Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-469/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Glavica, u kaznenom predmetu protiv optuženog PR, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: K-826/2016 od 28. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog PR i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) optuženi OR proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki II izreke te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ-a izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od jedne godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP-24 oštećeni IR je s imovinsko- pravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-24 optuženom PR naloženo je naknaditi trošak kaznenog postupka, troškove oštećenika i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, trošak paušala u iznosu od 200,00 eura, troškove svjedoka ZR u iznosu od 35,84 eura, troškove svjedoka ĐR u iznosu od 33,60 eura i troškove svjedokinje PRV u iznosu od 33,60 eura.

2. Protiv te presude je optuženi OR putem braniteljice Marije Budimir, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se „žalitelja oslobodi“, a podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

3. Općinsko državno odvjetništvu u Puli-Pola je u odgovoru na žalbu osporilo optuženikovu žalbenu argumentaciju i predložilo da županijski sud istu odbije te u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-540/2025 od 7. kolovoza 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s čl. 475. st. 1. ZKP-25 sjednica vijeća drugostupanjskog suda provedena je u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Biserke Kelemenić, i zamjenske braniteljice Sare Lacko, odvjetnice, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-25 održana u odsutnosti optuženika, budući da je uredno izvješten o njenom održavanju.

6. Žalba nije osnovana.

7. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 koju u bitnome nalazi u izostanku razloga o odbijanju njegovih dokaznih prijedloga i utvrđenju suda prvog stupnja da ništa ne upućuje na to da bi oštećenik lažno iskazivao, odnosno neistinito teretio optuženika te ga nepotrebno izlagao kaznenoj odgovornosti, što je po ocjeni žalitelja samo dojam suda prvog stupnja, bez uporišta u dokazima.

8. Ponajprije valja primijetiti da ovaj potonji žalbeni prigovor ne spada u domenu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz naprijed naznačene zakonske odredbe, jer se de facto svodi na osporavanje sudske ocjene oštećenikova svjedočenja, pa u tom smislu zapravo potpada pod drugu žalbenu osnovu – pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će više riječi biti u nastavku ovog obrazloženja.

8.1. S druge strane, sud prvog stupnja je u točki 14. obrazloženja pobijane presude dostatno obrazložio zbog čega nije prihvatio dokazne prijedloge da se od nadležnog zavoda pribave podaci o vremenskim prilikama koje su bile par dana prije inkriminiranog događaja odnosno da se od nadležne policijske postaje pribavi podatak je li između obitelji optuženika i oštećenika bilo postupanja policije vezano za podnošenje uzajamnih prijava, kao i pribave parničnih i izvanparničnih predmeta koji se vode između njih. Sud prvog stupnja je ispravno te dokazne prijedloge ocijenio nevažnima (čl. 421. st. 1. t. 2. ZKP-24), budući da je raspolagao izvedenim dokaznim materijalom na temelju kojeg je mogao pravilno i potpuno utvrditi pravno relevantno činjenično stanje i na osnovu njega donijeti meritornu odluku.

8.2. Stoga žalba optuženika u ovom dijelu nije prihvaćena, dok ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25 nije uočeno da bi sud prvog stupnja počinio ma koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

9. U sklopu žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zapravo samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer u žalbi ne tvrdi da je sud prvog stupnja propustio utvrditi neku od odlučnih činjenica (čl. 470. st. 3. ZKP-24), optuženik se bavi podrobnom analizom provedenih personalnih dokaza kojom ujedno nastoji revalorizirati sudsku ocjenu tih istih dokaza ukazujući suštinski da je prvostupanjski sud na temelju pogrešnog vrednovanja iskaza ispitanih svjedoka nepravilno zaključio da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo kojim se tereti.

10. Suprotno žalbenom stajalištu sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču konkretne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koje optuženik žalbom nije doveo u razboritu sumnju.

