Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1695/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Čizmiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Halbenrain-Tieschen eGen iz Republike Austrije, 8492 Halbenrain, Halbenrain 125, OIB: 82853512793, zastupane po punomoćniku Tihomiru Zebecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Horvat i Zebec i Bajsić Bogović j. t. d. iz Varaždina, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-378/2020-43 od 25. travnja 2025. godine, dana 02. prosinca 2025. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-378/2020-43 od 25. travnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.493,14 eura.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica u ovom predmetu podnijela dana 26. siječnja 2017. godine tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratno iskoristivom kreditu broj 1-00.003.426 od 02. prosinca 2008. godine i ništetnosti Sporazuma o osiguranju tražbine od 10. prosinca 2008. godine, podredno utvrđenja da su navedeni pravni poslovi raskinuti.
6. Nadalje utvrđuje da se tužiteljica u podnesku od 31. ožujka 2022. godine odrekla tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, pa da su presudom tog suda na temelju odricanja poslovni broj P-378/2020-37 od 06. travnja 2022. godine u cijelosti odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljice, a da je tuženik tu odluku primio dana 15. travnja 2022. godine, te je podneskom od 25. travnja 2022. podnio zahtjev za naknadu troškova ovog postupka, dakle u roku propisanom odredbom članka 164. stavak 8. ZPP-a, kojem zahtjevu je tužiteljica prigovorila u podnesku od 01. lipnja 2022. godine, navodeći kako su stranke sklapanjem Sporazuma od 07. ožujka 2022. godine riješile predmetni spor nagodbom, slijedom čega bi svaka od njih morala snositi svoje troškove parničnog postupka.
7. Na temelju uvida u priloženi Sporazum o podmirenju kreditnog duga od 07. ožujka 2022. godine (u nastavku teksta: Sporazum), utvrđuje da je isti sklopljen između ovdje tužiteljice i LŠ kao dužnika, te ovdje tuženika kao banke, odnosno davatelja kredita, te da su tim Sporazumom ugovorne strane suglasno utvrdile ukupni kreditni dug u skladu s rješenjem o ovrsi koje je doneseno u predmetu tog suda poslovni broj Ovr-954/2017, te su se isti dug navedeni dužnici obvezali podmiriti tuženiku, kao i odreći se tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, nakon čega se tuženik obvezao povući prijedlog za ovrhu protiv dužnika LŠ u predmetu tog suda poslovni broj Ovr-21898/2015. Istim Sporazumom da su se ugovorne strane suglasile i da će se tuženik nakon uplate iznosa dijela dugovanja suglasiti s prijedlogom dužnika za odgodu ovrhe u predmetu tog suda poslovni broj Ovr-954/2017 na rok do 30. lipnja 2022. godine, te da će po knjiženju svih ugovorenih novčanih iznosa otpisati ostatak utvrđenog i priznatog kreditnog duga, obustaviti sve ovršne postupke i izdati brisovno očitovanje radi brisanja prava zaloga na nekretnini založenoj radi osiguranja povrata kredita, dok je, za slučaj da spomenuti dužnici ne ispune bilo koju svoju obvezu iz ovog Sporazuma, ugovoreno da tuženik može odmah nastaviti s ovrhom u predmetu tog suda poslovni broj Ovr-954/2017.
8. Prvostupanjski sud utvrđuje kako Sporazum ne sadrži niti jednu odredbu vezanu za pitanje naknade troškova postupka nastalih u ovom predmetu, pa tako niti odredbu prema kojoj bi svaka stranka snosila svoj trošak, te da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 159. stavak 1. ZPP-a, jer da parnica u ovom predmetu nije završena sudskom nagodbom, već presudom na temelju odricanja.
9. Stoga utvrđuje da je tužiteljica koja je zbog odricanja od tužbenog zahtjeva u cijelosti izgubila predmetnu parnicu dužna u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a naknaditi tuženiku troškove tog postupka, pa pozivom i na odredbu članka 155. ZPP-a, kao i na odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23), odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
10. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, niti tužiteljica makar indirektno ukazuje na postojanje neke druge bitne postupovne povrede.
11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanim zahtjev tuženika za naknadu troškova predmetnog postupka, sve to iz razloga koje kao jasne i pravno utemeljene prihvaća i ovaj sud, a na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tužiteljicu.
12. Naime, okolnost da je između tužiteljice NŠ i LŠ kao dužnika s jedne strane, te tuženika kao davatelja kredita s druge strane zaključen predmetni Sporazum, u kojem između stranaka tog Sporazuma nije regulirano pitanje naknade troškova ove parnice, ne znači da bi zbog toga svaka od stranaka trebala snositi troškove tog postupka, kako pogrešno smatra tužiteljica.
13. To stoga jer iz sadržaja Sporazuma ne proizlazi da je tuženik udovoljio zahtjevima tužiteljice koji su bili predmet ove parnice, pa da bi njezino odricanje od tužbenog zahtjeva bilo posljedica tog udovoljenja, već iz tog Sporazuma proizlazi da su ugovorne strane suglasno utvrdile ukupni kreditni dug u skladu s rješenjem o ovrsi koje je doneseno u predmetu tog suda poslovni broj Ovr-954/2017, te su se taj dug u iznosu od 82.000,00 eura navedeni dužnici obvezali podmiriti tuženiku najkasnije do 30. lipnja 2022. godine, pri čemu su se između ostalog obvezali odreći se tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, pa je u takvoj situaciji, a imajući u vidu da se tužiteljica i tuženik u Sporazumu nisu sporazumjeli o naknadi troškova predmetnog postupka, niti taj Sporazum ima značenje sudske nagodbe, zbog čega u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 159. stavak 1. ZPP-a, pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica izgubila predmetni spor činjenicom donošenja presude na temelju odricanja tog suda poslovni broj 16 P-378/2020-37 od 06. travnja 2022. godine (list 389-391 spisa), slijedom čega je primjenom odredbe članka 158. stavak 1. ZPP-a dužna naknaditi troškove ovog postupka tuženiku, u visini koju tužiteljica ne osporava.
14. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Rijeci, 02. prosinca 2025. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
