REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1913/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku SJ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika DJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici ĆJ, odvjetnici u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠJ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika SJ i tuženika osobno uz punomoćnik tuženika, 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-5004/2020 od 21. siječnja 2021. kojim se nalaže tuženiku KJ isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. iznos od 52,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. studenoga 2020. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRI d.o.o. naknaditi tuženiku KJ troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura (slovima: sto eura), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-5004/2020 od 21. siječnja 2021. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 23. studenoga 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 395,40 kn/52,48 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-1913/2021-2 od 27. travnja 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru u bitnome navodi da je 30. prosinca 2002. prodao stan, a da se kupac kupoprodajnim ugovorom obvezao plaćati sve režijske troškove nakon stupanja u isključivi posjed nekretnine, a što se dogodilo odmah nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora slijedom čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe da se nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, na šalteru Elektre u Zagrebu, Gundulićeva 32, zajedno s kupcem odjavio kao potrošač. Prigovara količini i obračunu utrošene energije, slijedom čega osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva.

4. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da se utuženi računi odnose na neplaćenu komunalnu uslugu opskrbe električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa], i to za razdoblje u kojem je tužnik evidentiran kao korisnik usluge tužitelja. Ujedno navodi da je iz dostavljenih računa vidljiva osnovanosti, ali i visina tužbenog zahtjeva te način obračuna nakande. Na ročištu održanom 6. listopada 2022. tužitelj je pojasnio da je u spis dostavljen račun dospijeća 21. prosinca 2019. u kojem je sadržana i ovdje utužena mjesečna novčana obveza datuma dospijeća 21. veljače 2022.

5. U tijeku postupka sud je pročitao izvod iz poslovnih knjiga od 23. studenoga 2020. (list 5 spisa), kupoprodajni ugovor (list 11-14 spisa), preslike računa (list 25-31 spisa) saslušana je svjedokinja ĆJ (list 53-54 i 77 spisa) i tužitelj (list 77-78 spisa).

6. Preostali dokazi nisu provedeni jer ih je sud ocijenio nepotrebnim i nesvrsishodnim, a pored utvrđenja iznesenih u ovoj presudi, ne bi doveli niti do drugačije odluke o glavnoj stvari.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova isporuke električne energije na adresi [adresa], po računu datuma dospijeća 21. veljače 2020. u iznosu od 52,48 eura.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluga isporuke električne energije niti da je tuženik do 30. prosinca 2002. bio vlasnik utužene nekretnine.

10. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i pasivna legitimacija.

11. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga od 23. studenoga 2023. sud je utvrdio da je utuženo potraživanje na osnovu dokumenta broj: 012200580975-200203-3, da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik te da se utuženo potraživanje odnosi dospijeće u mjesecu veljači 2020. u ukupnom iznosu od 395,40 kn.

12. Čitanjem računa broj 2200580975-191120-2 za razdoblje od 20. svibnja 2019. do 14. studenoga 2019. sud je utvrdio da je obračunat iznos od ukupno 5.836,08 kuna, slijedom čega niti iznos, niti broj računa niti razdoblje dospijeća ne odgovaraju podacima iz broja računa iz izvatka iz poslovnih knjiga.

13. Čitanjem izvatka iz računa s lista 28 spis sud je utvrdio da se nigdje ne spominje dokument broja 012200580975-200203-3 na temelju kojeg je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu već je samo paušalno naveden datum dospijeća i iznos od 395,40 kuna.

14. Sud nije prihvatio pojašnjenje tuženika da je utuženi iznos od 395,40 kuna, datuma dospijeća u veljači 2020. vidljiv na poleđini računa broj 2200580975-191120- 2 jer iz istog nije jasno na koji način je tužitelj obračunao paušalne iznose niti je jasno kako je utvrdio iznos od upravo 395,40 kuna.

15. Tužitelj, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe članka 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) nije predložio provođenje financijskog vještačnje radi dokazivanja visine utuženog iznosa, premda je obračun potrošnje električne energije tuženik osporio već u prigovoru protiv platnog naloga.

16. Slijedom navedenog, sud je našao neosnovanim tužbeni zahtjev već i zbog navedenih razloga, međutim, radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz saslušanjem tuženika i svjedokinje ĆJ na okolnost odjave tuženika s predmetne utužene adrese.

17. Iz suglasnih iskaza svjedokinje ĆJ i tuženika, koje sud u cijelosti prihvaća, sud je utvrdio da su svjedokinja ĆJ i njezina majka FJ kao kupci, krajem 2002. godine, zaključili s tuženikom kao prodavateljem ugovor o kupoprodaji manjeg stana na adresi [adresa]. Također je sud utvrdio da su početkom 2003. svi troje otišli u poslovnicu HEP-a u [adresa] gdje su predali stanje brojila i ugovor o kupoprodaji te prijavili kao nove vlasnike ĆJ i FJ. Iz suglasnih iskaza svjedokinje i tuženika sud je utvrdio da su djelatnici na šalteru potvrdili da su ispunili svoju obvezu i da nemaju drugih obveza. Vjerodostojnost iskaza svjedokinje ĆJ dodatno osnažuje navod da se sjeća da je predemetni šalter bio s desne strane.

18. Navode svjedokinje i tuženika u dijelu u kojem navode da su ugovor o kupoprodaji zaključili krajem 2002. (omaškom u pisanju u zapisniku navedeno 2022.) sud je dodatno utvrdio čitanjem ugovora o kupoprodaji zaključenog 30. prosinca 2002., a ovjerenog kod javnog bilježnika Željke Maroslavac u Zagrebu 31. prosinca 2002.

19. Tužitelj je prigovorio iskazu svjedokinje ĆJ i tuženika u dijelu u kojem su iskazi suprotni navodima tužitelja. Ističe da prema Općim uvjetima iz 1991. godine postoji više tipova ugovora koji se sklapaju s potrošačem stoga smatra da je tuženik trebao dokazati kakav ugovor je imao sklopljen s tužiteljem.

20. Suprotno navodima tužitelja, teret dokaza postojanja ugovornog odnosa i vrste zaključenog ugovora, ležao je na tužitelju.

21. S obzirom da je tuženik predmetnu nekretninu otuđio 2002. godine, imaju se primijeniti odredbe Općih uvjeta isporuke električne energije (Narodne novine, broj: 8/1991, u daljem tekstu - Opći uvjeti).

22. Odredbom članka 62. Općih uvjeta propisano je da potrošači kojima se električna energija isporučuje na temelju ugovora o pristupanju mogu otkazati ugovor u svako doba i to pisano uz otkazni rok od sedam dana ili usmeno uz otkazni rok od tri dana te da se usmeni otkaz može dati samo u određenim poslovnim prostorijama isporučitelja i u određeno radno vrijeme.

23. Tužitelj tijekom postupka ne tvrdi niti dokazuje da se u poslovnici tužitelja u [adresa] nije mogao usmeno otkazati ugovor, a također ne tvrdi niti dokazuje da ugovor koji su tuženik i tužitelj imali zaključen nije bio ugovor o pristupanju.

24. Slijedom navedenog, sud je iz provedenih dokaza utvrdio da su tuženik, svjedokinja ĆJ i FJ odmah nakon zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora, u siječnju 2003., otišli u poslovnicu tužitelja na adresi u [adresa] u [adresa] i djelatnicima tužitelja na šalteru otkazali ugovor s tuženika uz istodobno prijavljivanje ĆJ i FJ kao novih korisnika i vlasnika, a sve sukladno gore citiranoj odredbi članka 62. Općih uvjeta.

25. S obzirom da je tuženik na propisani način otkazao ugovor s tužiteljem i prijavio promjenu korisnika još 2003., isti nakon isteka otkaznog roka od tri dana više nije bio obveznik tužitelja za predmetnu nekretninu, pa je stoga sud prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika ocijenio osnovanim.

26. S obzirom da je tuženik još u prigovoru osporio pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, bio dužan dostaviti relevantnu dokumentaciju kojom dokazuje postojanje i vrstu ugovornog odnosa, a samim time i je li ugovor pravilno raskinut kao i da je obračun potrošnje ispravno izvršen.

27. Odredbom čl. 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

28. Slijedom navedenog, s obzirom je sud utvrdio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, kao i da tužitelj nije dokazao niti visinu tužbenog zahtjeva, sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti, a ujedno je i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.), a kako je navedeno u točki I izreke presude.

29. Slijedom navedenog, ostale prigovore i navode stranaka sud nije posebno obrazlagao.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, pa kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, valjalo je istom dosuditi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to jednokratnu nagradu za cijeli provostupanjski postupka u visini od 50 bodova (Tbr. 7/9 OT) što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 100,00 eura.

31. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe jer zahtjev nije određeno postavljen sukladno članku 164. stavku 2. ZPP-a. Tuženik nije potraživao zateznu kamatu na trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, slijedom čega mu ista nije dosuđena.

32. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

2. Pun. tuženiku