REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: Povrv-132/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB 15907062900, Zagreb, Miševečka ulica 15A, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Jerković, odvjetnik iz Zagreba, Kušlanova 3, protiv tuženika GRADA ZAGREBA, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Harisa Pezerovića i punomoćnika po zaposlenju tuženika ŠU, s danom objave 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet: Ovrv-98709/2024, javnobilježnički predmet:

UPP/OS-Ovrv-1351/2024 koje je dana 23. siječnja 2025. donio javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39, u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 96,07 EUR, sa zateznom kamatom koje teku:

- na iznos od 32,00 EUR od 26. travnja 2024.

- na iznos od 23,39 EUR od 25. svibnja 2024.

- na iznos od 16,15 EUR od 27. lipnja 2024.

- na iznos od 13,39 EUR od 26. srpnja 2024.

- na iznos od 11,14 EUR od 24. kolovoza 2024.

do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 20,00 EUR sa zateznom kamatom od 2. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj, sudski predmet: Ovrv-98709/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1351/2024 koje je dana 23. siječnja 2025. donio javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39, u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 20,00 EUR sa zateznom kamatom od 2. prosinca 2025. do isplate te se u tom dijelu odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 138,27 EUR sa zateznom kamatom od 2. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba, donio je dana 23. siječnja 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet: Ovrv-98709/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 1351/2024 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 96,07 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose te radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 40,00 EUR, također sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem je u bitnome naveo kako je rješenje o ovrsi u cijelosti neosnovano i u osnovi i u visini te ovršenik ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu. Ističe, kako je razvidno da dostavljeni izvod iz poslovnih knjiga tužitelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe tužitelja te stoga na temelju takvog izvatka tužitelja, kao nepodobnog za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Nadalje, navodi kako nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena odnosno da prostor nije identificiran u smislu položaja, površine i drugog, a niti tužitelj dokazuje da bi tuženik bio korisnik navedenog prostora odnosno obveznik plaćanja tužiteljeve usluge. Slijedom navedenoga, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da prijedlogu za ovrhu ne prileže dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika, a samim time i osnovanost predmetne tražbine. Nadalje, ističe kako ne postoji pravna osnova na temelju koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja, a samim time i osnovanost predmetne tražbine. Zaključno, ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja.

3. Povodom tuženikovog prigovora ovaj sud je rješenjem od 13. svibnja 2025. poslovni broj Povrv-132/2025-12 izvan snage stavio javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga. Istim rješenjem pozvao je tužitelja da se u roku od 15 dana očituje na prigovor tuženika i pozvao je tuženika da se u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog očitovanja očituje na isto.

4. Tužitelj se podneskom od 9. lipnja 2025. očitovao na prigovor tuženika. U bitnome ističe, kako u cijelosti osporava navode prigovora tuženika. Tuženik samo paušalno osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U cijelosti su neosnovani navodi tuženika kako je predmetni prijedlog za ovrhu neuredan. Naime, nije točno kako vjerodostojna isprava nije ovjerena pečatom i potpisom ovlaštene osobe tužitelja. Nadalje, navodi kako se u predmetnom slučaju radi o neplaćenim računima toplinske energije na adresi u [adresa], i to na utuženom priključku toplinske energije koji glasi na tuženika u ovoj pravnoj stvari. Pored utuženih računa, tužitelj u prilog dokazivanja svojih navoda, odnosno osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva dostavlja u spis i Ugovor o potrošnji toplinske energije za predmetnu adresu [adresa]. Nadalje, dostavlja i povijesni izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je razvidno kako je tuženik vlasnik predmetne nekretnine u kojoj se nalazi utuženi priključak toplinske energije u neprekinutom razdoblju od 2018. Navodi kako je u cijelosti neosnovan istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 15. studenoga 2024., a najraniji utuženi račun u ovoj pravnoj stvari dospio je 25. travnja 2024., tj. prijedlog za ovrhu podnesen je unutar jednogodišnjeg zastarnog roka. Zaključno, navodi kako tuženik nije podmirio utuženu tražbinu niti u djelomičnom iznosu.

