REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Povrv-4/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja MC SISTEMI d.o.o. Zagreb, Sisačka cesta IV. odvojak 14A, OIB: 46169352261, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Bašović, odvjetnik u Rijeci, Trg svete Barbare 5, protiv tuženika ŠMRIKA d.o.o. [adresa], OIB: 24232899799, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, Nikole Tesla 9/V-VI, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke, Ante Sarčevića 5, poslovni broj Ovrv-14276/2024 od 27. rujna 2024. kojim je naloženo tuženiku ŠMRIKA d.o.o. [adresa], OIB: 24232899799, platiti tužitelju MC SISTEMI d.o.o. Zagreb, Sisačka cesta IV. odvojak 14A, OIB: 46169352261 (prije iGost Informatika d.o.o. Rasopasno, Rasopasno 14), glavnicu u iznosu od 727,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 361,50 eura od 15. siječnja 2022. do isplate,

- 53,09 eura od 16. rujna 2022. do isplate,

- 312,50 eura od 28. siječnja 2023. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke, Ante Sarčevića 5, poslovni broj Ovrv-14276/2024 od 27. rujna 2024. kojim je naloženo tuženiku ŠMRIKA d.o.o. [adresa], OIB: 24232899799, platiti tužitelju MC SISTEMI d.o.o. Zagreb, Sisačka cesta IV. odvojak 14A, OIB: 46169352261 (prije iGost Informatika d.o.o. Rasopasno, Rasopasno 14) u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 3.147,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 756,52 eura od 9. rujna 2020. do isplate,

- 53,09 eura od 25. veljače 2021. do isplate,

- 1.513,04 eura od 8. rujna 2022. do isplate,

- 825,00 eura od 1. veljače 2023. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. rujna 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tužitelju MC SISTEMI d.o.o. Zagreb, Sisačka cesta IV. odvojak 14A, OIB: 46169352261, naknaditi tuženiku ŠMRIKA d.o.o. [adresa], OIB: 24232899799, trošak parničnog postupka u iznosu od 806,58 eura (osamsto šest eura i pedeset i osam centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke, Ante Sarčevića 5, poslovni broj Ovrv-14276/2024 od 27. rujna 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 3.874,74 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačno određene iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te trošak ovršnog postupka u visini od 275,00 eura također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor osporavajući osnovu i visinu utužene tražbine. Isticao je kako iz vjerodostojnih isprava (računa) ne proizlazi obveza za tuženika jer se radi o jednostranim aktima tužitelja. Istaknuo je prigovor zastare. Predložio je da se spis proslijedi nadležnom sudu koji će staviti izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuti provedene radnje te nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-692/2024-3 od 25. studenoga 2024. Općinski sud u Rijeci oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet ustupljen ovom sudu. Potom je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 4/2025-2 od 23. siječnja 2025. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje. Istim rješenjem tužitelj je pozvan u roku od 15 dana od primitka rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje činjenica, a tuženik je pozvan u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti činjenice na kojima temelji svoje prigovorne tvrdnje i predložiti odgovarajuće dokaze, sukladno odredbi čl. 461. a st. 3., 4. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22; dalje: ZPP).

4. Postupajući po rješenju ovog suda od 23. siječnja 2025., tužitelj je podneskom od 6. veljače 2025. pojasnio kako je tuženik vlasnik ugostiteljskog objekta na adresi [adresa], gdje vrši djelatnost pružanja usluga smještaja. Naveo je kako su stranke sklopile 6. travnja 2020. Ugovor o servisnim uslugama kojim je tuženik povjerio instalaciju, servis i održavanje programske opreme za upravljanje smještajnim objektima ovdje tužitelju pa je tužitelj aktivno legitimiran za pokretanje i vođenje predmetnog postupka. Napomenuo je kako je tužitelj (koji je u prijedlogu za ovrhu bio označen kao iGost Informatika d.o.o.), među ostalim, promijenio tvrtku i adresu koja sada glasi MC SISTEMI d.o.o. Zagreb, Sisačka cesta IV., Odvojak 14 A. Naveo je kako je tužitelj usluge instalacije, servisa i održavanja programske opreme obavljao i prije sklapanja (pisanog) Ugovora pa sve do 2023., a za što je vodio zapisnike o servisnoj usluzi i izdavao je račune. Naknada za pružene usluge nikada nije podmirena od strane tuženika zbog čega je tužitelj, prije podnošenja prijedloga za ovrhu, u više navrata putem elektronske pošte slao opomene za plaćanje. Zato tužitelj potražuje iznos od 3.874,74 eura po osnovi neplaćenih iznosa računa za obavljene usluge, uvećano za zatezne kamate i troškove postupka

5. Podneskom od 11. ožujka 2025. tuženik je naveo kako su stranke su bile u ugovornom odnosu koji je trajao do 2020. o čemu je tužitelj dostavio Ugovor. Nakon 2020. godine tuženik nije više koristio tužiteljeve usluge. Isticao je kako tuženikovi najmoprimci nisu s tuženikom sklapali ugovore o najmu posredstvom tužitelja i njegove aplikacije već isključivo po preporukama i poznanstvima. Naveo je kako je sve sobe davao u najam građevinskim firmama na određeno razdoblje te ni jedan najmoprimac od 2021. godine nije izvršio rezervaciju putem tužitelja i/ili njegove aplikacije. Dakle, ugovorni odnos je trajao do 2020., a to što je tužitelj nastavio servisirati aplikaciju, odnosno program je problem tužitelja. Istaknuo je prigovor zastare te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

6. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz podneska od 6. veljače 2025. Posebno je isticao kako je Ugovor o servisnim uslugama od 6. travnja 2020. sklopljen na neodređeno vrijeme te da isti nije raskinut. Tužitelj je redovno putem elektroničke pošte dostavljao zakonskom zastupniku tuženika zapisnike o izvršenim servisnim uslugama, kao i račune za izvršene usluge pa ukoliko je tuženik smatrao da je ugovor raskinut odnosno da je istekao još 2020. godine, nije jasno zbog čega ni na koji način nije reagirao na dostavljene zapisnike. Tuženik je usmenim putem predlagao tužitelju produljenje roka za podmirenje naknade za predmetne usluge, obećavajući da će naknadu podmiriti u najkraćem roku, a što je očito bilo usmjereno isključivo na odugovlačenje naplate potraživanja tužitelja.

7. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod navoda iz podneska od 11. ožujka 2025.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u račune broj 98-01-01, 32-01-01, 7-01-01, 145- 01-01, 160-01-01, 7-01-01, 29-01-01 (stranica 13 do 19 spisa i 68 do 74 spisa), Ugovor (stranica 53 spisa), zapisnike o servisnim uslugama (stranica 53 do 67 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-24/41592/5 od 13. studenoga 2024. (stranica 76 spisa), opomenu (stranica 78 spisa), poruku putem elektronske pošte (stranica 79 spisa), pisani iskaz tuženikovog zastupnika po zakonu ŽT i svjedokinje VT (stranica 82 i 83 spisa), Ugovor o najmu od 1. lipnja 2024. (stranica 74 do 86 spisa), Ugovor o najmu od 17. studenoga 2023. (stranica 87 do 89 spisa), Ugovor o pružanju usluga smještaja (stranica 90 do 92 spisa), Ugovor o servisnim uslugama za PMS sustav (stranica 115 i 116 spisa). Tijekom postupka saslušan je tužiteljev zastupnik po zakonu ČT te tuženikov zastupnik po zakonu ŽT i svjedoci ŽTN i ZT.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet ovog spora je isplata tražbine u visini od ukupno 3.874,74 eura na ime naknade za pružene informatičke usluge instalacije, servisa i održavanja programske opreme za upravljanje smještajnim objektima. Dakle, tražbina tužitelja prema tuženiku proizlazi iz ugovora o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

