Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Stalna služba u Ogulinu
Bernardina Frankopana 1
47300 Ogulin
Broj: Povrv-235/2022-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika- specijalist Željka Brozović, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA TOPLANA d.o.o. (OIB: 84300617934) iz Karlovca, Tina Ujevića 7, kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tuženice AU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, radi naplate novčanog potraživanja, izvan ročišta, 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Ivanke Antić iz Karlovca, posl. br. Ovrv-137/2021 od 27. siječnja 2021. održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženici AU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] da tužitelju GRADSKA TOPLANA d.o.o. (OIB: 84300617934) iz Karlovca, Tina Ujevića 7 isplati iznos od 598,30 eura ( petsto devedeset osam eura i trideset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to kako slijedi:
- na iznos od 118,05 eura od 25. veljače 2020. pa nadalje do isplate,
- na iznos od 78,63 eura od 25. ožujka 2020. pa nadalje do isplate,
- na iznos od 85,26 eura od 29. travnja 2020. pa nadalje do isplate,
- na iznos od 45,11 eura od 27. svibnja 2020. pa nadalje do isplate,
- na iznos od 23,56 eura od 30. lipnja 2020. pa nadalje do isplate,
- na iznos od 22,27 eura od 22. srpnja 2020. pa nadalje do isplate,
- na iznos od 22,27 eura od 21. kolovoza 2020. pa nadalje do isplate,
- na iznos od 22,27 eura od 22. rujna 2020. pa nadalje do isplate,
- na iznos od 22,27 eura od 22. listopada 2020. pa nadalje do isplate,
- na iznos od 66,48 eura od 22. srpnja 2020. pa nadalje do isplate,
- na iznos od 92,08 eura od 24. prosinca 2020. pa nadalje do isplate,
po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023., pa nadalje, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Antić iz Karlovca, posl. br. Ovrv-137/2021 od 27. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici AU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] da tužitelju GRADSKA TOPLANA d.o.o. (OIB: 84300617934) iz Karlovca, Tina Ujevića 7, da nadoknadi troškove ovrhe u iznosu od 31,52 eura ( trideset jedan eura i pedeset dva centa) od dospijeća 27. siječnja 2021. pa nadalje do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022.godine određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine, pa nadalje, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i u tom dijelu se odbija tužitelj sa tužbenim zahtjevom.
III. Nalaže se tuženici AU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] da tužitelju Gradska toplana d.o.o. (OIB: 84300617934) iz Karlovca, Tina Ujevića 7 naknadi parnične troškove u iznosu od 164,81 eura ( sto šezdeset četiri eura i osamdeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2025. od donošenja ove presude pa nadalje do isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je tužena vlasnica stana koji se nalazi u zgradi na adresi [adresa] koja je izgrađena na kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time da je stan označen kao 13. suvlasnički dio: 51/1000 etažno vlasništvo (E-11), a radi se o dvosobnom stanu površine od 41,50 m2 koji je u evidencijama tužitelja označen šifrom SUC-a broj 17830. Predmetna zgrada prima uslugu tužitelja koji je opskrbljuje toplinskom energijom putem toplinske stanice TS 5- [adresa]. Stan tužene nije izdvojen iz toplinskog sustava, ne postoji odluka tužitelja na osnovu koje bi se tuženoj odobrilo izdvajanje niti je tužena predala tužitelju valjani zahtjev sa svim potrebnim prilozima na osnovu kojih bi se mogla donijeti odluka o izdvajanju. Mogućnost izdvajanja naravno postoji, a tužitelj bi bio dužan donijeti takvu odluku ukoliko bi zaprimio odgovarajući zahtjev tužene sa svim zakonom predviđenim prilozima, kako onih tehničke naravi, tako i one koje se tiču suglasnosti većine suvlasnika zgrade računajući po veličini njihova suvlasničkog dijela. Tužena nije izdvojila svoj stan, barem ne na zakonit način, pa ukoliko po tom pitanju postoje neke druge pravno relevantne činjenice, tužitelj poziva tuženu da ih jasno iznese. Čak i da je tužena samovlasno i protivno odredbama zakona i podzakonskih propisa izvršila određene radove na unutarnjim instalacijama grijanja svojeg stana ili zgrade (a što ne smije pred prethodne suglasnosti tužitelja) ista ne bi bila u cijelosti oslobođena svojih obveza. Iz priloženih računa koji se odnose na utuženo razdoblje siječnja 2020. – studenog 2020. jasno se mogu iščitati svi podaci koji su potrebni za određivanje obveze tužene. Tako je vidljivo da se radi o samostalnoj uporabnoj cjelini (SUC) površine od 41,50 m2, toplinskoj stanici na adresi [adresa], primjeni osnovnog modela za raspodjelu priključne snage – model 2S – gdje se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije, primjeni osnovnog modela za raspodjelu isporučene toplinske energije za grijanje – model 3EG – gdje se uzima u obzir udio impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnik) u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulse u svim samostalnim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije. Obzirom da je iz računa vidljivo da su isti koncipirani na osnovu očitanja impulsa sa razdjelnika ugrađenih na radijatorima u stanu tužene, pa je očito da je tužena u ugovornom odnosu s tužiteljem i da prima uslugu opskrbe toplinskom energijom jer se ista očitava na razdjelnicima pa stoga nije jasno zašto sada tužena osporava postojanje ugovornog odnosa i primanje usluge tim više što na očitanja impulsa nije bilo prigovora od strane tužene. Osim toga i kao izdvojeni krajnji kupac, tužena ne može biti oslobođena obveze u cijelosti već je i nadalje u obvezi plaćati tarifni element priključne snage kao i fiksne naknade. Tužitelj dostavlja odluku Vrhovnog suda, Rev-285/21, iz koje je razvidno da se zauzelo stajalište da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja, u skladu s čl. 45. st. 9. ZTTE-a plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije, koje je stajalište ponovljeno rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev 811/21 od 06.06.2023.g., da su krajnji kupci nakon izdvajanja dužni plaćati fiksni dio troška. Predlaže kao dokaz: uvid u odluku Vrhovnog suda Rev-285/21 uvid u rješenje Vrhovnog suda, broj Rev- 811/21 Također napominje da je tužitelj protiv tužene već ishodio pravomoćnu presudu u predmetu istog činjeničnog i pravnog stanja. Prilaže kao dokaz uvid u presudu Općinskog suda u Karlovcu Povrv-298/19 potvrđenu presudom Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1335/21.Tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da je još u rujnu 2016., dakle punih pet godina prije podnošenja ovršnog prijedloga, izvršila radove izdvajanja stana iz toplinske mreže Gradske toplane d.o.o. te su radovi izvršeni prema glavnom projektu izdvajanja izrađenom po ovlaštenom inženjeru mr. sc. GU – VGM d.o.o. Od rujna 2016. tužena ne koristi usluge Gradske toplane d.o.o. niti u stanu ima cijevi spojene na sustav toplinske podstanice centralnog grijanja Gradske toplane. O navedenim činjenicama, tužena je još 2016. obavijestila tuženika. Predlaže očevid na licu mjesta – u [adresa], saslušanje tužene, saslušanje svjedoka mr. sc. GU, u [adresa], čitanje dopisa Gradskoj toplani d.o.o. s povratnicom, provođenje vještačenja po ovlaštenom vještaku za strojarstvo, na okolnost utvrđenja trenutnog stanja centralnog grijanja u stanu tužene i to radijatora spojenih na mrežu i otpajanja cijevi s mreže, priklop spisa Općinskog suda u Karlovcu Povrv-321/2020 i Povrv-138/2023. Ovršenica je izdvojila svoj stan iz mreže centralnog