REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: R1 Ob-619/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Katarini Perjanec Prstec, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari predlagateljice ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Željka Pokupec, odvjetnica u Zagrebu, protiv protustarnke CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Špehar Janković, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica ZM, dipl.pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi izmjene privremene mjere, nakon provedenog postupka, 2. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Mijenja se točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2101/2023-12 od 4. ožujka 2024. na način da se osobni odnosi oca CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], s mlt. EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.2011., zabranjuju.

II. U ostalom dijelu rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2101/2023-12 od 4. ožujka 2024. ostaje neizmijenjeno.

III. Ova privremena mjera će biti na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-901/2024 ili do drugačije odluke suda.

IV. Tijek roka za žalbu niti žalba protiv odluke o privremenoj mjeri ne odgađa provedbu privremene mjere.

Obrazloženje

1. Ovaj sud je 4. ožujka 2024. donio rješenje pod poslovnim brojem R1 Ob- 2101/2023-12 (str. 115 do 117 sudskog spisa) kojim je na temelju sporazuma stranaka te mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Gornji grad – Medveščak (dalje: Zavod) donio privremenu mjeru određujući u točki I. izreke rješenja da će zajedničko dijete stranaka mlt. EM živjeti s majkom ŽM, a u točki II. istog rješenja je određeno da će se osobni odnosi oca s mlt. djetetom održavati dva puta mjesečno i to prvu subotu u mjesecu od 18,00 do 20,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra u Borovju i drugu subotu u mjesecu od 19,00 do 20,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra u Borovju pod nadzorom te ova privremena mjera ostaje na snazi do drugačije odluke suda. Privremena mjera je postala pravomoćna i ovršna 20. ožujka 2024. U postupku koji je prethodio donošenju toga rješenja, mlt. djetetu stranaka je rješenjem Zavoda od 26. rujna 2023. (str. 49-50) imenovana posebna skrbnica ZM, dipl. pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo koja je ovlaštena štititi njezina prava i interese u ovom postupku.

2. Zavod je rješenjem od 28. ožujka 2024. (str. 118-119) za voditelja mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa oca i kćeri imenovao ĆM počevši s danom 1. travnja 2024.

3. Zavod je podneskom od 11. listopada 2024. u spis dostavio mišljenje i prijedlog (str. 123-128) koje je sastavljeno temeljem razgovora s oboje roditelja, razgovora s mlt. djetetom, uvidom u zaprimljena izvješća privremene mjere o ostvarivanju osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe te uvidom u ostalu raspoloživu dokumentaciju. Brak roditelja razveden je presudom ovog suda poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015. te je po razvodu mlt. djevojčica nastavila živjeti s majkom te su određeni osobni odnosi djevojčice s ocem. Po razvodu braka komunikacija roditelja je narušena. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Kzd-135/2017 otac je proglašen krivim jer nije doprinosio za uzdržavanje djeteta, ali je ujedno počinio i kazneno djelo povrede prava djeteta iz čl. 177. Kaznenog zakona te kazneno djelo prijetnje zbog čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz izrečenu uvjetu osudu na 4 godine. Dana 27. srpnja 2023. otac je putem punomoćnika apelirao da Zavod poduzme mjere i radnje u okviru svoje nadležnosti, a sve kako bi otac ostvarivao osobne odnose s djetetom jer ističe da majka od kraja 2022. sustavno opstruira osobne odnose njega i kćeri te da on već 7 mjeseci ne ostvaruje iste. Po prijedlogu majke pokrenut je postupak radi donošenja privremene mjere koji se vodio pod poslovnim brojem R1 Ob-2101/2023 u kojem postupku je doneseno rješenje koje je navedeno u točki 1. obrazloženja ovog rješenja. Praćenjem dinamike ostvarivanja osobnih odnosa sukladno tom rješenju evidentira se kako se isti, unatoč ponuđenoj mogućnosti, nisu odvijali sukladno donesenom rješenju odnosno nisu se odvijali redovito, a kada je do realizacije osobnih odnosa i došlo, isti su trajali kraće od predviđenog rješenja. Privremenom mjerom se ujedno nastojalo pomoći prvenstveno ocu u ostvarivanju osobnih odnosa s djevojčicom, ali prilikom provođenja iste uočava se nedostatak očevog angažmana i inicijative u odnosu na realizaciju susreta. Dana 23. rujna 2024. obavljen je razgovor s ocem koji navodi kako nije zadovoljan dinamikom kojom se osobni odnosi odvijaju, kod djevojčice primjećuje otpor spram njega te smatra "da majka djetetu ispire mozak". Otac ne smatra da je na bilo koji način doprinio negativnom stavu djevojčice prema njemu. Dana 1. listopada 2024. proveden je razgovor i s mlt. EM koja oca opisuje kao hladnog, smatra da na susretima "glumi" te da se isti ne može promijeniti. Između ostalog je navela kako otac nije dolazio redovito na susrete te da su razlozi za to bili poput "gužva, vrućina, posao…". U odnosu na telefonski kontakt navodi da oca ne zove jer to ne želi, a da on nju rijetko zove te poziv obično traje kratko. Jednom prilikom joj je otac u telefonskom kontaktu rekao "da dobro razmisli što radi jer je se on može odreći". Na upit što o svemu misli mama, djevojčica verbalizira kako ju mama potiče na susrete, mama je predlagala i da svi troje zajedno odu na kavu ili sok, ali ona to nije htjela. Upitana što očekuje i kako dalje vidi susrete s ocem, djevojčica odgovara kako ne očekuje ništa jer oca ne želi viđati. Na temelju svih dostupnih informacija Zavod predlaže donošenje rješenja o prestanku mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa oca i djevojčice. Prilikom provođenja mjere, susreti djevojčice i oca ostvarivali su se u prosjeku jednom mjesečno, a kada bi se i ostvarili trajali bi kraće od određenog rješenja. Tijekom travnja 2024. niti jedan susret nije ostvaren (uslijed organizacijskih poteškoća Obiteljskog centra i cjelodnevnog školskog izleta mlt. EM). Tijekom svibnja 2024. susret određen za dan 4. svibnja 2024. nije održan uz pojašnjenje oca "javio da je na isti zaboravio te da neće moći doći obzirom da je izvan Hrvatske", dok je susret određen za dan 11. svibnja 2024. prekinut nakon 20 minuta jer je voditeljica mjere procijenila kako je otac neprimjeren u komunikaciji spram djevojčice. Tijekom mjeseca lipnja 2024. evidentira se da se susret 1. lipnja 2024. nije održao uz obrazloženje oca "kako nema karte za autobus", dok je susret 8. lipnja 2024. održan, ali je okončan nakon svega 30 minuta. Tijekom srpnja 2024. evidentira se da se susreti nisu održali uslijed spriječenosti oca, uz očevo pojašnjenje "Ekstremne vrućine. Nema potrebe. Hvala". Tijekom kolovoza 2024. održao se susret djeteta i oca 3. kolovoza 2024., dok se susret 10. kolovoza 2024. nije održao uslijed bolesti oca. Tijekom rujna 2024. evidentira se kako se osobni odnosi djeteta i oca nisu održali, prvotno zbog bolesti oca i djevojčice 7. rujna 2024., a potom je za susret određen za dan 14. rujna 2024. otac naveo "Dobar dan, danas neću doći. Nema smisla. Dijete je opet nešto napeto prema meni bez ikakvog razloga". Uvidom u zaprimljena izvješća također se evidentira kako je otac negodovao glede prostorija Obiteljskog centra kao i prisutnosti zaštitara stoga su se susreti održavali ispred zgrade Obiteljskog centra jer je "otac odbijao održavanje susreta u takvim uvjetima". Ujedno je i Zavod zaprimio pritužbu oca na ponašanje voditeljice mjere tijekom lipnja 2024. Nadalje, prilikom ostvarivanja osobnih odnosa, voditeljica mjere je bila primorana nekoliko puta intervenirati uslijed neprimjerenosti od strane oca jer je otac u prisutnosti djevojčice iznosio neprimjeren sadržaj (navodeći kako je bivšoj supruzi i djevojčici "njihov bankomat"), a jednom se prilikom djevojčici obratio na ruskom jeziku što voditeljica mjere nije mogla razumjeti niti u tom smislu reagirati. Prilikom održavanja osobnih odnosa također se uočava očeva usmjerenost na prošlost i bivšu partnericu dok se u neposrednom kontaktu oca i djevojčice uočava nedostatak bliskosti, ocu je potrebno usmjeravanje voditeljice mjere. Otac samostalno nije organizirao aktivnosti primjerene dobi djevojčice, a niti je ozračje tijekom održavanja osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe bilo ugodno. Otac ostavlja dojam rigidne i hladne osobe, a obrazloženje djevojčice na pitanje "zašto je ljuta na oca", otac ne prihvaća te ponovno traži krivca u majci. Dakle, privremenom mjerom ocu je omogućeno ostvarivanje osobnih odnosa, ali se isti niti ovog puta nisu ostvarivali dinamikom koja je određena rješenjem ovog suda. Prilikom osobnih susreta s mlt. djetetom, uočava se nedostatan očev angažman te nedostatak inicijative u odnosu na realizaciju susreta kao i neozbiljan i nonšalantan pristup istima. Nadalje, praćenjem mjere, uočava se nedostatak uvida i kritičnosti spram vlastitog ponašanja na strani oca te nepoznavanje razvojnih potreba vlastitog djeteta. Procjenjuje se kako otac nije stvarno zainteresiran za uspostavljanje emocionalnog odnosa s mlt. djetetom, već je usmjeren prvenstveno na svoja roditeljska prava. Temeljem dosadašnjeg rada s ocem, ne procjenjuje se izglednim da se savjetovanjem i/ili određenim terapijskim postupkom može utjecati na promjenu ponašanja oca, tim više što je dosadašnje ponuđeno uključivanje od strane ove službe odbijao. S druge strane, procjenjuje se kako je majka uredno poticala susrete oca i djeteta te kako je ista redovito surađivala s voditeljicom mjere, ali i sa stručnim timom Zavoda. Zaključno, mlt. dijete je u kontinuiranom otporu prema osobnim susretima s ocem, ljuta je i frustrirana kada je tema otac te kontinuirano navodi kako se s istim ne želi viđati. U izražavanju svojeg mišljenja odaje dojam zrelije mlt. djevojčice koja može jasno izraziti što želi, a što ne, kao i svoje mišljenje o ocu. Pri tome se na strani mlt. djeteta ne uočavaju poteškoće koje bi bile prepreka uspostavljanju odnosa s ocem, kao niti neprimjeren utjecaj drugih odraslih osoba na mišljenje mlt. djeteta. Slijedom navedenog, stručni tim je mišljenja da daljnji osobni susreti oca i mlt. EM nisu u najboljem interesu mlt. djevojčice te da iste treba zabraniti sukladno čl. 125. Obiteljskog zakona.

