Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Kzd-73/2023.-38.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji za mladež Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničara Igora Đorđevića, u kaznenom predmetu protiv optužene ĆD, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. , 84/21. i 114/22. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 21. veljače 2023., poslovni broj KOz-DO-21/2023-1, nakon javne rasprave održane 28. ožujka 2024., 27. lipnja 2024., 28. lipnja 2024., 29. listopada 2024., 20. siječnja 2025., 1. travnja 2025., 8. srpnja 2025. i 10. rujna 2025., a održane i zaključene 26. studenog 2025. u prisutnosti više državnoodvjetničke savjetnice SD, te optužene ĆD i njezine braniteljice po zamjeničkoj punomoći Mirte Zorić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. Osijek, 2. prosinca 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optužena ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer Ć i S rođene HD, rođena **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, trgovkinja, nezaposlena, nalazi se na porodiljnom dopustu, neudana, majka troje maloljetne djece, sa završenom SSS, bez čina i odlikovanja, bez imovine, osuđivana, prekršajno nekažnjavana,

k r i v a  j e

što je:

u razdoblju od siječnja 2022. do srpnja 2024., kao majka djeteta ŠD, iako svjesna da svojim ponašanjem djetetu nanosi psihičku i emocionalnu bol te ugrožava njegov pravilan psihički i emocionalni razvoj, unatoč tome prilikom održavanja susreta s djetetom istome neprimjereno govorila o njegovom ocu, pa je tako govorila da je kreten i idiot, da će ga baciti u jezero kod Našica da ga pojedu somovi i da ga nitko ne nađe, da će ga ubiti iz pištolja, da će ga ugušiti i neka crkne, kojim svojim ponašanjem je dijete kroz dulje vremensko razdoblje izložila psihičkoj i emocionalnoj boli,

dakle, kao roditelj zlostavila dijete,

čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. optužena ĆD

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11. optuženoj ĆD

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

tako što se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđena neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optužena ĆD oslobađa se obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 21. veljače 2023., poslovni broj KOz-DO-21/2023-1, optužena je ĆD, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

1.2. Na raspravi održanoj 8. srpnja 2025. viša državnoodvjetnička savjetnica izmijenila je činjenični opis optužnice na način da u prvom redu činjeničnog opisa umjesto riječi "do danas" stoji "do srpnja 2024.".

2. Optužena ĆD očitovala se da se ne smatra krivom u odnosu na kazneno djelo za koje se tereti izmijenjenom optužnicom.

3. U dokaznom postupku na temelju članka 292. stavka 1. i 4. ZKP/08. u vezi članka 115. stavka 4. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.) reproducirana je snimka ispitivanja oštećenog djeteta ŠD, te je pročitan pripadajući zapisnik s dokaznog ročišta od 28. studenog 2022. Nadalje, ispitani su svjedoci ĆDZ, SDZ, ID, HD, MD, te ZD, time da su njihovi iskazi na raspravi od 8. srpnja 2025., koja je zbog proteka roka od tri mjeseca morala početi iznova, pročitani na temelju članka 431. stavka 1. točaka 6. i 7. ZKP/08. Nadalje, provedeno je kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećenog djeteta ŠD time da je pročitan pisani nalaz i mišljenje vještakinja prof. dr. sc. Katarine Dodig-Ćurković, dr. med. i dr. sc. Marine Perković Kovačević, dipl. psyh., te su imenovane vještakinje na raspravi neposredno ispitane. Nadalje, pročitana je dokumentacija Centra za socijalnu skrb Našice (sada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Našice; dalje u tekstu: HZSR Našice) Klasa: 555-06/21-03/24 od 12. srpnja 2021., medicinska dokumentacija Opće županijske bolnice Našice od 2. ožujka 2022. te 17. siječnja 2022. za dijete ŠD, izvještaj psihologa o obavljenom razgovoru s djetetom ŠD u HZSR Našice 21. lipnja 2022., izvješće Osnovne škole "Kralja Tomislava" za dijete ŠD od 27. travnja 2022., dopis Specijalističke pedijatrijske ordinacije Željke Kovač za dijete ŠD od 19. srpnja 2022., podnesak HZSR Našice od 17. siječnja 2025., sudska nagodba, od 18. veljače 2020., poslovni broj P Ob-118/19 sklopljena pred Općinskim sudom u Đakovu, te tužba podnesena 30. prosinca 2021. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu, te je optuženica ispitana.

