Posl.br.: P-1620/2019-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćnici PŽ, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 17. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti tuženika te objave 02. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

" Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu broj 306-489/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 24.09.2007.g., a koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke pod brojem: OV- 20986/07 od 2.10.2007.g. i sklopljen između 1-tužitelja kao korisnika kredita, 2- tužitelja kao sudužnika te tuženika kao kreditora, a koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope koja glasi: "...sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ili drugog akta banke... Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasni da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati iznos od

___________ u roku od 15

dana, čija će se visina odrediti tek nakon što tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede odgovarajuće vještačenje ili izvedu drugi dokazi (čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za pripadajuće zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu broj 306-489/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 24.09.2007.g., a koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke pod brojem: OV-20986/07 od 2.10.2007.g. i sklopljen između 1-tužitelja kao korisnika kredita, 2-tužitelja kao sudužnika te tuženika kao kreditora, a koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope koja glasi: "... sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ili drugog akta banke... Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."

Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužiteljima ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], FŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i MŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 11.388,06 eur sa zateznom kamatom:

-na iznos od 79,64 eura počev od 30. lipnja 2008.

-na iznos od 79,64 eura počev od 31. srpnja 2008.

-na iznos od 79,64 eura počev od 31. kolovoza 2008.

-na iznos od 79,64 eura počev od 30. rujna 2008.

-na iznos od 79,64 eura počev od 31. listopada 2008.

-na iznos od 79,64 eura počev od 30. studenog 2008.

-na iznos od 79,64 eura počev od 31. prosinca 2008.

-na iznos od 146,00 eura počev od 31. siječnja 2009.

-na iznos od 146,00 eura počev od 28. veljače 2009.

-na iznos od 146,00 eura počev od 31. ožujka 2009.

-na iznos od 146,00 eura počev od 30. travnja 2009.

-na iznos od 146,00 eura počev od 31. svibnja 2009.

-na iznos od 146,00 eura počev od 30. lipnja 2009.

-na iznos od 146,00 eura počev od 31. srpnja 2009.

-na iznos od 146,00 eura počev od 31. kolovoza 2009.

-na iznos od 146,00 eura počev od 30. rujna 2009.

-na iznos od 146,00 eura počev od 30. listopada 2009.

-na iznos od 146,00 eura počev od 30. studenog 2009.

-na iznos od 146,00 eura počev od 31. prosinca 2009.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. siječnja 2010.

-na iznos od 185,82 eura počev od 28. veljače 2010.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. ožujka 2010.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. travnja 2010.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. svibnja 2010.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. lipnja 2010.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. srpnja 2010.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. kolovoza 2010.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. rujna 2010.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. listopada 2010.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. studenog 2010.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. prosinca 2010.

-na iznos od 199,09 eura počev od 31. siječnja 2011.

-na iznos od 199,09 eura počev od 28. veljače 2011.

-na iznos od 199,09 eura počev od 31. ožujka 2011.

-na iznos od 199,09 eura počev od 30. travnja 2011.

-na iznos od 199,09 eura počev od 31. svibnja 2011.

-na iznos od 199,09 eura počev od 30. lipnja 2011.

-na iznos od 199,09 eura počev od 31. srpnja 2011.

-na iznos od 199,09 eura počev od 31. kolovoza 2011.

-na iznos od 199,09 eura počev od 30. rujna 2011.

-na iznos od 199,09 eura počev od 30. listopada 2011.

-na iznos od 199,09 eura počev od 30. studenog 2011.

-na iznos od 199,09 eura počev od 31. prosinca 2011.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. siječnja 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 28. veljače 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. ožujka 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. travnja 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. svibnja 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. lipnja 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. srpnja 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. kolovoza 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. rujna 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. listopada 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. studenog 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. prosinca 2012.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. siječnja 2013.

-na iznos od 185,82 eura počev od 28. veljače 2013.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. ožujka 2013.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. travnja 2013.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. svibnja 2013.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. lipnja 2013.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. srpnja 2013.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. kolovoza 2013.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. rujna 2013.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. listopada 2013.

-na iznos od 185,82 eura počev od 30. studenog 2013.