5. Podneskom od 16. lipnja 2025. tuženik se očitovao na tužiteljev podnesak od 9. lipnja 2025. U bitnome navodi kako ustraje na prigovoru nedostatka pasivne legitimacije te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a opreza radi ustraje i na istaknutom prigovoru zastare utuženog potraživanja. U cijelosti osporava dostavljeni Ugovor o potrošnji toplinske energije, broj: 120001201401, od 5. rujna 2014. Naime, Ugovor je sklopila osoba pod imenom AU, a za kojega se navodi kako je navodno ovlašteni predstavnik, no bez dokaza o tome da je isti zakonito i pravilno izabrani predstavnik suvlasnika, pa time i ujedno osoba ovlaštena za potpisivanje Ugovora. Ova činjenica ključna je za opstojnost i valjanost Ugovora, kao okosnice na kojoj se temelji predmetni tužbeni zahtjev. Tužitelj ne dokazuje, kako sukladno odredbi čl. 11. st. 3. tada važeće verzije Zakona o tržištu toplinske energije 1, postoji valjana odluka suvlasnika za sklapanje predmetnog ugovora. Stoga uopće nije razvidno da li navedena odluka egzistira, a kamoli (ako ista uopće egzistira) da li je za istu postojao dovoljan broj suvlasničkih dijelova odnosno većina istih na osnovi kojih bi se ugovor mogao sklopiti, budući je u suprotnom Ugovor nezakonit. Ugovor je nezakonit i obzirom da ne postoji odluka suvlasnika iz koje bi bilo razvidno na koje je razdoblje ista donesena, a sve budući ista prema odredbi čl. 11. st. 6. Zakona ne može biti donesena na razdoblje ne kraće od jedne godine, uz mogućnost produljenja trajanja odluke odnosno iz ove odredbe proizlazi kako odluka mora biti donesena na određeno razdoblje. Napominje se kako je predmetni spor male vrijednosti te je tužitelj (do sada ovrhovoditelj) već bio dužan dokazati odnosno predložiti sve dokaze na okolnost eventualne osnovanosti svojeg tužbenog zahtjeva, a što nije učinio te je stoga prekludiran u istome. Tuženik ističe kako Ugovor ne sadrži podatke određene odredbom čl. 4. St. 3. (u vrijeme sklapanja Ugovora važećih) Općih uvjeti za isporuku toplinske energije. Ističe, kako je Ugovor nevaljan budući isti ne sadrži sastavni dio koji obavezno mora, sukladno odredbi čl. 4. st. 5. alineje 2. Općih uvjeta, sadržavati a to je odluka o načinu raspodjele i obračunu troškova. Budući je određeno kako navedena odluka predstavlja sastavni dio ugovora o potrošnji toplinske energije, obzirom na činjenicu kako Ugovor istu ne sadrži to je Ugovor u cijelosti suprotan Općim uvjetima. Podredno naprijed navedenom odnosno ukoliko Naslovni sud prihvati potpuno promašene navode tužitelja o tome kako se predmetni računi odnose na stan za koji tužitelj dostavlja neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige, tuženik ističe kako je niže navedeno. Tuženik nije posjednik stana za koji tužitelj dostavlja neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige, niti je to bio u utuženom razdoblju. Stvarni korisnik stana je samo i isključivo SU , OIB: [osobni identifikacijski broj] , koji ujedno ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana i to kontinuirano od 30. rujna 1991. Korištenje predmetnog stana od strane netom imenovanog razvidno je iz zapisnika tuženika, KLASA: 370- 01/2016-01/118, od 23. rujna 2016., kojim se nedvojbeno dokazuje korištenje stana od strane IU, koji je ujedno ovaj zapisnik vlastoručno potpisao. Stoga, obveznik plaćanja usluge tužitelja za koji isti tvrdi da je navodno pružena može samo i isključivo biti imenovani SU, koji je stvarni korisnik usluga tužitelja te koji je stoga sa tužiteljem konkludentno sklopio ugovor o prodaji. Naprijed navedeno je stajalište najnovije, aktualne drugostupanjske sudske prakse: - „… u ovoj žalbenoj fazi postupka, sporno je pitanje da li je tuženik u obvezi platiti utužene račune zavodu, toplinsku energiju, komunalni otpad i grijanje kroz predmetno razdoblje s obzirom na činjenicu da je stan u vlasništvu ministarstva, a korisnik usluga je tuženik. Pojedine utužene stavke nisu osporene, a tužitelj ih je detaljno obrazložio u svom podnesku od 4. studenoga 2020. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da računi glase na ime ministarstva, a da je adresa dostave na računima upravo adresa stana i tuženika na kojoj isti ima prijavljeno prebivalište, da isti u prigovoru ne osporava da povremeno živi u predmetnom stanu, zbog čega ovaj sud smatra da nije odlučno što tuženik s isporučiteljima usluga nije imao ugovor kojim bi se obvezao podmirivati troškove za pružene usluge. Za presuđenje u ovoj pravnoj stvari nije od značaja niti to što nije imao ugovor o korištenju predmetnog stana, jer se u takvoj situaciji faktički radi o ugovoru o prodaji na temelju kojeg je isporučitelj usluge (kao prodavatelj) predao stvar tuženiku (kao kupcu), pa je tuženi u obvezi za predmetno razdoblje platiti tužitelju novčanu naknadu za navedene režije čiju visinu tuženi niti ne osporava. Upravo je tuženik povremeno koristeći stan koristio usluge toplinske energije, isporuke vode i odvoza komunalnog otpada koje se odnose na stan broj 4, u zgradi u R.,. Zbog navedenog isti je dužan podmiriti troškove usluga koje su isporučene, bez obzira na činjenicu što nije vlasnik nekretnine, ali je evidentiran kao korisnik usluge u evidenciji tužitelja, povremeno živi u stanu i ima prijavljenu adresu na navedeni stan. U pravu je žalitelj kada navodi da je upravo tuženik korištenjem usluga (trošenjem vode, stvaranjem otpada..) u smislu odredbe čl. 262. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje ZOO) konkludentno prihvatio ponudu isporučitelja usluga za isporukom spomenutih usluga (u količini i vrsti koja je utvrđena, a za propisanu cijenu), a tako nastali trošak odnosno naknadu za pružene usluge dužan je platiti tužitelju, kao ovlaštenoj osobi za naplatu te naknade, pozivom na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima . – presuda Županijskog suda u Slavonskom brodu; Stalna služba u Požegi, broj: Gž 859/2021-4, od 10. studenog 2023. Tuženik ističe kako je Naslovni sud prihvatio naprijed navedeno stajalište koje je izrazio Županijski sud u Slavonskom brodu; Stalna služba u Požegi u presudi, broj: Povrv-3065/23, od 26. srpnja 2024. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

6. Na pripremnom ročištu 27. listopada 2025. tužitelj se očitovao na navode iz podnesak tuženika od 16. lipnja 2025. Protivi se navodima tuženika u dijelu u kojem osporava kako je AU zakonito izabrani predstavnik suvlasnika. Naime, iz dostavljene dokumentacije razvidno je da je kao predstavnik suvlasnika nekretnine u [adresa], ŠUĐ naveden AU, kao predstavnik suvlasnika za vrijeme sklapanja ugovora između tužitelja i tuženika. U odnosu na navode tuženika da je posjednik predmetnog stana SU, ističe, kako je iz dokumentacije u spisu razvidno da je ugovor sklopljen sa tuženikom, da svi računi glase na tuženika i da je tuženik vlasnik nekretnine u kojoj se nalazi priključak toplinske energije. Dodatno je tužitelj u odnosu na sudsku praksu na koju se poziva tuženik pojasnio kako se ne radi o identičnim situacijama, budući da u tim predmetnima nije isti tužitelj. Naime, kod predmeta koji se vode radi naplate za isporučenu električnu energiju, vlasništvo nekretnine ne mora značiti kako je tuženik pasivno legitimiran, naime, postoje tisuće slučajeva u Gradu Zagrebu gdje se nekretnina iznajmljuje najmoprimcu i najmoprimac je dužan plaćati račune za struju. Naprotiv, kod predmeta Hep Toplinarstva, budući da ugovor potpisuje predstavnik suvlasnika i da se isti sklapa na duže razdoblje pravo vlasništva izravno je povezano sa pitanjem pasivne legitimacije, iz čega proizlazi kako u predmetnom slučaju jedino vlasnik može biti pasivno legitimiran.

7. Tuženik je na pripremnom ročištu ostao kod svih istaknutih prigovora i istaknuo je kako se svojstvo predstavnika suvlasnika ne dokazuje žigom, već nekom odlukom o izboru ili sličnim dokumentom.

8. Tijekom postupka sud je pregledao Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja stanje na dan 12. studenoga 2024. (str. 9 spisa), prijepis računa za isporuku toplinske energije za razdoblje ožujak do srpanj 2024. (str. 36 – 45 spisa), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 120001201401 (str. 44 – 55 spisa), Povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (str. 56 i 57 spisa), Zapisnik od 23. rujna 2016. (str. 63 i 64 spisa) i pretragu fizičkih osoba (str. 71 spisa).

9. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka IU, budući da je ovaj sud ocijenio kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom prijeporu i da isto nije relevantno za utvrđivanje odlučnih činjenica te bi se izvođenjem tog dokaza samo nepotrebno odugovlačio predmetni postupak. Posebno pri tome treba uzeti u obzir da se u predmetnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

11. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 96,07 EUR i to na ime potrošnje toplinske energije u razdoblju od ožujka do srpnja 2024. i to za adresu u [adresa].

12. Između stranaka je sporno pitanje urednosti predmetnog prijedloga za ovrhu, zastare utuženog potraživanja, pasivne legitimacije tuženika, osnove i visine tužbenog zahtjeva.

13. Neosnovan je istaknuti prigovor neurednosti predmetnog ovršnog prijedloga, budući da isti po ocjeni ovoga suda sadrži sve što je potrebno da se po istome može postupiti pa je sukladno tome javni bilježnik i donio predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

14. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja. Naime, na utuženo potraživanje primjenjuje se na temelju odredbe čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 153/23; dalje ZOO) jednogodišnji zastarni rok. Iz predmetnog ovršnog prijedloga (sada tužbe) proizlazi da je prvi utuženi račun dospio 25. travnja 2024., a predmetni ovršni prijedlog podnesen je 15. studenoga 2024. čime je tijek zastare prekinut.

15. Neosnovan je i istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika. Naime, iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (str. 56 – 57 spisa), sukladno navodima tužitelja, razvidno je kako je tuženik vlasnik predmetne nekretnine (stana) na adresi [adresa] još od svibnja 2018. Pored toga iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 120001201401 od 5. rujna 2014. (str. 44 – 55 spisa) razvidno je kako su isti sklopili tužitelj i ovlašteni predstavnik suvlasnika AU za adrese [adresa],4,6. Isti je ovjeren pečatom predstavnika suvlasnika i ovaj sud smatra kako je isti valjani dokaz, unatoč osporavanju tuženika, a u slučaju da tuženik osporava valjanost istoga dužan je pokrenuti odgovarajući postupak radi osporavanja tog ugovora. Dakle, prigovor tuženika kojim osporava valjanost tog ugovora je paušalan i ničime dokazan.

16. Nisu relevantni navodi tuženika o tome kako je stvarni korisnik predmetnog stana SU pa da je on u obvezi plaćanja usluge isporuke toplinske energije tužitelju. Po ocjeni ovoga suda u pravu je tužitelj kada ističe da je za pitanje pasivne legitimacije kod isporuke toplinske energije od strane tužitelja mjerodavno isključivo pitanje vlasništva nekretnine. Naime, ugovor o potrošnji toplinske energije potpisao je predstavnik suvlasnika za zgradu na adresi [adresa] i isti je potpisan na duže vremensko razdoblje, tako da su obveznici plaćanja usluga svakako etažni vlasnici stanova u toj zgradi, a to je u predmetnom slučaju upravo tuženik na kojeg i glase utuženi računi. Naime, tužitelj kao isporučitelj toplinske energije sklapa ugovore o potrošnji toplinske energije za cijele zgrade pa je tako sklopio isti i za predmetnu zgradu i za njega su suvlasnici tih zgrada obveznici plaćanja troškova za isporuku toplinske energije i na tužitelja nema utjecaja pitanje tko su stvarni korisnici tih stanova, budući da je on sklopio sa predstavnikom suvlasnika ugovor za čitavu zgradu, a predstavnik suvlasnika predstavlja sve suvlasnike zgrade i oni su na temelju tog ugovora obveznici plaćanja usluga tužitelju.

17. Pored toga treba istaknuti kako tuženik nije dostavio bilo kakav dokaz u spis da je eventualno prigovarao utuženim računima i da je tražio od tužitelja da kao obveznika plaćanja u svojim evidencijama zavede IU za kojeg tuženik navodi kako je stvarni korisnik predmetnog stana.

18. Slijedom navedenoga, po uvjerenju ovoga suda u cijelosti je neosnovan istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije.

19. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz predmetnog Ugovora o potrošnji toplinske energije i iz činjenice da je tuženik vlasnik predmetnog stana.

20. Visinu tužbenog zahtjeva tužitelj dokazuje utuženim računima, kojima tuženik nije prigovorio tako da je njegovo osporavanje visine tužbenog zahtjeva paušalno i ničime dokazano.

21. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kao osnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj na ime isporučene toplinske energije potražuje isplatu glavnice u iznosu od 96,07 EUR.

22. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na pojedinačno određene iznose glavnice sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i to od dana nakon dospijeća pojedinačno određenih iznosa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Nadalje, tužitelju pripada pravo na naknadu predujma naknade javnog bilježnika u ukupnom iznosu s PDV-om od 10,00 EUR i na ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu s od 10,00 eur prema čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu nastalih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 20,00 EUR.

24. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi (točka I. izreke presude).

25. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu ovršnog troška na ime sastava prijedloga za ovrhu u ukupnom iznosu sa uračunatim od 20,00 EUR budući da je ovo spor u kojem je vrijednost glavnog zahtjeva manja od 100,00 EUR pa tužitelj ima pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u kojoj mu je uračunata i nagrada za sastav ovršnog prijedloga. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 20,00 EUR.

26. Stoga je u tom dijelu sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka II. izreke presude).

27. S obzirom na to da je tužitelj u pogledu glavnice u cijelosti uspio u ovom sporu, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova postupka na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 eur sa uračunatim PDV-om prema Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine", 138/23., dalje OT) i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur Tbr. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18. i 51/23., dalje: ZOSP). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u sveukupnom iznosu od 138,27 eur (točka III. izreke presude).

U Sesvetama 2. prosinca 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, to jest ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po odvjetniku Draženu Jerkoviću uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eur

- tuženiku