4. Predlagateljica je podneskom od 28. listopada 2024. (str. 129-130) predložila da sud izmijeni točku II. rješenja ovog suda poslovni broj R1 Ob-2101/2023-12 od 4. ožujka 2024. na način da zabrani ostvarivanje osobnih odnosa oca s mlt. djetetom.

5. Posebna skrbnica je podneskom od 13. studenog 2024. (str. 140) obavijestila sud kako je, uvažavajući rezultate privremene mjere te izraženo mišljenje mlt. EM, suglasna s prijedlogom Zavoda da se rješenje o privremenoj mjeri izmijeni na način da se osobni odnosi oca s mlt. djetetom zabrane.

6. Podneskom od 27. prosinca 2024. (str. 141-143) protustranka se očitovao na prijedlog i mišljenje Zavoda na način da se istom protivi ističući kako je majka mlt. EM još u veljači 2023. potpuno neosnovano onemogućila bilo kakav susret između oca i djeteta kao i telefonske kontakte između istih. Isti smatra da je ponašanje predlagateljice nesporno utjecalo na oblikovanje stava koji je dijete formiralo o njemu kao o osobi te je u takvom raspoloženju započelo ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom koji su se održavali u potpuno neprimjerenim uvjetima koji nisu mogli poticajno djelovati na ugodnost i sadržajnost susreta pa nije niti čudo da ih je dijete "odrađivalo". Stručna osoba koja je vršila nadzor nije bila ni malo suradljiva te nije ni na koji način pružila pomoć i podršku ni djetetu niti ocu. Stoga se predlaže provesti odgovarajuće kombinirano psihološko - psihijatrijsko vještačenje djeteta, predlagateljice i protustranke radi utvrđivanja je li koji roditelj svojim postupcima otuđio dijete od drugog roditelja.