-na iznos od 185,82 eura počev od 31. prosinca 2013.

sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, a od 1.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za pripadajuće zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja pa do isplate, a određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana. "

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su s pravnim prednikom tuženika zaključili ugovor o kreditu 24. rujna 2007. s promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke. Kredit da je odobren u iznosu od 129.317,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za CHF pravnog prednika tuženika važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 20 godina. Promjenjiva kamatna stopa da je ništetna odredba, o čemu je donesena presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa pa tužitelji predlažu da sud prihvati tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplati.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je postavljen tužbeni zahtjev nedopustiv, da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje kondemnatorne tužbe, da je potraživanje tužitelja u zastari, te da je između stranaka zaključen aneks ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim ugovorom su stranke riješile sve sporne odnose u vezi ništetnih odredbi ugovora o kreditu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka proveden je dokaz uvidom u ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen između stranaka 24. rujna 2007., otplatni plan, članke iz stručne literature, obavijest o parametrima kamatne stope, obavijest o promjenama kamatne stope, aneks ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. siječnja 2016., izračun konverzije kredita, simulirani otplatni plan u eur, popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršeni u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015., i saslušanjem tužitelja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) sud utvrđuje da su tužbeni zahtjevi tužitelja neosnovani u cijelosti.

5. Nesporna je činjenica da su tužitelji, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika, kao davatelj kredita sklopili 24. rujna 2007. stambeni kredit kojim se je pravni prednik tuženika obvezao staviti tužiteljima na raspolaganje iznos od 129.317,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju pravnog prednika tuženika za CHF na dan isplate, dok su se tužitelji obvezali isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom u roku od 360 anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju pravnog prednika tuženika za CHF na dan plaćanja. Nije sporno da se je radilo o tipskom ugovoru, kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužitelji plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke banke o kreditiranju građana a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,20% godišnje te da je određeno da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos aunuiteta i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete, o čemu će ga banka pisano obavijestiti.

6. Prigovor zastare je neosnovan jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., koje pravno stajalište prihvaća i ovaj sud, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno od 14.06.2018.g, za zahtjev zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Kako je predmetna tužba podnesena 10. lipnja 2019., a tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača podnesena je 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare. Presuda je pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske potvrđena u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi u dijelu koji se odnosi na ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli 14.06.2018.g., pa kako se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina, to je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega se istaknuti prigovor zastare ima smatrati neosnovanim. Također neosnovan je prigovor zastare u dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja s osnova promjenjive kamatne stope obzirom da u ovom dijelu zastara počinje teći 13. lipnja 2014. odnosno od dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. Petogodišnji zastarni rok ističe 13. lipnja 2019. pa kako je tužba podnesena 07. lipnja 2019. potraživanje tužitelja u ovom dijelu također nije u zastari.

7. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojim je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Odlučujući o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti i isplatu valja imati na umu da je aneks Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine između stanaka sklopljen na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj temelju 102/15 - dalje: ZID ZPK/15). Ovaj je Zakon donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

11. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut niti prekomjerni teret kreditnim institucijama kao adresatima.

12. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se je Vrhovni sud u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

13. U konkretnom slučaju između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetni aneks Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu. S tim u vezi, valja istaći, da se odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP) koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. stavka 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni aneks Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

15. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim aneks Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15.

16. Međutim, to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.

17. Konverzija obuhvaća otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s točkom 4. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (točke 4. i 5. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje su vršili tužitelji kao potrošači po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

18. U vezi s pitanjem jesu li, inače prilično stroga i detaljna, pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavila narušenu ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, od odlučnog je značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

19. Imajući na umu sve naprijed navedeno, sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog aneksa Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

20. Kada su, dakle, iznosi koje su tužitelji platili više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnim ugovornim odredbama o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita i valutne klauzule, jer su te odredbe zamijenjene novim koje nemaju obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.

21. Zaključno se ističe da tužitelji koji su kao korisnici kredita (potrošači) prihvatili konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem aneksa Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine s tuženom kao kreditorom (trgovcem), nemaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate. Stoga sud neće posebno obrazlagati provedene dokaze saslušanjem tužitelja obzirom na stav suda da zaključenjem aneksa Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 26. siječnja 2016. tužitelji nemaju pravo na isplatu s osnova ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužitelji u tijeku postupka ne tvrde da bi konverzija bila nepravilno provedena, odnosno da bi tuženik pogrešno obračunao iznos pretplate, a tužiteljima bi eventualno pripadalo pravo na isplatu zatezne kamate na svaki preplaćeni iznos od dana izvršene pretplate do dana konverzije. Međutim tužitelji tu kamatu ne potražuju te to nije predmet tužbenog zahtjeva pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti. Stoga je sud odustao od provođenja dokaza financijskim vještačenjem jer je tužbeni zahtjev neosnovan.

22. Imajući na umu činjenicu da su tužitelji u ovom sporu zatražili pravnu zaštitu kao potrošači i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Ž i F, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da su tužitelji izgubili u cijelosti, primjereno je odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužitelji, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nisu mogli predvidjeti svoje izglede za uspjeh jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena pred drugostupanjskim sudovima, a o spornom se pitanju revizijski sud još nije izjašnjavao. U takvim okolnostima tužitelji nisu mogli biti svjestni da njihov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

U Opatiji, 02. prosinca 2025.

Sudac:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženog