Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu za mladež toga suda Božici Čubranić Petričec kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Mesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ŽC zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj KOz-DO-117/2020-XXIII od 22. srpnja 2020., nakon zaključene javne rasprave 1. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci ŽCJ, okrivljenice i branitelja Bojana Milića, odvjetnika iz Rijeke, 2. prosinca 2025. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I OKRIVLJENICA ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka VC i IC rođ. Ž, rođena **.**.1982. u Rijeci, državljanka RH, zaposlena, s primanjima u iznosu od 1.000,00 eur, razvedena, majke dvoje mlt. djece, sa završenom osnovnom školom, vlasnica osobnog automobila marke "Fiat Punto", s prebivalištem u [adresa], neosuđivana,

k r i v a j e

što je u razdoblju od 2. kolovoza 2019. do 22. srpnja 2020., u Rijeci i Čavlima, u nakani da onemogući provođenje presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-717/15 od 22. listopada 2015., pravomoćne 07. studenoga 2016. i ovršne 23. studenog 2016., u dijelu u kojem su određeni susreti i druženja oca JC sa kćerkama mlt. MC (rođ. 2007.) i mlt. ŠC (rođ. 2011.) koji se imaju odvijati svaki drugi vikend od petka u 20 sati do nedjelje od 20 sati, kada otac ne radi subotom, svaki drugi blagdan i državni praznik u godini te polovicu ljetnih i polovicu zimskih školskih praznika, odbijala predavati djecu ocu, propuštala odgovarati na njegove SMS poruke i pozive u svezi kontakata s djecom, premda nisu ustanovljene stvarne prepreke za ostvarivanje susreta i druženja mlt. djece s ocem zbog čega nije ostvaren niti jedan susret oca s mlt. MC i ŠC, a kojim svojim postupanjem je ugrozila pravilan na razvoj djece,

dakle, onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio sud,

čime je počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta - opisana i kažnjiva po čl. 173. st. 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11,

pa se okrivljenici ŽC utvrđuju slijedeće kazne:

-za svako kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/11 – temeljem odredbe čl. 173. st. 1. KZ/11 i odredbe čl. 51. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od po 5 (pet) mjeseci

te se na temelju tako utvrđenih pojedinačnih kazni primjenom odredbe čl. 51. KZ/11, okrivljenica ŽC

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci.

II Na temelju čl. 56. st. 1. i st. 2. i st. 3. KZ/11 okrivljenici ŽC izriče se uvjetna osuda pa se kazna na koju je osuđena neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

III Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljenici ŽC naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eur (dvije stotine eura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenicu ŽC zbog učina dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštiti dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11, pobliže činjenično i pravno označena u izreci presude.

2. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kžzd-37/2024-5 od 18. rujna 2025. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Kzd-106/2020-48 od 22. travnja 2024. i predmet je vraćen sudu na ponovno odlučivanje.

3. Upitana kakav stav zauzima prema navodima optužbe okrivljenica ŽC je i u ponovljenom postupku izjavila da se ne smatra krivom i obranu je odlučila iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. U tijeku dokaznog postupka na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka FC na zapisniku od 25. ožujka 2022. (list 101-102 spisa), UC na zapisniku od 31. svibnja 2022. (list 117-118 spisa) i RC na zapisniku od 27. studenog 2023. (list 181-183 spisa), a temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan je iskaz oštećenika JC na zapisniku od 2. prosinca 2022. (list 138-140 spisa), svjedoka BC na zapisniku od 2. prosinca 2022. (list 140-141 spisa), SC na zapisniku od 23. svibnja 2023. (list 160-161 spisa), LC na zapisniku od 23. svibnja 2023. (list 161-162 spisa), VC na zapisniku od 15. rujna 2023. (list 173-174 spisa), GC na zapisniku od 15. rujna 2023. (list 174-176 spisa) i NC na zapisnik 16. travnja 20204. Pročitana je materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-717/15 od 02. listopada 2015. (list 11 - 16 spisa, list 51 - 52 spisa), SMS korespondencija (list 17 - 20 spisa), pedagoško mišljenje OŠ Čavle za mlt. MC (list 30 spisa), pedagoško mišljenje OŠ Čavle za mlt. ŠC (list 31 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka od 13. siječnja 2020. (list 32 - 36 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka od 16.03.2020. (list 44 - 45 spisa), izviješće Dječjeg doma "TIĆ" Rijeka od 20. svibnja 2020. (list 48 - 49 spisa), preslika komunikacije (list 104-109 spisa), tužba (list 113-114 spisa) i podnesak (list 115 spisa).

4.1. Nije pročitan iskaz svjedoka JC na zapisniku sa lista 110-112 spisa jer je riječ o iskazu danom u drugom postupku koji se kao takav ne može koristiti u ovom postupku.

4.2. Odbijen je dokazni prijedlog branitelja za ponovnim ispitivanjem svjedoka RC, GC, NC i JC s obzirom da su imenovani svjedoci već saslušani na sve relevantne okolnosti, a okolnosti koje je branitelj naveo da svjedoke predlaže ponovno ispitati nisu nove okolnosti na koje bi trebalo ponovno ispitati te svjedoke, a sud ocjenjuje da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima.

5. Iz iskaza svjedoka JC (list 138-140 spisa), koji iskaz je u cijelosti suglasan njegovom ranijem iskazu koji mu je pročitan i kod kojeg je ustrajao, proizlazi da je bio u braku sa okrivljenom koji brak je razveden 2015. godine, a djeca su po razvodu braka ostala stanovati sa okrivljenom, a njemu su presudom određeni susreti i druženja sa djecom. Odmah nakon presude okrivljenica se rijetko držala dogovorenih termina njegovih susreta i druženja sa djecom prema presudi. Nisu imali nikakvu komunikaciju i strogo se držao onoga što piše na papiru odnosno u presudi. Kada bi joj poslao poruku i pitao kada može doći po djecu ona na poruku ne bi odgovorila. Znao ju je i zvati telefonom, a na poziv ne bi odgovorila ili bi odgovorila, ali bi nalazila isprike zašto djeca ne mogu biti sa njim. To je sve prijavljivao Centru za socijalnu skrb. Okrivljenica mu nije ukazivala na eventualni dogovor da susreti i druženja budu na drukčiji način nego je to određeno presudom, a koji bi njoj eventualno odgovarao. U inkriminiranom periodu imao je partnericu SC sa kojom je bio u vezi i sa kojom je živio sve do 2019. Nakon prekida sa SC saznao je od MC da je SC razgovarala sa MC i ŠC, a također je i posjetio Osnovnu Školu Čavle raspitujući se za školu i psihičko zdravlje MC, pa mu je psihologica rekla da joj je MC u razgovoru rekla stvari vezane uz razgovor sa SC. Mišljenja je da SC u sprezi sa njegovom bivšom suprugom ŽC djecu okrenula protiv njega, zbog čega djeca nisu htjela razgovarati sa njim. U odnosu na period dok je živio sa SC susreti i druženja sa djecom odvijala su se u početku poteško, a nakon toga su se malo stabilizirali da bi nakon prekida sa SC izgubio svaki kontakt s djecom. U vrijeme dok je SC razgovarala sa njegovom djecom bio je u vezi s novom partnericom ĐC. Nije odlazio po djecu ukoliko mu se okrivljena prethodno nije javila porukom ili odgovorila na poziv, niti je zvao policiju jer nije htio djeci stvarati pritisak. Sa djecom je počeo kontaktirati u ožujku 2022. i to na način da je prvo stupio u kontakt s MC koja mu je pisala sa mobitela svoje školske prijateljice, a MC mu je rekla da je pisala s mobitela od prijateljice jer ju je bilo strah pisati preko svog mobitela da majka ne sazna. Prvo se ožujku našao samo s MC i poslije neka dva, tri susreta sa MC je došla i ŠC, zapravo je MC pridobila ŠC da dođe s njom. Za taj prvi susret u ožujku okrivljena nije znala, a nakon toga je rekao MC da će okrivljenoj poslati poruku što je i učinio i rekao joj odnosno poslao poruku da će doći po djecu. To je bilo početkom travnja 2022. Kad je na susret došla i ŠC sa MC, već je okrivljena znala za susrete i druženja. Smatra da okrivljena iz inata nije htjela poštivati sudsku presudu u pogledu njegovih susreta i druženja s djecom.

5.1. Na upit zamjenice ODO u Rijeci svjedok je iskazao da se susreti i druženja uz nadzor u Tiću nisu održali zbog korone a i zbog toga jer su cure bile bolesne, to su mu rekli djelatnici iz Tića. U CZSS nisu se trebali održavati susreti i druženja njega i djece, ako i jesu, njemu to nitko nije javio. Psihologica škole od MC sa kojom je razgovarao nije ga uputila da se obrati CZSS. U inkriminiranom periodu nije razgovarao niti vidio djecu mimo znanja okrivljene. Pokušao je MC poslati poruku te ju je i zvao, međutim poruke nisu isporučene.

5.2. Na upit braniteljice svjedok je iskazao da je presuda o razvodu donesena 2015. godine. Postupak pred V pokrenuo je CZSS, a nakon što se obratio CZSS.

6. Iz iskaza svjedoka FC (list 101-102 spisa) proizlazi da je prijateljica i susjeda okrivljenice i djece te ju je znala pratiti kada bi odlazila u Rijeku sa svojim curicama na razgovor u "Tić". Nije prisustvovala tim razgovorima već bi čekala vani. Sjeća se da je jednom prilikom MC izašla uznemirena iz "Tića" rekavši da ju prisiljavaju da viđa oca, a ona to ne želi. Po njenom sjećanju to se dogodilo u veljači 2020. Kako se puno druži s okrivljenom i njenom djecom, odnosno njena djeca s djecom okrivljenice, puno komuniciraju pa ima saznanja izravno od ŠC da je njoj svejedno bilo, a tako je i sada, hoće li viđati oca jer ŠC želi biti tamo gdje je MC. Prije perioda od kad tatu nisu viđale, prije ljeta 2019. rado su odlazile ocu vikendom i bilo im je lijepo. Koliko se sjeća tada je oštećeni HC živio s gospođom SC i lijepo su se slagale s njezinim sinom. Neposredno prije prestanka viđanja s ocem djevojčice su joj pokazale gdje sada otac živi jer su bile kod njega i rekle su joj da im se to nije svidjelo jer ih je otac ostavio same preko noći s djetetom od gospođe čiji je stan.

6.1.Na pitanje branitelja svjedok je iskazao da stan za kojeg je navela da su navodno ostavljene preko noći nije bio stan gospođe SC, već stan gospođe ĐC. Na svoje uši nikada nije čula da bi okrivljena u razgovoru s djecom branila djeci odnosno odgovarala djecu od susreta i viđanja s ocem. Kao bliska prijateljica okrivljenice nije čula od okrivljenice da bi branila susrete i viđanja djece s ocem.

6.2.Na pitanje tužitelja zašto u inkriminiranom periodu djeca nisu viđala oca svjedok je iskazao kako je MC rekla da se tata nije javljao neko vrijeme, a to je moglo biti u kolovozu 2019. jer je tada MC bio rođendan. Upitala ju je da li joj se otac javio za rođendan, a ona je rekla da nije. Okrivljenica i oštećenik nisu u nikakvim odnosima u smislu da nemaju kontakta, osim preko poruka. Oštećenika ne poznaje. Sjeća se da joj je MC jednom rekla kako je pitala tatu zašto ju ne zove, a on joj je odgovorio pitanjem zašto ona njega ne zove. Ne može se sjetiti kada je to bilo, otprilike unazad dvije godine.

7. Iz iskaza svjedoka UC (list 117-118 spisa) proizlazi da je radio kao socijalni radnik u Centru za socijalnu skrb Rijeka u razdoblju od ožujka 2018. do srpnja 2020. Poznata mu je obitelj JC po prezimenu, ali konkretne situacije se ne može detaljno sjetiti. Ono što mu je poznato je da je otac dolazio u više navrata u Centar za socijalnu skrb jer nije mogao viđati kćeri. Otac i majka nisu imali kontakt vezano uz dijete, a sjeća se da je otac imao novu partnericu i s njome dijete. Pokušavali su u više navrata kontaktirati majku međutim ona se nikada nije odazvala. Naime u dva navrata prvo pisano pozivaju stranku a potom, ukoliko raspolažu telefonskim brojem, i telefonski kontaktiraju stranku, a onda i fizički odlaze na kućnu adresu stranke radi obavljanja terenskog očevida. Više saznanja o konkretnom predmetu ima psihologica GC s obzirom da je nastavila raditi po tom predmetu, a on je otišao iz Centra za socijalnu skrb Rijeka.

7.1. Na upit zamjenice ODO u Rijeci svjedok je iskazao da nakon što su izašli na terenski očevid, a misli da je adresa majke bila negdje na Grobniku, nisu mogli naći kuću majke, s obzirom da se adresa promijenila u smislu da je na cijelom Grobniku došlo do promjene u nazivima ulica. Oko sat vremena utvrđivali su gdje bi se kuća mogla nalaziti i kada su utvrdili koja je to kuća, u dvorištu ispred iste bila je djevojčica. Upečatljivo mu je ostalo da je dvorište bilo u velikom neredu. Djevojčici su rekli da pozove majku, nakon čega je djevojčica ušla u kuću iz koje kuće su se čuli glasovi odraslih ljudi, ali nakon što je djevojčica ušla u kuću više se nitko nije pojavio. Djevojčicu nisu pitali za ime, ne sjeća se je li na kući bilo naznačeno ime obitelji. Nakon terenskog očevida misli da je kolegica pravnica napisala obitelji upozorenje, ali nije potpuno siguran, ono što zna je da je nakon terenskog očevida protiv majke podnesena kaznena prijava.

7.2. Na upit branitelja svjedok je iskazao da se ne sjeća točno je li postojala ovršna isprava radi ostvarenja susreta i druženja oca sa kćerkom. Ne sjećam se ni da li je od strane oca pokrenut ovršni postupak na temelju navedene ovršne isprave. Naime za postupanje Centra po prijavi roditelja o nemogućnosti susreta s djetetom nije nužno postojanje ovršne isprave. Ne sjeća se da li je između predmetnih stranaka pokretan kakav postupak pred Centrom radi neostvarenja susreta s djecom od strane oca. Ne zna je li netko iz Centra kontaktirao s majkom, on osobno nije.

8. Iz iskaza svjedoka BC (list 140-141 spisa) proizlazi da se često druži s okrivljenicom i njenom djecom i da nije istina to da je zabranjivala susrete i druženja. Okrivljenica i otac djece su se dogovarali oko susreta i druženja i on bi uredno dolazio po djecu i vraćao ih. Nije istina da je okrivljenica branila susrete i druženja jer to ni ne može s obzirom da postoji presuda. Kad je otac djece napustio okrivljenicu on uopće nije dolazio niti tražio da viđa djecu, to je bilo pred nekih deset godina. U inkriminiranom periodu, MC, koja je više bila vezana uz oca, svojom voljom nije htjela viđati oca jer je otac napustio svoju partnericu SC s kojom je dobio i malu bebu čemu se MC jako veselila i to mu je zamjerila te nije htjela čuti za njega. ŠC u inkriminiranom periodu također nije viđala oca, ali ŠC nije vezana toliko koliko MC za tatu. Zašto ŠC nije viđala u to vrijeme oca to ne zna. Otac se u inkriminirano vrijeme znao javiti MC porukom neodređenog sadržaja, a ŠC se uopće nije javljao, niti je zvao, a potom se prestao javljati i MC. Okrivljenica je inzistirala da na susrete i druženja dok su se održavali idu obje kćerke, da ih se ne odvaja. Saznanja o svemu ima iz bliskog odnosa sa okrivljenicom, a i bila je i prisutna nekad i dok su se dogovarali oko djece. Okrivljenica nije u inkriminiranom periodu poticala djecu da idu ocu, ali nije ni branila. Zna da je MC bila jako uznemirena nakon odlaska u Tić odnosno nije bila sretna nakon dolaska iz Tića. Ne zna što je tamo bilo jer MC o tome nije htjela pričati. U Tiću su bili nekoliko puta. O postupku pred Centrom za socijalnu skrb nema saznanja, odnosno nema saznanja da bi otac pokretao kakve postupke pred Centrom. Bila je prisutna i druženjima SC i okrivljenice koje se druže zbog toga da se i njihova djeca kao sestre druže i SC nikada nije okretala djecu protiv oca.

8.1. Na upit zamjenice ODO u Rijeci svjedok je iskazao da okrivljenica ispred djece ne govori negativno o ocu, njoj na samo priča o njemu u ne lijepom kontekstu, ali ne pred djecom. Otac nije tema razgovora kada okrivljenica priča s djecom. Njoj je MC sama rekla da ne želi viđati oca nakon prekida sa SC. Otac i okrivljenica susrete i druženja dogovarali su preko poruka, nije bilo poziva.

