Poslovni broj: P-533/2023-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda, mr. sc. Zvonimiru Dodigu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Heleni Kovačić Lijović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnici Ani Bago Martić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene 4. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160/51400607-5103014510, koji ugovor je solemniziran od javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, pod brojem OU-754/06-1 7. lipnja 2006., i to:

dio čl. 2. koji glasi:

„2. IZNOS KREDITA:

=90.248,45 CHF (devedesettisućadvjestočetrdesetosamCHFičetrdesetpet/100) u protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.”

dio čl. 7. koji glasi:

"VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Popisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja."

dio čl. 8 koji glasi:

„8. KAMATA:

Kamatna stopa je promjenjiva (...). Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu br. 312503 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji ugovor je solemniziran od javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika, pod brojem OV-3675/08 dana 20. ožujka 2008. i odredaba Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5103014510, koji ugovor je solemniziran od javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, pod brojem OU-754/06-1 7. lipnja 2006., i to u dijelu:

“7. NAČIN VRAĆANJA: Otplata kredita je u 288 (dvjestoosamdesetosam) mjesečnih obroka nakon prijenosa kredita u otplatu. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Iznos mjesečnog obroka =446,20 CHF. Obračunava se na način da se mjesečni iznos anuiteta Glavnice u anuitetnoj otplati uveća za pripadajući iznos redovne mjesečne kamate obračunate na iznos Ostatka vrijednosti.

Glavnicu u anuitetskoj otplati predstavlja iznos glavnice kredita u visini od =54.149,07

CHF (pedesetčetiritisućestočetrdesetidevetCHFisedam/100). Glavnica u anuitetskoj otplati vraća se u 288 (dvjestoosamdesetosam) mjesečnih anuiteta. Iznos anuiteta =309,32 CHF.

Ostatak vrijednosti predstavlja preostali iznos glavnice Kredita u visini od =36.099,38 CHF (tridesetšesttisućadevedesetdevetCHFitridesetosam/100). Ostatak vrijednosti vraća se jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka.

Banka na iznos Ostatka vrijednosti mjesečno obračunava redovnu kamatu. Mjesečni iznos kamate na Ostatak vrijednosti =136,88 CHF.

Po dospijeću zadnjeg obroka Korisnik kredita može s Bankom ugovoriti otplatu preostalog iznosa Kredita u anuitetima sukladno važećim odlukama Banke. Banka će zatvoriti nedospjelu glavnicu kredita ukoliko će saldo prijevremenih uplata, o dospijeću obroka, prelaziti iznos 2 mjesečna obroka.

Zatvaranje nedospjele glavnice provodi se jednom mjesečno, o dospijeću, za iznos više uplaćenih sredstava od iznosa 2 mjesečna obroka.

Banka će s prvim slijedećim obrokom korigirati visinu istog i o tome pismeno Obavijestiti Korisnika kredita.

(...) u trenutku ugovaranja iznosi 4,550% (četiri cijelih pedesetpet posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom proporcionalne metode na temelju stvarnog broja dana u kamatnom razdoblju i 360 dana u godini.

Interkalarna kamata obračunava se u visini ugovorene kamatne stope na iskorišteni iznos kredita od početka korištenja pa do stavljanja kredita u otplatu, naplaćuje se jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu, u roku od 15 (petnaest) dana od datuma zaduženja.”

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupno 6.588,80 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 11,52 EUR od 01.01.2008. god. do isplate;

- na iznos 15,15 EUR od 01.02.2008. god. do isplate;

- na iznos 18,73 EUR od 01.03.2008. god. do isplate;

- na iznos 10,32 EUR od 01.04.2008. god. do isplate;

- na iznos 7,99 EUR od 01.05.2008. god. do isplate;

- na iznos 10,54 EUR od 01.06.08. god. do isplate;

- na iznos 5,45 EUR od 01.07.2008. god. do isplate;

- na iznos 6,60 EUR od 01.08.2008. god. do isplate;

- na iznos 11,62 EUR od 01.09.2008. god. do isplate;

- na iznos 25,98 EUR od 06.11.2008. god. do isplate;

- na iznos 17,31 EUR od 01.11.2008. god. do isplate;

- na iznos 38,73 EUR od 02.01.2009. god. do isplate;

- na iznos 40,08 EUR od 02.02.2009. god. do isplate;

- na iznos 41,46 EUR od 02.03.2009. god. do isplate;

- na iznos 37,37 EUR od 01.04.2009. god. do isplate;

- na iznos 50,51 EUR od 02.05.2009. god. do isplate;

- na iznos 45,84 EUR od 01.06.2009. god. do isplate;

- na iznos 40,38 EUR od 01.07.2009. god. do isplate;

- na iznos 42,63 EUR od 01.08.2009. god. do isplate;

- na iznos 46,59 EUR od 01.09.2009. god. do isplate;

- na iznos 42,73 EUR od 01.10.2009. god. do isplate;

- na iznos 42,36 EUR od 01.11.2009. god. do isplate;

- na iznos 46,94 EUR od 01.12.2009. god. do isplate;

- na iznos 50,61 EUR od 01.01.2010. god. do isplate;

- na iznos 55,41 EUR od 01.02.2010. god. do isplate;

- na iznos 54,25 EUR od 01.03.2010. god. do isplate;

- na iznos 62,52 EUR od 01.04.2010. god. do isplate;

- na iznos 60,73 EUR od 01.05.2010. god. do isplate;

- na iznos 62,69 EUR od 01.06.2010. god. do isplate;

- na iznos 84,68 EUR od 01.07.2010. god. do isplate;

- na iznos 79,81 EUR od 01.08.2010. god. do isplate;

- na iznos 97,71 EUR od 01.09.2010. god. do isplate;

- na iznos 88,84 EUR od 01.10.2010. god. do isplate;

- na iznos 81,18 EUR od 01.11.2010. god. do isplate;

- na iznos 104,06 EUR od 01.12.2010. god. do isplate;

- na iznos 115,72 EUR od 01.01.2011. god. do isplate;

- na iznos 103,41 EUR od 01.02.2011. god. do isplate;

- na iznos 109,68 EUR od 01.03.2011. god. do isplate;

- na iznos 102,37 EUR od 01.04.2011. god. do isplate;

- na iznos 103,19 EUR od 01.05.2011. god. do isplate;

- na iznos 126,37 EUR od 01.06.2011. god. do isplate;

- na iznos 130,21 EUR od 01.07.2011. god. do isplate;

- na iznos 156,62 EUR od 01.08.2011. god. do isplate;

- na iznos 152,88 EUR od 01.09.2011. god. do isplate;

- na iznos 132,15 EUR od 01.10.2011. god. do isplate;

- na iznos 131,65 EUR od 01.11.2011. god. do isplate;

- na iznos 130,20 EUR od 01.12.2011. god. do isplate;

- na iznos 123,79 EUR od 01.01.2012. god. do isplate;

- na iznos 129,61 EUR od 01.02.2012. god. do isplate;

- na iznos 129,75 EUR od 01.03.2012. god. do isplate;

- na iznos 126,11 EUR od 01.04.2012. god. do isplate;

- na iznos 127,31 EUR od 02.05.2012. god. do isplate;

- na iznos 129,55 EUR od 01.06.2012. god. do isplate;

- na iznos 127,42 EUR od 01.07.2012. god. do isplate;

- na iznos 127,58 EUR od 01.08.2012. god. do isplate;

- na iznos 125,53 EUR od 01.09.2012. god. do isplate;

- na iznos 121,48 EUR od 01.10.2012. god. do isplate;

- na iznos 126,14 EUR od 01.11.2012. god. do isplate;

- na iznos 127,47 EUR od 01.12.2012. god. do isplate;

- na iznos 97,45 EUR od 01.01.2013. god. do isplate;

- na iznos 91,20 EUR od 01.02.2013. god. do isplate;

