Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-31/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Krešimira Biljan kao predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici odvjetnici Dušanki Križanac, iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. (ranije Nova hrvatska banka d.d.), Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima Miroslavu Plašćar, Mihovilu Granić i dr., iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-195/2024 od 12. studenog 2024., dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-195/2024 od 12. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

" I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 781440, koji su dana 30.03.2005. sklopili prednik tuženika VOLKSBANK d.d. Zagreb, Varšavska 9, kao kreditor i tužitelj VD iz [adresa], , OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita, a koji je potvrđen kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297, pod brojem OU-494/2005 dana 30.03.2005. i to u sljedećim dijelovima:

- odredba točke 1. IZNOS KREDITA u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica kredita;

- odredba točke 4. VALUTNA KLAUZULA u dijelu koji glasi: „u valuti“;

- odredba točke 8. NAČIN OTPLATE u dijelu u kojem je plaćanje mjesečnog anuiteta vezano uz valutu CHF, odnosno određeno plaćanje mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti valute CHF;

- odredba točke 2. KAMATNA STOPA, podtočke 2.1. i 2.4. u dijelu kojom je ugovoren način promjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora;

- odredba točke 6. NAKNADE, podtočke 6.1. kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,40% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.

II/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.137,79 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 29,44 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 34,97 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 37,76 EUR od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 48,91 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 52,89 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 43,86 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 46,25 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 44,93 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 52,09 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 64,83 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 68,82 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 107,31 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 65,36 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 60,19 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 68,82 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 60,85 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 66,16 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 70,01 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 43,60 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 70,74 EUR od 01.04.2012. do isplate,

za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

III/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 190,24 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.422,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik. Žalba je podnesena zbog žalbenih razloga iz članka 353. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP). Tuženik predlaže preinaku presude na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka uvećanih za trošak žalbe. Podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocijene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te odredbi o plaćanju naknade za obradu kredita, koje odredbe su sadržane u ugovoru o kreditu te zahtjev za isplatu razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa, razlike u obračunu kamata na kredit preko ugovorene stope u razdoblju trajanja ugovora o kreditu (promjenjiva kamatna stopa), kao i zahtjev za isplatu iznosa naplaćenog temeljem odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita, kao posljedicu ništetnosti navedenih odredbi ugovora o kreditu.

8. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 20. siječnja 2005. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 21.672,34 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti kredit u navedenom iznosu, da se ugovorom o kreditu tužitelj obvezao vraćati isplaćeni kredit uz rok otplate od 84 mjeseca otplatom mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan plaćanja, da je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke o kreditiranju banaka, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,85% godišnje, te da je ugovorom o kreditu ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju banke za CHF važećem prema danu plaćanja prema otplatnom planu.

9. Nije sporno i da je prilikom isplate predmetnog kredita tuženik tužitelju naplatio naknadu za obradu kredita od 3,30% iznosa odnosno iznos od 3.470,02 kune što iznosi 460,56 eura.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, te da se tijekom otplate kredita mijenjala visina otplate u kunama obzirom na ugovorenu primjenu valutne klauzule.

11. Nije sporno da je razlika s osnove promjenljive kamatne stope između anuiteta prema tuženikovom obračunu u odnosu na početni otplatni plan te razlika anuiteta s osnove valutne klauzule iznos od 1.137,79 eura (8.572,69 kuna).

12. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke pravomoćne presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF, te u razdoblju od 10. rujna 2003 do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva skladu s jednostranom odlukom prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 96/03.,) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97., kao i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Navedene presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, koje su pokrenuli potrošači, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača i tužitelj se u ovom postupku, pravilno pozvao na sadržaj tih odluka radi individualne pravne zaštite, a prvostupanjski sud je pravilno na pravnom stavu zauzetom u tim predmetima, utemeljio pobijanu presudu.

14. Naime, u smislu odredbe čl. 502c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici za koje će se osoba pozvati.

15. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br.: 41/14., 110/15. i 14/19. dalje ZZP), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz članka 106. stavak ZZP-a), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Stoga u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja naglasiti da su u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđene sve činjenice te da odluka iz tog postupka ima učinak prema svim potrošačima koji su s trgovcem protiv kojeg se vodi postupak kolektivne zaštite, sklopili ugovor s nepoštenom ugovornom odredbom. To znači da se potrošač u individualnom sporu može pozvati na utvrđenje da je ugovorna odredba nepoštena i u odnosu na njega ta odredba ga ne obvezuje.

17. U pogledu svakog konkretnog potrošača i na osnovu takvo utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu se primjenjuje stajalište sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača, s obzirom da se u tom postupku ništetnost odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača kako to ukazuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-4613/2021, U-III-3540/2021 U-III- 3446/2021, U-III-5458/2021. Međutim, teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanje tečaja CHF, načinom promjene kamatne stope i troškovima obrade zahtjeva na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku je na strani tuženika.

18. Tužitelj i tuženik su predložili na navedene okolnosti provođenje dokaza saslušanjem tužitelja.

19. Prvostupanjski sud je saslušanjem tužitelja utvrdio da je kredit zaključen za kupovinu osobnog automobila, da je na banku upućen od strane auto kuće u kojoj je kupio osobni automobil u kojoj banci mu je jedino ponuđen kredit u CHF koji mu je prezentiran kao najpovoljniji, da nije imao mogućnosti pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora niti je bio informiran u kojim okolnostima može doći do promjene početno ugovorene kamatne stope kao ni kriterijima i parametrima promjene niti postojanju nekakvih većih rizika rasta tečaja kredita u CHF. Prije zaključenja ugovora nije informiran niti na koje usluge i troškove se odnosi plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita. Sredstva kredita je koristio za kupovinu osobnog automobila koji je koristio isključivo za vlastite potrebe i potrebe svoje obitelji.

20. S obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da je kredit namijenjen za kupovinu osobnog automobila koji je tužitelj koristio isključivo za vlastite potrebe i potrebe svoje obitelji, tužitelj ima status potrošača.

21. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja da se u konkretnom radi o ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru sastavljenom od banke, na koje odredbe tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja i o kojim odredbama stranke nisu pojedinačno pregovarale, kojom nije na razumljiv i precizan način reguliran postupak i uvjeti za promjenu kamatne stope, te što tužitelja kao potrošača nije informirao o potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na obavijesti i rizicima pravnog posla zaključenja ugovora o kreditu u CHF, kao i tužitelju objasnio od čega se sastoje troškovi obrade zahtjeva ugovora o kreditu, što je prouzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su navedene odredbe ugovora o kreditu koje su stranke zaključile, u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli, te naknadi za obradu kredita ništetne sukladno odredbama članka 81., 82. i 90. ZPP/03 jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori koje se kao takvim smatraju nepoštenim ako su u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzrokovali znatnu neravnotežu u pravima obveza stranka proizašlim iz ugovora, što je u konkretnom slučaj.

22. Zaključak prvostupanjskog suda je sukladan zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi Rev-249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na njegovu štetu.

23. Slične odredbe su sadržane i u Direktivi 93/13 EEZ, naime u članku 5. Direktive navedeno je da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude i u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljiv. Pri tome nije dovoljno da su odredbe samo gramatički razumljive nego i to da ekonomske posljedice tih odredbi moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač kad pročita tekst ugovora mora biti svjestan mogućnosti promjene vrijednosti strane valute a taj rizik promjene mora biti jasan te je banka kao pružatelj usluge morala iznijeti moguće promjene deviznog tečaja te rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti kako bi potrošač na temelju potpunih informacija koje su mu pružene prije sklapanja ugovora mogao donijeti odluku o prihvaćanju odredbi ugovora i svih uvjeta koje je prethodno sastavio kreditor.

24. U odnosu na ugovornu odredbu o plaćanju naknade za obradu kredita valja ukazati da u vrijeme zaključenja ugovora nije postojalo zakonsko ograničenje ugovaranja predmetne naknade koje je propisano stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 107/17.) od 12. listopada 2017. Međutim, tuženik je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade te plaćanju naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa ugovorene naknade koja je nametnuta tužitelju bez mogućnosti pregovaranja o istoj. Činjenica da je trošak obrade zahtjeva i odobravanja kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kojima je odobren veći iznos plaćaju veću naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom nisu obuhvaćeni stvarni troškovi.

25. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja.

25.1. Naime, u odnosu na zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa zbog promjene tečaja i kamatne stope, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača je došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.

25.2. S obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, kako u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018., a kako je tužba podnesena 20. veljače 2023. potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja i zbog promjene kamatne stope nije zastarjelo.

25.3. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravno shvaćanje po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojim su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članka 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na neki drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da odluka kojom je utvrđena ništetnom ugovorna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita nije pravomoćna, zastarni rok za isplatu navedenog iznosa nije niti počeo teći, pa nije osnovan ni prigovor zastare potraživanja u odnosu na navedeni zahtjev kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

26. S obzirom da nije sporna visina potraživanja na temelju razlike tečaja i promjenjive kamatne stope kao i visina pojedinih mjesečnih iznosa, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati razlike iznosa između anuiteta za sve anuitete za koje je više plaćen iznos u iznosima pobliže navedenim u točki II. presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od isplate svakog pojedinog iznosa pozivom na članak 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO) s obzirom da je taj iznos prednik tuženika stekao bez valjane pravne osnove.

27. Također je pravilno obvezao tuženika i na plaćanje zakonskih zateznih kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od isplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. ZOO-a koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

28. Kako nije sporno da je naplaćena naknada za obradu zahtjeva u iznosu od 190,24 eura 1. travnja 2005., pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu tužitelju navedenog iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja s obzirom da je tuženik dužan kao nepošteni stjecatelj platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja (članak 1111. i članak 1115. ZOO-a).

29. Kako je tuženik sastavio predmetni ugovor prema unaprijed pripremljenom sadržaju na čiji sadržaj tužiteljica kao potrošač nije imala nikakvog utjecaja, te kako je u pravomoćnim sudskim postupcima po kolektivnim tužbama utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača koristeći prilikom zaključivanja ugovora o kreditu s potrošačima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj. Stoga tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate, koja za nepoštenog stjecatelja teče od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a).

30. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a njihova visina odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uzimajući u obzir uspjeh stranaka u postupku.

31. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

32. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 2. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan