Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-1866/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ZK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivici Crnogaća, odvjetniku u ZOU Crnogaća & Crnogaća, Šibenik, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 17. listopada 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno zajedno sa punomoćnikom Ivici Crnogaća, odvjetnikom u ZOU Crnogaća & Crnogaća i zz tuženika FK, savjetnice u ODO Šibenik, po objavi, dana 02. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnine koja se identificira kao dio kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], označen slovnom oznakom A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-A, površine 846 m2 i to za cijelo, sve sukladno Skici mjesta očevida od dana 11. lipnja 2025. godine izrađenom od Pjer Sladoljev, dipl. ing. geod., a koja Skica mjesta očevida je sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.227,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ZK, zastupana po punomoćniku Ivici Crnogaća, odvjetniku u ZOU Crnogaća & Crnogaća, odvjetniku u [adresa], podnijela je ovom sudu, dana 07. rujna 2021. godine, tužbu protiv tuženika Republika Hrvatska i dr., radi utvrđenja prava vlasništva.

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je predmet postupka utvrđenje prava vlasništva u odnosu na nekretninu koja je u zemljišnim knjigama suda upisana kao kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za cijelo, a koja da je označena na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane Kvadrat više d.o.o. [adresa], dana 15. listopada 2018. godine, slovnom oznakom O-P-R-S-O, površine 196m2 te fizički odvojen dio nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] označen na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane Kvadrat više d.o.o. [adresa] od dana 15. listopada 2018. godine slovnom oznakom A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-A, površine 846m2. Tužiteljica da je pravo vlasništva stekla temeljem pravnog posla i to temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim sa prednikom pok. PK, stric tužiteljice, od dana 22. rujna 2010. godine, potvrđena od strane javnog bilježnika Nevenke Nakić iz [adresa], poslovni broj OU-55/10 od dana 22. rujna 2010. godine. BK da je predmetne nekretnine naslijedio iza smrti svog oca prema rješenju o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-84/67 od dana 14. travnja 1967. godine. U navedenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju da su jasno navedeni podaci o narodnim nazivima nekretnina pa su tako predmet raspravljanja a koji predstavlja predmet spora naveden narodnim nazivom ” Z. Prednik tužiteljice da je upisan kao nositelj prava posjeda predmeta spora te je u posjedovnom listu broj 29

. Primatelj uzdržavanja iz predmetnog ugovora da je srodnik tužiteljice, točnije nećakinja, te se utužene nekretnine od pamtivijeka nalaze u obitelji tužiteljice, odnosno njezinih pravnih prednika. U navedenim nekretninama da su živjeli prabaka i pradjed tužiteljice te njihovi potomci sve do osobe tužiteljice. Danas predmet spora da predstavlja obiteljsku kuću i dvorište tužiteljice koju tužiteljica i članovi njezine obitelji koriste za stanovanje. Dakle, iz navedenog da je očito kako su tužiteljica i njezini prednici vlasnici i mirni posjednici predmeta spora od pamtivijeka, pa je ista predložila da sud prihvati tužbeni zahtjev i istu utvrdi vlasnicom.

2. Podneskom od dana 13. rujna 2021. godine tužiteljica je djelomično povukla tužbu u odnosu na tuženike od Ad2 do Ad 71, a sve iz razloga što isti nisu bili ispravno navedeni niti imenom, niti prezimenom, ako niti ostalim podacima koje treba sadržavati svaka tužba u pogledu stranaka. Podredno, tužiteljica je također obavijestila sud kako je u posebnom zemljišnoknjižnom postupku riješila pitanje prava vlasništva tužiteljice u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Tužiteljica je i dalje ustrajala u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na tuženu Republiku Hrvatsku.

3. Odredbom čl. 186. a st. 1 i 5 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Ako navedeni zahtjev ne bude prihvaćen ili ako o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

3.1. Iz spisa je vidljivo kako je tužiteljica, postupajući u skladu s naprijed navedenom zakonom odredbom, podnijela 02. travnja 2019. godine, zahtjev za mirno rješenje spora i to nadležnom državnom odvjetništvu u [adresa], koje je odlučujući o istom, dana 05. travnja 2019. godine odbilo, pa je tužitelj dana 07. rujna 2021. godine podnio tužbu.

4. U svom odgovoru na tužbu tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći kako iz dokaza koji prileže tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje, da iz uvida u ugovoru o doživotnom uzdržavanju kao i rješenja o nasljeđivanju iza smrti BK ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, dok u posjedovnom listu broj 412 K. O. [katastarska općina] da je kao posjednica upisana Republika Hrvatska. Slijedom navedenog tužena je predložila da su odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom preslike Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen između PK kao primatelj uzdržavanja i ZK kao davatelj uzdržavanja, dana 22. rujna 2010. godine, presliku rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-84/67 od dana 14. travnja 1967. godine, presliku posjedovnog lista broj 29 K. O. [katastarska općina], nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljeva od dana 20. lipnja 2025. godine, saslušanjem svjedoka IK, PK i saslušanjem tužiteljice te pregledom zemljišnih knjiga za utuženu nekretninu.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

8. Predmet spora predstavlja dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

8.1. Pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, ovdje tužena. Nekretnina da u naravi predstavlja pašnjak narodnog naziva Tičerić.

9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjer Sladoljeva od dana 20. lipnja 2025. godine, proizlazi da je dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prikazan slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-A, da je nekretnina ograđena betonskim zidom. Na predmetnoj nekretnini da se nalaze stabla mendule, smokve, kostele, murve i masline, te gusterna, pečenjara i sanitarni čvor. Vještak u svom nalazu i mišljenju posebno napominje da budući da nije bilo mjerenja geodetskim instrumentima nije u mogućnosti iskazati površinu, ali navodi kako dio nekretnine prikazan slovima u nalazu i mišljenu odgovara likovima označenim istim slovima na geodetskom situacijskom nacrtu koji preleži tužbi.

10. Iz iskaza svjedoka IK, starog 71 godinu, a kojeg je sud cijenio kao istinit i vjerodostojan, proizlazi da mu je poznat predmet spora budući je kao dijete živio u kući koja je 200-300 metara udaljena od nekretnine koja je predmet spora i kao dijete od 5-6 godine išao je na igru kod djeda BK i bake F koji da su bili djed i baka od tužiteljice. Djed i baka tužiteljice da su živjeli u kući koja se nalazi na nekretnini koja je predmet spora te su imali tri sina i dvije kćeri a nakon smrti EK nekretnina da je pripala u vlasništvo njegovog sina GK koji kuću da je nadogradio. Svjedok da ima saznanja, po kazivanju drugih, nekretnina da je nakon Stankove smrti pripala u vlasništvo tužiteljicu a što da je govorio i sam GK za života, budući su tužiteljica i njezin suprug vodili računa o istom za života. Nekretnina da je prije bila ograđena suhozidom a danas da je ograđena betonskim zidom i to u istim gabaritima. Prednici tužiteljice da su imali vrt u kojem da su obrađivali sezonsko voće i povrće te se na nekretnini poviše kuće nalazilo “guvno” koje se i danas nalazi tamo a služilo je prednicima tužiteljice za žito i pšenicu. Svjedok je isticao da se dio na kojem se nalazi predmetna nekretnina narodnim imenom naziva “vrh Tičarić”. Djed tužiteljice da je na predmetnoj nekretnini bio do 60-tih godina prošlog stoljeća, dok danas da se na istoj mogu vidjeti tužiteljica, njezin suprug i sin. Nikada nitko da niti prednicima tužiteljice niti samoj tužiteljici nije osporavao posjed.

10.1. Iz iskaza svjedoka JK, starog 58 godina, proizlazi da isti čitav svoj život živi u nekretnini koja je 100-tinjak metara udaljena od nekretnine tužiteljice te da mu je poznato da je u kući koja se nalazi na spornoj nekretnini živio djed tužiteljice EK i njegova supruga koji su obrađivali različite kulture. Na nekretnini da je bila pušnica za sušenje mesa a koji objekt je danas obnovljen. Nekretnina da je ranije bila ograđena suhozidom a danas da je ograđena betinskim zidom i to u potpuno istim gabaritima. Djed tužiteljice da je predmetnu nekretninu dobio do svojih prednika, nakon njegove smrti istu da su naslijedili njegovi sinovi, dok tužiteljica istu da je naslijedila od svog oca i strica GK. Na nekretnini da viđa najčešće sina tužiteljice ali i samu tužiteljicu i njezinog supruga. Nikada da nitko niti prednicima tužiteljice niti samoj tužiteljici ometao posjed utuženog dijela nekretnine. Svjedok je isticao kako se predio na kojem se nalazi sporna nekretnina naziva narodnim nazivom “Tičarić”.

11. Dakle, iz iskaza svih naprijed navedenih svjedoka, a koje je sud cijenio istinitim, vjerodostojnim, budući su jasno i nedvojbeno iskazivali o bitnim činjenicama, koje su im dijelom osobno poznate a dijelom po pričanju starijih osoba, proizlazi da su prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu utužene nekretnine i to prvo djed tužiteljice koji je preminuo 1967. godine a do tada je živio na nekretnini te obrađivao vrt i sezonsko voće i povrće, imalo objekt za sušenje mesa i objekt za pohranu žita i pšenice.

12. Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela kako je na predmetnoj nekretnini prvo živio njezin djed EK i baka P koji tamo da su došli i sagradili objekt koji se sastojao od spavaće sobe i kuhinje, pušnice gdje se sušilo meso i prostora gdje se čuvalo žito. Djed tužiteljica da je na predmetnoj nekretnini sadio sezonsko voće i povrće te držao životinje, ovce i magarca. Nakon smrti djeda tužiteljice, koji je imao tri sina i dvije kćeri, svi da su se odrekli u korist strica tužiteljice GK koji da nije imao djece i koji je onda ulagao u nekretninu na način da je podigao još jedan kat na kući. Za života strica GK, tužiteljica da je sa istim sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojeg da je bila nekretnina koja je predmet spora te je tužiteljica na taj način dobila nekretninu. Nekretnina da je ranije bila ograđena suhozidom a onda nakon što je GK počeo ulagati u nekretninu istu da je ogradio betonskim zidom kojim da je ograđena i danas u istim gabaritima. Njezin djed EK da je preminuo 1967. godine.

13. Pregledom ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između tužiteljice i njezinog strica GK, u čl. 1 stoji kako primatelj uzdržavanja PK daje davateljici uzdržavanja ZK nekretnine koje je isti naslijedio iza smrti svog oca temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-84/67 te između ostalih i nekretnine narodnim nazivom označena kao stari dio kuće u [adresa] kod [adresa].

14. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

14.1. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

14.2. Prema stajalištu ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), i to glede sporne nekretnine K. O. [katastarska općina], u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu B protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

14.3. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

14.4. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

15. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka, koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora i to dio nekretnina označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bila u dugogodišnjem nesmetanom posjedu prednika tužiteljice, točnije djeda EK koji je na istoj živio i preminuo 1967. godine, a nakon toga strica tužiteljice te potom same tužiteljice, te da su je svi obrađivali i na njoj sadili sezonsko voće i povrće.

16. Tužena Republika Hrvatska u tijeku postupka i o zaključenja glavne rasprave nije dokazala nepošten posjed, nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva, po tužiteljevim prednicima, niti je osporavala iskaze saslušanih svjedoka, utvrđenja prilikom očevida, dok u odnosu na skicu mjesta očevida sastavljanju od strane stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev nije imala posebnih primjedbi.

17. Stoga, zaključno, imajući u vidu, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikoga ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede nekretnine koja je predmet spora izvršavan počevši najranije od 1967. godine a i ranije od strane djeda tužiteljice koji je na nekretnini živio i preminuo 1967. godine u 72 godini života, a koji posjed je ovaj sud našao savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, a kako u konkretnom slučaju u odnosu na potraživanje tužitelja ne postoji suprotstavljeni pravni interes trećih osoba, zaključak je ovog suda kako je pravni prednik tužiteljice i to djed iste odgovarajući realni dio nekretnine stekao ispunjenjem za to propisanih pretpostavki, točnije izvanrednom dosjelošću rok koje je propisan odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno u trajanju od 40 godina, svakako dovršen stupanjem na snagu ZV-a, a onda se nekretnina prenosila generacijama u obitelji sve do tužiteljice.

18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) pa je tužitelju kao opravdan priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 100, 00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 125,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 30. siječnja 2025. godine u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 125,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 26. svibnja 2025. godine u iznosu do 100,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 125,00 eura, trošak za sastav podneska od dana 06. lipnja 2025. godine u iznosu od 31,25 eura, trošak za pristup za očevid dana 11. lipnja 2025. godine u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 125,00 eura, trošak za sastav podneska od dana 19. kolovoza 2025. godine u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 125,00 eura, trošak sastava podneska od dana 25. rujna 2025. godine u iznosu od 31,25 eura, trošak za pristup na ročište dana 17. listopada 2025. godine u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 125,00 eura, trošak očevida u iznosu od 402,48 eura dok je preostali dio koji predstavlja razliku između uplaćenog i iskorištenog predujma u iznosu od 97,52 eura vraćen tužiteljici na račun AK kako je to sama tužiteljica zahtijevala na ročištu od dana 17. listopada 2025. godine, sudska pristojba ta tužbu u iznosu od 6.63 eura kao i sudska pristojba za presudu u iznosu do 6.63 eura. Tužitelju dakle pripada ukupan iznos od 1.227,64 eura.

19. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 02. prosinca 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužiteljica po punomoćniku Ivica Crnogaća, odvjetnik u ZOU Crnogaća & Crnogaća, Šibenik

- za tuženu ODO Šibenik