grijanja te nije u obvezi plaćati račune, koji računi se odnose na potrošene impulse drugih suvlasnika zgrade. To potvrđuje i sudska praksa. Tako Županijski sud u Zagrebu, u presudi od dana 1. ožujka 2021. godine, poslovni broj Gž-45/2021-2, navodi sljedeće: „U konkretnom slučaju, kada je tužitelj izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava i ne koristi uslugu tuženika (Gradska toplana d.o.o.), tužitelj nije krajnji kupac pa bi plaćanje troška za uslugu koja nije izvršena, bilo suprotno osnovnim načelima obveznog prava iz članka 4. i 7., Zakona o obveznim odnosima, kao i odredbama Zakona o zaštiti potrošača.” Tužena je samovlasnik predmetnog stana i u ostvarivanju svojih vlasničkih ovlasti ne može biti ograničena izborom drugih stanara zgrade o načinu na koji će se oni grijati te hoće li ili neće koristiti uslugu Gradske toplane. S obzirom na takve vlasničke ovlasti, tužena je izvršila isključenje sa sustava Gradske toplane d.o.o. Kako tužena ne koristi usluge Gradske toplane d.o.o. niti joj ista isporučuje toplinsku energiju, tako nema ni osnove za naplatu računa po osnovi isporučene toplinske energije. Osim toga, tužena nije u nikakvom ugovornom odnosu s tužiteljem niti je ikada sklopila ugovor o pružanju usluge toplinske energije za predmetni stan. S obzirom na navedeno, tužena predlaže da Općinski sud u Karlovcu odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužitelju da tuženoj naknadi troškove ovog postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
3. Javni bilježnik Ivanka Antić iz [adresa] donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-137/2021 od 27. siječnja 2021., protiv kojeg je tužena podnijela pravovremeni prigovor u kojem je rješenje o ovrsi osporila u cijelosti.
4. Povodom navedenog prigovora Općinski sud u Karlovcu je rješenjem poslovni broj 21 Povrv-235/2022-5 od 27. srpnja 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.
5. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga od 22. siječnja 2021 (list 4 spisa), dopisa ( list br.25-26 spisa), suglasnost ( list br.27 spisa), ponude / predračuna ( list br.27-28 spisa), izjave projektanta ( list br. 29-30 spisa), izvatka iz zemljišne knjige ( list br.34-36 spisa), izvatka iz poslovnih knjiga ( list br.37-38 spisa), prijepisa računa ( list br.39-48 spisa), presude ( list br.49-60 spisa) i rješenja ( list br.61-74 spisa).
6. Temeljem provedenog dokaznog postupka odlučeno je kao u izreci.
7. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi te tijekom postupka navodi kako ima dospjelo potraživanje prema tuženoj u ukupnom iznosu od 598,30 eura, a koje potraživanje se odnosi na račune izdane za razdoblje od veljače 2020. do prosinca 2020. u [adresa], na adresi [adresa], šifra krajnjeg kupca: 17830, time da se utuženi računi odnose na fiksne troškove na adresi obračunskog mjernog mjesta koji se odnose na obračun snage i to: troškove snage za proizvodnju toplinske energije, troškove snage za distribuciju toplinske energije, naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije, a koje je tužena dužna plaćati kao krajnji kupac koji se izdvojio iz sustava opskrbe toplinske energije tužitelja.
8. Tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu te tijekom postupka prigovara da je izvršila radove izdvajanja stana iz toplinske mreže Gradske toplane d.o.o. te su radovi izvršeni prema glavnom projektu izdvajanja izrađenom po ovlaštenom inženjeru mr. sc. GU – VGM d.o.o.
9. Među strankama nije sporno da je tuženica u utuženom razdoblju bila vlasnica stana u [adresa] na adresi [adresa].
10. Sporno je jesu li tužitelj i tužena u razdoblju iz tužbe bili u ugovornom odnosu kao i je li tužena kao krajnji kupac nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužna, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije.
11. U odnosu na prigovor tužene da tužitelj i tužena u razdoblju iz tužbe nisu bili u ugovornom odnosu iz koje potječu utužene tražbine, odnosno da nikada nije sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije između tužitelja i tužene sud je utvrdio sljedeće:
- ugovorom o koncesiji od 25. srpnja 2006. sklopljenim između Grada Karlovca kao davatelja koncesije i Toplane d.o.o. [adresa] kao koncesionara dano je koncesionaru pravo da obavlja djelatnost distribucije toplinske energije i pravo izgradnje energetskih objekata za distribuciju, na području Grada Karlovca,
- ugovorom o prijenosu Ugovora o koncesiji od 30. srpnja 2012. sklopljenim između Toplane d.o.o., kao prenositelja, i Gradske toplane d.o.o., kao primatelja, prenesen je na Gradsku Toplanu d.o.o., ovdje tužitelja, naprijed navedeni Ugovor o koncesiji,
- odlukom Grada Karlovca, Gradskog vijeća od 14. lipnja 2012. trgovačkom društvu Toplana d.o.o. [adresa], odobren je prijenos Ugovora o koncesiji za distribuciju toplinske energije i za izgradnju energetskih
objekata za distribuciju toplinske energije, sklopljenog dana 25.07.2006. između navedenog trgovačkog društva i Grada Karlovca na trgovačko društvo Gradska toplana d.o.o. [adresa].,
- rješenjem Hrvatske energetske agencije od 26. srpnja 2012. trgovačkom društvu Gradska toplana d.o.o., Tina Ujevića, [adresa], ovdje tužitelju, izdana je dozvola za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije.
12. Odredbom članka 39. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (Narodne novine broj: 129/06 – dalje: Opći uvjeti) propisano je kako vlasnici posebnih dijelova nekretnine koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu na zajedničkom mjerilu toplinske energije u stambenim zgradama zaključuju ugovor o opskrbi i korištenju distribucijske mreže putem predstavnika suvlasnika, jer je kupac toplinske energije zgrada, a ne krajnji potrošač.
13. Odredbom čl. 294. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO) propisano je da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
14. Tužena tijekom postupka nije osporila da je zgrada u kojoj se nalazi stan koji je u razdoblju iz tužbe bio u njenom vlasništvu, spojena na sustav opskrbe toplinskog energijom tužitelja, odnosno da tužitelj istu zgradu ne opskrbljuje toplinskom energijom, već samo da ona osobno nije s tužiteljem sklopila bilo kakav ugovor odnosno da joj tužitelj u razdoblju iz tužbe nije pružao uslugu grijanja.
15. Slijedom navedenog sud je utvrdio da su tužitelji i suvlasnici zgrade u kojoj se nalazi stan tužene, dakle i sama tužena, u razdoblju iz tužbe bili u ugovornom odnosu.
16. Činjenica da između tužitelja i suvlasnika pojedine zgrade ne postoj sklopljeni pisani ugovor očiti propust obje strane i koji ne može biti na teret odnosno korist samo jednoj od stranaka obveznog odnosa. Suprotnim tumačenjem navedene odredbe, dovelo bi do situacije u kojoj tužitelj koji je uredno pružao uslugu opskrbe toplinskom energijom zgrade u kojoj se nalazi i stan tužene, a suvlasnici zgrade tako isporučenu toplinsku energiju uredno primaju preko svoji trošila i koriste, ne bi bio u mogućnosti tu uslugu i naplatiti samo iz razloga što ne postoji pisani ugovor između tužitelja kao pružatelja usluga i suvlasnika kao korisnika usluga, odnosno usluge tužitelja suvlasnici bi koristili besplatno i posljedično bili u povoljnijem položaju od korisnika koji imaju sklopljen ugovor s tužitelju i istu uslugu moraju tužitelju i platiti.
17. U odnosu na prigovor tužene da je u razdoblju iz tužbe već bila izdvojena iz sustava opskrbe toplinskom energijom tužitelja te da zbog te činjenice nije dužna platiti fiksne troškove na adresi obračunskog mjernog mjesta koji se odnose na obračun snage i to: troškove snage za proizvodnju toplinske energije, troškove snage za distribuciju toplinske energije, naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije sud je utvrdio da postoji obveza tužene na plaćanje predmetnih troškova iz razloga kako slijedi.
18. Krajnji kupci dužni nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj: 80/13, 14/14, 120/14, 95/15 i 76/18; dalje: ZTTE), plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora, a koje shvaćanje je zauzeo Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 285/2021-3 od 23. kolovoza 2022.
18.1. Na osnovanost potraživanja tužitelja ne utječe niti činjenica što je po nalogu tužene ovlaštena tvrtka se izdvojila iz sustava grijanja u stanu tužene, jer je tužena dužna plaćati fiksni dio iz gore navedenih razloga.
19. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan te je obvezao tuženu na plaćanje iznosa od ukupno 598,30 eura, a koji iznos se odnosi na obračunate fiksne troškove sadržane u računima koje je tužitelj izdao tuženoj za utuženo razdoblje.
20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi iz čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje – ZOO) prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a stopa zateznih kamata propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
21. Stoga je valjalo je platni nalog održati na snazi u cijelosti i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/1, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučiti kao u toč. I. izreke.
22. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak.
23. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročište. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. U konkretnom slučaju stranke nisu podnijele prijedlog za održavanje ročišta.
24. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuje se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavak 6. do 12. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019, 80/2022. i 114/2022. – dalje ZPP). Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.
25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi iz čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje – ZOO) prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a stopa zateznih kamata propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
26. Stoga je valjalo je platni nalog održati na snazi u cijelosti i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/1, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučiti kao u toč. I. izreke.
27. Kada se radi o troškovima postupka, obzirom je u povodu prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, rješenjem ovoga suda, stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je prema stajalištu ovoga suda postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga pa se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom.
28. Kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka u skladu sa odredbom iz čl. 164. stavak 4. ZPP sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupka pred sudom, to prema stajalištu ovoga suda niti zatezna kamata ne može početi teći na troškove ovršnog postupka prije donošenja odluke o tim troškovima u parničnom postupku, pa dakle i na troškove u svezi izdavanja rješenje o ovrsi kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude.
29. Također se upućuje na Zaključak 3. (Postupak u sporu koji se vodi nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz čl. 58. st.2. Ovršnog zakona NN 112/12, 25/13, 93/14) sa sastanka VSRH od 2. lipnja 2017. prema kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje prosudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
30. Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tužitelju koji je u cijelosti uspio u postupku temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP – a pripadaju troškovi postupka u iznosima odmjerenim primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje - Tarifa) kako slijedi: trošak naknade javnog bilježnika u iznosu od 26,54 eura u što je uračunat PDV i trošak sastava podneska od 11. rujna 2023. u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV od 25%. kao i trošak sudske pristojba na presudu u iznosu od 13,27 eura.
31. Slijedom navedenog tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u ukupnom iznosu od 164,81 eura, te je odlučeno kao u točki II. i točki III. Izreke.
32.Valjalo je stoga presuditi kao u izreci.
U Ogulinu 2. prosinca 2025.
Sudac
Milka Keleuva-Ivošević
Prijedlog odluke izradio
Viši sudski savjetnik-specijalist
Željko Brozović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda na nadležni županijski sud.
Sukladno odredbi članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku presuda se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalno prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovog Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovog Zakona.
Dostaviti:
1. Zajednički odvjetnički ured Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, Vranicanijeva 5/I
2. Zajednički odvjetnički ured Nikola Horvat i Dean Radišić, Karlovac, Preradovićeva 16