7. Prije donošenja odluke o izmjeni privremene mjere sud je izvršio uvid u cjelokupan spis predmeta uključujući i predmet ovog suda pod poslovnim brojem R1 Ob-2101/2023 te je zakazao ročište radi saslušanja stranaka. Na ročište je pristupila samo predlagateljica koja je tom prilikom i saslušana, dok protustranka, iako uredno pozvan, nije pristupio te je neposredno prije rasprave telefonskim putem nazvao Imon Choudhury, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri, navodeći kako je protustranka poslovno spriječen doći na zakazano ročište (nije dostavio dokaz o poslovnoj spriječenosti), a punomoćnica Ivana Špehar Janković koja je trebala doći na ročište je završila na hitnoj pretrazi zbog čega ni ona ne može pristupiti ročištu, dok isti također ne može doći jer nije pripremljen za spis i nalazi se na drugom kraju grada. Sud je, bez obzira na izostanak protustranke, održao ročište jer je protustranka na vrijeme pozvan na ročište pa je mogao „posložiti“ svoje poslovne obveze ovom ročištu, pri čemu se ističe kako iz stanja spisa proizlazi da je protustranka nezaposlen pa nije jasno koje su ga to poslovne obveze spriječile da pristupi sudu. Mlt. djetetu je tijekom postupka također omogućeno izražavanje njezinog mišljenja s obzirom da je s istom proveden razgovor u Zavodu prilikom izrade mišljenja i prijedloga. Nadalje, sud nije prihvatio prijedlog protustranke iz podneska od 27. prosinca 2024. za provođenjem kombinirano psihološko-psihijatrijskog vještačenja djeteta, predlagateljice i protustranke radi utvrđivanja je li koji roditelj svojim postupcima otuđio dijete od drugog roditelja s obzirom da je ovo postupak donošenja privremene mjere tijekom kojeg se vodio i parnični postupak pod poslovnim brojem P Ob-901/2024 u kojem je u međuvremenu donesena i nepravomoćna presuda u kojem je protustranka mogao predlagati navedeni dokazni prijedlog i kojem se provode svi potrebni dokazi prije donošenja konačne odluke, a sud smatra kako provođenje ovog dokaza u ovom postupku nije potrebno za donošenje odluke s obzirom da je protustranka imao mogućnost viđati kćer dva puta mjesečno, što u većini slučajeva nije iskoristio opravdavajući se svakojakim razlozima (vrućina, nema autobusnu kartu, zaboravio je, dijete je bez razloga napeto prema njemu...) pa sud smatra kako otac treba u svom ponašanju pokušati pronaći razloge otpora djeteta prema njemu, a ne „krivce“ za to pronalaziti u djetetu, majci, voditeljici mjere, odnosno institucijama.

8. Predlagateljica je podneskom od 12. listopada 2025. (str. 180-233) dostavila ovom sudu mjesečna izvješća voditelja mjere za razdoblje od travnja 2024. do travnja 2025. U mišljenju i prijedlogu Zavoda se navode rezultati provođenja mjere od travnja 2024. do rujna 2024. (točka 3. obrazloženja ovog rješenja) pa ih sud ovdje neće ponavljati. U izvješću voditeljice mjere za listopad 2024. navodi se kako je susret 5. listopada 2024. održan, no isti je trajao svega nekoliko minuta jer je mlt. EM bila na mobitelu te je rekla da ne zna o čemu bi razgovarala, na što je otac rekao da odlazi „jer susret nema smisla“. Na upit ocu zašto ne želi ostati, otac navodi da dijete očito s njim ne želi razgovarati te na glas pred mlt. EM govori da je „došao jer mu se u Područnom uredu maše papirima i govori mu se da namjerno ne dolazi na susrete pa će sada dolaziti jer mora“. Drugi susret se održao 12. listopada 2024. u trajanju od svega nekoliko minuta, nije bilo komunikacije između oca i kćeri, a otac tada ponovno govori da „susret nema smisla“. Za studeni 2024. u izvješću voditeljice mjere se navodi kako je suradnja s ocem otežana s obzirom da isti nije redovit u dolascima na susrete s djetetom (2.11.2024. susret nije održan zbog poslovne spriječenosti oca) te prilikom svake komunikacije s voditeljicom negoduje oko sudske odluke, iako je više puta upoznat kako je važno držati se iste. Za prosinac 2024. u izvješću voditeljice se navodi kako susret 14. prosinca 2024. nije održan uz objašnjenje oca da mu se pokvario auto, što javlja na dan susreta. Također se navodi kako je komunikacija s ocem otežana s obzirom da isti ne odgovara na SMS poruke u kojima ga voditeljica podsjeća na susrete, dok se na telefonske pozive javlja tek nakon nekoliko dana zbog čega nerijetko tek na sam dan susreta voditeljica saznaje hoće li isti biti prisutan ili ne. Isto se navodi i u izvješću voditeljice mjere za siječanj 2025. kada susreti nisu održani zbog spriječenosti oca, uz objašnjenje da nije u Hrvatskoj. U veljači 2025. susreti se nisu održali zbog bolesti mlt. EM (gripa) o čemu je majka obavijestila voditeljicu mjere. Za ožujak 2025. u izvješću voditeljice mjere se navodi kako se susret 1. ožujka 2025. nije održao zbog bolesti oca, dok je susret 8. ožujka 2025. trajao svega nekoliko minuta, otac je negodovao zbog činjenice da se susreti odvijaju u Obiteljskom centru te je otac otišao bez da je pozdravio dijete ili joj se na bilo koji način obratio. Za travanj 2025. u izvješću voditeljice mjere se navodi kako se nije održao niti jedan susret, za dan 2. travnja 2025. otac je za susret odgovorio potvrdno, no na susret nije došao niti je ispričao svoj nedolazak, a susret 12. travnja 2025. se nije održao zbog unaprijed planirane proslave Zoyinog rođendana, o čemu je majka na vrijeme obavijestila Zavod i voditeljicu mjere. Voditeljica je nadalje navela kako je provođenje mjere s ocem izuzetno otežano, susreti sami po sebi traju iznimno kratko s obzirom da ih otac gotovo uopće ne koristi da bi uspostavio i unaprijedio odnos s djetetom, već tijekom istih iskazuje frustraciju i negodovanje vezano uz sudsku odluku.

9. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj P Ob-901/2024-38 od 26. kolovoza 2025. (str. 234-248) utvrđeno je kako se mijenja način ostvarivanja roditeljske skrbi određen presudom ovog suda poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015. na način da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete stranaka s time da za zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona majka mora imati pisanu suglasnost oca. Izmijenjen je način ostvarivanja osobnih odnosa na način da se ostvarivanje osobnih odnosa mlt. EM s njezinim ocem zabranjuje na neodređeno vrijeme te se mijenja obveza uzdržavanja na način da se ocu naloži na ime uzdržavanje mlt. kćeri EM plaćanje iznosa od 500,00 eura mjesečno. Navedena presuda nije pravomoćna.

10. Iz iskaza predlagateljice proizlazi kako se osobni odnosi oca i djeteta odvijaju pod nadzorom stručne osobe zadnju godinu i 7 mjeseci. Otac ili dolazi ili ne dolazi po vlastitom nahođenju, a kada dolazi onda je to iživljavanje i obračunavanje i s djetetom i s voditeljicom mjere. On dijete jednostavno ne vidi, ne uvažava, nema topline, hladan je, bahat i bezobrazan te ga zapravo voditeljica mjere mora upućivati kakva bi pitanja trebao pitati EM, a što se sve vidi iz izvješća voditeljice mjere. Zadnji puta je dijete nazvao prije 8 mjeseci. Nedavno je bio jedan vrlo neugodan susret. Dana 11. listopada 2025. došao je u Obiteljski centar radi susreta s djetetom, bio je jako agresivan, napadao je i dijete i voditeljicu mjere, snimao ih, djetetu je govorio: "šta si nadrkana" te je voditeljica mjere morala prekinuti susret te je sastavila posebno izvješće i sve je proslijeđeno i policiji. Poslije toga susreta oca i djeteta nije bilo. Pojasnila je da su se susreti trebali održati u studenom, međutim voditeljica mjere joj je rekla da joj je otac napisao ili poručio putem telefona da je neprofesionalna i da neće doći. Uglavnom, poslije svakog susreta EM je uznemirena, teško joj to pada, treba joj nekoliko dana da se povrati u normalu, a ona je sada u vrlo osjetljivom razdoblju, u pubertetu je, ima 14,5 godina. To je jednostavno agonija i ugnjetavanje djeteta. Prije ovih susreta pod nadzorom je bilo još i gore. Širi iskaz je dala u predmetu poslovni broj P Ob-901/2024 u kojem je dobila nepravomoćnu presudu kojom su zabranjeni osobni odnosi djeteta s ocem te po kojoj je dobila mogućnost samostalno ostvarivati roditeljsku skrb. Ona je na sve susrete dijete poticala, molila ju je da ide, kada bi govorila da ne želi ili da se boji, ona joj je govorila da će sada biti prisutna i druga osoba koja će ju zaštiti. I dok je EM bila mala, to je nekako "peglala", ali sada kada je EM osvijestila sebe, to je jako teško. I ona se nekad osjeća kao suučesnik kada ju tjera na nešto što ne želi. Protustranka, s druge strane, uopće ne vidi svoju odgovornost za takav odnos s djetetom jer njemu su svi drugi krivi, samo on nije za ništa kriv. On je i prije ove mjere pod nadzorom puno puta rekao da će doći po dijete pa ne bi došao, a na što ona doista ne može utjecati. Otkada je određena mjera pod nadzorom, on samoinicijativno nije puno puta došao na susrete što se vidi i u izvještajima. Jednom je voditeljici mjere javio da će doći, kćer i ona su došle na Borovje te su ga zajedno s voditeljicom mjere čekale 15 minuta, voditeljica mjere ga je i zvala, on se više nije niti javljao, a niti je došao. Narednih 5 dana se uopće nije javio voditeljici mjere. Jednom je EM imala gripu o čemu ga je obavijestila, a on ju uopće nije nazvao niti pitao kako je. Nevjerojatno joj je da on 8 mjeseci uopće ne nazove dijete. Što se tiče susreta preko ljeta, na susret u ljeto 2024. nije došao opravdavajući se voditeljici mjere da mu je prevruće, a ovo ljeto 2025. isto nije došao te se tek večer prije javio voditeljici mjere da neće doći jer da slavi rođendan i ima goste. Nakon susreta s ocem EM je potištena, tužna, loše se osjeća, te ona o tome razgovara i s drugim mamama koje imaju slične probleme, a i zatražila je razgovor kod stručne osobe gdje se interesirala na koji način može dijete još potaknuti na susret s ocem u situaciji kada ga ona odbija, a jasno je da je riječ o stvarno velikoj djevojčici koja je osjetljiva i koja ima pravo na vlastito mišljenje.

11. Čl. 534. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ) je propisano da sud može privremenu mjeru izmijeniti ili ukinuti na prijedlog stranke i po službenoj dužnosti ako ju je po službenoj dužnosti ovlašten odrediti.

12. Čl. 123. st. 1. ObZ-a je propisano da sud može u odluci iz članka 413. st. 1. toga Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. Stavkom 2. je propisano da kad donosi odluku iz st. 1. ovoga članka, sud je dužan: 1. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta; 2. voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i 3. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane. Stavkom 3. je propisano da odlukom iz st. 1. ovoga članka ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom može se ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme.

13. U konkretnom predmetu sud smatra da je osnovan prijedlog predlagateljice za izmjenom ranije donesene privremene mjere.