- na iznos 95,22 EUR od 01.03.2013. god. do isplate;

- na iznos 96,31 EUR od 01.04.2013. god. do isplate;

- na iznos 93,90 EUR od 01.05.2013. god. do isplate;

- na iznos 87,12 EUR od 01.06.2013. god. do isplate;

- na iznos 84,45 EUR od 01.07.2013. god. do isplate;

- na iznos 87,78 EUR od 01.08.2013. god. do isplate;

- na iznos 90,08 EUR od 01.09.2013. god. do isplate;

- na iznos 95,94 EUR od 01.10.2013. god. do isplate;

- na iznos 92,71 EUR od 01.11.2013. god. do isplate;

- na iznos 94,16 EUR od 01.12.2013. god. do isplate;

- na iznos 38,64 EUR od 01.01.2014. god. do isplate;

- na iznos 40,54 EUR od 01.02.2014. god. do isplate;

- na iznos 42,54 EUR od 03.03.2014. god. do isplate;

- na iznos 41,75 EUR od 02.04.2014. god. do isplate;

- na iznos 39,52 EUR od 02.05.2014. god. do isplate;

- na iznos 38,62 EUR od 01.06.2014. god. do isplate;

- na iznos 39,02 EUR od 01.07.2014. god. do isplate;

- na iznos 41,53 EUR od 01.08.2014. god. do isplate;

- na iznos 44,09 EUR od 01.09.2014. god. do isplate;

- na iznos 43,87 EUR od 01.10.2014. god. do isplate;

- na iznos 45,16 EUR od 01.11.2014. god. do isplate;

- na iznos 47,01 EUR od 01.12.2014. god. do isplate;

- na iznos 46,25 EUR od 01.01.2015. god. do isplate;

- na iznos 47,30 EUR od 01.02.2015. god. do isplate;

- na iznos 47,30 EUR od 02.03.2015. god. do isplate;

- na iznos 47,30 EUR od 01.04.2015. god. do isplate;

- na iznos 47,30 EUR od 01.05.2015. god. do isplate;

- na iznos 47,30 EUR od 01.06.2015. god. do isplate;

- na iznos 47,30 EUR od 01.07.2015. god. do isplate;

- na iznos 47,30 EUR od 01.08.2015. god. do isplate;

- na iznos 47,30 EUR od 01.09.20 15. god. do isplate;

koje se do 31. prosinca 2007. obračunavaju prema stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visine stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, nadoknaditi tužitelju ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 921,87eur sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja novčane tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od EUR 230,82 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od: - EUR 1,99 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 0,32 od 02.09.2006. pa do isplate, - EUR 0,45 od 02.10.2006. pa do isplate, - EUR 0,32 od 02.10.2006. pa do isplate, - EUR 1,17 od 02.10.2006. pa do isplate, - EUR 4,40 od 02.12.2006. pa do isplate, - EUR 5,01 od 02.01.2007. pa do isplate, - EUR 5,48 od 02.02.2007. pa do isplate, - EUR 6,03 od 02.03.2007. pa do isplate, - EUR 11,17 od 02.04.2007. pa do isplate, - EUR 12,43 od 02.05.2007. pa do isplate, - EUR 14,10 od 02.06.2007. pa do isplate, - EUR 14,08 od 02.07.2007. pa do isplate, - EUR 11,80 od 02.08.2007. pa do isplate, - EUR 15,20 od 02.09.2007. pa do isplate, - EUR 14,34 od 02.10.2007. pa do isplate, - EUR 12,90 od 02.11.2007. pa do isplate, - EUR 13,16 od 02.12.2007. pa do isplate, - EUR 8,65 od 02.01.2008. pa do isplate, - EUR 5,02 od 02.02.2008. pa do isplate, - EUR 1,44 od 02.03.2008. pa do isplate, - EUR 9,85 od 02.04.2008. pa do isplate, - EUR 12,18 od 02.05.2008. pa do isplate, - EUR 9,63 od 02.06.2008. pa do isplate, - EUR 14,71 od 02.07.2008. pa do isplate, - EUR 13,57 od 02.08.2008. pa do isplate, - EUR 8,55 od 02.09.2008. pa do isplate, - EUR 2,86 od 02.10.2008. pa do isplate, zajedno sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od 4. studenog 2025..

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 13. lipnja 2023. tvrdi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103014510, dana 5. lipnja 2006. temelj kojeg mu je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 90.248,45eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, kao i Aneks broj 1 tomu ugovoru dana 9. veljače 2016. temeljem kojeg mu je konvertirana obveza iz potonjeg ugovora o kredita u valuti CHF u valutu EUR.

2.Tužitelj navodi da podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, a na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak i odredbu o promjenjivo kamatnoj stopi, pa stoga smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu i trajanja ugovornog odnosa bilo jednostrano.

3.Tužitelj smatra da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, jer predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, budući da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u pravnom poslu između stranaka tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu i promjenjivost kamatne stope ugovorio i koristio protivno zakonom predviđenoj svrsi.

4.Tužitelj smatra da je dužnost tuženika, koja proizlazi iz odredbi o potrošačkom kreditiranju koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača, bila da potrošaču da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, promjenjivost kamatne stope te egzaktne parametre i metodu izračuna takvih parametara, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži sva odgovarajuća objašnjenja koja bi mu omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje one mogu imati na njega. Tužitelj tvrdi da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagao sa svim informacijama koje su mu bile potrebne kako bi donio informiranu odluku. Obzirom na navedeno, tužitelj tvrdi da je zbog rasta valute švicarski franak u odnosu na kunu i zbog promjenjivosti kamatne stope preplatio kredit, pa nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 4. studenog 2025. konačno postavlja tužbeni zahtjev.

5.U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik navodi da potvrđuje navode tužbe vezano uz činjenicu da je između stranaka sklopljen predmetni ugovor o kreditu. Zatim tuženik navodi da se utvrđenja iz "Parnice Potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj i protivi se svim navodima vezano uz isticanje ništetnosti pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Što se tiče odredaba ugovora, tvrdi da su sve odredbe, uključujući i one o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, lako uočljive, jasne i razumljive te da je u slučaju bilo kakvih nejasnoća tužitelj mogao tražiti objašnjenje od djelatnika banke. Tuženik ističe i prigovor zastare i podneskom od 28. listopada 2025. konačno postavlja procesnopravni prigovor radi prebijanja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

6.Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103014510 od 5. lipnja 2006., Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103014510 od 9. veljače 2016., otplatni plan za kredit, pregled prometa po predmetnoj pariji kredita, obavijesti o promjenama uvjeta po kreditu i o promjeni i usklađivanju kamatne stope, obavijesti o kreditu i o usklađivanju visine kamatne stope, Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe, izvadak iz sudskog registra za tvrtku Monter Mamić d.o.o., Informaciju Pojam "valutne klauzule" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, pisani iskaz LN od 27. siječnja 2020., očitovanje Hrvatske narodne banke na neke CHF činjenice od 7. lipnja 2013. , 16. ožujka 2015. i 21. siječnja 2015., obrazac izvješća o izloženosti valutnom riziku po pojedinim valutama, reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD, deviznu poziciju u CHF u odnosu na cjelokupni jamstveni kapital 2004- 2012, elektronsku korespondenciju LN upućenu nadležnim službama s word dokumentom u prilogu u kojem se nalaze hipotetska pitanja klijenata i odgovori službenika banke, Obavijest o Izračunu konverzije kredita s Izračunom, Letak s informacijama o EURIBOR-u i kretanju tečaja EUR-a, saslušao je tužitelja, te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po ustanovi vještaka Vještak Tkalec d.o.o. . 6a.Sud nije izvodio dokaz uvidom u financijsko vještačenje sudskog vještaka Jadranke Sabljak od 10. lipnja 2019., jer je ono provedeno izvan suda po nalogu tužitelja i nema značaj nalaza i mišljenja u ovoj parnici, niti, pak, relevantnog materijalnog dokaza. Nadalje, sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka GN (Matković) na okolnost statusa tužitelja kao potrošača jer je njegov status potrošača dovoljno utvrđen na temelju provedenih materijalnih dokaza i iskaza samog tužitelja. Također, sud nije izvodio dokaz uvidom u ostavinski spis iza pokojne supruge tužitelja NN jer nije potreban za utvrđivanje činjenica važnih za odlučivanje. 6b.Sud je odbio prijedlog tužitelja za dodjelu roka radi očitovanja na podnesak tuženika od 28. listopada 2025., jer bi se time ovaj postupak nepotrebno i neosnovano odugovlačio budući da u tomu podnesku tuženik suštinski samo ponavlja već ranije iznesene navode i usklađuje prigovor radi prebijanja s nalazom vještaka na koji tužitelj nije niti prigovarao. Osim toga, navedeni podnesak je dostavljen tužitelju po punomoćniku koji je uključen u informacijski sustav pa ga je pravovremeno prije glavne rasprave ovaj mogao razgledati i o njemu se izjasniti. Postupanje punomoćnika stranke uključenoga u informacijski sustav koji ne želi preuzeti podnesak protivnika koji mu je dostavljen elektronskom komunikacijom samo da bi tražio odgodu glavne rasprave radi očitovanja na taj podnesak i time još poskupio postupak na teret protivnika predstavlja nesavjesno korištenje procesnih ovlasti i nelojalnu suradnju sa sudom i protivnikom, a što je svaki sud dužan onemogućiti (čl. 10. st. 1. ZPP-a).

7.Imajući u vidu odredbu iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, koji predstavlja dopuštenu preinaku tužbe u smislu čl. 190. st. 2. i 3. u vezi s čl. 191. st. 1. ZPP-a - kao u izreci rješenja, djelomično osnovan.

8.Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103014510 od 5. lipnja 2006. te je utvrdio da su isti sklopili tužitelj kao korisnik kredita, te tuženik kao banka-kreditor temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju iznos od 90.248,45CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan puštanja kredita u tečaj uz valutnu klauzulu (točka 2. i 7.)., kao i u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103014510 od 9. veljače 2016. temeljem kojeg je tuženik konvertirao tužitelju obvezu iz potonjeg ugovora o kreditu u CHF u EUR.

9.Nadalje, sud je uvidom u potonji Ugovor o kreditu utvrdio da je u točki 2. ugovorena obveza otplate kredita u valuti CHF u protuvrijednosti kuna"...obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj", dok je u točki 7. navedenog Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje "po srednjem tečaju Banke za CHF, na dan odobrenja žiro-računa Banke", kao i da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta nastalog uslijed promjene tečaja i da potpisom ugovora korisnik kredita potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. Također, da je u točki 8. ugovorena promjenjiva kamatna stopa te da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. Time je sud utvrdio dijelove predmetnog Ugovora o kreditu na čiju ništetnost osnovano upire tužitelj.

9a.Što se tiče, pak, ostalih dijelova potonjeg Ugovora o kreditu, citiranih u točki II. izreke ove presude, na čiju ništetnost također upire tužitelj, ovaj sud je a limine zaključio da takve ugovorne stipulacije nisu ništetne u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), jer njihova ništetnost ne proizlazi niti iz tužbene osnove ovoga spora, niti iz materijalnih i/ili personalnih dokaza provedenih na glavnoj raspravi.

10.U svom usmenom iskazu tužitelj je iskazao da je podigao kredit u CHF radi namicanja novčanih sredstava za kupnju stana na adresi iz tužbe u kojem nije nikada obavljao nikakvu gospodarsku djelatnost i da je u tomu času za njega povoljnije bilo uzeti kredit u CHF od kredita u EUR. Ističe da ga bankovni službenici nisu upozorili na značajne promjene tečaja valute CHF i rast kamatne stope zbog njezine promjenjivosti, kao i na mogućnost značajnog porasta rate kredita, tako da mu je, zbog nagle promjene tečaja i tasta kamatne stope, postalo otežano vraćati kredit. Usto je iskazao da se o odredbama sklopljenog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, jer se radilo o tipskom obrascu ugovora koji je tuženik već unaprijed pripremio, kao i da ne raspolaže nikakvim ekonomskim znanjem da bi mogao procijeniti rizik promjene tečaja i predvidjeti takav rast anuiteta kredita ubog promjene tečaja i rasta kamatnih stopa.

11.Dakle, na temelju iskaza tužitelja, kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinitog, jer nije doveden u sumnju niti jednim drugim dokazom provedenim na glavnoj raspravi, pa tako niti pisanim iskazom LN od 27. siječnja 2020. i njezinom elektronskom korespondencijom, kao niti izvodom iz sudskog registra za tvrtku tuženika Monter Mamić d.o.o. osnovanu 2007., dakle nakon što je predmetni ugovor o kreditu sklopljen, nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni kredit kao stambeni tužitelj podigao u osobne nekomercijalne svrhe za kupnju nekretnine kao stambenog prostora, kako stoji i u samom ugovoru (čl. 3. Ugovora), te da se taj ugovor ne odnosi na nikakvu aktivnost iz okvira obrta, trgovačkog društva ili obavljanja neke samostalne profesije, što znači da u konkretnom slučaju tužitelj nedvojbeno ima status potrošača, a da predmetni ugovor o kreditu podignut samo za privatne svrhe tužitelja predstavlja potrošački ugovor u smislu pravila iz čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) i čl. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13 i 147/13). Okolnost da je tuženik kasnije imao registrirano sjedište svoje tvrtke na adresi stana kupljenog iz sredstava kredita u kojem, prema stanju spisa, nije obavljao nikakvu gospodarsku djelatnost, ne dovodi u pitanje njegov status potrošača u smislu sadržajne regulacije netom navedenih odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju.

11a.Također je nedvojbeno utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, unaprijed pripremljenom od strane tuženika, koji sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i na čiji sadržaj tužitelj nije imao zaista nikakvog utjecaja.

12.Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je pod točkom 3. izreke, pored ostaloga, da je banka ovdje tuženika u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time banka ovdje tuženika postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01. travnja 2004. do 06. kolovoza 2007. godine, i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13.Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuđeno je, pored ostaloga, da se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i suđeno je da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je, između ostaloga, tuženik kao banka u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da se djelomično odbija žalba tuženika kao banke kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojima se utvrđuje da je tuženik kao banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, da je presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na ovdje tuženika glede nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju do 06. kolovoza 2007. godine, i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača.

14.Prema čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.

15.Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

16.Prema čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

17.Prema čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

18.Pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog k zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6. st.1. Direktive određuje: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Navedeno shvaćanje preneseno je i u hrvatski Zakon o zaštiti potrošača na način da je utvrđeno da su nepoštene odredbe ništetne, te da ugovor može opstati ukoliko je to moguće bez ništetne odredbe. Temeljem sudske prakse Europskog suda, izražene u slučaju C- 618/10, Banco Espanol de Credito v. ŠNM od 14.06.2012. godine, točka 73., utvrđeno je da se članak 6. (1) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je tako utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njezin sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu s pravnom stečevinom EU.

19.Prema stavu ovoga suda ništetne su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak. Naime, ovaj sud se referira, osim na presudu Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., i na obrazloženje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. iz koje proizlazi da su banke (uključujući i ovdje tuženika), vezano za pružanje odgovarajućih informacija potrošačima prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditima, propustile dati svojim klijentima sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu, te sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose. Nadalje, da su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te su odredbe o valutnoj klauzuli ostale nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, te iako su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF i imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni, propustile su potrošače informirati o tome. Konačno, da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu čl. 502.c ZPP- a kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude, te da je sud u pojedinačnim sporovima vezan za utvrđenja iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava kada se osoba na njih poziva. Stoga je i vezanjem uz valutu CHF koja je dio valutne klauzule došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli ovaj sud našao ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, kao u točki I. izreke presude, što nije dovedeno u razumnu i opravdanu sumnju nijednim materijalnim dokazom provedenim na glavnoj raspravi na koje se poziva tuženik.

19a.Nadalje, po mišljenju ovog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je također ništetna jer nije razumljiva, jer brojni i nepovezani kriteriji koje sadrže akti banke ne daju temelj za ocjenu da se radi o objektiviziranim kriterijima koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivoga predmeta obveze, a Ugovor ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti, pak, precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču, a tome u prilog ide i činjenica da je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope koja se mijenja odluka banke, koja može i ne mora biti u skladu s kriterijima iz akata banke, kad bi oni i bili razumljivi.

19b.Sud je nadalje utvrdio kako ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja-banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost takve promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Radi se dakle o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu potrošača, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe banke su potpuno izbjegle utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi iz čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora o kreditu svakako su predmet i cijena, a kamate su cijena. Ta neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno je na štetu potrošača i znatna je, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg dužnik kao potrošač ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka koja je vjerovnik. Navedena odredba u ugovor je ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke na koju potrošači nisu mogli, niti, pak, mogu utjecati, pri čemu nije sporno da u ugovoru banka nije utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope, niti metodu izračuna tih parametara, što dovodi do toga da takva odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu potrošača.

20.Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je temeljem ništetnog dijela prethodno već citiranih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu i u tomu ugovoru sadržane valutne klauzule, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama banke došlo do neosnovanog bogaćenja tuženika kao banke na teret tužitelja kao potrošača, te smatra osnovanim zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa koji je nastao uslijed promjene tečaja valute u valutnoj klauzuli – CHF i promjene kamatne stope na način da je tečajem došlo do značajnog povećanja vrijednosti valute CHF, a na temelju jednostranih odluka banke i do povećanja visine kamatne stope, jer je provedenom konverzijom tuženik izjednačio samo obveze tužitelja s obvezama drugih korisnika kredita u EUR koristeći kamatne stope na kredite u EUR, te uračunavajući samo uplate koje je obavio tužitelj, ali usto ne uračunavajući i više plaćene iznose po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosima koje tužitelj sada potražuje.

21.Slijedom svega naprijed navedenog, sud je prethodno navedene dijelove odredbi iz točaka 2., 7. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnim, kao u točki I. izreke presude, dok je preostale dijelove tih odredbi ocijenio valjanim i zbog toga tužbeni zahtjev u tomu dijelu odbio, kao u točki II. izreke presude.

21a.Neosnovan je, također, tužbeni zahtjev tužitelja, odbijen kao u točki II. izreke presude, u dijelu kojim traži utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu br. 312503 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama solemniziranog od javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika pod brojem OV-3675/08 20. ožujka 2008., jer egzistenciju toga ugovora tužitelj ničime ne dokazuje, niti ga pak u supstratu tužbe činjenično opisuje, pa se njegova valjanost nije mogla ispitati, niti ga se povezati s predmetom ovog spora.

22.Na okolnost osnove i visine tužbenog zahtjeva, ovaj sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te proveo financijsko vještačenje po ustanovi vještaka Vještak Tkalec d.o.o. kojim je konačno utvrđeno da je tužitelj zbog rasta valute CHF u odnosu na domaću valutu kunu i zbog promjenjive kamatne stope, ne uzimajući pri tom u obzir negativne tečajne razlike, platio tuženiku više u sveukupnom iznosu od 6.588,80eur.

23.Stranke nisu imale primjedbi na konačan nalaz i mišljenje vještaka vezano uz njegov računski dio, niti su tražile usmeno saslušanje vještaka.

24.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom da je isti dan nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju s dostignućima financijske znanosti.

25.Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio osnovanim u cijelosti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u kojem se potražuje isplata s osnova valutne klauzule zbog promjene tečaja CHF zbog preplaćenih mjesečnih anuiteta, kao i promjenjive kamatne stope u iznosu od 6.588,80eur, te je taj iznos dosudio tužitelju na teret tuženika u smislu čl. 1111. ZOO-a, a s tijekom zatezne kamate od časa svake pojedine uplate, kako je utvrđeno u financijskom vještvu, kao u točki III. izreke presude.

26.Nije u pravu tuženik kada zahtijeva da se ukupno preplaćeni iznos mjesečnih anuiteta po zaključenom Ugovoru o kreditu zbog unesene valutne klauzule umanji za iznos tzv. negativne razlike. Naime, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početno ugovorenog tužitelj nije ništa primio, niti stekao bez osnove, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Osim toga, tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost spornih ugovornih odredbi, već je upravo suprotno tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem ništtenih ugovornih odredbi, zbog čega je prigovor tuženika radi prebijanja njegove tražbine u iznosu od 230,82eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovan i stoga presuditi kao u točki V. izreke.

27.Odluka o plaćanju zateznih kamata i o visini kamatne stope temelji se na odredbama iz čl. 29. st. 2. i 8. i čl. 1115. ZOO-a i iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 153/04).

28.Na kraju ovaj sud sa sigurnošću zaključuje da nije nastupila zastara konačno utuženog novčanog potraživanja tužitelja iz razloga jer je podnošenje kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 prekinulo zastaru. Takva ocjena ovog suda utemeljena je na stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odlukama broj Rev-2245/17, broj Rev-3142/2018 i broj Rev-1404/2018, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od časa pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. Konačno, nije nastupila zastara oslonom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. iz razloga jer je pravna osnova potraživanja tužitelja stjecanje bez osnove u kojem je zastarni rok 5 godina koji u konkretnom slučaju, s obzirom na dan podnošenja tužbe, nije protekao, niti je, pak, zastara nastupila u odnosu na preinačenu tužbu oslonom na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovora počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili je na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što, dakle, znači da u konkretnom slučaju, u kojem je ništetnost pojedinih odredbi ugovora utvrđena kao glavno pitanje, zastara nije nikako nastupila.

29.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Parnični trošak odnosi se na trošak zastupanja stranaka putem odvjetnika, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme zaključenja glavne rasprave, te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).

30.U konkretnom slučaju tužitelj je, naime, uspio s dijelom prvoistaknutog tužbenog zahtjeva, a u cijelosti s drugoistaknutim tužbenim zahtjevom, a s obzirom na razmjerno neznatni dio prvoistaknutog tužbenog zahtjeva s kojim nije uspio nisu nastali posebni troškovi, zbog čega je sud odlučio da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju sve troškove koje je on (tužitelj) u ovoj parnici imao.

31.Sud je temeljem čl. 2. ZPP-a tužitelju dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 248,75eur (Tbr. 7.1. i 46. OT), trošak sastava podneska od 4. studenog 2025. u iznosu od 248,75eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), te trošak zastupanja na ročištu od 5. prosinca 2024. u iznosu od 124,37eur (Tbr. 9.2. i 46. OT), a što uvećano za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00eur, sveukupno iznosi 921,87eur, kao u točki IV. izreke presude.

31a.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 7. siječnja 2025., jer, nije bio potreban za vođenje ova parnice. Tužitelju nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu 5. prosinca 2025., jer se radi o dnevnom terminu koji nije nastupio.

32.Obzirom da je tuženik u pretežnom dijelu izgubio ovu parnicu, a zbog dijela s kojim je uspio nisu nastali posebni troškovi, nema uvjeta da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, zbog čega je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki V. izreke presude.

33.Odluka o plaćanju zatezne kamate na troškove parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

34.Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja. U [adresa] 2. prosinca 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Tužitelju, po pun.,

2. Tuženiku, po pun.