4. Iznoseći obranu optužena ĆD navela je da se ne smatra krivom za ono za što ju se tereti budući da nije svom djetetu OD govorila ništa od onoga što se navodi u optužnici. U kritično vrijeme živjela je sa svojim bivšim suprugom ZD koji ju je uvijek vozio u Osijek kod njezine bake HD gdje su "preuzimali" OD. Naime, ona u to vrijeme nije imala vozačku. Vrijeme s OD uvijek je nastojala što kvalitetnije provesti s obzirom da je prema odluci suda u to vrijeme, a kao i danas, mogla viđati dijete samo svaki treći vikend od 9h ujutro do 19h navečer. Za to vrijeme dok je dijete s njom oni djetetovog oca ni ne spominju, jedino ga spomenu u kontekstu jer bi morali krenuti vratiti dijete. Napomenula je da u to malo sati što viđa dijete, dio vremena "ode" i na put, odnosno dolazeći u Osijek i odlazeći u [adresa]. Smatra da je djetetov otac ID nju kazneno prijavio isključivo iz razloga što je ona u to vrijeme, odnosno početkom 2022., pred sudom pokrenula postupak radi izmijene odluke o susretima i druženjima s djetetom, tako da sam tražila da OD može kod mene i prespavati. Tome se ID izričito protivio, te nije mogao podnijeti da dijete ostane spavati kod nje. Zbog tog svega smatra da je on nju prijavio kako bi ju diskreditirao pred sudom i postigao da odluka o susretima i druženju s djetetom bude neizmijenjena. Napominje da do današnjeg dana ta odluka i nije izmijenjena te ona i nadalje viđa dijete kako je to prvotno određeno. Smatra da i kad bih ponovo zatražila češće viđanje djeteta u dužem trajanju da bi nju ID ponovo prijavio. Dijete redovito viđa sukladno odluci suda, s tim da zbog djetetovih treninga zna propustiti neke termine. Što se tiče iskaza djeteta OD, smatra da je on pod sugestibilnim utjecajem svog oca, odnosno da je dijete morao iskazivati njoj na štetu.

5. Svjedok oštećeni dijete ŠD u iskazu je naveo kako ima deset godina te da mu se majka zove ĆD i ne zna kako se preziva. Živi u [adresa] sa tatom. Ide u četvrti razred osnovne škole i prolazi s odličnim uspjehom. S tatom se dobro slaže i on je dobar prema njemu. Kod mame mu je dosadno i mama se svađa sa polusestrom. Dosadno mu je kod mame jer mama ne provodi vrijeme s njim. Mama živi u [adresa] i viđa ju svaka tri tjedna subotom od 8 do 19 sati navečer. Devet godina je s tatom, a s mamom ne živi od svoje prve godine. Zadnji puta kada je bio kod mame pao je, pa ga je mama tri puta udarila rukom po leđima i govorila mu da je glupan i psovala. Osim tog događaja nije se loše ponašala prema njemu, no prema sestri je, na nju stalno viče. Mama ružno govori o njegovom ocu. Govori da crkne, da će ga ugušiti, da će ubiti iz pištolja i on je zbog toga tužan, plakao je i bojao se. Ružno govori za tatu skoro svaki puta kada dođe kod nje. Tata ga utješi i govori da će biti s njim i da se ne brine. Mama mu je prvi puta tako govorila kada je bio 6 ili 7 godina. Ljut je mamu jer ga je zadnji puta istukla. Tata ne priča ružno o mami.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je oštećeni ŠD sin optužene ĆD, te da ista dijete prema odluci suda viđa svaki treći vikend od 9 do 19 sati.

7. Osim gore navedenog, optužena ĆD u cijelosti je osporila činjenice koje joj se stavljaju na teret kao što je to opisano u činjeničnom opisu optužnice.

8. Svjedokinja ĆDZ u iskazu je navela da je socijalna radnica HZSR Našice, a od srpnja 2019. je radila na predmetu obiteljsko-pravne zaštite u obitelji ID i PD. Napominje da je trenutno PD u nadležnosti HZSR Županja, a prije toga je bila u nadležnosti HZSR Osijek i Virovitica. Naime, majka PD sklona je mijenjanju životnih partnera te mjesta stanovanja, a trenutno je i trudna te se nalazi u izvanbračnoj zajednici s novim partnerom. Brak između ID i PD razveden je u lipnju 2013. godine te je najprije zajedničko malodobno dijete OD (rođen **.**.2012.) povjeren majci na brigu i odgoj, no ubrzo nakon toga došlo je do izmjene sudske odluke te je dijete povjereno ocu ID i od tada otac živi s djetetom, a majka ima mogućnost viđanja djeteta. Jedno vrijeme kontakti majke i djeteta bili su pod nadzorom, no unazad godinu dana ti se kontakti odvijaju nesmetano, odnosno može reći da nije bilo pritužbi od strane majke na bilo kakve zapreke vezano uz ostvarivanje susreta i druženja. Majka je unazad pokrenula postupak izmjene odluke o ostvarivanju kontakata s djetetom, odnosno traži nešto češće kontakte. ID i PD imaju loše međusobne odnose, odnosno u konkretnom slučaju radi se o visoko konfliktnom među partnerskom odnosu uz učestale pritužbe. Majka prijavljuje neadekvatnu skrb oca prema djetetu OD što se njihovim izvidima nikada nije potvrdilo, te zbog navodnog držanja oružja, a o čemu smo izvijestili policijske službenike koji pretragom nisu ništa utvrdili. S druge strane otac ih je izvještavao o tome da bi mu se dijete tužilo da majka neprimjereno govori o njemu kao ocu te da je dijete izložila i fizičkom nasilju. Povodom prijave oca psiholog centra obavio je razgovor s djetetom OD koji je u razgovoru potvrdio da majka ružno govori o ocu, da zna vikati, psovati, zbog čega dijete ne voli odlaziti kod majke. Također u veljači su došli do saznanja da je majka udarila dijete, a da je o tome dijete iskazalo tek na ročištu 28. studenog 2022. godine. Iz razgovora s djetetom stječe se dojam da je dijete indiferentno o kontaktima s majkom. Također iz razgovora sa psihologom stekla je dojam da dijete nije sklono konfabulaciji te da nije izmanipulirano od strane oca. S djetetom se kontakt ostvaruj vrlo lako, dijete je vedrog i veselog raspoloženja. Prema obitelji trenutno nisu na snazi mjere obiteljsko-pravne zaštite ali je zbog onoga što je dijete iskazalo u nazočnosti psihologa o svemu obaviještena policija, odnosno državno odvjetništvo.

8.1. Imenovana svjedokinja dodala je da su se susreti i druženja ĆD (ranije PD) s djetetom OD jedno vrijeme odvijali pod nadzorom u prostorijama HZSR Našice, međutim ona se u ovom trenutku ne može sjetiti u kojem vremenskom razdoblju. To je bilo prije nego što je ona počela raditi na Odjelu obiteljsko-pravne zaštite. Ne može se sjetiti niti koliko dugo je trajalo ostvarivanje osobnih odnosa majke s djetetom pod nadzorom. Nije nikada bila prisutna kontaktima majke i djeteta koji su se odvijali pod nadzorom. Ne zna koji su točno djelatnici HZSR Našice bili prisutni susretima i druženjima, osim što zna da je psihologinja HZSR Našice koja je sada u mirovini – HDZ povremeno bila prisutna pri susretima. Povodom ovog postupka s djetetom OD razgovor je obavila psihologinja ŠDZ, koja je još uvijek zaposlena u HZSR Našice. Misli da je majka djeteta ĆD pokrenula postupak radi izmjena odluke o susretima i druženjima s djetetom početkom 2022. Došli su do saznanja da bi majka bila i fizički nasilna prema djetetu tijekom postupka koji se vodio radi izmjene načina ostvarivanja susreta i druženja s majkom. Navodno fizičko nasilje od strane majke spomenuo je na ročištu pred sudom otac djeteta ID koji je rekao da to nije mogao prijaviti ranije jer nije bilo uredovno radno vrijeme HZSR Našice. Koliko je njoj poznato dijete se ranije u razgovoru s psihologom nije žalilo na fizičko nasilje. Njoj nije poznato je li se dijete OD prije ove prijave oca žalilo nekome od djelatnika HZSR da bi majka bila fizički nasilna prema njemu, ali poznato joj je na posredan način, i to od psihologinje HZSR Našice ŠDZ, da se dijete žalilo da majka neprimjereno govori o ocu. Trenutno majka ĆD viđa dijete svake treće subote u mjesecu i to bez noćenja djeteta, s tim da majka i otac djeteta koliko je to njoj poznato uopće međusobno ne komuniciraju, te ih ukoliko treba doći do neke izmjene vezano za vrijeme susreta, mole da oni posredujemo u njihovoj komunikaciji. I majka i otac djeteta više su se puta putem e- mail-a obraćali u vezi teškoća glede primopredaje djeteta, odnosno ostvarivanja osobnih odnosa. Koliko joj je poznato osobni odnosi majke s djetetom se u posljednje dvije godine održavaju sukladno odluci suda.