9. Iz iskaza svjedoka SC (list 160-161 spisa) proizlazi da je bivša partnerica JC i njih dvoje imaju zajedničko dijete mlt. CC. Njihova izvanbračna veza započela je 2015. godine i trajala je do 14. kolovoza 2019. kada ih je HC napustio. Zna da HC iz braka sa okrivljenicom ŽC ima dvoje djece i to MC i ŠC. Dok su bili u vezi ona i HC, on je živio sa njom i za to vrijeme je viđao svoju djecu ŠC i MC na način da su djeca dolazila k njima u stan, a kasnije i u kuću u koju su preselili. Susreti i druženja odvijali su se prema sudskoj presudi odnosno svaki drugi vikend. Za vrijeme dok je škola trajala dolazile bi petkom popodne i ostale do nedjelje popodne, a kada škole nije bilo onda su znale ostati i više dana. Ostajale su i prespavati kod njih. Susrete i druženja HC je ostvarivao tada na način da je išao po djecu na Grobnik, gdje su one živjele sa majkom ŽC. Za vrijeme trajanja njihove veze problema oko viđenja sa djecom nije bilo, odnosno HC je od donošenja presude djecu redovito viđao. Problem je nastao kada je HC napustio nju i CC. Pretežno MC, ali i ŠC, nisu htjele ići kod svog oca. MC je izjavila u njenom prisustvu da je razočarana što je otac ostavio CC i nju, da je ljuta i da ne želi ići kod njega. Jedno tri tjedna od kad je napustio nju i HC uopće nije odlazio odnosno uzimao djecu. Nakon ta tri tjedna uzeo ih je i odveo u drugi stan, kod svoje nove partnerice ĐC. Sva saznanja o tome ima jer je to čula od MC, ŠC i ŽC. Naime, njoj se ŽC otprilike nakon mjesec dana nakon što ju je HC napustio javila, a iz razloga kako bi MC i ŠC vidjele svoju sestru HC. Ovo što je rekla da je MC rekla da je ljuta na oca jer je napustio nju i HC, je ona rekla nakon što se ona upoznala sa ŽC, a to je bilo negdje u rujnu odnosno listopadu 2019. godine. Nakon toga ŠC i MC nisu htjele odlaziti kod oca, a to zna jer je sa njima ostala u kontaktu na način da su se viđale, išle u kino i sl. ŽC je ispred nje nekoliko puta rekla MC i ŠC da one mogu ići kod oca ako to žele. Zna da su nakon toga MC i ŠC u jednom trenutku, ali ne zna kada točno, ponovno ostvarile kontakt sa ocem. To je inicirala MC, a da MC to želi zaključila je po tome što se kod nje interesirala odnosno pitala ju da li je HC vodila na susret s ocem, a do tada ju nikada ništa slično nije pitala. Susrete s ocem kćerka HC uz nadzor je započela ostvarivati u svibnju ili lipnju 2021. godine. Istaknula je kako nakon što je otišao od nje HC nije pitao za njihovo zajedničko dijete nakon što mu je odbila dati da bebu od mjesec i pol uzme na vikend. Nije njihovo zajedničko dijete vidio otprilike godinu i pol niti je pitao za nju, a niti tražio da se nađu. ŽC i ona nisu previše u prisutnosti ŠC i MC pričale o HC. Znale su same ŠC i MC nešto ispričati pa su se ona i ŽC znale nadovezati. Neke stvari znala ih je pitati sama, ali ne često jer ih nije htjela zamarati, a u smislu da ih je jednom pitala gdje ih je otac vodio jer ju je zanimalo gdje je odlazio kad ju je jedno kraće vrijeme bio privremeno napustio. ŽC je znala u njenom prisustvu nešto pitati o ocu, ali to nije bilo nešto konkretno da bi se toga sada sjećala.

9.1. Na pitanje branitelja svjedok je iskazao da je zajedničko dijete nje i JC, HC, rođena je **.**.2019. HC je od nje otišao 14. kolovoza 2019. Nikada nije ni čula ni vidjela da bi ŽC branila ili sprječavala djecu da viđaju oca. Nikada nije čula od djece da im mama ne da da idu k ocu. Nakon što je upoznala ŽC bila je na rođendanskim proslavama ŠC i MC. Misli da im otac nije čestitao rođendane. HC joj prvih 6 mjeseci života HC nije plaćao ništa za uzdržavanje, a niti je pitao za nju.

10. Iz iskaza svjedoka LC (list 162 spisa) proizlazi da je okrivljenoj pomajka i živi na drugoj adresi, koja je otprilike 1 kilometar udaljena od mjesta gdje ŠC i MC žive sa svojom majkom ŽC. Vezano uz susrete i druženja MC i ŠC sa ocem zna da se u zadnje vrijeme ponovno viđaju, a pri tome misli zadnjih par mjeseci, možda malo više. Prije toga nije bilo toliko druženja odnosno nisu se viđali. Nakon razvoda od ŽC negdje 2013. misli da HC djecu nije viđao baš često, a ne zna razlog tome. Pretpostavlja da on to nije htio jer je njeno mišljenje da svaki otac koji želi vidjeti svoje dijete će pronaći i način. Zna sigurno da ĆC nije branila da viđa djecu. Ne zna da li je i na koji način ĆC kontaktirala sa ĆC. Nema saznanja da ŠC i MC nisu htjele ići kod oca jer nije puno pričala o njihovom ocu sa njima. ŠC, MC i ĆC viđa često, najmanje jednom tjedno, svaki rođendan, a čuju se i preko telefona te preko poruka. Ne zna ništa o sudskoj odluci temeljem koje ĆC ima pravo susreta i viđanja sa MC i ŠC.

10.1. Na pitanje branitelja svjedok je iskazao da ju ĆC nikada nije kontaktirao, a u smislu da bi joj se obratio za pomoć kako bi vidio svoju djecu odnosno da vezano uz to ima nekakav problem.

11. Iz iskaza svjedoka VC (list 173-174 spisa) proizlazi da je otac okrivljenoj i djed mlt. MC i ŠC. Sa njima ne živi niti je živio u inkriminiranom razdoblju s time da se posjećuju skoro svaki dan, zapravo se više viđaju nego čuju telefonom. Njegova kćerka bila je u braku sa JC u kojem su rođene njegove unuke i taj brak je razveden. Nije upoznat sa sadržajem odluke o razvodu braka. Koliko mu je poznato odnosno što on zna, jedno vrijeme, a to je bilo kada su se njegova kćerka i JC razišli, djeca nisu htjela odlaziti kod oca jer ih je otac ostavio. Djeca unazad nekoliko godina koliko zna viđaju svog oca s time da ĆC nije vidio sa djecom niti kod svoje kćerke u kući, ali je vidio da dolazi u Grobnik. Koliko zna njegova kćer je njemu omogućila da viđa djecu odnosno isto mu nije branila. Njemu se JC nikada nije obraćao odnosno požalio da mu njegova kći ne omogućava da vidi djecu. Sjeća se da je prije nekoliko godina znao navratiti kod kćerke i da mu unuka nije bilo jer su bile kod oca, pogotovo se to dešavalo za vikend. Nije telefonom, jer ga slabo koristi, zvao svoje unuke pa da bi one u to vrijeme bile kod oca. Sjeća se unatrag nekoliko godina da su bile na nečijem rođendanu, zajedno sa svojim ocem. Ne sjeća se da li su odlazile za blagdane niti preko praznika. Koliko zna njegova kćerka nije sprječavala ocu da viđa djecu. Možda njegova kćerka nije bila zadovoljna da djeca idu, ali su išle. Sjeća se da mu je MC pred nekoliko godina rekla da nije zadovoljna kada odlazi kod oca jer u vrijeme dok je kod njega on se više bavi sa nekom drugom ženskom osobom odnosno svojom partnericom nego sa njom.

11.1. Na pitanje ODO Rijeka svjedok je iskazao da koliko se sjeća, to da mu se MC požalila da nije zadovoljna kada odlazi kod oca moglo je biti 2019. ili 2020. godine.

