Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-614/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LK, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-453/2020-18 od 25. svibnja 2023., u sjednici održanoj 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku je stavio izvan snage presudu tog suda broj K-453/2020-2 od 20. kolovoza 2020. kojom je izdan kazneni nalog protiv okrivljenika LK, dok je potom, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio od optužbe okrivljenika LK, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 6. i 7. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu je podnio okrivljenik LK, po branitelju Dubravku Marjanoviću, odvjetniku u Osijeku, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6.1. U svojoj žalbi državni odvjetnik analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako iz iskaza oštećenika JK proizlazi da mu je prilikom telefonskog razgovora predmetnog dana oko 12:30 sati, okrivljenik iz razloga što mu je došla inspekcija vezano za natječaj za dodjelu poljoprivrednog zemljišta, rekao da će vidjeti svog boga, da će ga to koštati i da će mu prisjesti ta zemlja te da će ga ubiti, nakon čega da mu je od straha za vlastiti život i sigurnost ispao mobitel iz ruke, pa da je taj događaj prijavio policiji. U žalbi se ističe i kako iz iskaza svjedokinja UK i PK proizlazi da su one čule kako je okrivljenik izgovorio prijetnje oštećeniku.
6.2. Suprotno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik LK počinio predmetno kazneno djelo jer sam on negira počinjenje tog djela, a osim iskaza oštećenika JK koji je očito zainteresiran za ishod ovog postupka, u postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenik doista ozbiljno prijetio oštećeniku JK da će ga usmrtiti i time da bi počinio kazneno djelo prijetnje. Ispravno sud prvog stupnja nije prihvatio vjerodostojnima iskaze svjedokinja UK i PK jer su njihovi iskazi nelogični i neuvjerljivi te one objektivno nisu bile u prilici čuti telefonski razgovor između okrivljenika i oštećenika, a kako te svjedokinje rade u okrivljenikovom obrtu, očito su bile instruirane kako svjedočiti od strane oštećenika koji im je poslodavac.
6.3. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se samo iz činjenice što okrivljenika LK tereti oštećenik JK, s kojim okrivljenik očito nije u dobrim odnosima, ali i svjedokinje UK i PK, ne može zaključiti da su to dokazi koji bi nedvojbeno potvrdili da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, samim time što u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetio oštećeniku.
6.4. Za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskaz žrtve i neuvjerljivi iskazi svjedokinja UK i PK, a sa druge strane obrana okrivljenika i iskaz svjedokinje CK, koja potvrđuje okrivljenikovu obranu, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Kako je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je obrana okrivljenika logična i uvjerljiva te potkrijepljena i iskazom svjedokinje CK, to i ovaj sud drugog stupnja zaključuje kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću, pa je pravilno sud prvog stupnja kod takvog stanja stvari, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenika oslobodio optužbe budući da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.
7. Budući da državni odvjetnik navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), to je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno čl. 482. ZKP/08-25.
Split, 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