11. Sud je prije svega razmatrao tuženikov prigovor zastare koji je ocijenjen djelomično osnovanim. Naime, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o tražbini iz ugovora o prometu usluga između pravnih osoba, primjenjuje se zastarni rok od tri godine iz čl. 228. st. 1. ZOO-a. Tužitelj je među ostalim utužio tražbinu po računu broj 98-01-01 od 31. kolovoza 2020. (stranica 68 spisa) u visini od 756,62 eura (5.700,00 kn) koja je dospjela 8. rujna 2020. (prema neosporenoj naznaci dospijeća iz računa) i tražbinu u iznosu od 53,09 eura (400,00 kn) po računu broj 32- 01-01 od 16. veljače 2021. (stranica 69 spisa), s datumom dospijeća 24. veljače 2021. U odnosu na tražbinu u iznosu od 756,62 eura zastara je nastupila 8. rujna 2023., a u odnosu na tražbinu u iznosu od 53,09 eura zastara je nastupila 24. veljače 2024. s obzirom na datume dospijeća navedenih tražbina po računima. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 2. srpnja 2024. (što je sud utvrdio uvidom u aplikaciju e- spis), u odnosu na tražbine po ova dva računa protekao je trogodišnji zastarni rok prije podnošenja prijedloga za ovrhu, sukladno odredbi čl. 228. st. 1. u vezi sa čl. 214. st. 1. i čl. 215. st. 1. ZOO-a u vezi sa čl. 300. st. 2. i 3. ZOO-a. Tražbine utužene po preostalim računima i to tražbina u iznosu od 361,50 eura po računu 7-01-01 dospjela 14. siječnja 2022. (stranica 70 spisa), tražbina u iznosu od 1.513,04 eura po računu 145-01-01 dospjela 7. rujna 2022. (stranica 71 spisa), tražbina u iznosu od 53,09 eura po računu 160-01-01 dospjela 15. rujna 2022. (stranica 72 spisa), tražbina u iznosu od 312,50 eura po računu 7-01-01 dospjela 27. siječnja 2023. (stranica 73 spisa), tražbina u iznosu od 825,00 eura po računu 29-01-01 dospjela 31. siječnja 2023. (stranica 74 spisa), nisu zastarjele jer nije protekao trogodišnji zastarni rok od njihova dospijeća do podnošenja prijedloga za ovrhu.

12. Iz dokaza provedenih u ovom postupku sud je utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju kojeg je tužitelj za tuženika vršio informatičke usluge instalacije, servisa i održavanja programske opreme za upravljanje smještajnim objektima. Taj poslovni odnos trajao je od kraja 2015. do 2023. godine. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja, ali i iz isprava u spisu (zapisnici o servisnoj usluzi na stranici 53 do 67 spisa) proizlazi da je ugovorni odnos među strankama trajao do 2023. godine. Naime, u odnosu na pružanje tužiteljevih usluga tuženiku međusobno suglasno iskazivali su svjedoci ŽTN, ZT i tužiteljev zastupnik po zakonu ČT te su njihovi iskazi podudarni ispravama u spisu, prije svega zapisnicima o servisnim uslugama koje su svjedoci pojasnili obrazlažući kako su se zapisnici sastavljali nakon pružene usluge i pojašnjavajući koje su usluge obuhvaćene u svakom pojedinačnom zapisniku. Iz zaglavlja predmetnih zapisnika proizlazi da su isti putem elektronske pošte poslani tuženiku na adresu [adresa elektroničke pošte] za koju je zastupnik po zakonu tuženika potvrdio da se radi o adresi tuženika. Cijeneći iskaze navedenih svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja istinitima iz prethodno navedenih razloga, sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku pružao usluge do 2023. godine, a ne do 2020. kako je to tvrdio tuženik tijekom postupka i u svom stranačkom iskazu (ističući kako je tužitelju otkazao suradnju 2020. godine). Naime, prema shvaćanju ovog suda, iskaz tuženikovog zastupnika po zakonu i pisana izjava VT (stranica 83 spisa) ne mogu se s uspjehom suprotstaviti iskazima ostalih saslušanih svjedoka koji sadržajno prate sadržaj isprava (zapisnika) iz kojih proizlazi obavljanje usluga za tuženika i nakon 2020. godine. Isto tako, napominje se da činjenica prema kojoj očito nakon 2020. nije bio sklopljen pisani Ugovor o servisnim uslugama ne znači da stranke nisu (i dalje) bile u ugovornom odnosu. Navedeno zato jer uvjet valjanosti (i postojanja) ovakvog ugovora ne predstavlja pisana forma. Pored navedenog, ističe se da način na koji je tuženik ugovarao usluge pružanja smještaja najmoprimcima (preko tužiteljeve aplikacije ili neposredno) na što se tuženik pozivao tijekom postupka, ukazujući na ugovore o najmu koje je sklapao sa svojim najmoprimcima, ni na koji način ne utječe na obvezu tuženika platiti tužitelju cijenu za pružene usluge. Naime, dokazi u spisu, ali ni navodi stranaka ne upućuju na zaključak o tome da su stranke plaćanje naknade ugovorile proporcionalno kvantiteti korištenja tužiteljeve aplikacije (PMS programa – softvera za hotelsko poslovanje).

13. Međutim, tužitelj, neovisno o tome što je (očito) obavljao određene usluge za tuženika do 2023. godine, nije dokazao osnovanost tražbine po svakom utuženom računu koji nije zahvaćen zastarom. Cijeneći svaki provedeni dokaz pojedinačno i u cjelini s ostalim provedenim dokazima, ovaj sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje naknadu po računima broj 7-01-01 od 6. siječnja 2022. (stranica 70 spisa), 160-01-01 od 7. rujna 2022. (stranica 72 spisa) i 7-01-01 od dana 19. siječnja 2023. (stranica 67 spisa). U odnosu na preostale račune i to broj 145-01-01 od 30. kolovoza 2022. (stranica 71 spisa) i 29-01-01 od 23. siječnja 2023. (stranica 74 spisa), pored onih koji sadrže zastarjelu tražbinu (98-01-01 od 31. kolovoza 2020. i 32-01-01 od 16. veljače 2021.), tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine (čl. 219. st. 1. u vezi sa čl. 221. a ZPP-a).

14. Naime, iz sadržaja zapisnika na stranici 62 spisa i računa broj 7-01-01 (stranica 70 spisa), sud je utvrdio da naknadu po tom računu tužitelj potražuje za usluge navedene u predmetnom zapisniku. Navedeno proizlazi iz opisa pružene usluge u zapisniku i u računu te iz datuma sastavljanja predmetnog zapisnika (1. siječnja 2022.) koji se povezuje se datumom izdavanja računa (6. siječnja 2022.). Naime, iz navedenog računa proizlazi da se isti odnosi na servis programske opreme i tzv. „upgrade i prijelaz na novu godinu 2022.“, a isto proizlazi i iz zapisnika od 1. siječnja 2022. gdje je u opisu radova navedeno „instalacije nove verzije Protela i prijelaz na novu godinu 2022.“. Da su radovi iz tog zapisnika obavljeni proizlazi i iz iskaza svjedoka VTN i ZT. Nadalje, uvidom u sadržaj računa na stranici 72 spisa broj 160-01-01 od 7. rujna 2020., utvrđeno je da taj račun sadrži naknadu za usluge navedene u zapisniku na stranici 65 spisa od 1. rujna 2022. Naime, u tom zapisniku je pod opisom radova navedena „priprema protela za dvojno iskazivanje cijena u kunama i eurima s novim šablonama“, a što je podudarno s opisom pružene usluge u računu od 7. rujna 2020. Isto tako, predmetni račun i zapisnik o izvršenim uslugama su i vremenski povezani s obzirom na to da račun od 7. rujna 2020. slijedi zapisnik od 1. rujna 2022. Izvršenje usluga po tom zapisniku, a posljedično i računu potvrdio je i svjedok ŽTN. Konačno, uvidom u sadržaj računa broj 7-01-01 od dana 19. siječnja 2023. na stranici 73 spisa utvrđeno je da taj račun sadrži naknadu za izvršene usluge iz zapisnika od 13. siječnja 2023. na stranici 67 spisa. Opis radova u navedenom zapisniku („nadogradnja protela na verziju 2022.22.080, priprema fiskalnih kodova za 2023. godinu, priprema izvještaja za 2023. godinu, priprema protela za prelazak valute hrk na valutu euro, aktivacija eur kao glavne valute, upis fiskalnih kodova za predujam za 2023. godinu u načine plaćanja za predujam“) sadržajno je podudaran s opisom radova iz računa („instalacija programske opreme i izvedba aktivnosti u programu za prelazak na poslovanje u eurima“). Isto tako, navedeni račun i zapisnik su u logičnom vremenskom slijedu (zapisnik od 13. siječnja 2023., a račun od 19. siječnja 2023.).

15. Uzimajući u obzir sve navedeno, iz citiranih isprava koje su međusobno podudarne u svom sadržaju i na taj način povezane, kao i iz iskaza svjedoka koji su potvrdili da su radovi navedeni u zapisnicima izvršeni, ovaj sud je utvrdio kako je tužitelj dokazao osnovanost tražbine prema računu 7-01-01 u iznosu od 361,50 eura/2.723,75 kn, računu160-01-01 u iznosu od 53,09 eura/400,00 kn i računu 7-01- 01 od 19. siječnja 2023. u iznosu od 312,50 eura/2.354,53 kn, sukladno čl. 219. st. 1. u vezi sa čl. 221. a ZPP-a i čl. 590. ZOO-a. Ovdje se dodaje da naknada obračunata po tim računima ne odstupa od iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu prema kojem je s tuženikom imao ugovoren mjesečni paušal u visini od 50,00 eura i dodatnih 40,00 eura po satu rada.

16. S druge strane, a u odnosu na preostale utužene račune broj 145-01-01 od 30. kolovoza 2022. (stranica 71 spisa) i 29-01-01 od 23. siječnja 2023. (stranica 74 spisa) napominje se da iz provedenih dokaza sud nije mogao na dovoljnoj razini izvjesnosti utvrditi da je tužitelj izvršio konkretne usluge iz tih konkretnih računa. Naime, preostali dostavljeni zapisnici o izvršenim uslugama na stranicama 53 do 60 spisa odnose se na razdoblje pružanja usluga od 2019. do 2021. godine (dakle, razdoblje prije izdavanja navedenih računa) pa se ti zapisnici ne mogu povezati s tražbinom iz navedena dva računa. Pored navedenog, opis radova iz zapisnika o izvršenim uslugama na stranici 64 spisa koji se odnosi na usluge pružene 29. kolovoza 2022., glasi: „dodan novi cjenik bez takse – turističke pristojbe, dodan novi template za račune za Sezonski radnici bez takse, promjena cijene za turističku pristojbu“. Taj opis radova nije naveden te se ne može povezati niti s jednim utuženim računom. Naime, račun broj 145-01-01 pod opisom pružene usluge sadrži „godišnje održavanje – premium“, a količina usluge obračunata je kao „2,00 kom“ po cijeni od po 4.560,00 kn te se ne može dovesti u vezu s navedenim ili bilo kojim drugim zapisnikom o izvršenim uslugama. Isto tako i račun na stranici 74 spisa (29- 01-01) pod opisom usluge sadrži „održavanje godišnje – premium“, a količina usluge obračunata je kao 12,00 kom po cijeni od 55,00 eura i ne može se povezati niti s jednim dostavljenim zapisnikom. Osim toga, tužitelj nije ni tvrdio da je s tuženikom posebno (dodatno) ugovorio usluge tzv. premium godišnjeg održavanja, pored usluge mjesečnog paušala i dodatnog iznosa naknade po satu rada kako je to iskazivao tužiteljev zastupnik po zakonu pa je osnova i visina tražbine po ova dva računa ostala nedokazana.

17. Dakle, od ukupne utužene tražbine u visini od 3.874,74 eura, sud je utvrdio osnovanom tražbinu u visini od ukupno 727,09 eura kako je to obrazloženo u točki 14. obrazloženja ove presude, dok je u preostalom dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu u ukupnom iznosu od 3.147,65 njegov zahtjev ocijenjen neosnovanim zbog zastare (točka 11. obrazloženja), odnosno iz razloga navedenih u točki 16. obrazloženja presude. Zato je primjenom odredbe čl. 590. ZOO-a te čl. 219. st. 1. i čl. 221. a ZPP-a te čl. 228. st. 1. ZOO-a presuđeno kao u izreci presude.

18. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a. Tužitelj je uspio sa 18,76 % zahtjeva, dok je tuženik u sporu uspio u omjeru od 81,24% pa je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u omjeru od 62,4% (čl. 154. st. 2. ZPP-a). Da je tuženik u cijelosti uspio u sporu imao bi pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 200,00 eura za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), za sastav podneska od 11. ožujka 2025. (Tbr. 8. t.1. Tarife) te za pristup ročištima od 2. srpnja 2025., 4. studenoga 2025. i 5. studenoga 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), pripadajući PDV u visini od 250,00 eura (Tbr. 42. Tarife) te iznos od 42,60 eura na ime pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi (stranica 35 spisa), odnosno ukupno 1.292,60 eura. S obzirom na omjer uspjeha u sporu, tužitelj je dužan naknaditi tuženiku 62,4% od navedenog iznosa odnosno 806,58 eura. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 2. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).