12. Iz iskaza svjedoka GC (list 174-176 spisa) proizlazi da je bila sastavni dio tima koji je bio zadužen za obitelj JC do 01. lipnja 2021., a u timu je djelovala kao psiholog. Misli da su prvi put bili u Hrvatskom zavodu za socijalni rad zbog povjere djece u postupku razvoda braka. U tom timu nije bila, misli da je bio neki drugi tim u pitanju. 2020. Hrvatskom zavodu za socijalni rad obratio se JC navodeći da ne ostvaruje kontakt sa djecom ŠC i MC od kad je prekinuo sa partnericom SC s kojom ima dijete HC. Naveo je da ŠC i MC ne žele doći k njemu na ostvarivanja osobnih odnosa i da kao razlog navode to što je ostavio SC i njihovu polusestru i da ga zbog toga više ne žele vidjeti. Koliko se sjeća to su mu rekle preko telefona. Djeca su upućena na obradu u Dječji dom Tić i na temelju stručne obrade utvrđeno je da su djeca izložena negativnom razgovoru o ocu od strane njihove majke i bivše partnerice SC, da se njih dvije druže, te da djeca uvjetuju ocu viđanje s njim promjenom ponašanja u smislu da se on vrati bivšoj partnerici. Ta saznanja ima iz izvješća V iz kojeg je vidljivo i tko je od djelatnika razgovarao sa djecom odnosno vršio obradu. U svibnju 2021. izradili su mišljenje o povjeri djece iz razloga što je pokrenut postupak izmjene sudske odluke. Djeca su do tada živjela sa majkom. Dostavili su mišljenje o povjeri sudu i nakon toga je predmet preuzeo drugi tim i što se dalje događalo o tome nema saznanja. Osobno je sa ŠC i MC razgovarala u svibnju 2021. radi potrebe izrade mišljenja o povjeri i one su joj u pogledu susreta i druženja s ocem iskazivale istovjetno kao i pri obradi u Tiću.

12.1. Na pitanje ODO Rijeka svjedok je iskazao da dok je vršila uvid u obitelj nije se poštivala sudska odluka o susretima i druženjima na način kako je njome određeno odnosno djeca nisu odlazila kod oca. Mjere obiteljsko pravne zaštite nisu poduzimane. Jednom je u Tiću dogovoren zajednički razgovor majke, oca i djece na koji majka nije dovela djecu. To je bilo u toku te stručne obrade djece u Tiću. Oni su sigurno stranke upozorili na zapisnik na obvezu poštivanja sudske odluke. Također bili su na terenskom uvidu u obiteljske prilike i na adresi majke nisu uspjeli izvršiti očevid. Naime došli su na adresu majke, netko je bio u kući ili ispred kuće i izignorirao ih, ne može reći tko je to bio. Kod oca su izvršili terenski uvid i utvrdili da su uvjeti adekvatni. Također su pribavili izvješća škole te izvješća liječnika za ŠC i MC. Majka nije surađivala sa Centrom da djeca počnu viđati oca. Načelno je bilo teško stupiti u kontakt sa majkom, nije odgovarala ni na pisane pozive Centra. Misli da je u konačnici došla na 4. poziv. Sjeća se da je djecu u Centar doveo djed iako je uobičajeno da djecu dovodi roditelj, a čisto da se može opaziti odnos roditelja i djeteta koji je važan.

12.2. Na pitanje braniteljice svjedok je iskazao da obrada u Tiću inače traje 3 mjeseca, vjeruje da je toliko trajala i obrada ŠC i MC. Uobičajeni broj susreta u Tiću je 6-7, koliko je bilo susreta sa ŠC i MC teško joj je reći. U razgovoru koji je obavila sa MC i ŠC one su joj pričale pozitivne stvari o ranijim druženjima sa ocem u smislu kako im je bilo lijepo, pričale su o tome kako ga sada ne žele vidjeti jer je ostavio njihovu polusestru. Sjeća se da je mlađa rekla da bi ponovno htjela viđati oca ako se on promijeni u smislu da se vrati SC. Starija je pričala kako je voljela odlaziti na ribolov sa ocem i kako bi to opet htjela, ali tata ima previše žena, u smislu da ih često mijenja i kako bi voljela da se to promijeni. Sjeća se da su joj pričale kako ne vole tadašnju očevu partnericu ĐC i njezino dijete. Iz njihovog mišljenja bilo je razvidno da one od strane oca nisu bile izložene ničem negativnom već su bile izložene negativnom mišljenju drugih ljudi o njihovom ocu. Takav dojam je stekla u razgovoru sa djecom.

12. 3. Na pitanje suda svjedok je iskazao da pri razgovoru sa djecom uvijek se ima u vidu njihov razvojni stadij odnosno dijete određene dobi se ne izražava na određeni način iz čega je vidljivo da reproducira rečenice koje je izgovorila odrasla osoba. To joj je kao psihologu bilo vidljivo kada joj nisu mogle dati konkretan odgovor na pitanje to što tata treba promijeniti da bi one odlazile kod njega. Trebalo im je postavljati puno pod pitanja, a što je njoj kao psihologu dalo do znanja da su zapravo djeca samo čula i ponovila nešto što nije njihov zaključak. Dovoljan znak da su nečemu izložene što one ne žele bilo joj je vidljivo iz činjenice da su govorile lijepo o vremenu provedenom sa ocem, a potom odbijale odlaziti kod njega. Djeca su joj rekla da se one viđaju sa polusestrom te da majka njihove polusestre dolazi k njima i da se svi zajedno druže.

12.4. Na pitanje braniteljice svjedok je iskazao da kod izlaska na teren radi utvrđivanja obiteljskih prilika utvrđuje se da li postoje adekvatni uvjeti za boravak djece odnosno da li su stvoreni prostorni uvjeti u smislu higijene, dostatnosti prostora za boravak s djecom. Pri tom se ne utvrđuje adekvatnost roditelja za susrete s djecom kod kojeg se terenski uvid vrši.

12.5. Na pitanje okrivljenice svjedok je iskazao da vjerojatno je, ali ona se toga ne sjeća, zvala i pitala da li djed može dovesti djecu jer je dobila novi posao i ne može doći.

13. Iz iskaza svjedoka RC (list 181-182 spisa) proizlazi da je mldb. ŠC bila kod nje u tretmanu kao psihologa dok je radila u Dječjem domu Tić u Rijeci. Tretman je započet u siječnju 2020. godine. Mldb. MC, odnosno sestra od ŠC bila je kod drugog psihologa NC. Djevojčice su u Dječji dom Tić upućene po preporuci Centra za socijalnu skrb Rijeka na obradu, a zbog poteškoća u ostvarivanju susreta sa ocem. ŠC je bila dva puta na razgovoru. Provedeno je i individualno savjetovanje majke i oca djece. Također, trebao se odviti i susret obje djevojčice i roditelja, a kako bi se vidio odnos sa ocem, međutim, taj susret je dva puta odgođen i to iz razloga jer je majka rekla da su djevojčice bolesne. Treću susret jer dogovoren, međutim, majka nije imala volje, ali je isti propao zbog Covida. Ne može se sjetiti jer je prošlo tri godine, u kojem smislu je majka iskazivala nevoljkost, ali je to u nalazu zapisala. Tretman u Tiću izgledao je tako da su bila dva razgovora u okviru kojih je obavljeno i psihotestiranje djevojčice. Na jednom od psihotestova pojavili su se emocionalni indikatori koji mogu ukazivati na neke emocionalne poteškoće djevojčice. Inače je ŠC bila emocionalno topla. Sjeća se da je pri razgovoru o obiteljskim prilikama prisutno crno-bijelo viđenje roditelja i to majke kao pozitivne, a oca kao negativnog. U okviru razgovora stekla je dojam da je djevojčica pod utjecajem odraslih osoba i to u ovom slučaju od strane majke i očeve druge partnerice s kojom ima dijete, a po tome što se djevojčica izražavala rječnikom odraslih osoba. Takav dojam stekla je po sadržaju rečenica koje je ŠC izgovarala. Naime, prvo se provede razgovor sa roditeljima, a potom sa djecom, a ŠC je koristila iste rečenice, odnosno formulacije koje je njena majka govorila o ocu. Dakle, ŠC je govorila o ocu ne kroz svoje iskustvo s njim, već kroz odnos roditelja.

13.1. Na upit ODO Rijeka svjedok je iskazao da se otac djevojčica JC potužio u Dječjem domu Tić vezano uz problem oko viđanja djece, a u smislu da nije ostvarivao duže vrijeme, odnosno nekoliko mjeseci susrete s djevojčicama, a postojao je i problem oko ostvarivanja telefonskom kontakata sa njima. Otac je došao na razgovor u Dječji dom Tić, imao je volje da se nešto promijeni, međutim bio je i sam pasivan u toj ulozi, odnosno nije pokušavao nekim drugim kanalima doći u doticaj sa djevojčicama (npr. preko škole). Zna da se otac obraćao Centru za socijalnu skrb Rijeka gdje su zbog toga djeca i upućena u Dječji dom Tić. Majci je naglašena važnost oca, odnosno važnost oba roditelja za emocionalni razvoj djeteta, kao i pravo djeteta da ostvari vlastiti odnos sa ocem. Majka nije vidjela važnost svog doprinosa da djeca ostvaruju odnos sa ocem. Ne može se sjetiti da li su djevojčice iskazivale volju da se susreću sa ocem.

