena , kao i da tužitelj nije isključio odgovornost vozača, odnosno njegov doprinos štetnom događaju.

13. Iz putnog radnog lista (str. 96. i 97. spisa), ophodarskog dnevnika (str.98 spisa) te dnevnika rada (str. 99. spisa) razvidno je da je ophodnja po ophodaru izvršena u periodu od 19,00 sati do 7,00 sati, pri čemu nije nađeno oštećenje zaštitne žičane ograde, ni druga opasnost po sigurnost prometa, već da je na 78 km vozilo udarilo u srnu i da je srna pronađena.

14. Iz pisanog iskaza svjedoka UR (str. 100. spisa) proizlazi da je radio u smjeni u 19,00 do 07,00 sati, da je pregledao stanje autoceste, cestovnog pojasa i zaštitne žičane ograde, da se ograda noću pregledava vizualno iz ophodarskog vozila, da na žičanoj ogradi nisu nađena oštećenja, da je pred kraj smjene došlo do naleta vozila na srnu, da je ograničenje brzine na 78,00 km bilo 100,00 km/h i da je pješice nakon toga pregledao detaljno žičanu ogradu, da nije našao nikakva oštećenja, a iz njegovog usmenog iskaza (str. 377. i 378. spisa) proizlazi još i da se vozilom voze ophodari po zaustavnoj traci i da vizualnim pregledom vrše pregled zaštitne žičane ograde, ali da sve ne mogu vidjeti zbog konfiguracije terena, raslinja, nagiba, usjeka i stijena, da između branika i zaštitne ograde postoji prazan prostor i da tu postoji mogućnost da divljač dođe na autocestu i to kod ulaza i izlaza na autocestu koje je udaljeno oko 9 km od mjesta prometne nezgode, da su 300 m od mjesta nesreće provjeravali je li oštećena žičana ograda na način da su pješke išli u pregled ograde, a drugu stranu ograde samo vizualno, da pojava divljači na cesti nije ništa neobično.

15. Iz iskaza svjedoka OR (str. 378. spisa) proizlazi da je on bio suvozač, da se radilo o jutarnjoj ophodnji na 78 km autoceste u smjeru Splitu iz Zagreba, da vrše vizualni pregled zaštitne žičane ograde vozeći se u ophodarskom vozilu i to tamo gdje je moguće vidjeti ogradu, da fizički ne mogu izvršiti pregled žičane ograde pješke za vrijeme smjene, da divljač može ući ispod rampe na naplatnim postajama, kao i u međuprostoru branika i zaštitne žičane ograde koja je odmaknuta od branika tako da postoji slobodan prolaz, da odmah nakon nesreće nisu pregledavali žicu, kao ni drugu stranu ograde.

16. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao logične i uvjerljive, a i iz njihovih iskaza proizlazi da su vizualno iz vozila provjeravali zaštitnu žičanu ogradu za vrijeme smjene, a pješke samo oko 300 m oko mjesta prometne nezgode, kao i da nisu pronašli oštećenje na ogradi provjerom na takav način, no da je moguće i da se divljač nađe na autocesti na neki drugi način, a ne zbog oštećenja ograde.

17. Valja navesti da je tuženik društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz čl. 2. st. 1. t. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesta. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste našla se divljač, što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena ili da je postojalo njeno oštećenje, jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste.

18. Sama činjenica da je tuženik izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i da nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikove odgovornosti za štetu ili da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Naime, s obzirom na to da tuženik upravlja autocestom i da je on bio u obvezi održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet, tuženik je dužan naknaditi štetu korisniku ceste prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu.

19. Upravo zbog činjenice da se divljač (srna) našla na kolniku autoceste ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena (odnosno dovoljno visoka) da spriječi ulaz divljači na autocestu (ili da kao što iz iskaza svjedoka proizlazi postoji dio slobodnog prostora između branika i ograde kroz koji se divljač može provući na autocestu) odnosno da je postojalo oštećenje ograde jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste .

20. Dakle, tuženik je kao osoba koja upravlja autocestom bio dužan postaviti i održavati zaštitnu žičanu ogradu koja bi spriječila izlazak divljači na cestu. Do predmetne prometne nesreće je došlo na način da je divljač naletjela na vozilo na autocesti zbog nepravilnog održavanja prometnice, jer u protivnom do izlijetanja divljači na cestu ne bi došlo, stoga je neosnovan tuženikov prigovor da ne postoji njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja.

21. U odnosu na osporenu uzročno-posljedičnu vezu, dinamiku nastanka štetnog događaja te visinu štete, izveden je dokaz prometnim vještačenjem.

22. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića (str. 401. do 415. spisa), proizlazi da je prilikom naleta došlo do kontakta lijeve strane divljači i lijeve čeone polovine vozila, da se naletna brzina vozila na životinju kretala od oko 110 -120 km/h, da prosječna brzina kretanja divljači pri trčanju iznosi odo 25-30 km/h, da je nailazak životinje najranije mogao biti vidljiv kada je životinja prešla preko odbojne ograde na razdjelnom pojasu, kada se nalazila oko 8 m od naletne pozicije , da je vozač životinju mogao uočiti 1,05 sekundi prije naleta, i da je reagirao u najranijem mogućem trenutku forsiranim kočenjem slijedi da se neposredno prije nezgode kretao brzinom od oko 124 km/h, a da je brzina kretanja ograničena zakonskim odredbama na 130 km/h.

23. Također, da se u trenutku uočavanja opasnosti vozilo od mjesta naleta nalazilo udaljeno od oko 35,7 m i da bi na toj udaljenosti vozač forsiranim kočenjem izbjegao nalet na životinju da se kretao brzinom do 66 km/h. Ako bi uvažili da životinja prije naleta ni u jednom trenutnu ne bi naglo promijenila smjer kretanja i da bi u nastavku kretanja izašla izvan desnog gabarita vozila najkraćim putem, u tom slučaju bi nalet bio izbježiv pri brzini od oko 100 km/h jer bi u tom slučaju dok vozilo dođe do mjesta naleta životinja već izašla izvan desnog gabarita vozila.

24. U odnosu na opseg i visinu štete iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da trošak popravka vozila prelazi 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan utvrđivanja štete i da je popravak ekonomski neisplativ pa štetu treba smatrati totalnom štetom, da novo nabavna cijena vozila s PDV-om od 19% i uvećanjem na ime dodatne opreme vozila iznosi 71.914,00 EUR, da amortizacija iznosi 89,20% pa vrijednost vozila na dan utvrđivanja štete iznosi 7.766,71 EUR, dok vrijednost ostatka oštećenog vozila oko 3.106,68 EUR, zbog čega stvarna šteta na vozilu iznosi 4.660,03 EUR.

25. Drugotuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje, dok je prvotuženik istaknuo primjedbe vezano uz od vještaka utvrđeno ograničenje brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja navodeći da je bilo 100 km/h, a ne 130 km/h i da je to već istaknuo u odgovoru na tužbu i to potkrijepio dokazima.

26. Tužitelj je imao primjedbi u vezi udaljenosti koje je životinja prešla do mjesta naleta i vremena u kojem je vozač mogao najranije reagirati i mogućnosti uočavanja životinje te brzine u kojoj je bilo moguće izbjeći nalet, kao i u vezi utvrđivanja ograničenja brzine kretanja, odnosno je li ograničenje bilo 100 ili 130 km/h.

27. U svom usmenom iskazu vještak se očitovao na primjedbe na nalaz i mišljenje navodeći je jasno vidno polje smješteno unutar 20 stupnjeva od središnje osi vidnog polja, da ako se uvaži da je vozač životinju uočio kad je uzdužno gledano bio odmaknut od mjesta naleta za 35,7 m, tada je njegovo vidno polje bočno gledano dopiralo do 13 m ulijevo i udesno, u situaciji kad gleda ravno pred sebe, da je širina kolnika (vozne i pretjecajne trake zajedno) iznosila 7,6 m i uz uvažavanje širine rubne trake i zelenog pojasa da je životinja do trenutka naleta unutar vidnog polja vozača prešla put od oko 8 m, da ne zna kako se pojedina životinja ponaša djelić sekunde prije nastanka ugroze pa je obradio dvije mogućnosti izbjegavanja naleta, a da je brzina kretanja vozila do 66 km/h može uvažiti kao nedvojbena, a vezano uz ograničenje brzine da pregledom javno dostupnih podataka dionice autoceste 5 km prije mjesta naleta nije našao da bi bio fiksno postavljen znak ograničenja brzine od 100 km/h, kao i da može biti siguran da je nalet izbježiv za sve brzine do 66 km/h, a brzine od 66 do 100 km/h bi eventualno dovele do izbjegavanja naleta, ali vezano za ponašanje životinje koje mu nije poznato.

28. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je jasan, objektivan i izrađen prema pravilima struke te jer je vještak usmenim iskazom otklonio sve primjedbe stranaka.

29. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud je zaključio da bi nalet nedvojbeno bio izbjegnut da se vozač kretao vozilom brzinom do 66 km/h, dakle znatnom manjom brzinom od dopuštene.

30. Iako je vozač upravljao vozilom brzinom od 124 km/h, a ograničenje brzine je iznosilo 100 km/h, što proizlazi iz isprava koje je prvotuženik dostavio u spis (zapisnik o prometnoj nesreći, str. 92. spisa, pisanog iskaza svjedoka UR, str. 100. spisa), dok tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo suprotno, vozač nije odgovoran za nastanak štetnog događaja jer iz nalaza i mišljenja proizlazi da bi nalet nedvojbeno bio izbjegnut da se kretao brzinom do 66 km/h. Iako iz nalaza i mišljenja proizlazi i da bi brzine od 66-100 km/h dovele eventualno do izbjegavanja naleta, ali vezano uz ponašanje životinje koje nije poznato, odnosno samo u slučaju je životinja nastavila svoj smjer i brzinu kretanja kako se i to mjesta naleta kretala, to nije dovoljno da bi se sa sigurnošću utvrdila krivnja vozača u konkretnom slučaju.

31. Naime, divljač na autocesti je iznenadna opasnost koju vozači na autocesti ne očekuju, upravo iz razloga što je autocesta ograđena žičanom ogradom namijenjenom za sprečavanje kretanja divljih životinja po autocesti. S obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju ponašanje divljači netom prije ugroze za divljač nije bilo poznato i da je ono nepredvidivo, ovaj sud ne može sa sigurnošću utvrditi da bi nalet u konkretnom slučaju bio izbjegnut i pri brzini kretanja vozila od 66 do 100 km/h.

32. Slijedom navedenog, sud je zaključio da u konkretnom slučaju vozač kočenjem nije mogao izbjeći iznenadan nalet divljači na vozilo, dakle da nema propusta u načinu vožnje vozača, kao i da šteta na vozilu iznosi 4.660,03 EUR (dok tužitelj potražuje i manji iznos od navedenog, odnosno 4.550,00 EUR).

33. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 963., 1045. ZOO-a i 50. st. 1. i 2. ZC-a valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 4.550,00 EUR sa zateznim kamatama prema čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za ostale odnose (točka I. izreke ove presude).

34. Međutim, osnovan je drugotuženikov prigovor vezan za tijek zateznih kamata. Budući da je tužitelj isplatio svom osiguraniku nastalu mu štetu na vozilu 18. listopada 2021., što tuženici ni ne spore, tužitelj je tada stupio u pravni položaj svog osiguranika, dakle došlo je do zakonske subrogacije, sukladno čl. 963. ZOO -a pa od tog trenutka ima pravo potraživati zatezne kamate na glavnicu, a ne od 6. svibnja 2020. pa je valjalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu (točka II. izreke ove presude).

35. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripada mu pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

36. Tužitelj ima pravo na trošak i to:

- sastava tužbe prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) od 200,00 EUR,

- zastupanja na ročištima 17. lipnja 2025. i 7. studenog 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife za svako u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 400,00 EUR,

-zastupanja na ročištu 2. travnja 2025. i 25. lipnja 2025. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 200,00 EUR,

-sastava podnesaka od 14. listopada 2024., 24. listopada 2024. i 15. rujna 2025. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife svako u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 600,00 EUR,

-sastava podneska od 7. listopada 2024. prema Tbr. 8. t. 5. Tarife u iznosu od 50,00 EUR,

-sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 91,96 EUR,

-sudske pristojbe za presudu prema Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23, dalje: Uredba) u iznosu od 91,96 EUR,

-trošak prijevoda dokumentacije u iznosu od 611,00 EUR,

-PDV od 25% u iznosu od 387,50 EUR,

-vještačenja u iznosu od 500 EUR, sveukupno 3.107,42 EUR (točki III. izreke ove presude).

37. Tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 22. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 12,50 EUR, ukupno 62,50 EUR, jer njime samo dostavlja prijevode isprava na koje se poziva u tužbi i koje prijevode je bio dužan dostaviti još uz tužbu, također ne pripada mu pravo na trošak sastava podneska od 8. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR, ukupno 250,00 EUR jer njime samo dostavlja fotografije i snimke, budući da je to sve mogao dostaviti uz podnesak od 24. listopada 2024. za koju podnesak mu je i priznat trošak.

38. Tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podnesaka od 11. ožujka 2025., 17. travnja 2025., 18. lipnja 2025., 31. srpnja 2025. i 25. rujna 2025. svaki u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR, ukupno 250,00 EUR, kao ni podneska od 4. travnja 2025. od 50,00 EUR, uvećano za PDV od u iznosu od 12,50 EUR, ukupno 62,50 EUR, jer nisu bili potrebni za vođenje parnice. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 12,50 EUR, ukupno 62,50 EUR jer njime samo dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, koji dokaz je mogao dostaviti bez popratnog podneska. Tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 30. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR, ukupno 250,00 EUR budući da je u podnesku od 24. listopada 2024. mogao iznijeti svoje navode koje je iznio u podnesku nekoliko dana kasnije (30. listopada) pa taj trošak ne treba pasti na teret tuženika.

39. Tužitelju nije priznat kao potreban ni trošak za izbivanje iz pisarnice punomoćnika tužitelja, kilometrinu za rasprave i cestarinu za rasprave 18. lipnja 2025., 25. lipnja 2025. i 7. studenog 2025. te za objavu presude u ukupnom iznosu od 1.512,28 EUR jer taj trošak ne treba pasti na teret tuženika i jer prema sudskoj praksi izraženoj u većem broju odluka (Rev- 501/23-2 od 30. kolovoza 2023., Rev-652/23-2 od 12. lipnja 2024., Rev-1037/23 od 6. studenog 2024.) trošak zastupnika, odvjetnika, čije sjedište je izvan područja suda pred kojim se vodi parnica, može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, dakle ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja niti trošak putovanja.

40. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak zastupanja na ročištima 2. travnja 2025. i 25. lipnja 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife svaki u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 25,00 EUR, ukupno 250,00 EUR jer mu je priznat trošak prema Tbr. 9. t. 2. Tarife budući da se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

41. Tužitelj nije bio zastupanna ročištu za objavu presude pa mu nije ni priznata taj trošak u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR, ukupno 125,00 EUR

42. Stoga je valjalo odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.824,78 EUR kao neosnovan (točka IV. izreke ove presude).

43. Budući da tuženici nisu uspjeli u sporu nemaju ni pravo ni naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), stoga je odlučeno kao u točkama V. i VI. izreke ove presude.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- e- Oglasna ploča

- kal. 30 dana