Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-515/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UO, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-102/2021-41 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika UO kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivim okrivljenika UO, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a potom mu je, temeljem čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik UO je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik UO osobno, ne navodeći žalbene osnove zbog kojih pobija presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se njegova žalba usvoji i da se presuda ukine u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika UO je neosnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da je pobijana presuda donesena na temelju lažnih optužbi oštećenice OO, bez ijednog drugog valjanog dokaza. Ističe se da niti svjedok ZO u svom iskazu nije kazao da je čuo kako je okrivljenik uputio bilo kakve prijetnje OO, tako da je jako oštećen donošenjem pobijane presude. U žalbi se ističe da su jedine izrečene prijetnje bile one od strane OO upućene njemu.

6.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

6.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za počinjeno kazneno djelo.

6.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik UO, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetio oštećenici OO da će je usmrtiti, čime je počinio kazneno djelo prijetnje na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenice OO, čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim.

6.5. Iskaz oštećenice OO, koja nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetno kazneno djelo, potvrđen je i ostalim izvedenim dokazima u postupku, a posebno iskazom svjedoka ZO, koji je bio očevidac događaja i koji je potvrdio da je između okrivljenika i oštećenice došlo do verbalnog sukoba, što je okrivljenik u svojoj obrani negirao, iako je ovaj svjedok, koji je okrivljenikov prijatelj, kazao kako nije čuo da bi okrivljenik uputio bilo kakve prijetnje oštećenici.

6.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, na koju u žalbi ukazuje okrivljenik UO.

7. Kako žalba okrivljenika, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati odluku o kaznenoj sankciji.

7.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

7.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku UO cijenio njegovu raniju neosuđivanost i obiteljske prilike, odnosno što je oženjen i otac dvoje djece, dok mu nekih posebnih otegotnih okolnosti nije našao.

7.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika UO osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od tri godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

8. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-25, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika UO valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-25, presuđeno kao u izreci.

Split, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj