REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. Povrv-440/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P RE S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja CROSSCHEM, družba za proizvodnjo, storitve in trgovino, d.o.o. Maribor, ZAGREBŠKA CESTA 20, Slovenija, OIB: 16656876224, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Petrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o. Varaždin, Anina ulica 2/III, protiv tuženika MŠ, vl. Autoprijevoznik iz Gradića, Braće Radića 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate 594,09 eur, bez održavanja ročišta, u pisanom postupku, 3. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka JŠ i ČŠ te zakonskog zastupnika tužitelja.

p r e s u d i o  j e

I/ Platni nalog sadržan u rješenju Javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, Ulica kralja Dmitra Zvonimira 10, poslovni broj Ovrv-7714/2024 od 17. veljače 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 594,09 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena kao i nadoknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 180,00 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 18. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana, ukida se u cijelosti te se tužbeni zahtjev odbija.

II/ Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku na temelju vjerodostojne isprave, račune s ovjerenim prijevodom sa Slovenskog jezika (list 11-43 spisa) te je javni bilježnik donio Rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-7147/2024 od 17. veljače 2025.

2. Tuženik je, kao ovršenik protiv navedenog rješenja izjavio prigovor u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) navodeći da osporava u cijelosti predmetno rješenje iz razloga što nije vidljiv točan iznos potraživanja, nije nikada zaprimio robu te nije potpisao niti ovjerio otpremnicu tužitelju. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare. Uz prigovor dostavlja elektroničku poštu od 7. veljače 2025. te predlaže sudu saslušanje tuženika i svjedoka FŠ.

3. Sud je povodom izjavljenog pravodobnog prigovora, rješenjem od 28. travnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, Ulica kralja Dmitra Zvonimira 10, poslovni broj Ovrv-7714/2024 od 17. veljače 2024., u dijelu kojim je određena ovrha te je u tom dijelu ukinuo sve provedene radnje i odlučio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 19. svibnja 2025. tužitelj je pojasnio pravnu osnovu utuženog potraživanja navodeći da je između parničnih stranaka postojao trajniji poslovni odnos u okviru kojega je tuženik od tužitelja, za potrebe svog prijevozničkog obrta, kupovao AdBlue otopinu. Tužitelj je tuženiku robu isporučivao temeljem tuženikovih telefonskih narudžbi i narudžbi upućenih elektroničkom poštom. Dio svojih obveza proizašlih iz predmetnog poslovnog odnosa tuženik je podmirio. Međutim, propustio je dobrovoljno i pravodobno podmiriti sljedeće račune za isporučenu robu: Račun broj RAAB – 23000624 od 22. veljače 2023. u iznosu 37,35 eur, Račun broj RAAB – 23001045 od 17. ožujka 2023. u iznosu 31,49 eur te Račun broj RAAB – 24004783 od 24. rujna 2024. u iznosu 525,25 eur.

5. Stoga je tužitelj protiv tuženika 22. studenoga 2024. podnio predmetni prijedlog za ovrhu. Nakon pokretanja ovršnog postupka tuženik je, uplatom od 30. siječnja 2025., podmirio prva dva računa, no obvezu isplate kupoprodajne cijena za robu koja mu je isporučena dana 24. rujna 2024., a za koju je tužitelj istoga dana izdao račun broj: RAAB – 24004783 u iznosu 525,25 eur, tuženik odbija dobrovoljno ispuniti. Pojašnjava da je tuženik predmetnu robu naručio od tužitelja 24. rujna 2024., putem elektroničke pošte upućene zaposleniku tužitelja, gospodinu JŠ. Tužitelj je odmah potvrdio narudžbu, te je roba još istoga dana isporučena od strane tužiteljevog vozača, gospodina ČŠ. U skladu s prethodnim dogovorom i ustaljenom poslovnom praksom između stranaka, a uzimajući u obzir da tuženik u trenutku isporuke nije bio prisutan na adresi dostave, roba je isporučena na način da je sadržaj iz cisterne tužitelja istovaren u tuženikovu cisternu za AdBlue. Isporuku predmetne robe dodatno potvrđuje GPS zapis kretanja vozila gospodina ČŠ na dan isporuke.

6. U vezi elektroničke poruke koju je tuženik uputio tužitelju 7. veljače 2025. – gotovo pet mjeseci nakon izvršene isporuke – a kojom osporava primitak robe, tužitelj ističe da se navedena poruka vremenski podudara s ovršnim postupkom koji je protiv tuženika pokrenulo društvo CROSSCHEM d.o.o., Radnička ulica 2, 42240 Doljan, Republika Hrvatska, OIB: 35928534774. Naime, tuženik je osim od tužitelja, istu vrstu robe (AdBlue tekućinu) nabavljao i od tužiteljevog sestrinskog društva, trgovačkog društva CROSSCHEM d.o.o. iz Republike Hrvatske. Budući da tuženik ni tom društvu nije podmirio obveze za isporučenu robu, spomenuto društvo je 2. listopada 2024. protiv tuženika pokrenulo ovršni postupak temeljem vjerodostojne isprave. Nakon donošenja rješenja o ovrsi, tuženik je podmirio iznos glavnice i troškove ovršnog postupka, dok je zatezne kamate odbio platiti.

7. Očigledno nezadovoljan činjenicom da je društvo CROSSCHEM d.o.o. iz Republike Hrvatske protiv njega pokrenulo postupak izravne naplate radi naplate dijela tražbine, tuženik je u usmenoj komunikaciji s tužiteljem izjavio da neće podmiriti račun koji je predmet ovog parničnog postupka. Nakon toga, svjestan činjenice da nije bio osobno prisutan kako bi potpisao primku, tuženik naknadno, pet mjeseci nakon isporuke robe, pokušava osporiti samu isporuku robe, iako je bio upoznat s načinom dostave te ga ranije nije dovodio u pitanje. S tim u vezi, tuženik nije istaknuo bilo kakve prigovore u pogledu materijalnih nedostataka robe, uključujući manjak isporučene količine ili eventualne nedostatke u kvaliteti, što je bio dužan istaknuti bez odgađanja, a najkasnije u roku osam dana od dana isporuke.

8. Spisu prilaže: račune, izvod iz bankovnog računa tužitelja od 9. svibnja 2025. (A004), narudžbu i potvrdu narudžbe sadržane u e-mailu od 24. rujna 2024. (A005), GPS zapis kretanja vozila tužitelja 24. rujna 2024. (A006), otpremnice broj 212, potpisane od strane g. ČŠ (A007), dopis društva CROSSCHEM d.o.o. iz Republike Hrvatske, upućen tuženiku 23. listopada 2024. godine (A009), zahtjev za izravnu naplatu društva CROSSCHEM d.o.o. iz Republike Hrvatske, od 3. prosinca 2024. godine, sa specifikacijom (A010); (list 90-116 spisa). Predlaže provesti dokaz saslušanjem svjedoka JŠ i ČŠ, tužitelja te prema potrebi provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje.

9. Tuženik se podneskom od 16. lipnja 2025. očitovao na navode tužitelja, pri čemu je učinio nespornim postojanje poslovnog odnosa među strankama te narudžbu robe, no osporio je isporuku robe za koju je tužitelj izdao račun RAAB-24004783 u iznosu od 525, 25 eur te se protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Ističe da je u više navrata usmeno, telefonskim putem osporavao primitak robe. Spisu prilaže pisanu izjavu svjedoka FŠ od 12. lipnja 2025. (list 119 spisa) i elektroničku korespondenciju između MŠ i LŠ, otpremnicu (list 120-126 spisa),

10. U daljnjem tijeku postupka stranke su ustrajale u dosadašnjim navodima. Tužitelj je istaknuo da tuženik u vrijeme isporuke nije bio prisutan u svom sjedištu, pa je vozač potpisao otpremnicu i isporučio robu u spremniku za AdBlue, kako je bilo i uobičajeno. Kao dokaz za iznesene tvrdnje dostavlja u spis račun RAAB-24002165, otpremnicu potpisanu po vozaču i dokaz o plaćanju. Tuženik ističe da, neovisno od dotadašnje prakse između tužitelja i tuženika koja je bila ustaljena i međusobnog povjerenja, u konkretnom slučaju nije došlo do isporuke naručene robe i vozač tužitelja je mogao predmetnu robu isporučiti bilo gdje i bilo kome i potpisati otpremnicu i neosnovano teretiti tuženika. Budući da sam tužitelj navodi u podnesku od 16. rujna 2025. da u trenutku sporne isporuke tuženik nije bio prisutan na adresi, a tuženik istu isporuku osporava, to je razvidno da do isporuke nije niti došlo. Osporava da bi predmetno potraživanje proveo kroz svoje poslovno knjigovodstvo.

11. Prvenstveno valja istaknuti kako je vrijednost predmeta ovog spora 594,09 eur što ga svrstava u postupke male vrijednosti, a koji su u pravilu pisani postupci. Sud napominje da iznimno, u skladu s odredbom članka 461. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05,. 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud održava ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

12. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, koji u predmetnom slučaju nije uslijedio, u smislu odredbe članka 461. a. stavka 4. ZPP-a ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, a protiv kojeg rješenja nije dopuštena posebna žalba. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja te da ima pravo diskrecijske ocjene.

13. Sud je rješenjem od 28. travnja 2025. upozorio stranke da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će održati ročište ako to bude smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

14. Stranke su upozorene da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

15. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je, nadalje dužan najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana od primitka tužiteljevog podneska iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a što tuženik nije učinio.

16. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz prethodne točke ovog rješenja (čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi čl. 461.a st. 9. ZPP-a sud neće uzeti u obzir.

17. Prvenstveno valja naglasiti da stranke nisu izričito predložile održavanje ročišta, a tužitelj je predložio sudu saslušanje svjedoka JŠ i ČŠ te tužitelja na okolnost isporuke sporne robe. Tuženik je predložio saslušanje svjedoka FŠ, čiji pisani iskaz je priložio u sudski spis u skladu s odredbom čl. 492.c ZPP-a.

18. S tim u vezi, sud ističe da je rješenjem od 28. travnja 2025., točka XII naloženo strankama prilaganje pisanih iskaza predloženih svjedoka i stranaka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika te da će se eventualno saslušanje stranaka ili svjedoka svesti na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz tih iskaza. Pisani iskazi moraju biti priloženi najkasnije do zaključenja prethodnog postupka. Posljedice davanja lažnog pisanog iskaza svjedoka odgovaraju posljedicama davanja lažnog iskaza svjedoka pred sudom.

19. Sud je nadalje upozorio da ako niti jedna od stranaka ne ospori ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka ili nalaz i mišljenje vještaka i ako sud to ocijeni nepotrebnim, sud neće usmeno saslušati stranku, svjedoka ili vještaka. Ako jedna od stranaka ospori ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka, ili ako sud smatra da je potrebno saslušati stranku ili svjedoka, i ako nakon toga stranka ili svjedok ne dođu na saslušanje ili uskrate usmeni iskaz, i uz primjenu prisilnih mjera prema svjedoku iz čl. 248. ZPP-a, sud neće uzeti u obzir ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka.

20. Kako tužitelj spisu nije privio pisane iskaze predloženih svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja, unatoč tome što je propisno upozoren, a nije sudu dostavio dokaze da to ne može učiniti bez svoje krivnje, sud je te dokazne prijedloge odbio rješenjem u izreci, budući da se usmena rasprava nije održala. Sud je svoje diskrecijsko pravo da odluči koju vrstu postupka će provesti, temeljio na pravilima o prekluzijama u ovoj vrsti postupaka, pravovremenim davanjem upozorenja koja su brana ograničenju stranaka na pravo na pristup sudu te imperativnom ekonomičnosti postupanja (čl. 10. ZPP-a).

21. Odredbom čl. 461. propisano je da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe. Uvidom u prijedlog za ovrhu, sud utvrđuje da je podnesen 22. studenoga 2024., pa bi provođenjem dokaza predloženih po tužitelju, sud prekoračio zakonom propisan rok. Nadalje, sud smatra da se personalnim dokazima, u pravilu ne dokazuje isporuka robe.