14. Naime, iz iskaza predlagateljice i majke mlt. EM proizlazi kako je mlt. EM nakon svakog susreta s ocem uznemirena, teško joj to pada, treba joj nekoliko dana da se povrati u normalu, potištena je, tužna, loše se osjeća, a otac ili dolazi ili ne dolazi po vlastitom nahođenju, a kada dolazi onda je to iživljavanje i obračunavanje i s djetetom i s voditeljicom mjere; on dijete jednostavno ne vidi, ne uvažava, nema topline, hladan je, bahat i bezobrazan te ga zapravo voditeljica mjere mora upućivati kakva bi pitanja trebao pitati EM. Da je majčin iskaz istinit proizlazi iz mjesečnih izvješća voditeljice mjere te mišljenja i prijedloga Zavoda iz kojih proizlazi da otac redovito ne dolazi na susrete i druženja s mlt. kćerkom, da ponekad ne dođe, a da uopće ne ispriča svoj nedolazak, a kada ispriča nedolaske to čini svakojakim opravdanjima, primjerice vruće je, nema kartu za autobus, zaboravio je, auto mu se pokvario, dijete je napeto prema njemu i sl. Nadalje, iz izvješća proizlazi da kada se susret i održi to bude vrlo kratko te otac, kada dijete ne komunicira s njim, odmah prekida susret i odlazi. Pri tome treba ukazati ocu kako je njegova kćerka sada u pubertetu, ima 14 i pol godina i zasigurno je na njemu, kao odrasloj osobi, odgovornost da se pokuša približiti kćeri. Otac je u svom podnesku od 27. prosinca 2024. naveo kako je majka mlt. EM još u veljači 2023. potpuno neosnovano onemogućila bilo kakav susret između oca i djeteta kao i telefonske kontakte između istih, međutim on nije pokrenuo nikakav postupak da viđa dijete već je to učinila upravo majka djeteta pokrečući postupak donošenja privremene mjere pod posl. brojem R1 Ob-2101/2023 u kojem je, temeljem sporazuma stranaka, donesena privremena mjera da otac viđa dijete pod nadzorom stručne osobe. Umjesto da je otac navedenu mjeru iskoristio da se približi djetetu i s njom redovno ostvaruje osobne odnose za koje je tvrdio da mu ih uskraćuje majka djeteta, isti nije redovito dolazio na susrete, a kada je dolazio iste je prekidao nakon vrlo kratkog vremena, bez stvarnog truda da s kćerkom uspostavi bolji odnos, odnosno da joj se približi. Dakle, sud je ocu odredio blažu mjeru zaštite dobrobiti djeteta, odnosno odredio je osobne odnose pod nadzorom službene osobe i to na prijedlog obje stranke, međutim otac je većinu susreta s djetetom zapravo negodovao protiv navedene odluke, umjesto da je pokušao ostvariti kontakt s djetetom. Stoga sud prihvaća tvrdnje Zavoda da se prilikom osobnih susreta s mlt. djetetom uočava nedostatan očev angažman te nedostatak inicijative u odnosu na realizaciju susreta kao i neozbiljan i nonšalantan pristup istima; da se praćenjem mjere uočava nedostatak uvida i kritičnosti spram vlastitog ponašanja na strani oca te nepoznavanje razvojnih potreba vlastitog djeteta te se procjenjuje kako otac nije stvarno zainteresiran za uspostavljanje emocionalnog odnosa s mlt. djetetom, već je usmjeren prvenstveno na svoja roditeljska prava, a temeljem dosadašnjeg rada s ocem, ne procjenjuje se izglednim da se savjetovanjem i/ili određenim terapijskim postupkom može utjecati na promjenu ponašanja oca. Zavod ističe kako je mlt. dijete u kontinuiranom otporu prema osobnim susretima s ocem, ljuta je i frustrirana kada je tema otac te kontinuirano navodi kako se s istim ne želi viđati; u izražavanju svojeg mišljenja odaje dojam zrelije mlt. djevojčice koja može jasno izraziti što želi, a što ne, kao i svoje mišljenje o ocu; pri tome se na strani mlt. djeteta ne uočavaju poteškoće koje bi bile prepreka uspostavljanju odnosa s ocem, kao niti neprimjeren utjecaj drugih odraslih osoba na mišljenje mlt. djeteta. Slijedom navedenog stručni tim je mišljenja da daljnji osobni susreti oca i mlt. EM nisu u najboljem interesu mlt. djevojčice te da iste treba zabraniti. S navedenim je suglasna i posebna skrbnica mlt. djeteta.

15. Slijedom navedenog, sud je prihvatio prijedlog Zavoda da se osobni odnosi oca i djeteta zabrane jer smatra da je to nužno radi zaštite dobrobiti djeteta jer susreti oca i djeteta na dijete djeluju vrlo nepovoljno o čemu je svjedočila majka djeteta i što je razvidno i iz izvješća voditeljice mjere, dok u ostalom dijelu ranije donesena privremena mjera ostaje na snazi, odnosno sud je odlučio kao u točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

16. Sud je temeljem odredbe čl. 351. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) u svezi s čl. 346. ObZ-a odredio trajanje ove privremene mjere do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-2101/2023 ili do drugačije odluke suda, odnosno odlučio je kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

17. Točka IV. izreke rješenja temelji se na odredbi čl. 535. ObZ-a.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Sutkinja:

Katarina Perjanec Prstec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. predlagateljici po punomoćnici

2. protustranci po punomoćnici uz podnesak od 28.11.2025.

3. posebnoj skrbnici uz podnesak od 28.11.2025.

4. HZSR, Područni ured Gornji Grad-Medveščak uz podnesak od 28.11.2025.