10.1. Ne može se prihvatiti žalbena teza da su iskazi oštećenog ZR, te svjedoka ĐR, FR i PRV u tolikoj mjeri kontradiktorni da je objektivno upitna njihova vjerodostojnost i istinitost. Točno je da je oštećeni IR izjavio da ne zna gdje su se u trenutku kada se zbio inkriminirani događaj točno nalazili naprijed imenovani svjedoci, međutim, sud prvog stupnja u tom kontekstu ispravno rezonira kada u točki 19. obrazloženja osporene presude ustvrđuje da je u postojećim okolnostima, kada mu se prijetilo smrću, sasvim životno da oštećenik nije obraćao pažnju gdje se točno nalaze gore spomenuti svjedoci, s time da FR i PRV nije ni mogao vidjeti, jer su se njih dvoje u tom času nalazili u radioni.

10.2. Svjedok MR je potvrdio da su VR i PRV bili u blizini, izražavajući nevjericu je li potonja mogla čuti inkriminiranu prijetnju, što ne odudara od svjedočenja potonje dvoje svjedoka u tolikoj mjeri koju joj pridaje žalitelj. Naime, VR i PRV su suglasno izjavili da su se u kritičnom trenutku nalazili u radioni (VR odmah do zatvorenih vrata, a PRV na drugom kraju radione) i da PRV nije čula predmetnu optuženikovu prijetnju upućenu oštećeniku (VR u tom kontekstu izjavljuje da ne zna je li imenovana čula prijetnju).

10.3. Prema tome, ovdje se ne radi o proturječju u iskazivanju navedenih svjedoka koje bi izazivalo ikakvu sumnju u ispravnost ocjene tih dokaza koju je iznio sud prvog stupnja, odnosno koje bi dovodilo u razumnu dvojbu vjerodostojnost ovih personalnih dokaza. Drugim riječima, sud prvog stupnja je s pravom poklonio vjeru iskazima naprijed spomenutih svjedoka i oštećenika, a svi oni suglasni su, decidirani i rezolutni u tvrdnji da je optuženik kritične zgode zaprijetio oštećeniku riječima: „Ubit ću te, pojest će te mrak.“, s time da svjedokinja PRV nije neposredno čula tu prijetnju jer se nalazila u udaljenijem dijelu zatvorene radione. Motiv pak za takav optuženikov postupak prvostupanjski je sud ispravno našao u nesporno utvrđenim ranijim imovinskopravnim problemima između obitelji optuženika i oštećenikove sadašnje supruge PRV.

10.4. Argumentum a contrario sud prvog stupnja je opravdano otklonio obranu optuženika u kojoj osporava počinjenje djela kao neuvjerljivu i oprečnu prihvaćenim iskazima oštećenika i naprijed imenovanih svjedoka. Isto vrijedi i za svjedočenja optuženikovih roditelja AR i RR.

10.5. Slijedom iznijetih razloga žalba optuženikova žalba nije prihvaćena niti iz ove žalbene osnove.

11. S obzirom da žalba nije uložena zbog povrede kaznenog zakona, ovaj je sud drugog stupnja osporenu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-25, pri čemu nije utvrdio da bi prvostupanjski sud na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu podnesene žalbe.

12. Budući da se osporavanje odluke o uvjetnoj osudi (žalitelj uvjetnu osudu pogrešno tretira kao kaznu, što je protivno čl. 40. st. 1. KZ-a) izravno povezuje s bitnom povredom odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu u tom dijelu ispitao sukladno čl. 478. ZKP-25, pri čemu je našao da je prvostupanjski sud valjanom ocjenom optuženikove dosadašnje neosuđivanosti kao olakotne okolnosti, dok otegotne nije utvrdio, ispravno postupio kada je optuženiku izrekao kaznenopravnu sankciju navedenu u točki 1. ovog obrazloženja, jer je i po uvjerenju ovoga žalbenog suda ona u svakom pogledu primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te je ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a.

13. Slijedom svega izloženog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-25 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović

U zamjenu potpisao sudac

Igor Pavlic