22. U ovom predmetu utužena su tri računa, od kojih je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu podmirio dva, uplatom od 30. siječnja 2025., a nije podmirio račun broj RAAB – 24004783 od 24. rujna 2024. u iznosu 525,25 eur.

23. U skladu s odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

24. U ovom predmetu nesporno je da su stranke bile u trajnom poslovnom odnosu koji u svojoj naravi predstavlja ugovor o kupoprodaju iz odredbe čl. 376 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje ZOO).

25. Nesporno je i to da je tuženik od utužena tri, podmirio dva utužena računa, dok je između stranaka sporno je li tuženik zaprimio robu u odnosu na koju mu je isporučen navedeni neplaćeni račun.

26. Odredbom čl. 376. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Prodavatelj nekog prava obvezuje se pribaviti to pravo kupcu, a kad ostvarivanje njegova sadržaja zahtijeva posjed stvari, predati mu i stvar.

27. U ovom predmetu teret dokaza o isporuci predmetne robe je na tužitelju. Prvenstveno se ističe da tužitelj nije osporio tvrdnju tuženika da nije knjižio predmetni račun te nije osporio pisani iskaz svjedoka FŠ iz kojeg sud utvrđuje da roba po navedenom računu nije zaprimljena. Tuženik ne spori postojanje dotadašnje poslovne prakse među strankama, no tvrdi da u predmetnom slučaju robu nije zaprimio. Sud nalazi da tužitelj nije dokazao navedenu isporuku robe, a potpisivanje otpremnice od strane vozača, unatoč ustaljenoj praksi nije dostatan dokaz na kojem sud može zasnovati zaključak o isporuci nesporno naručene robe.

28. U skladu s odredbom čl. 9. ZOO-a svaki sudionik obvezno-pravnog odnosa dužan je ispuniti preuzetu obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Radi se o jednom od osnovnih načela obveznih odnosa iz kojeg izvire ovlaštenje strane koja je bila vjerna ugovoru, da od druge strane tužbom zahtijeva prisilno ispunjenje obveze.

29. Kako tužitelj nije pravovremeno spisu predmeta priložio dokaze o isporuci robe po nepodmirenom računu, niti je pravovremeno priložio spisu odgovarajuće dokaze za svoje tvrdnje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u dijelu koji je meritorno sporan, neosnovan.

30. Tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a. ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

31. O parničnom trošku, sud je odlučio u skladu s odredbom čl. 154. st. 4. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 158. st. 2. ZPP-a. Sud ističe kako se dosuda parničnog troška ne temelj isključivo na kvantitativnom uspjehu u sporu, već i na kvalitativnoj procjeni uspjeha odnosno uspjeha sa samim tužbenim zahtjevom.

32. Tuženik je nakon pokretanja postupka podmirio dva od tri utužena računa, a u odnosu na podmirene račune valja istaknuti da je tužitelj povukao tužbu upravo uslijed okolnosti opisanih u odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a, pa bi mu tuženik u tom dijelu trebao podmiriti trošak. No, kako tužitelj nije uspio dokazati osnovanost trećeg računa koji iznosom premašuje vrijednost podmirenih računa, a tuženik je u prigovoru osporavao i račune koje je kasnije podmirio što nije u skladu s načelom savjesnosti i poštenja i dijelom predstavlja zlouporabu prava u postupku (čl. 10. st. 1. ZPP-a), to je sud ocijenio da je svaka stranka dužna podmiriti svoj trošak parničnog postupka.

33. Zaključno se ističe da su u skladu s odredbom čl. 9. ZPP-a stranke i umješači dužni pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata zakonom. Kako tuženik nije u prigovoru istinito kazivao o obvezi utemeljenoj na naknadno podmirenim računima koje kasnije nije niti osporavao, to mu ne pripada pravo na naknadu parničnog troška iako je kvantitativno u većem iznosu uspio u sporu.

34. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka.

Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).