13.2. Na pitanje braniteljice svjedok je iskazao da je emocionalni indikator pokazatelj kojeg treba istražiti. Najviše je do izražaja došlo to da ŠC nema svog viđenja oca, već da roditelje doživljava crno-bijelo. Roditelji nisu obrađivani u Dječjem domu Tić, odnosno oni sudjeluju samo u savjetodavnom smislu i nisu u testiranju, odnosno u psihološkoj obradi. Majka je prepričavala kompleksan emocionalni život oca, bila je usmjerena na neke svoje razloge, nije odvajala roditeljsku od partnerske uloge. Više je bila usmjerena na to što otac čini, odnosno navodila je kako je prvo otac napustio njih, potom je napustio drugu kćer, a onda djecu odveo kod treće partnerice. Ne sjeća se što je otac navodio na koji je način pokušavao stupiti u kontakt sa djevojčicama, ali zna da je pokušavao. Više je bio usmjeren na MC jer je s njom imao bolji odnos. Sjeća se da nikada nije bio u školi od ŠC.

14. Iz iskaza svjedoka NC (list 188-194 spisa) proizlazi da su joj imena okrivljene te oštećenika i mlt. oštećenica poznata dok je radila u Dječjem domu Tić kao psiholog. MC je bila uključena kod nje u kraću procjenu. Bila je uključena i njena sestra ŠC međutim ŠC je bila kod kolegice RC. Djevojčice su upućene u Tić po uputi Centra za socijalnu skrb, a razlog su bile poteškoće u ostvarivanju susreta s ocem, ne zna je li bilo još nešto uz to. Provedeni su inicijalni razgovori sa roditeljima s time da ne zna tko ih je konkretno od djelatnika V proveo, da li ona ili kolegica RC ili socijalni radnik. Realizirana su dva susreta sa djevojčicama te jedan savjetodavni susret sa roditeljima ponaosob. Također, trebao je biti realiziran i susret gdje je trebalo opservirati odnos djevojčica i oca, dakle trebali su biti istodobno prisutni i djevojčice i otac, ali takav susret nije realiziran. Naime, dogovorena su bila dva termina tog susreta, a otkazana su oba zbog bolesti djevojčica. Potom je uslijedio još jedan pokušaj susreta kada majka nije bila voljna dovesti djevojčice da bi na koncu rekla da je to još jedan put da će ih dovesti međutim došlo je do lock downa zbog korone pa do susreta nije došlo. Ne zna zašto nakon prestanka lock downa nije ponovno pokušano realizirati susret. Sa MC je razgovarala u dva navrata. Ne sjeća se detaljno tog razgovora odnosno njegovog tijeka, ali razgovarale su o njenom odnosu i sa ocem i sa majkom. Verbalizirala je da se tada s ocem ne viđa već nekoliko mjeseci, rekla je da se ne želi vidjeti sa tatom jer mu zamjera neke stvari odnosno neke njegove postupke. Opisala je da je tata pokušavao da se vide, ali da ona to nije htjela, a majka da je rekla da je to njena odluka. Kao razloge MC je navodila da ocu zamjera što ih je ostavio, i njih i drugu ženu i drugu bebu. To su bili glavni razlozi. Iz kraćeg upitnika koji je proveden proizašlo je da MC ima podijeljen (dihoton) doživljaj majke i oca i to majke isključivo kao pozitivne, a oca isključivo kao negativnog. Proizašlo je i da ima pozitivna iskustva sa ocem, a kao takvo je navela pecanje sa ocem. Ono što je dolazilo do izražaja je da negativan stav o ocu nije proizlazilo iz njenog osobnog negativnog iskustva s ocem već očevog ponašanja prema drugima, drugoj ženi i djetetu. Terminologija koju je MC koristila nije bila dječja. Njen dojam bio je da je te stavove i informacije dobila od odrasle osobe, pretpostavlja od majke jer je s njom živjela. Ne sjeća se je li direktno pitala od kuda joj te informacije. Sjeća se da je iskazala o događaju koji je doživjela osobno kada je odvedena od strane oca kod druge žene za koju nije znala, to je bio njen osobni doživljaj, ali ostali navodi nisu bili uobičajeni za dijete (ostavio ih je, napravio drugoj dijete). Obrada mlt. oštećenica zapravo je okončana ne realizacijom opservacije njih i oca zbog lock downa. Nakon toga uputili su izvješće CZSS i dalje više ništa nije poduzimano.

14.1. Na upit ODO Rijeka svjedok je iskazao da je sa majkom razgovarala o razgovoru koji je vodila sa MC jer je razgovor sa majkom uslijedio nakon razgovora sa MC. Reakcija majke na to bila je da majka nije uviđala svoju odgovornost u tome odnosno doprinos koji bi mogao biti u smislu poticanja ostvarivanja susreta djevojčica sa ocem.

14.2. Na pitanje braniteljice svjedok je iskazao da je dojam koji je o ocu stekla u razgovoru s njime bio taj da je otac imao želju viđati djevojčice, međutim on je u tom odnosu bio dosta pasivan. Nije znao neke informacije o djevojčicama o školi koje je trebao znati, nije imao aktivnu ulogu da se susreti njega i djevojčica realiziraju. Ne zna zašto je majka njoj u razgovoru rekla da će samo još jednom dovesti djecu, ne zna ni da li je ona tada razgovarala osobno sa njom ili sa nekim od kolega. Psiholog koji radi sa djecom poziva djecu na razgovor. Djecu pozivaju u istom terminu i na kraju jednog susreta dogovaraju termin za idući susret. Kroz rad u Tiću često se susretala sa podijeljenim odnosno dihotonim doživljajem roditelja. Najčešći razlozi za to bili su utjecaji jednog od roditelja.

15. Iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-717/2015-11 (list 11-16, 51-52 spisa) proizlazi da je njome razveden brak između okrivljenice i oštećenika JC, da su zajednička mldb. djeca MC i ŠC povjerene nakon razvoda braka na čuvanje i odgoj okrivljenici kao majci dok su oštećeniku JC kao ocu određeni susreti i druženja s mldb. djecom svaki drugi vikend od petka u 20,00 sati do nedjelje u 20,00 sati kada otac ne radi subotom, svaki drugi blagdan i državni praznik u godini te polovicu ljetnih i polovicu zimskih praznika te da je oštećeniku JC kao ocu naloženo plaćanje uzdržavanja za mlt. djecu u iznosu od 750,00 kn ponaosob.

16. Iz preslike SMS komunikacije (list 18 spisa) vidljivo je da se komunikacija odvija sa okrivljenicom i da se odnosi na susrete oštećenika JC i mlt. djece s time da nije vidljivo na koje se vremensko razdoblje odnosi.

17. Iz preslike SMS komunikacije (list 20 spisa) vidljivo je da je riječ o komunikaciji oštećenika JC i mlt. MC s time da također nije vidljivo u kojem vremenskom razdoblju se odvijala komunikacija, a sadržaj iste nije relevantan za predmet inkriminacije.

18. Iz pedagoškog mišljenja za mlt. MC (list 30 spisa) proizlazi da je majka prisustvovala roditeljskim sastancima, a na individualnim informacijama nije bila dok suradnja oca i škole nije ostvarena. Nadalje proizlazi da je dana 07. svibnja 2019. školska psihologinja nakon razgovora s MC pozvala oca u školu na koji poziv se otac odazvao te je savjetovan, s obzirom da je djevojčica izrazila zabrinutost i tugu zbog narušenih roditeljskih odnosa i izrazila želju za češćim viđanjem oca i moguće preseljenje k njemu, da se obrati Centru da socijalnu skrb i realizira češća viđanja s djevojčicama o čemu je telefonski obaviještena majka. Otac se do kraja školske godine, prema njegovim navodima nije obratio Centru. Proizlazi i da je iz razgovora s MC **.**.2019. psihologinja saznala o preseljenju oca u Rijeku te prekidu veze sa tadašnjom partnericom te da je MC izrazila ljutnju i razočarenje prema ocu jer "je napustio i ovo dijete i nije takav kakav se predstavljao već je samo lagao". Iako je otac osobno obavijestio djevojčica o promjenama u privatnom životu iz mišljenja proizlazi da su majka i očeva bivša partnerica imale potrebu također djevojčicama objasniti novonastalu situaciju te da nakon razgovora s majkom i očevom bivšom partnericom MC i ŠC ne žele posjetiti oca. Nadalje proizlazi da je dana 10. prosinca 2019. otac došao na razgovor sa školskom psihologicom te obavijestio da se obratio CZSS zbog ne viđanja djevojčica te i dalje lošeg odnosa sa majkom djevojčica kao i nekvalitetnog odnosa majke i MC.

19. Iz pedagoškog mišljenja za mlt. ŠC (list 31 spisa) proizlazi da je majka prošle školske godine sudjelovala na roditeljskim sastancima, a na individualne informacije je dolazila samo na poziv razrednice i učitelja engleskog jezika dok suradnja oca i razrednice nije ostvarena, a otac je bio 07. svibnja 2019. i 10. prosinca 2019. na razgovoru sa školskom psihologicom.

20. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Rijeka od 13. siječnja 2020. (list 32-36) proizlazi da je Centar sa obitelji ŠC upoznat 2016. godine kada je podneskom JC Centar obaviješten o razvodu braka JC sa ĆC i sudskom odlukom o određenim susretima i druženjima njega kao oca s mlt. djecom koju prema navodima podneska nije vidio u razdoblju od listopada 2015. pa do lipnja 2016. Slijedom toga pozvana su oba roditelja u Centar na zajednički razgovor nakon čega su se susreti oca i mlt. kćeri počeli redovito realizirati. Nadalje proizlazi da je dana 10. studenog 2019. Centar primio dopis JC u kojem isti navodi da je ponovno došlo do problema vezanih za ostvarivanje susreta sa mlt. kćerkama navodeći kako ĆC samoinicijativno ne dozvoljava kćerkama da ga viđaju niti sa njime ostvaruju telefonski kontakt te kako od 02. kolovoza 2019. djecu nije vidio niti ima ikakvih saznanja i informacija vezanih za njihov obrazovni i zdravstveni status. Dana 28. studenog 2019. od oca je uzeta izjava na zapisnik u kojoj je u bitnom naveo da od 08. veljače 2019. nije sa ŠC ostvario nikakav kontakt dok se sa mlt. MC čuo telefonski preko Vibera, ali nije siguran da li je poruke pisala MC ili njihova majka s obzirom da ona poruke kontrolira. Iz izjave oca proizlazi da je jedan period nakon donošenja presude susrete sa kćerima redovito održavao no majka ih je cijelo vrijeme nazivala i ispitivala kako provode vrijeme sa ocem. 2016. je zasnovao novu vezu sa SC i od tada njihova majka cijelo vrijeme kćerke ispituje o ocu i novoj partnerici što kćerima stvara veliki pritisak. Nakon što je MC po njegovom savjetu razgovarala sa školskim psihologom otac je kontaktirao školu te na sastanku sa psihologom ukazao na to da je MC ima lošiju koncentraciju u školi zbog obiteljskih problema i pritisaka majke te kako MC misli da je rješenje problema da počne živjeti sa ocem slijedom čega je otac upućen da se za pomoć obrati Centru. U 08. mjesecu 2019. posvađao se sa partnericom SC što je ĆC saznala i reagirala na način da nije željela puštati kćeri kod oca budući da nije znala gdje on tada stanuje te mu nije dozvoljavala da ostvaruje susrete sa kćerima. Nakon toga ĆC mu se uopće nije javljala niti mu je davala odgovor na pitanje kada bi mogao ostvariti susret sa kćerima. Otac do davanja izjave nije znao što se dešava s mlt. MC i mlt. ŠC, nije se informirao u školi vezano uz njihovo obrazovanje a ni za zdravstveno stanje djevojčica niti zna tko je pedijatrica ili liječnica mlt. kćeri. Nadalje iz izvješća proizlazi da je dana 16. prosinca 2019. Centar zaprimio izvješće Osnovne škole Čavle za mlt. MC i ŠC. Također proizlazi da je dana 03. siječnja 2020. u Centar po pozivu pristupila ĆC te je s njome obavljen razgovor i uzeta izjava na zapisnik u kojoj je u bitnom navela da je brak nje i JC razveden 2015. Nakon što se ĆC odselio nije kontaktirao ni nju ni djecu pa ih je znao ne vidjeti i po nekoliko mjeseci. Ona je poticala susrete i druženja oca i kćeri. Takva situacija trajala je oko 2 godine, a zatim je pokrenula razvod braka te je donesena presuda kojom je ĆC određeno viđati kćerke svaki drugi vikend od petka u 20,00 h do nedjelje u 20,00 h, polovinu školskih praznika i svaki drugi blagdan i po toj presudi je ĆC po proteku otprilike godine dana tek počeo viđati svoje kćeri dok ih je u tih godinu dana viđao ali ne po presudi. Mlt. kćeri oca ne viđaju od kolovoza 2019. niti telefonski komuniciraju s njim, a razlog tome je "zato što otac prema njihovim riječima stalno laže, jer je ostavio partnericom s djetetom zbog druge žene, dosta im je seljenja i sl.". ĆC je ĆC rekla da razgovara sa kćerima no on to ne želi te mu je ponudila da kćeri budu u njezinoj prisutnosti no on to nije htio čuti. Prije toga ĆC joj je znao poslati poruku, no nije mu na poruku odgovarala, zadnji put mu je odgovorila da nazove kćeri pa da vidi što će mu one reći vezano uz susret sa njim. Misli da je jako stresno za mlt. kćeri što se stalno moraju prilagođavati da je situacija gdje djevojčice ne viđaju oca u najboljem interesu za njih ili da mlt. kćeri otac viđa pod nadzorom. Dana 10. siječnja 2020. Centar je uputio Dječjem domu "Tić" zahtjev za stručnu obradu.

21. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Rijeka od 16. ožujka 2020. (list 44-45 spisa) proizlazi da je dana 11. ožujka 2020. od strane stručnih djelatnika Centra izvršen terenski očevid na adresi prebivališta JC te je utvrđeno da je isti adekvatan za život mlt. djeteta. Istog dana pokušan je terenski izvid i na adresi prebivališta ŽC međutim isti nije obavljen jer je u dvorištu kuće zatečena nepoznata mlt. djevojčica, iz kuće se začuo odrasli ženski glas nakon kojeg je djevojčica naglo ušla u kuću, a na višekratno kucanje na vrata te povike i predstavljanje da je riječ o predstavnicima Centra nitko nije odgovarao.

22. Iz izvješća Dječjeg doma "Tić" od 18. svibnja 2020. (list 48-49 spisa) proizlazi da su provedeni inicijalni razgovori sa roditeljima te individualni susreti sa djevojčicama dok nije realiziran dogovoreni susret i opservacija djevojčica sa ocem. Nadalje iz izvješća proizlazi da je kod obje djevojčice uočeno kako stav o ocu temelje na očevom ponašanju prema drugima, odnosno na onome što su čule, od majke i očeve bivše partnerice. Djevojčice prepričavaju identične situacije o ocu kao i majka te navode saznanja o nekim događajima na način kako su prezentirane od strane majke i očeve bivše partnerice. Zaključno proizlazi da iz izvršene obrade mlt. MC i ŠC od strane psihologa dobiveni podaci upućuju na izlaganje djevojčica neprimjerenim informacijama o ocu što dovodi do otuđivanja oca slijedom čega je potrebno poduzeti mjere kojima bi se omogućilo odvijanje redovitih susreta djevojčica s ocem te osnažiti oca u aktivnijoj kvalitetnijoj brizi i odgoju djevojčica.

23. Iz preslike komunikacije (list 104-106 spisa) vidljivo je da se ista odvijala u inkriminiranom razdoblju između oštećenika JC i mlt. MC u kojoj mlt. MC iskazuje da ne želi ići kod oca.

24. Iz preslike komunikacije (list 107-109 spisa) vidljiva je komunikacije između oštećenika JC i MC u kojoj mlt. MC iskazuje da ne želi ići kod oca međutim ista se ne odnosi na inkriminirano razdoblje.

25. Iz tužbe (list 113-114 spisa) vidljivo je da je okrivljenica 19. veljače 2021. protiv oštećenika JC podnijela tužbu radi ostvarivanja osobnih odnosa/uzdržavanja/roditeljske skrbi.

26. Iz podneska (list 115 spisa) vidljivo je da je njime preciziran tužbeni zahtjev iz tužbe od 19. veljače 2021.

27. U svojoj obrani na raspravi pred sudom od 16. travnja 2024., kod koje je ustrajala i na raspravi 1. prosinca 2025., okrivljenica je u bitnom iskazala da su, prije nego što su sama počela odbijati susrete s ocem, djeca redovito odlazila kod oca. Jedno vrijeme otac im se nije javljao, a nakon toga je promijenio i tu drugu partnericu s kojom je dobio dijete te ŠC i MC odveo kod partnerice za koju one nisu znale. Rekle su joj, kada su nakon toga došle kući, da ne žele ići kod oca jer je on opet našao novu partnericu i ostavio malu bebu. Njena greška je ta da je djeci dala na volju da biraju da li će ići kod oca ii ne i tu je nastala zavrzlama. Također, njena greška je što nije V poslala liječničku potvrdu o bolesti kada djevojčice nije dovela na zakazani razgovor. Istina je da otac ne zna koji su djeca razred niti tko im je pedijatar. Neko vrijeme djeca nisu imala mobitel da bi ih otac mogao kontaktirati, ali nije kontaktirao niti nju da bi vidio djecu. Prije nekoliko godina za Božić je kupila mobitel djeci da ih može kontaktirati, a da i one mogu međusobno kontaktirati te da mogu kontaktirati i sa ocem. Zna za presudu kojom su određeni susreti i viđanja djevojčica i oca i ti su se susreti i viđanja odvijali tako odnosno sve je bilo u redu dok bivši suprug nije ostavio partnericu SC i nakon toga su krenule zavrzlame sa viđanjem odnosno djeca su odbijala ići kod oca. Sada se opet ti susreti odvijaju, a počeli su se uredno odvijati nakon korone i lock downa, nije sigurna kada, čini joj se na jesen početkom školske godine 2021. ili 2022. Kada je dolazio po djevojčice otac bi dolazio po njih u blizinu kuće svojim automobilom, uzeo ih i potom vratio na isti način. Obično se MC sa njime dogovarala vezano uz preuzimanje i obično je to bilo petkom od 19,30 ili 20,0 h pa sve do nedjelje oko 20,00 h. Nikada nije odbijala svom bivšem suprugu predati djecu, jedino ako bi postojao neki dogovor od prije bi ga zamolila da zamjene vikend, to bi mu prenijela preko MC jer sa bivšim suprugom nije komunicirala. Znao joj je poslati SMS poruku na koju je nekada odgovorila, a nekada ne, a vezano uz preuzimanje djece, međutim ako ne bi odgovorila rekla bi MC da mu odgovori. Bivši suprug nije ju zvao na mobitel godinama, čak niti kada je MC završila u bolnici ju nije zvao već joj je to javila ŠC. Sa SC ostvarila je kontakt, a kako bi ŠC i MC vidjele svoju polusestru. Taj kontakt ostvarile su nakon što je ona prekinula zajednicu sa njenim bivšim suprugom, misli da je to bilo u kolovozu 2019. SC dolazila je kod nje kući i razgovarale su o zajedničkom bivšem partneru pa su djevojčice vjerojatno čule razgovor jer su uvijek bile tu negdje. Kada su djevojčice počele odbijati susrete sa ocem, bivši suprug joj je poslao poruku, ali je rekla da pusti da se situacija smiri jer je to djeci bio šok. Za vrijeme dok su djevojčice odbijale susrete s ocem, on nju nije zvao niti je dolazio pred kuću po djecu u terminu u kojem mu je to određeno ili nevezano uz termin, bar ona to nije vidjela. Nakon što su se susreti ponovno počeli odvijati kontaktirao ju je socijalni radnik, a sa ciljem da se utvrdi da djevojčice viđaju oca. Ne zna kako se zvao taj socijalni radnik. Nakon razgovora MC i djelatnice Tića koja je danas iskazivala MC je plakala i vikala da je djelatnica Tića rekla da ona mora viđati oca, o tome je iskazivala svjedokinja FC, koja je bila tada sa njima.

27.1. Na upit braniteljice okrivljenica je iskaza da u razdoblju kada su djevojčice odbijale vidjeti oca otac je jednom MC na mobitel poslao poruku u cilju ostvarenja susreta, a MC mu je rekla da ga trenutno ne želi vidjeti jer je jako ljuta. ŠC nikada nije kontaktirao.

27.2. Prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika (list 21-25 spisa) okrivljenica je u bitnom navela kako djeca ne žele ići kod oca jer je otac u ljubavnoj vezi sa drugom ženom s kojom je dobio i dijete, pa poštuje njihove želje. Nije joj poznato gdje djeca borave kad idu kod oca jer je otac svaki put u drugom stanu. Djeca se ne osjećaju kod oca ugodno. Ne brani mu viđanje djece te ponavlja kako djeca ne žele ići kod oca.

28. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenica počinila kaznena djela iz čl. 173. st. 1. KZ/11 na način kako se tereti u izreci presude.

29. Naime, nije sporno da su pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-717/15 od 22. listopada 2020. godine (list 11-16, 51-52 spisa), kojom presudom je razveden brak okrivljenice i oštećenika JC, oštećeniku JC, kao ocu zajedničke mlt. djece njega i okrivljenice mlt. MC i ŠC, određeni susreti i druženja svaki drugi vikend od petka u 20,00 sati do nedjelje u 20,00 sati kada otac ne radi subotom, svaki drugi blagdan i državni praznik u godini te polovicu ljetnih i polovicu zimskih praznika.

30. Nesporno je i da su se susreti i druženja oštećenika JC i mlt. MC i ŠC prije inkriminiranog razdoblja odvijali, iako i tada uz izvjesne poteškoće, zbog kojih je već i ranije intervenirao Centar za socijalnu skrb Rijeka u obitelj, nakon čega su se susreti i viđanja počeli redovito realizirati, kao i da su se nakon inkriminiranog razdoblja susreti i druženja oca i mlt. kćerki ponovno uspostavili.

31. Nesporno je i da su odnosi okrivljenice i oštećenika JC narušeni uslijed čega između njih ne postoji adekvatna komunikacija.

32. Navedene nesporne činjenice proizlaze iz iskaza oštećenika JC, materijalne dokumentacije u vidu izvješća Centra za socijalnu skrb Rijeka, Dječjeg doma "Tić" kao i iskaza na te okolnosti saslušanih djelatnika tih ustanova koji su ih sačinili, a ne spori to ni okrivljenica u svojoj obrani.

33. Sporno je je li okrivljenica počinila kaznena djela za koje se tereti na način naveden u optužnici odnosno da li je postupala s namjerom da onemogući susrete i druženja oca JC i mlt. djece na način da je odbijala djecu predati ocu, propuštala odgovarati na njegove SMS poruke i pozive vezano uz njegove kontakte s djecom uslijed čega u razdoblju od 2. kolovoza 2019. do 22. srpnja 2020. nije ostvaren ni jedan susret oca i djece, iako za to nije bilo nikakvih stvarnih prepreka, čime je ugrozila pravilan razvoj djece.

34. Naime, navedeno se ukazuje spornim s obzirom da se okrivljenica u bitnom brani tvrdeći da nije onemogućavala susrete i druženja oca i djece već da djeca svojom voljom nisu više htjela viđati oca nakon što je njihov otac napustio i drugu partnericu s kojom je dobio dijete, a koju želju djece je ona poštovala. Također okrivljenica ne poriče da na poruke oca nekada ne bi odgovorila, ali tvrdi da bi kćerka MC nakon toga odgovorila ocu vezano za njegov upit. Poriče i da bi propuštala odgovoriti na pozive koje joj je upućivao otac djece tvrdeći da ju nikada nije zvao već da su komunicirali isključivo putem poruka. Poriče i da bi odbila predati ocu djecu tvrdeći da on po djecu u inkriminiranom razdoblju nije ni dolazio.

35. Oštećenik JC tvrdi da je vezano uz ostvarenje susreta s djecom kontaktirao okrivljenicu porukama i pozivima međutim kada bi joj poslao poruku, ona na poruku ne bi odgovorila kao ni na poziv ili bi pak odgovorila ali bi nalazila isprike zašto djeca ne mogu biti s njim. Također po djecu nije odlazio ukoliko mu se okrivljena prethodno nije javila na poruku ili odgovorila na poziv. Također ukazuje, a što tvrdi i sama okrivljenica u obrani, da je do promjena u susretima i druženjima s djecom došlo kad je prekinuo sa partnericom SC, s time da oštećenik smatra da je imenovana bivša partnerica u sprezi s bivšom suprugom djecu okrenula protiv njega, dok okrivljenica tvrdi da su iz tog razloga djeca sama počela odbijati viđati oca.

