Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9363/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BJK zbog prekršaja iz članka 78. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“ broj: 62/17., 14/19., 30/23.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva poljoprivrede, Uprave ribarstva, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, poslovni broj: Pp-5365/2024-8 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe ovlaštenog tužitelja Ministarstva poljoprivrede, Uprave ribarstva, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni, na način da se djelo okrivljenika iz izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 78. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o morskom ribarstvu te se okrivljenom BJK temeljem tog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura) koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, u skladu s člankom 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
II. U ostalom se dijelu žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva poljoprivrede, Uprave ribarstva, odbija kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljeni AJK proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 78. stavka 2. i stavka 3. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisanog u izreci presude, te je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura. Istom presudom tužitelj je upućen svoj imovinskopravni zahtjev ostvariti u parnici.
2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu na odluku o visini kazne, navodeći kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir načelo propisano člankom 33. stavkom 10. Prekršajnog zakona te je, protivno odredbi članka 44. Uredbe (EZ) br. 1005/2008, izrekao kaznu u iznosu nižem od peterostruke vrijednosti proizvoda ribarstva, kao i da je sud bio dužan tužitelju dosuditi zatraženi iznos štete umjesto uputiti ga u parnicu.
2.1. Žalitelj predlaže da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da je djelo okrivljenika pogrešno pravno označeno kao prekršaj iz 78. stavka 2. i stavka 3. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o morskom ribarstvu umjesto kao prekršaj iz članka 78. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o morskom ribarstvu,
4.1. Naime, odredbom članka 78. stavka 2. Zakona o morskom ribarstvu propisano je kažnjavanje za predmetni prekršaj pravne osobe te odgovorne osobe u obavljanju gospodarskog ribolova, dok je stavkom 3. istog članka propisano kažnjavanje fizičke osobe obrtnika. S obzirom da iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik u predmetnom slučaju postupao u svojstvu fizičke osobe obrtnika (kao vlasnik obrta za ribolov „BJ“), dok iz stanja spisa nije razvidno da bi isti imao svojstvo odgovorne osobe u obavljanju gospodarskog ribolova u smislu relevantnih zakonskih odredaba, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u izreci.
5. Nadalje, ovaj je Sud, postupajući po službenoj dužnosti, utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika prilikom izricanja novčane kazne, s obzirom da je, unatoč pozivanju na članak 37. Prekršajnog zakona, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u rasponu kazne propisane za predmetno djelo, umjesto ublaženu novčanu kaznu.
5.1. S obzirom da je prvostupanjski sud opisanim postupanjem povrijedio materijalno pravo na štetu okrivljenika, ovaj je Sud po službenoj dužnosti okrivljeniku izrekao ublaženu novčanu kaznu, pri tome smatrajući da je prvostupanjski prilikom odmjeravanja visine kazne ipak precijenio značaj okolnosti koje, i po mišljenju ovog Suda, u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona.
5.2. Stoga je ovaj Sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni te je okrivljeniku, uz primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao ublaženu novčanu kaznu no ne u srazmjeru s ublažavanjem kojega je primijenio prvostupanjski sud. Takvu kaznu ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6. Nadalje, u odnosu na navode žalitelja da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir načelo iz čl. 33. stavka 10. Prekršajnog zakona prema kojem se za prekršaj za koji je pravno obvezujućim aktom Europske unije (čl. 44. st. 2. Uredbe 1005/2008) utvrđen iznos izračuna novčane kazne, taj obračun primijeni za utvrđivanje iznosa kazne, iako je takav obračun stavljen u optužni prijedlog, a presuda ne sadrži obrazloženje po kojem takav izračun nije primijenjen, ističe se da je odredbama članka 3. stavka 1. i 3. Prekršajnog zakona propisano da prekršaji i prekršajnopravne sankcije mogu se propisivati zakonom i odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije bilo propisano koja se vrsta i mjera prekršajnopravne sankcije počinitelju može izreći, odnosno primijeniti, a odredbom članka 33. stavka 10. Zakona propisano je da za prekršaje za koje je pravno obvezujućim aktom Europske unije određen raspon novčane kazne ili opći minimum ili opći maksimum novčane kazne ili način izračuna novčane kazne, zakonom se za počinitelja prekršaja može propisati i izreći novčana kazna u iznosu za koji ne vrijede ograničenja iz stavaka 1. - 9. ovoga članka, što znači da zakonom mora biti izričito propisan takav način izračuna novčane kazne da bi ista mogla biti izrečena, a odredbama članka 78. Zakona o morskom ribarstvu određene su novčane kazne isključivo u propisanim rasponima.
7. U odnosu na žalbene navode vezane za odluku prvostupanjskog suda o upućivanju tužitelja da postavljeni imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici, valja reći kako je prvostupanjski sud postupio u skladu sa svojim ovlaštenjem propisanim odredbom članka 142. stavak 2. Prekršajnog zakona, pri čemu je za takvu odluku dao valjane razloge u vidu nepostojanja potpunih i dokazivih podataka vezanih za količinu ulova.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 2. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
