Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-2133/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Željki Budanec uz sudjelovanje Gorana Plantak kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IŠ sa prebivalištem u mjestu [adresa], zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. kažnjiv po članku 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin broj: KLASA: 211-07/23-3/7326, URBROJ: 511-14-09-23-1 od 26. lipnja 2023. godine, nakon dovršene glavne rasprave, na temelju čl. . 1., 2 i 3. i čl. . 1. PZ-a, dana 2. prosinca 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin MŠ i GŠ, rođen **.**.1998. godine u mjestu [adresa], sa prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin RH, nezaposlen, uzdržava se od povremenog rada, živi u izvanbračnoj zajednici, petero djece, završeno sedam razreda osnovne škole, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

I što je dana 15. lipnja 2023. godine u 13,02 sati u Ludbregu, Ulicom Augusta Šenoe, upravljao vozilom M1 marke Ford, registarske oznake [registarska oznaka], za vrijeme dok mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom od strane PPRP Varaždin pod brojem: 211-07/23-4/11316, s početkom mjere od 12. lipnja 2023. godine do 12. srpnja 2023. godine,

II čime je počinio prekršaj iz članka 289. stavak 1. kažnjiv po članku 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu se temeljem cit. propisa,

III

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura)

IV Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona (NN 107/2007, 39/2013, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati ista će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

V Trošak postupka od 50,00 od kojeg se iznos od 50,00 eura odnosi na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska, Postaja prometne policije Varaždin, izdala je

Prekršajni nalog kojim je okrivljenika proglasila krivim i kaznila novčanom kaznom, a na koji prekršajni nalog je okrivljenik pravovremeno izjavio prigovor te je isti stavljen izvan snage.

2. Okrivljenik je u odnosu na navode optužbe iskazao da želi iznijeti svoju obranu. On zna, dobro se sjeća događaja, te zna da je imao zabranu upravljanja motornim vozilima od strane PRPP Varaždin sa danom 12. 6. 2023. godine na mjesec dana. Taj dan, dakle 12. 6. 2023. godine, on je zbog toga prodao svoje vozilo jednoj osobi koja otkupljuje vozila za otpad. Dana 15. 6. 2023. godine su došli kod njega njegovi roditelji da ih vozi u Ludbreg, na on im je rekao da ne može voziti jer mu traje zabrana upravljanja. Njegov otac MŠ je u to vrijeme također imao zabranu, odnosno nije smio upravljati vozilom, no kako on nije htio, onda je otac ipak upravljao vozilom. Kada su došli u Ludbreg vozilo je parkirao, te su oni išli kod jedne starije gospođe po stari namještaj. Njemu je otac dao da odnese dvije stolice, te je došao do vozila koje je bilo parkirano, a onda su od nekud došli dva policajca, pojašnjava jedan policajac kojeg poznaje te misli da je sa njime bila jedna policajka. Njega je policajac pitao da li zna da ima zabranu upravljanja, na što mu je rekao da zna i da nije upravljao vozilom. Policajac je njemu rekao neka samo preparkira auto, a on je policajcu rekao da niti nema kod sebe ključeve, te ga je policajac i pregledao. Tada su išli njegovi roditelji, a kada je otac njih vidio, otac je pobjegao te je došla samo majka sa ključevima. Onda na nagovor policije su preparkirali auto i to na način da je majka okretala volan, a on ga je gurao, znači nisu ga niti upalili. Predlaže da se u svojstvu svjedoka ispitaju njegov otac MŠ, iz [adresa], AŠ, sa njegove adrese, [adresa], njegova šogorica, GŠ, njegova majka, iz [adresa], i ta gospođa iz Ludbrega kod koje su išli za koju ne zna kako se zove, no može pitati i javiti sudu. Još dodaje da su njemu za taj događaj policijski službenici uzeli bodove zbog čega je ostao bez vozačke dozvole.

3. U toku dokaznog postupka izvršen je u kuvertu, povratnicu, izvješće o počinjenom prekršaju PPRP Varaždin od 15. 6. 2023. godine, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 13. 3. 2024. godine, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 21. 10. 2024. godine, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 24. 4. 2025. godine, fotokopije pravomoćnog obaveznog prekršajnog naloga PPRP Varaždin od 5. 4. 2023. godine, podnesak PPRP Varaždin od 15. 7. 2025. godine, fotokopiju pravomoćnog rješenja PP Ludbreg od 10. 1. 2024. godine, punomoć, mail od 2. 12. 2025. godine, ispitani su svjedoci MŠ, GŠ, AŠ, VŠ te je provedeno suočenje između okrivljenika i svjedokinje VŠ.

4. Svjedok MŠ je u vezi tog događaja iskazao da može reći da nije istina da je njegov sin PŠ taj dan upravljao vozilom, nego je vozilom upravljao on. Bili su on, njegova supruga i sin PŠ, time da je on vozio jer je sin PŠ imao izrečenu zabranu upravljanja. Upravljao je vozilom marke Ford, time da kada je došla policija do auta njegova supruga GŠ je imala ključeve jer joj je on dao ključeve od auta i ona je stavljala u prtljažnik nešto što je dobila od jedne gospođe. Na pitanje suca kada su krenuli u Ludbreg izjavljuje da sada ne zna točno reći kad, bilo je negdje podne. Na pitanje suca gdje je bio dok je došla policija izjavljuje da je bio otišao na WC, te je on vidio da je došla policija, ali je produžio dalje, nije se javio policiji. Na pitanje suca gdje je išao na WC izjavljuje da u Ludbregu, u jednoj staroj kući gdje nitko ne živi. Na pitanje suca koliko je to udaljeno izjavljuje da ne zna da li ima negdje 100 metara. Na daljnje pitanje suca izjavljuje da se cijelo vrijeme dok je policija bila tamo nije javljao. Na pitanje suca tko je bio prisutan dok je došla policija, izjavljuje da je bio sin, a supruga je dala ključeve od sina, sinu IŠ. Na pitanje suca gdje je bila AŠ u trenutku dolaska policije, izjavljuje da ne zna, sa njim sto posto nije bila jer je išao na WC. Na pitanje suca izjavljuje da se nije javio policiji iz razloga što je supruga jednom prije upravljala vozilom, a njemu su poslali kaznu u iznosu od 11.600,00 kuna. Na pitanje suca tko je od policijskih službenika bio, izjavljuje da je vidio policijski auto, no nije vidio koliko i tko je bio od policijskih službenika jer je odmah "zbrisao". Na pitanje predstavnika tužitelja na koji način su ga policijski službenici zaustavljali izjavljuje da ga nisu zaustavljali, auto je bio parkiran i nitko ga taj tren nije vozio, a on dok je vidio policiju je "zbrisao".

5. Svjedokinja GŠ je u vezi tog događaja iskazala da ona i njezin suprug MŠ žive u [adresa], a sin PŠ u [adresa]. Taj dan su ona i suprug MŠ išli u Ludbreg po neke stvari, budući da je jedna gospođa zvala da ima dosta stvari. Dakle, prvi puta su išli samo ona i suprug, a kako je bilo dosta stvari, te suprug ne može nositi s trećeg kata, drugi puta su išli po sina da ide sa njima. Njezin suprug je parkirao auto na parkiralištu u Ludbregu, stajao je ravno, te su nakon toga došli policajac i policajka koji su išli pješice, a nitko ih nije zaustavljao. U trenutku dolaska policije kod auta su bili sin i snaha AŠ, a ona je otišla po stvari, time da je ključ od auta bio kod nje jer joj je dao suprug MŠ koji je u to vrijeme otišao na WC. Na pitanje suca tko je bio prisutan dok su došli policijski službenici, izjavljuje da su bili kod auta sin i snaha AŠ, nosili su stolice, a ona je isto nosila stvari te je došla otključati auto jer je kod nje bio ključ, a onda je policija rekla da moraju maknuti auto, te su ga maknuli sin PŠ i ona na način da su ga ona i sin PŠ gurali. Na pitanje na kojem dijelu vozila je gurala, izjavljuje da je bila naprijed, a sin je bio kod vrata, te je samo okretao volan izvana.

6. Svjedokinja AŠ je u vezi tog događaja iskazala da može reći da su taj dan išli kod jedne gospođe u Ludbreg po stvari, time da su bili PŠ, MŠ, GŠ i ona. Tada su došli policijski službenici i to jedna ženska osoba i jedna muška te su pitali što tu rade, a oni su rekli da su došli po stvari. Policijski službenici su vidjeli da je PŠ upravljao vozilom, a nije on upravljao vozilom, on je čak taj dan prije prodao svoje vozilo. Na pitanje suca da pojasni kako je rekla da su vidjeli da PŠ upravlja vozilom, a nije, pojašnjava da su policijski službenici pitali tko vozi auto te je GŠ rekla da vozi MŠ, a MŠ je, kada je vidio policiju, pobjegao. Na pitanje suca što je bilo dalje izjavljuje da su auto tamo ostavili na parkiralištu, a GŠ je ostala tamo kod gospođe. Na pitanje suca gdje je vozilo bilo kad je došla policija, izjavljuje da je bilo na parkiralištu kod zgrade. Na pitanje da li ga je netko micao dok je bila policija, izjavljuje da nije. Pojašnjava da se auto nije micao dok im policija nije rekla da odguraju auto na drugu stranu. Gurali su ona, PŠ i GŠ. Na pitanje suca gdje je bila kad su gurali auto, izjavljuje da iza, a gdje su bili PŠ i GŠ, PŠ je bio izvana i ravnao je volan, a GŠ je isto gurala od iza. Na pitanje predstavnika tužitelja da li su prilikom dolaska vidjeli policiju i nakon koliko vremena je policija došla do njih, izjavljuje da nisu vidjeli policiju, a policija je došla negdje 10 do 15 minuta nakon što su oni parkirali auto. Na pitanje suca izjavljuje da je policija došla pješice.

7. Svjedokinja VŠ, policijska službenica, iskazala je da se sjeća događaja. Taj dan su u službi bili kolega JŠ i ona te su bili sa službenim vozilom. Oni su se kretali gradom Ludbreg iz smjera Frankopanske ulice prema Ulici Augusta Šenoe te su u jednom momentu vidjeli srebrno vozilo marke Ford ČK registarskih oznaka koje se kretalo Ulicom Augusta Šenoe. Oni su na vozilu upalili svjetlosne signale te su krenuli za tim vozilom, te su dolaskom na to mjesto skrenuli lijevo na parkiralište, a vozač tog vozila ČK registarske oznake je skrenuo desno na parkiralište, te su oni pomislili da ih izbjegava. Oni su krenuli do tog vozila, te su od vozača zatražili dokumente, kako bi utvrdili identitet, te su utvrdili da se radi o IŠ, a provjerom u evidencije MUP-a su utvrdili da je isti upravljao u vrijeme izrečene zabrane upravljanja motornim vozilom. Na pitanje suca izjavljuje da je okrivljeni PŠ izlazio sa mjesta vozača, time da su oni vidjeli da je PŠ upravljao vozilom. Na daljnje pitanje suca tko je još i da li je još netko bio sa okrivljenim, izjavljuje da je došlo još nekoliko osoba tada tamo, pretpostavlja da je PŠ došao po te osobe, time da misli da se radilo o dvije ženske osobe. Oni su tada sankcionirali prekršaj, rekli su okrivljenom kolika je kazna i da će dobiti prekršajni nalog, on je to poricao, govorio je da mu je teško u životu, da ne može platiti kaznu. Ona i kolega JŠ su tada otišli, a oni su ostali, time da dok su ona i kolega JŠ bili tamo to vozilo Ford nije bilo micano. Na daljnje pitanje suca izjavljuje da se ne sjeća da li je bilo okrivljenom naloženo da se makne vozilo, oni su mu samo rekli da ne smije dalje upravljati jer ima zabranu. Na pitanje predstavnika tužitelja kolika je bila udaljenost od mjesta gdje su oni parkirali i gdje je bio parkirani okrivljenik, izjavljuje da je bilo oko deset metara. Na daljnje pitanje predstavnika tužitelja da li je bilo kakvih prepreka da ne bi mogli vidjeti vozilo kojim je upravljao okrivljenik, izjavljuje da nije bilo prepreka, bilo je "čisto", dakle čist pogled. Na daljnje pitanje predstavnika tužitelja što je govorio okrivljenik, na koji način je poricao prekršaj, izjavljuje da je govorio da on ne može platiti tu kaznu, da on nije upravljao vozilom, da su krivo vidjeli, da je on već parkirao vozilo i da ga se ne može kazniti.

8. Prilikom provođenja suočenja između okrivljenika i svjedokinje VŠ, okrivljeni govori "kako ste vi mogli mene zaustavljati sa svjetlosnim signalima kad ste rekli da sam parkirao auto, kako ste mogli vidjeti da sam ja izlazio iz mjesta vozača, kada sam ja nosio dvije stolice", na što svjedokinja govori "uopće nije bilo tako, vi niste nosili stolice, možda poslije dok smo mi otišli". Okrivljeni govori "zar nisam ja govorio da pričekate oca koji je pobjegao, a vi niste htjeli čekati, a ja nisam bio u autu", na što svjedokinja govorio "bili ste vi i govorili smo vam da ćemo vas procesuirati, a onda su došle dvije ženske osobe". Na pitanje suca svjedokinji da li se sjeća da bi okrivljenik govorio da je otac upravljao vozilom, izjavljuje da ne. Okrivljeni govori "tamo su susjedi vidjeli da ja nisam bio u vozilu, ima tamo kamera, ja ću ih pribaviti", na što svjedokinja govori "tko je to mogao vidjeti kada nikoga nije bilo osim vas, možete pribaviti snimke kamere". Okrivljenik pita svjedokinju "zar nam niste rekli da poguramo auto", na što svjedokinja govori "to nije istina, niti ja niti kolega vam to nismo rekli". Okrivljeni govori "ja sam bio gore na trećem katu, nosio sam dvije stolice, kako ste me mogli vidjeti da upravljam, ja sam vidio vaše službeno vozilo gdje je bilo parkirano, bilo je parkirano 15 – 20 metara dalje od vozila, te sam ja govorio da je upravljao vozilom moj otac i nisam rekao da sam siromašan, da nemam od kud platiti kaznu nego sam govorio da neću platiti kaznu jer nisam kriv", na što svjedokinja izjavljuje da u cijelosti kod svojeg iskaza, a okrivljeni izjavljuje da u cijelosti ostaje kod svoje obrane.

9. Analizom obrane okrivljenika i provedenih dokaza sudac nalazi dokazanim da

je okrivljeni počinio prekršaj činjenično i pravno opisan u izreci ove presude.

10. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da se dobro sjeća događaja, te zna da je imao zabranu upravljanja motornim vozilima od strane PPRP Varaždin sa danom 12. 6. 2023. godine na mjesec dana, te isto sudac nalazi nedvojbenim. Okrivljeni se brani kako on kritične zgode nije upravljao predmetnim vozilom, nego je vozilom upravljao njegov otac MŠ. No, analizirajući svaki dokaz posebno, te u njihovoj ukupnosti, sudac nije našao uvjerljivom takvu obranu okrivljenika. Naime, imajući u vidu gore navedene nedvojbene činjenice, te imajući u vidu iskaz svjedoka, policijske službenice VŠ, koja je u cijelosti potvrdila navode optužbe, odnosno koja je potvrdila kako su kritične zgode vidjeli da je okrivljenik (čiji identitet su i utvrdili uvidom u njegove dokumente), upravljao predmetnim vozilom kojim je skrenuo na parkiralište, te su vidjeli da je on i izlazio sa mjesta vozača vozila, imajući u vidu činjenice utvrđene prilikom provedenog suočenja između okrivljenika i svjedokinje VŠ, kojom prilikom je svjedokinja uvjerljivo potvrdila svoj iskaz, kao i temeljem izvršenog uvida u gore citiranu dokumentaciju, posebice u gore citirano Izvješće o počinjenom prekršaju, a koje je uredno popunjeno, te je sukladno čl. 158. PZ-a uzeto kao dokaz, u gore citirani obavezni prekršajni nalog PPRP Varaždin (sa klauzulom pravomoćnosti 1. 6. 2023. g. i izvršnosti 12. 6. 2023. g.), a u kojem je navedeno da se ovdje okrivljenom izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec, te imajući u vidu datum prekršaja tj. 15. 6. 2023. g., sudac nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj činjenično i pravno opisan u izreci ove presude. Iskaze saslušanih svjedoka HŠ, GŠ i AŠ, sud nije našao uvjerljivima i logičnim. Naime, navedeni svjedoci su suglasno iskazivali kako okrivljenik kritične zgode nije upravljao vozilom, no prilikom davanja iskaza o samom događaju, iskazivali su proturječno. Tako je svjedok GŠ iskazala da im je policija rekla da moraju maknuti auto, te su ga maknuli sin PŠ i ona na način da su ga ona i sin PŠ gurali i to na način da je ona bila naprijed, a sin je bio kod vrata, te je samo okretao volan izvana, dok je svjedok AŠ ispitana na navedenu okolnost izjavila da su auto gurali ona, PŠ i GŠ i to na način da su ona i GŠ bile iza, a PŠ je bio izvana i ravnao je volan, što je međusobno proturječno, a proturječno je i sa navodima okrivljenika kako su oni na nagovor policije preparkirali auto i to na način da je majka GŠ okretala volan, a on ga je gurao. Isto tako svjedok MŠ je iskazao kako je on upravljao vozilom, a onda je izjavio da su ključevi vozila bili kod njegove supruge, budući da je on išao na WC, stotinjak metara dalje, što je po uvjerenju suda, životno nelogično, te proturječno obrani okrivljenika u dijelu u kojem je okrivljenik naveo da su po dolasku policijskih službenika išli njegovi roditelji, te je otac pobjegao kada ih je vidio, pa je došla samo majka sa ključevima. Imajući u vidu navedeno, te imajući u vidu činjenicu da se kod svjedoka MŠ i GŠ radi o roditeljima okrivljenika, a svjedokinja AŠ je šogorica okrivljenika, dakle, radi se o osobama koje su zainteresirane za ishod postupka, sudac nije prihvatio njihove iskaze, našavši ih nelogičnim i neuvjerljivim. Imajući u vidu sve navedeno, sudac nalazi dokazanim da je okrivljenik kritične zgode upravljao predmetnim osobnim automobilom (M1) u vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, slijedom čega je počinio prekršaj činjenično i pravno opisan pod toč. I i II izreke ove presude. Napominje se da neuvjerljivosti obrane okrivljenika pridonosi i činjenica da je okrivljenik tijekom dokaznog postupka iskazivao kako će pribaviti snimke nadzornih kamera, a nakon provedenog suočenja sa policijskom službenicom je odustao od tog dokaza.

11. Stoga je proglašen krivim.

12. Prilikom odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu

i visinu kazne iz čl. . 2. Prekršajnog zakona, kao otegotno okrivljenom je uzeto dosadašnje kažnjavanje, dok olakotnih okolnosti okrivljenom sudac nije našao, te je sudac prilikom odlučivanja odnosno odabira između zapriječenih vrsti kazni došao do zaključka da će se svrha kažnjavanja kod okrivljenog, imajući u vidu navedene okolnosti, posebice činjenicu da do sada nije kažnjavan radi istog prekršaja, postići izricanjem novčane kazne u najmanjem zakonu propisanom iznosu.

13. Tužitelj je predložio da se okrivljenom primijeni zaštitna mjera zabrane

upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od 3 mjeseca, no kako je uvidom u rješenje PP Ludbreg od 10. siječnja 2024. godine, koje je postalo pravomoćno 1. 3. 2024. i izvršno 31. 1. 2024. godine vidljivo, da je ovdje okrivljenom ukinuta i oduzeta vozačka dozvola, te može ponovno polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja, kao i načelo razmjernosti, sudac okrivljenom u ovom slučaju nije primijenio predloženu zaštitnu mjeru, našavši da izricanje iste nije svrsishodno.

14. Temeljem čl. . 3. PZ-a okrivljeni je dužan nadoknaditi troškove postupka

u ukupnom iznosu od 50,00 eura, a koji se odnose na paušalni trošak u iznosu od 50,00 eura u korist Državnog proračuna, a ukoliko se isti neće platiti naplatiti će se prisilnim putem.

U Varaždinu, 2. prosinca 2025. godine.

Zapisničar:

Sutkinja:

Goran Plantak, v. r.

Željka Budanec, v. r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog suda.

Presuda se dostavlja:

1. Okrivljeniku, PŠ, [adresa],

2. Branitelju okr., Ivan Vuković, Zakmardijeva 18, Križevci,

3. Tužitelju, Postaja prometne policije Varaždin, Kolodvorska 2,

4. Tužitelju po pravomoćnosti,

5. Arhiva, ovdje.