36. Svjedoci FC i EC, bliske prijateljice okrivljenice, potkrjepljuju obranu okrivljenice iskazujući da su mlt. djevojčice prije inkriminiranog razdoblja rado odlazile kod oca i njegove tadašnje partnerice, da im je tamo bilo lijepo, a potom svojom voljom nisu htjele ići kod oca nakon što je otac napustio svoju drugu partnericu i pronašao novu. Iskazuju i da okrivljenica nikada nije branila djeci susrete i viđanja s ocem. Svjedok FC dodatno iskazuje i kako je jednom prilikom išla kao pratnja okrivljenici i mlt. MC kad su išle u "Tić", što je bilo negdje u veljači 2020., kada je nakon izlaska iz Tića MC plakala govoreći da ju tamo prisiljavaju da ide kod oca, a da ona to ne želi.

37. Svjedoci LC i VC, pomajka i otac okrivljenice, nemaju saznanja o odlučim činjenicama u ovom postupku odnosno o tome kako su se i u kojem vremenskom razdoblju odvijali susreti i druženja oca i mlt. djece odnosno jesu navedeni susreti izostali, kao ni o mogućim razlozima ne viđanja oca i djece izuzev što oba imenovana svjedoka potvrđuju da okrivljenica nije branila ocu djece susrete i viđanja s djecom.

38. Svjedok SC, bivša partnerica oštećenika JC, iskazuje o susretima i druženjima oca i djece prema sudskoj odluci dok je živjela sa njime kao i da je u tom pogledu problem nastao kada je njihov otac napustio nju i njihovo zajedničko dijete kada više djeca nisu htjela ići kod oca. Saznanja o tome ima jer je na inzistiranje ŠC i MC njihova majka s njom ostvarila kontakt, a kako bi djeca vidjela polusestru. Tvrdi da u nazočnosti djece ona i okrivljenica nisu previše pričale o bivšem zajedničkom partneru već su djeca nešto znala spomenuti pa bi se one nadovezale.

39. Svjedok UC, raniji djelatnik Centra za socijalnu skrb Rijeka iskazuje samo da je postupao u obitelji mlt. MC i ŠC, međutim konkretnih saznanja o predmetu inkriminacije nema. Sjeća se da se otac u više navrata obraćao Centru jer nije mogao ostvariti viđanja s djecom, da roditelji djece nisu imali kontakt, da je otac imao novu partnericu i s njom dijete kao i da su u više navrata kontaktirali majku međutim ona se nije odazivala pozivima.

40. Svjedok GC, također ranija djelatnica Centra za socijalnu skrb Rijeka koja je radila na predmetu obitelji, iskazala je da se otac JC obratio 2020. Centru za socijalnu skrb Rijeka navodeći da ne ostvaruje kontakt sa djecom ŠC i MC od kad je prekinuo sa partnericom SC s kojom ima dijete HC navodeći da ŠC i MC ne žele doći k njemu navodeći kao razlog to što je ostavio SC i njihovu polusestru. Iskazuje kako su djeca upućena u Tić na obradu gdje je utvrđeno da su izložena negativnom govoru o ocu od strane njihove majke i biše partnerice SC, da se njih dvije druže i da djeca uvjetuju ocu viđanje time da se on vrati bivšoj partnerici SC. S djecom je i osobno razgovarala i iskazala su joj istovjetno kao u "Tiću". Potvrđuje da se susreti i druženja oca i djece nisu odvijala prema sudskoj presudi u vrijeme kad je ona postupala kao i da majka jednom nije dovela djecu na zajednički razgovor s ocem. Također majka nije surađivala s Centrom da djeca počnu viđati oca, načelno je teško bilo stupiti s majkom u kontakt.

41. Svjedoci TC i NC, psihologice koje su vršile obradu mlt. MC i ŠC iskazale su utvrđenoj izloženosti obje djevojčice utjecaju odraslih osoba u pogledu mišljenja o njihovom ocu, nevoljkosti i poteškoćama u kontaktu s majkom kako bi se dogovorio susret roditelja i obje djevojčice ali i pasivnosti oca u pogledu ostvarivanja kontakata sa mlt. djecom.

42. Po mišljenju suda, svjedoci FC, EC, LC i VC su osobe bliske oštećenici pa je životno i logično da će stati u njenu obranu. Osim toga FC i EC, iako osobe bliske okrivljenici, kao takve ne moraju nužno biti upućene u sve što se u obitelji događalo dok svjedoci LC i VC konkretnih saznanja o predmetu inkriminacije zapravo niti nemaju.

43. Svjedok SC je osoba s kojom se okrivljenica druži kao i bivša partnerica oštećenika koju je oštećenik napustio pa je vjerodostojnost njenog iskaza time upitna.

44. Svjedoci UC, GC, ZC i NC su stručne osobe koje su u tom svojstvu postupale u obitelji ŠC pa samo prenose saznanja dobivena u okviru svoje nadležnosti i kao takvi su potpuno nezainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka te njihove iskaze sud ocjenjuje vjerodostojnima. Iskazi ovih svjedoka i to UC, socijalnog radnika u Centru za socijalnu skrb Rijeka, koji je naveo da mu je poznato da je otac dolazio u više navrata u Centar za socijalnu skrb jer nije mogao viđati djecu, da otac i majka nisu imali kontakt vezano uz dijete, da su pokušavali u više navrata kontaktirati majku, međutim ona se nikada nije odazvala, iskaz svjedoka GC, psihologa u Centru za socijalnu skrb koja je iskazala da dok je vršila uvid u obitelj nije se poštivala sudska odluka o susretima i druženjima na način kako je određeno odnosno djeca nisu odlazila kod oca, da je načelno bilo teško stupiti u kontakt s majkom, da ona nije odgovarala ni na pisane pozive Centra, zatim iskaz RC, psihologa u Dječjem domu Tić da se otac djevojčica JC potužio u Dječjem domu Tić vezano za problem viđanja djece u smislu da nije ostvarivao duže vrijeme odnosno nekoliko mjeseci susrete s djevojčicama, a postojao je i problem oko ostvarivanja telefonskog kontakta s njima kao i utvrđenje stručnih osoba da je loše mišljenje o ocu djevojčicama nametnuto od strane odraslih osoba, između ostalih i majke djevojčica, zbog čega djevojčice odbijaju ići ocu, a u koje stručno mišljenje sud također nema razloga sumnjati, ne potkrjepljuju obranu okrivljenice već upravo suprotno, iz istih nedvojbeno proizlazi da je okrivljenica odbijala predavati djecu ocu, propuštala odgovarati na njegove SMS poruke i pozive u svezi kontakata s djecom, premda nisu ustanovljene stvarne prepreke za ostvarivanje susreta i druženja mlt. djece s ocem zbog čega nije ostvaren niti jedan susret oca s mlt. MC i ŠC, a kojim svojim postupanjem je ugrozila pravilan na razvoj djece. Naime, isključivi razlog zbog kojeg oštećenik po vlastitom kazivanju nije odlazio po djecu, bilo je nejavljanje okrivljene na njegove poruke ili pozive ili njene isprike zašto djeca ne mogu biti s njim.

45. Kako u postupku nije dovedena u pitanje ubrojivost okrivljenice u vrijeme počinjenja optuženih kaznenih djela sud je zaključio da je okrivljenica bila svjesna da takvim svojim postupanjem štetno utječe na uredan psihosocijalni razvoj mlt. oštećenica i na to je pristala čime su se u njenom postupanju ispunila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. St. 1. KZ/11 pa ju je stoga za optužena kaznena djela valjalo oglasiti krivom kako je to u izreci navedeno.

46. Prilikom izbora kaznene sankcije sud je okrivljenici olakotnim cijenio činjenicu da je neosuđivana, dok otegotnih okolnosti nije nađeno.

47. Cijeneći navedenu olakotnu okolnost uz izostanak otegotnih, sud je okrivljenicu, nakon što joj je za svako optuženo djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 5 mjeseci, osudio na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci, a potom temeljem odredbe čl. 56. st. 1. KZ/11 okrivljenici izrekao uvjetnu osudu tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

47.1. Izrečenu sankciju sud smatra primjerenom stupnju krivnje i društvenoj opasnosti djela kao i da će se istom ostvariti kao generalna tako i specijalna prevencija.

48. Kako je okrivljenica proglašena krivom, na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo joj je naknaditi troškove postupka i to po osnovi paušala s obzirom da je sud ocijenio da isti, sukladno utvrđenim imovinskim prilikama, a vodeći pritom računa o duljini trajanja postupka, može podmiriti bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati.

Rijeka, 2. prosinca 2025.

Sudac za mladež:

Božica Čubranić Petričec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci uz zapisnike

- okr. I

- branitelj Bojan Milić, odvj. iz Rijeke uz zapisnike

- oštećenik JCpo pravom.