Posl. br. K-308/2019-83

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Ilki Markić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Šafradin, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika FŠ, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku br. K-DO-525/2018, od dana 16. srpnja 2019. godine, koja je u Općinskom sudu u Dubrovniku zaprimljena dana 17. srpnja 2019. godine, izmijenjena dana 14. svibnja 2025. godine na glavnoj raspravi, radi kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 28. studenog 2025. godine, u prisutnosti optuženika FŠ, braniteljice optuženika Vedrane Belin, odvjetnice iz [adresa], i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku HŠ, državnoodvjetničkog savjetnika, dana 2. prosinca 2025. godine, u odsutnosti stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik: FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i ČŠ  rođen **.**.1975.  u [adresa],  s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske,  administrator,  oženjen,  otac  šestero  djece,  sa završenom VŠS, zaposlen, prosj. mj. primanja 1.500,00 eura, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,

k r i v  j e

I.

što je dana 3. studenog 2018. na [adresa], otok Mljet, na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u nakani oštećenja, angažirao ZŠ, SŠ, AŠ i još nekoliko zasad nepoznatih osoba, te srušio stubište koje je na jugozapadnom dijelu svoje kuće na adresi [adresa] na Mljetu izgradio BŠ, oštetivši na takav način BŠ za iznos od najmanje 1.592,67 eura,

dakle, oštetio tuđu stvar,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona. ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11).

II. Na temelju odredbe čl. 235. st. 1. KZ/11, optuženik FŠ se, za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI.

Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženiku FŠ se izriče

UVJETNA OSUDA

s time da se izrečena kazna zatvora, u trajanju od 6 (šest) mjeseci, neće izvršiti ukoliko optuženik, u roku kušnje od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo.

III. Temeljem odredbe čl. 56. st. 4. i čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, optuženiku FŠ se određuje

posebna obveza

da u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti ove presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i to na način da oštećenom BŠ plati iznos od 1.592,67 eura.

Temeljem odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11, Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku, koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze navedene u čl. 62. KZ/11 ili ih teško ili uporno krši.

IV. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenom BŠ u iznosu od 1.592,67 eura, te se nalaže optuženiku da taj iznos plati oštećenom u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se oštećenik BŠ sa preostalim dijelom imovinsko-pravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 36/24, 72/25– dalje u tekstu ZKP/08), od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 200,00 eura, kao i troškove svjedoka BŠ u iznosu od 18,00 eura, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-30819 (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. K-308/2019), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu dana 17. srpnja 2019. godine optužnicu broj K-DO-525/2018, od dana 16. srpnja 2019. godine, protiv okrivljenika FŠ, radi kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona.

1.1 Rješenjem ovoga suda, posl. br. 40. Kov-139/2019, od dana 23. rujna 2019. godine, potvrđena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, broj K- DO-525/2018, od dana 16. srpnja 2019. godine.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, da će iznosit svoju obranu i odgovarati na postavljena pitanja, te da želi biti ispitan na kraju dokaznog postupka.

2.1 Na glavnoj raspravi održanoj dana 14. svibnja 2025. godine tužitelj je izm ijenio činjenični opis optužnice na način da se u retku br. 5. iza iznosa „12.000,00 kuna“ dodaje iznos/1.592,67 eura“, kao i u prijedlogu izricanja posebne obveze, dok u ostalom dijelu optužnica ostaje neizmijenjena.

3. U daljnjem tijeku dokaznog postupka, sud je izveo sve dokaze optužbe, te je ispitan oštećeni, kao svjedok, BŠ, svjedok ZŠ i AŠ, svjedok RŠ, uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐŠ, izvršen je uvid u spis posl. br. Psp-60/18 te su pregledani i pročitani rješenje o utvrđivanju građevne čestice Dubrovačko – neretvanske županije, broj Klasa: UP/I-350-05/18-05/000010 od 3. travnja 2018. (list spisa 8-10), izvod iz katastarskog plana za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 11), potvrda parcelacijskog elaborata za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 2. studenog 2018. sa skicom izmjere i kopijom katastarskog plana (list spisa 12-14), preslik fotografija betonskog stepeništa i rušenja tog stepeništa (list spisa 15-23).

3.1 Sud je izveo dokaze predložene od strane oštećenog BŠ te je pročitao i pregledao odluku o prodaji građevinskog zemljišta u vlasništvu općine Mljet radi objedinjavanja građevinske parcele klasa:406-09/03-01/39, Ur. br. 2117-03-03-01 od 22. siječnja 2024. godine (list spisa 197-199), predugovor o kupoprodaji od dana 17. ožujka 2004. godine, analitičku karticu, izvadak iz zemljišne knjige.

3.2 Sud je izveo i dokaze predložene od strane obrane, te je ispitao svjedoke GŠ, VŠ, ĆŠ i KŠ te je pregledana i pročitana presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Psp -60/18 od 27. travnja 2023. godine i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-581/2023 od dana 13. prosinca 2023. godine.

3.3 Na kraju dokaznog postupka pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika FŠ od 16. srpnja 2019. godine (list spisa 71-72).

4. Optuženik FŠ je u svojoj obrani naveo da je 60-tih godina prošlog stoljeća njegova obitelj naslijedila kuću u [adresa] ispred koje su vrtovi, gdje su izgrađene stepenice. Njegova obitelj je koristila te vrtove koje su ogradili i sadili povrće u njima. 80-tih godina posađeni su orasi. Kako su orasi narasli tu se povrće više nije moglo saditi pa su na prostoru tih vrtova držali stolove gdje su sjedili, ostavljali bi barku, mrežu i slično, a u tom vrtu je stajao i kamen koji bi im poslužio za popločavanje vrta. Zidovi na tom vrtu su padali i on ih je popravljao, a njegov otac je izgradio i potporne zidove, jer im je prijetilo urušavanje. 2008. godine počeo je renovirati kuću i u te vrtove je ostavljao građevinski materijal. Bio je naručio majstora da napravi zid, a vrtove su čistili 1 - 2 puta godišnje, jer on živi u [adresa]. Dakle, njegova obitelj je te vrtove konstanto koristila od 1960. godine do danas. 2018. godine za Svi svete je došao na Mljet i vidio je izgrađene stepenice susjeda BŠ preko tog vrta i stazu. Pozvao je policiju, napravili su zapisnik i rekli da sporove riješe sudskim putem, dok je njegov odvjetnik rekao da se mogu poslužiti samopomoći i srušiti te stepenice. Zvao je svoju obitelj i srušio stepenice, a prilikom rušenja tu je prošao i ŠŠ i to vidio. Na Internetu je provjeravao tko je upisani vlasnik tog vrta i okolnih zemljišta te je utvrdio da je to bila Država. Na upit braniteljice, optuženik je izjavio da se vodio posjedovni postupak, ŠŠ je njega tužio za smetanje posjeda, a u toj parnici je on pravomoćno dobio.

4.1 Temeljem čl. 435. st. 2 ZKP/08, pregledan je i preslušan zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika FŠ, kod Policijske uprave zagrebačke, VII. Policijske postaje Zagreb, s elektronskim zapisom i snimkom pred policijskim istražiteljem (list spisa 47-49).

5. Oštećeni, ispitan kao svjedok BŠ je naveo da je u listopadu 2019. godine radio stepenice za kat. To je radio poprilično vremena, skoro mjesec dana. Nikakve smetnje od nikoga nije bilo. Negdje 2000. godine je podnio zahtjev za proširenje i objedinjenje građevinske parcele. Tada mu je Općina Mljet prodala zemljište i rekli su mu da napravi parcelacijski elaborat, što je on i napravio. Kada je napravio te stepenice, nakon možda dva tjedna, išao je na posao, otac ga je zvao da je svjedočio rušenju tih stepenica od strane susjeda, poimence ih je naveo te ih je i slikao. Svi se inače međusobno znaju. On nije bio tu kada se to rušilo. Smatra da je netko imao nešto protiv toga, mogao se očitovati za vrijeme dok je gradio te stepenice. Na upit braniteljice optuženika, svjedok je izjavio da nije optuženika - susjeda obavijestio da će raditi te stepenice, jer smatra da to nije niti trebao. Živi u toj kući – [adresa].

5.1 Pročitan je iskaz svjedoka BŠ, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka (oštećenika) kod Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije, od dana 12. srpnja 2019. godine (list spisa 64 -66), kada je izjavio da je skale napravio on zajedno sa svojim sinom i prijateljem početkom desetog mjeseca 2018. godine u mjestu [adresa] na adresi [adresa] na otoku Mljetu na njegovom vlastitom zemljištu. Skale je napravio uz svoju kuću da bi mogao ići na gornju etažu. Zemljište na kojem je sagradio skale je njegovo. Naime, radi se o zemljištu koje je davno otkupio od općine Mljet, odnosno RH. Svu dokumentaciju vezanu za vlasništvo predmetne nekretnine, kupoprodajni ugovor i dr. predao je svom opunomoćenom odvjetniku Hrvoju Katušiću iz Dubrovnika. Vrijednost izgrađenih skala po njegovoj procjeni je cca 12.000,00 kuna, a to govori jer je to bila ponuda dva različita ponuđača koja su mu trebala i predmetne skale napraviti, međutim kako nisu to mogli on je te skale napravio sa svojim sinom i prijateljem kako je na početku i naveo. Ponude nema jer su to samo usmene ponude. Ustraje u kaznenom progonu FŠ i postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 30.000,00 kuna te za sve troškove koji nastanu tijekom postupka. Nakon što mu je pročitan njegov iskaz koji je dao kod polic ije svjedok izjavljuje da je bilo tako kako je izjavio.

6. U svom iskazu svjedok ZŠ je naveo da se sjeća da ga je FŠ zvao da je preko njegove parcele netko nešto izbetonirao te da dođu mu pomoć to ukloniti. On i njegova dva sina su došli i to su u roku dva, tri sata uklonili, a to je bio betonski prilaz preko parcele prema gore i vraćalo se do kuće BŠ, gdje su bile stepenice. Oni su to toga dana i uklonili. Kada se to rušilo, osim njega i njegova dva sina, bio je i H, a to je sin Jerkove sestre, a bilo je i susjeda, koji su to gledali, koji su znali što se događa. Zna da je obitelj FŠ u posjedu te parcele, od 1981. godine, koliko je njemu poznato. Tu im je bio vrt, stol i to su oni uživali. Mještani su između sebe podijelili zemljište, ali nikada ga nisu uknjižili, a zemljište je bilo državno vlasništvo, a podjelu, koju su oni međusobno napravili, su poštivali. Sjeća se, kada se rušilo stubište, došli su otac i brat oštećenika, i oštećenikov otac je pitao zašto to ruše, nakon čega je oštećenika zvao na telefon. On je tu bio prisutan i čuo da mu govori na telefon „Kako nisi platio, kako nisi kupio, kako nisi to riješio?“. Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da je tu parcelu koristila obitelj okrivljenika, a tu su bile i tri terase. Ta parcela je široka oko 9, 10 metara, ne može točno reći. On je kasnije, nakon rušenja stepenica, pitao pravnika u Općini kakav je status te parcele i on mu je rekao da su Općina i BŠ bili sklopili ugovor, međutim da BŠ nije ispoštovao taj ugovor i da je ugovor ništetan i da Općina više nije vlasnik tog zemljišta već Republika Hrvatska. Branitelj optuženika se protivi pitanjima, koja se odnose na radnje svjedoka, koje nisu povezane sa inkriminiranim događajima. Tužitelj navodi da kako je točno da se ne sudi svjedoku, već da ga se pita o njegovim saznanjima bitnim za ovaj postupak, međutim, uzevši u obzir da je svjedok u drugim postupcima, pred istim ovim sudom, gdje je, također, propisno upozoren na dužnost istinitosti iskazivanja, već davao svoj iskaz, a pregled kojeg spisa će ovo Državno odvjetništvo predložiti kao dokaz, smatra ju kako će se odgovorima na ova pitanja moći utvrditi vjerodostojnost samog iskaza svjedoka. Na upit punomoćnika oštećenika, svjedok je izjavio da je tamo dolazio kao gost, i nije sve zapamtio u detalje. Čini mu se da na navedenoj parceli imaju tri kaskade, a stepenište je bilo izgrađeno na drugoj i trećoj kaskadi gore. Izvod vode nije na kaskadi već ispod puta. ŠŠ je započeo gradnju objekta kraj stubišta, a tko je nastavio tu gradnju, on ne zna. Za potrebe betona i izgradnju te zgrade, koju je započeo ŠŠ, ne zna od kuda se koristila voda, jer kada se to počelo graditi nis i ni imali vode. Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da je taj dio parcele bio ograđen betonskom ogradom, sa svih strana. Na toj parceli je bilo i stabala, koje je posadila obitelj FŠ, bili su veliki orasi, njih četiri, a koja stabla su bila velika, stara više od 20 godina. Obitelj okrivljenika je koristila tu parcelu i ljeti 2018. godine. Ta parcela je služila i za odlaganje nekih predmeta, kamena, vrša. Od 1981. godine pa nadalje obitelj oštećenika su dva puta proširivali taj magazin i svaki put su pitali pok. NŠ suglasnost, koju im je on i dao. Nije bilo treće osobe, koja bi nekim činom svojatala tu parcelu, ni oštećenici, a ni netko treći.

7. U svom iskazu svjedokinja GŠ je navela da je to jutro 3. studenog, misli da je bilo prije 2 godine, imala goste u apartmanu. Išla ih je ispratiti i vidjela je da se ruše stepenice. Stepenice su rušili AŠ, njegov brat SŠ, a FŠ je isto bio tu. ŠŠ je nešto vikao, dok ga je ZŠ pitao u čemu je problem te da li zna da mu je prije više godina Jerkov otac, pokojni Č, dopustio metar ulaska u njihov vrt, na što je ŠŠ zašutio i tu je prestala sva komunikacija. Ona se kao dijete tu kupala, djeca njihova su se uvijek igrala u vrtu, kojeg je koristila obitelj FŠ, tu su bili i orasi, koje je netko u međuvremenu otrovao, posađene su i masline i cvijeće, i oni su uvijek koristili tu parcelu. Parcela je ograđena zidovima, a stepenice su prešle preko zidova. Na upit braniteljice optuženika svjedokinja je izjavila da BŠ živi malo u Dubrovniku i u Zagrebu. Na Mljet dolazi uglavnom u ljetnom periodu. Njegova obitelj nije nikada dolazila na taj dio gdje su izgrađene stepenice. Jerkov pokojni otac Č je zajedno sa susjedom DŠ gradio betonski zid, budući da se stari urušio te sada preko Jerkove parcele idu vodovodne cijevi. Na upit optuženika svjedokinja je izjavila da ne zna da li je komunalno Mljet pitalo nekoga za dozvolu da vodovodne cijevi prelaze preko te parcele. Na upit tužitelja svjedokinja je izjavila da su Z imali vrlo malu kuću, kao baraku, koju su kasnije proširili, na uštrb javnog puta, a njoj nije poznato da li su istu legalizirali.

8. Svjedok AŠ je naveo da na parceli njegovog pokojnog djeda, a koju nakon njegove smrti koristi njegov ujak, BŠ je sagradio stepenice, i sjeća se da je njegov ujak zvao njegovog oca da mu to kaže, zvao je isto tako i policiju koja je došla i sačinila zapisnik. Ujak je, isto tako, konzultirao svog odvjetnika, koji mu je rekao da on te stepenice može pomaknuti. On i otac su pomogli ujaku da ukloni te stepenice koje je sagradio BŠ, i dok su ih uklanjali, sjeća se da je došao i Nikšin otac i brat, koji su im govorili da to ne diraju, jer je to Nikšino. Njemu nije poznato da li je pokojni djed bio uknjižen kao vlasnik tog zemljišta, gdje je BŠ izgradio stepenice, ali zna da su to zemljište uvijek koristili. Tu je bio vrt i jedno vrijeme su tu držali i ribarski pribor. Cijela parcela je ograđena sa zidom, a sjeća se da je otac BŠ pitao njegovog pokojnog djeda da mu dopusti prolaz preko parcele, a do njegovog wc-a, koji se nalazi uz kuću, a što mu je djed i dopustio. Na upit tužitelja svjedok je izjavio da su stepenice napravljene cik-cak i nisu išle uz kuću, dok je wc bio uz samu kuću. Kada ga je zvao ujak stepenice su freško rađene, jer je još bio šalung na njima. Kada je došao ŠŠ oni su već bili započeli sa rušenjem stepenica, a šut su maknuli, ne može se sada sjetiti gdje. Na upit braniteljice optuženika svjedok je izjavio da ŠŠ živi u [adresa], tako misli, a zna biti i u [adresa]. Taj dio gdje su bile stepenice, on nije koristio. Zadnje što je tu bilo je građevinski materijal za obnavljanje optuženikove kuće, njihova barka i kajak, tri oraha i ne zna gdje je to završilo kada su napravljene stepenice. Iz Perove obitelji nitko nije koristio taj dio. Na upit tužitelja svjedok je izjavio da te vrtove nije nitko koristio osim njegove obitelji.

9. U svom iskazu svjedok VŠ je naveo da kao dijete zna da su tu površinu koristili roditelji optuženika te je generacijski to prelazilo, ali pravo vlasništvo ne zna čije je, ali posjed i korištenje je bilo od strane roditelja optuženika. Obnavljali su neke stvari, kada bi se nešto srušilo. Stepenice su se naknadno izgradile, pretpostavlja da je to izgrađeno od strane BŠ, te su srušene, a on je tada bio u prolazu, ne zna tko ih je rušio, bilo je više ljudi. Navedene stepenice su bile izgrađene u vrtu. Ta parcela, vrt, graniči sa parcelom kuće gospodina BŠ, odnosno udaljeno od kuće tri do četiri metra, a stepenice su napravljene da bi se izašlo na glavnu cestu, odnosno napravljene su u dijelu vrta, koje koristi obitelj FŠ. Na upit braniteljice optuženika, svjedok izjavljuje da mu nije poznato da bi ŠŠ, odnosno BŠ pričali u selu da su oni kupili taj vrt, a nije ni vidio kada su stepenice građene.

10. U svom iskazu svjedok RŠ je naveo da ne zna zašto je pozvan. Na upit tužitelja, svjedok navodi da je Općinu Mljet odlukom Komisije Vlade Republike Hrvatske upisao tu parcelu kao vlasnika. Odlukom Vrhovnog suda je vlasnik te parcele postala Republika Hrvatska. Negdje oko tog zemljišta su postojale vlasničke aspiracije između obitelji FŠ i BŠ. ZŠ pozna, ali ne zna da li ga je kontaktirao za tu parcelu. Ne sjeća se da li su sa obitelji BŠ sklopili ikakav ugovor, a vezano za zemljište. Ukoliko je taj ugovor sklopljen, onda i postoji. Na upit oštećenika, svjedok navodi da se ne sjeća da li je 2004. godine podnesen zahtjev za proširenje i objedinjenje građevinske parcele.

11. U svom iskazu svjedok JŠ je naveo da mu je poznato rušenje skala u [adresa], čuo je da je nešto to bilo, ali ne zna zašto. To je bilo prije 4-5 godina zna da se to rušilo, ali ne zna ni čije je, ni zašto, ni čije je to. Nema pojma čija je to zemlja. Zna da je Jerkov otac radio tu zemlju, napravio ta dva doca i to je to što on zna. Zna BŠ, S zna, svih njih zna. On je osobno vidio da je Jerkov otac Č radio tu zemlju, a ne zna kada su se skale gradile, a ni kada su se rušile, niti zna tko ih je gradio, a tko rušio.

12. U svom iskazu svjedok CŠ je naveo da zna da je spor između FŠ i BŠ. Na upit braniteljice optuženika, svjedok je naveo da FŠ ima kuću na [adresa], u dijelu koji zovu piskijera, to je mjesto gdje se barke izvlače na kopno iz mora. Pokojni Č, otac optuženika, je to stekao od starog ŽŠ, također pokojnog, budući se brinuo o njemu. BŠ vjerojatno živi u [adresa], ima kuću u [adresa] i na [adresa], a ta kuća na [adresa] je preko puta Jerkove kuće. Ne zna za nikakav spor između FŠ i BŠ, samo zna da je Jerkov otac napravio ispred kuće dva dolca prije više od 50 godina. Nema pojma o stepenicama, a još manje mu je poznato da bi ih netko rušio. On je od Jerkove kuće udaljen oko 100 metara, Susjedu BŠ je interesantno to zemljište između njega i FŠ, ali ne zna zašto, valjda bi se čovjek širio. Na upit optuženika, svjedok izjavljuje da je te vrtove, odnosno dolce, unatrag tih 50 godina koristio Jerkov otac i njegova obitelj, na način da se sadilo povrće, dva velika oraha. Nakon što se prestalo saditi zelenilo, i dalje je tu zemlju koristila obitelj FŠ, a sada je koristi FŠ. Na upit tužitelja, svjedok izjavljuje da [adresa] ima 10 stanovnika, za stepenice nije znao, jer ne zabada nos u tuđe poslove.

13. U svom iskazu svjedok ĆŠ je naveo da mu je poznato zašto je pozvan. Upoznat je sa situacijom koja se tamo događala. Sporni vrt, odnosno dva vrta, su koristili A, a što je njemu poznato. BŠ je počeo graditi kuću na [adresa] međutim tada nije zauzeo dio tog danas spornog vrta. Koliko je njemu poznato Z i A su bili u dobrosusjedskim odnosima, a sporni vrt su obrađivali A, odnosno optuženikova majka bi tu sadila kupus i ostalo povrće, te po njegovom mišljenju BŠ u vrijeme kada je počeo graditi kuću nije imao namjeru da uzme dio tog vrta. Na upit optuženika svjedok je izjavio da je optuženikov otac stavio podzide na taj vrt te da je tu držao barku, dok je na upit tužitelja izjavio da ne zna tko je vlasnik tog vrta.

14. U svom iskazu koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Službe kriminalističke policije dana 25. ožujka 2019. godine svjedok ŠŠ je naveo da zna da su predmetne stepenice napravljene sigurno dva mjeseca prije, nego što su srušene, a srušene su 3. studenog 2018. godine. Stepenice je izgradio njegov sin BŠ na zemljištu koje je davno kupio od općine Mljet. Njegov sin BŠ na Mljetu ima obiteljsku kuću u mjestu [adresa], gdje ima i prijavljen boravak, na adresi [adresa]., a stepenice je napravio za kat kuće koji ima namjeru graditi , odnosno za izlaz za glavni put. Koliko on zna BŠ ima dokumentaciju da je vlasnik zemljišta na kojem je izgradio stepenice, zna da je dolazio geodet i da su nešto mjerili, a da li je to uknjiženo u sudu on to ne zna. Dana 3. studenog 2018. godine on i njegov drugi sin OŠ svratili su u [adresa] ispred obiteljske kuće njegovog sina BŠ. Čuo je buku mašina i vidio je ZŠ, njegove sinove AŠ i SŠ, kapetana B i FŠ kako ruše stepenice koje je izgradio njegov sin BŠ, i tada je on rekao „Ljudi, što radite, zašto rušite, ako nešto nije u redu treba čekati sud, ima zakon, ako nešto nije u redu“, međutim , oni su nastavili rušiti stepenice, a on ih je slikao mobitelom. Ne zna točno kolika je vrijednost srušen ih stepenica, ali zasigurno cca. 10.000,00 kuna.

15. U postupku nije bilo sporno da je optuženik FŠ dana 3. studenog 2018. godine na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz pomoć ZŠ, SŠ i AŠ i još nekoliko nepoznatih osoba srušio stubište koje je na jugozapadnom dijelu svoje kuće na adresi [adresa], na Mljetu sagradio BŠ, a što proizlazi kako iz obrane optuženika, tako i iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka ZŠ, AŠ, ĐŠ, UŠ . U svojoj obrani optuženik FŠ navodi da je njegova obitelj koristila vrtove gdje je sagrađeno stubište od 60-tih godina prošlog stoljeća, da su sadili tu povrće, potom orahe, da su tu držali stolove i sjedili, ostavljali barku, mreže, da je njegov otac sagradio i potporne zidove, kada se renovirala kuća tu su ostavljali građevinski materijal, dakle vrtove su koristili od 60-tih godina prošlog stoljeća, da bi njegovim dolaskom 1. studenog 2018. godine na Mljet, vidio sagrađene stepenice susjeda ĐŠ , preko toga vrta i stazu, poslužio se samopomoći i srušio je te stepenice, dok je parnicu za smetanje posjeda pravomoćno dobio. Dakle, svoje postupanje inkriminirane zgode optuženik FŠ pravda samopomoći, jer da su stepenice sagrađene na zemljištu koje njegova obitelj koristi dugi niz godina. Nadalje, pregledom ovosudnog spisa posl. br. Psp-60/2018, utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ovdje oštećenog BŠ za posjedovnom zaštitom, protiv tuženika ovdje optuženika FŠ, obrazlažući to činjenicom da nitko od u postupku saslušanih svjedoka, izuzev brata tužitelja BŠ nije izjavio da bi tužitelj BŠ bio u faktičnom posjedu predmetne nekretnine, odnosno da je isti bio posljednji mirni posjednik, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 23. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu, koji propisuje da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku (postupak za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Za istaći je da pravo na zaštitu posjeda samopomoći, pretpostavlja kumulativno ispunjenje tri uvjeta i to ako je to nužno, jer bi se pomoć putem suda ostvarila prekasno, da je opasnost neposredna, ali uz zadovoljavanje uvjeta da se za zaštitu svog posjeda ne primjeni sila veće jakosti, nego li je primjerena okolnostima, a sve prema načelu razmjernosti. U konkretnom slučaju po stavu ovoga suda nije bilo nužno rušenje stepenica od strane optuženika FŠ, jer je isti svoja prava mogao ostvarivati putem suda, a isti je primijenio silu veće jakosti nego li je primjereno okolnostima, i na njegovoj strani, po stavu ovoga suda nisu bile kumulativno ispunjene sve tri pretpostavke za primjenom instituta samopomoći. Nadalje, za istaći je da činjenica što je optuženik u postupku smetanja posjeda, primijenio institut samopomoći, a kako to navodi u svojoj obrani, iako za to po stavu ovoga suda nije ispunjavao sve predviđene pretpostavke, ta činjenica ga ne ekskulpira odgovornosti u ovom kaznenom postupku, dakle ne oslobađa ga od odgovornosti za počinjenje kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, odnosno stepenica koje je izgradio oštećenik BŠ, i pritom mu nanio štetu, a izgradnjom navedenih stepenica od strane oštećenika, optuženiku nije prijetila nikakva opasnost pa stoga niti uklanjanje tih stepenica nije bilo nužno, dakle da samopomoć nije bila nužna te je optuženik posegnuo za nedopuštenom samopomoći.

15.1 Sud, dakle, obranu optuženika FŠ, koji svoje postupanje opravdava samopomoći, nije prihvatio osnovanom i smatra je usmjerenom na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti, smatrajući da je okrivljenik inkriminirane zgode u nakani oštećenja angažirao ZŠ, SŠ, AŠ i još nekoliko nepoznatih osoba te srušio stepenice, koje je na jugozapadnom djelu svoje kuće na adresi [adresa] na otoku Mljetu, izgradio BŠ, i time u svom postupanju ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

15.2 Naime, postupanje optuženika inkriminirane zgode kada ruši stepenice, koje je izgradio oštećenik na zemljištu koje je kako tvrdi u svom iskazu kupio od Općine Mljet, a koje je dugi niz godina u posjedu optuženikove obitelji, nije razlog koji bi optuženika oslobodio od kaznenopravne odgovornosti, tim više što je imao na raspolaganju i druga pravna sredstva kojima bi zaštitio svoj posjed, odnosno tužbu sudu radi smetanja posjeda.

16. Oštećeni ispitan kao svjedok BŠ je jasno, detaljno i uvjerljivo opisao što je prethodilo inkriminiranom događaju, odnosno da je 2000. godine podnio zahtjev za proširenje i objedinjenje građevinske parcele, kada mu je Općina Mljet prodala zemljište i rekla mu da napravi parcelacijski elaborat, što je on i napravio, i izgradio stepenice na svom vlastitom zemljištu, da bi ga otac obavijestio da su te stepenice srušene od strane susjeda, kojega nije obavijestio o gradnji smatrajući da to nije potrebno. Iskaz ovoga svjedoka je prihvaćen vjerodostojnim, tim više što ovaj svjedok samo iznosi svoja saznanja o rušenju stepenica iz priča svoga oca, koji je te prilike bio nazočan u mjestu [adresa], gdje se nalazi oštećenikova kuća, pokraj koje su i bile izgrađene te stepenice.

17. Nadalje, ispitani svjedoci ZŠ i AŠ, zet i nećak optuženika , potvrđuju da su pomogli optuženiku srušiti te stepenice, koje je oštećeni izgradio na zemljištu koje je u posjedu obitelji FŠ dugi niz godina, pa njihove iskaze u tom dijelu gdje opravdavaju postupanje optuženika činjenicom da je zemljište, gdje je oštećeni izgradio stepenice, dugi niz godina u posjedu obitelji FŠ, sud cijeni usmjerenim ka poboljšanju procesne pozicije optuženika u ovom postupku.

18. Na iskazu svjedoka RŠ, sud nije mogao crpiti neka bitna utvrđenja, budući da isti nema saznanja o događajima koji su predmet ovoga postupka, odnosno u rušenju stepenica koje je izgradio BŠ, a niti se sjeća da li je sa obitelji BŠ sklopljen ikakav ugovor vezano za zemljište, a niti je li podnesen zahtjev za proširenje i objedinjenje građevinske parcele.

19. Iskazima svjedoka UŠ i ĐŠ sud je poklonio vjeru jer su isti bili neposredni očevici počinjenja kaznenog djela od strane optuženika, odnosno rušenju stepenica, a koju činjenicu ni sam optuženik ne osporava.

20. Što se tiče iskaza svjedoka VŠ, LŠ, KŠ i ĆŠ za istaknuti je da na istima sud nije mogao crpiti neka bitna utvrđenja, a vezano za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari koje je predmet ovog kaznenog postupka, tako da svjedok VŠ ne zna tko je srušio stepenice, svjedoku LŠ je poznato rušenje stepenica u [adresa], čuo je da je to nešto bilo, ali ne zna zašto, svjedok CŠ nema saznanja o stepenicama, a još manje mu je poznato da bi ih netko rušio, dok svi ovi svjedoci u bitnom svjedoče o činjenici tko je zemljište na kojem su izgrađene stepenice koristio suglasno iskazujući da su prednici optuženika koristili to zemljište.

21. Izvedenim dokazima nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik postupio na način opisan u izreci presude, pri čemu je bio svjestan zabranjenosti takvog ponašanja i takvo ponašanje htio kao svoje, pa je postupao s izravnom namjerom. U odnosu na ubrojivost optuženika, ista tijekom postupka nije bila upitna, niti isticana kao sporna.

21.1 Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog dijela bio ubrojiv, te je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog njegovom postupanju.

22. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne optuženiku, sud je optuženika, temeljem odredbe čl. 235. st. 1. KZ/11, za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine. Sud smatra kako će se na ovaj način svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne bez njezinog izvršenja, odnosno smatra kako će se na optuženika i bez izvršenja kazne dovoljno utjecati da se ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela, da će se utjecati i na sve ostale da se klone počinjena kaznenih djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, pri čemu je kao olakotna okolnost optuženiku cijenjena dosadašnja kaznena neosuđivanost, dok otegotne okolnosti na strani optuženika nisu nađene.

23. Temeljem odredbe čl. 56. st. 4. i čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, optuženiku FŠ se određuje posebna obveza da u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti ove presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i to na način da oštećenom BŠ plati iznos od 1.592,67 eura. Naime, sud je utvrdio da je postupanjem optuženika nastala i građanskopravna obveza prema oštećenom, budući da je optuženik postupanjem, zbog kojega je proglašen krivim, uzrokovao štetu oštećenom u iznosu od 1.592,67 eura koji iznos sud cijeni realnim.

23.1 Temeljem odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11, Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku, koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze navedene u čl. 62. KZ/11 ili ih teško ili uporno krši.

23.2 Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenom BŠ u iznosu od 1.592,67 eura, te se nalaže optuženiku da taj iznos plati oštećenom u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se oštećenik BŠ sa preostalim dijelom imovinsko-pravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

24. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, s obzirom na to da je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku, odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 200,00 eura, padaju na teret optuženika FŠ, kao i troškovi svjedoka BŠ u iznosu od 18,00 eura, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, vodilo se računa o trajanju i složenosti postupka, kao i imovnom stanju optuženika.

U Dubrovniku, 2. prosinca 2025. godine

Sutkinja:

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste, putem ovog suda za Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj K-DO-525/2018

- optuženiku FŠ

- braniteljima optuženika Vedrani Belin i Mariju Boniću

- oštećeniku BŠ