9. Svjedokinja ŠDZ u iskazu je navela da se sjeća da je 21. lipnja 2022. obavila razgovor s djetetom ŠD, te je o istom sastavila izvještaj u kojem je opisala njezin razgovor s djetetom, kojeg je obavila nasamo. Ostaje u cijelosti kod svega što je navela u svom pisanom izvještaju (stranice 19 do 20 spisa), te dodaje da je dijete prilikom razgovora bilo opušteno, suradno, bio je otvoren te ona nije primijetila bilo kakve naznake da je djetetu razgovor s njom o navedenim okolnostima neugodan. Iako je to općenito teško zaključiti, može reći da nije stekla dojam da je djetetu OD od strane nekog trećeg sugerirano ono što bi trebao govoriti. Dijete je govorilo spontano, svojim rječnikom i opisivao događaje. Prije 21. lipnja 2022. nije obavljala nikakve razgovore s djetetom OD, a nakon ovog razgovora od **.**.2022. s OD je obavila još jedan razgovor i to 14. veljače 2023. Taj razgovor bio je zatražen od strane suda povodom zahtjeva majke za izmjenom odluke o susretima i druženju s djetetom, tako da je taj razgovor bio više baziran na to u kojem smjeru treba mijenjati odluku vezano za učestalost i trajanje druženja djeteta s majkom. U tom razgovoru OD je bio spomenuo jednu situaciju koja se dogodila kod majke, a nije specificirao kada se ta situacija dogodila, kad je opisao da je hvatao balon oko stola, potepao se i pao na majku, na što se ona bila naljutila na njega te ga je nekoliko puta udarila rukom po leđima. Prilikom govorenja o majci dijete nije bilo uznemireno, nije iskazivao strah od majke, niti je on pružao otpor odlascima kod majke. Bio je promjenjivog mišljenja vezano za to želi li vidjeti majku češće ili rjeđe, prvo je bio mišljenja da želi da ostane isto vezano za učestalost viđanja, a onda je želio da susreti budu rjeđi, pri čemu je kao razloge navodio da mu je kod majke dosadno, da bi ranije bio kod kuće i bavio se nekim drugim aktivnostima, nije kao razloge spominjao bilo kakvo nasilno postupanje majke. Rekao je da voli ići kod majke zato što tamo vidi svoju sestru. OD je u razgovorima navodio kako s majkom zajedničko vrijeme provode u majčinom stanu, da idu na bazen, da se voze romobilom. Dijete OD djelovao je indiferentno prema odlascima k majci. Ne zna kad je majka djeteta podnijela zahtjev za izmjenom odluke o susretima i druženjima s djetetom.

10. Svjedok ID u iskazu je naveo da se susreti i druženja njegovog sina OD s njegovom majkom ĆD već dugo vremena, pa tako i od siječnja 2022. pa nadalje, odvijaju sukladno odluci suda tako da dijete viđa majku svaku treću subotu u mjesecu i to tako da on dijete vozi u Osijek, a ĆD ga vraća u [adresa] u hotel. Što se tiče ovog rasporeda viđanja može reći da dijete i nije previše zainteresirano za odlazak kod majke, a to zna biti i problem iz razloga što se dijete (sada je star 12 godina), aktivno bavi karateom te čestu sudjeluje u turnirima koji se često odvijaju upravo u terminu kada treba ići kod majke. U tim situacijama, s obzirom da je on prekinuo svaku komunikaciju s ĆD jer je ona u komunikaciji s njim bila agresivna, on dogovara putem HZSR i Antonijine majke da li se susret može odviti u nekom drugom terminu. Njegov sin OD ima običaj njemu govoriti o svemu što mu se događa u životu i u školi, pa mu tako priča i o tome što je radio kad je bio kod majke. Zna mu govoriti da kod majke bude na mobitelu, da se igra s polusestrom, znao mu je govoriti da je bio prisutan svađama između polusestre i majke ĆD. Sjeća se i da mu je OD rekao nakon jednog druženja s majkom da ga je ona udarila, zna da je to bilo dva dana prije nego li ga je on trebao voditi na sud da iskazuje u svojstvu svjedoka, za koji poziv suda on uopće nije znao na koje okolnosti se odnosi. Nije znao zbog čega OD treba iskazivati na sudu. Nakon što je dao svoj iskaz na sudu OD je njemu rekao da je iskazao kako ga je majka udarila, on to onda nije prijavljivao policiji, smatrao je da je OD to izjavio pred nadležnim tijelom i da je to dovoljno. Njemu je OD nakon druženja s majkom konstantno govorio da ona ružno govori o njemu, ipak mora reći da se to u zadnja dva mjeseca dosta smanjilo. OD je rekao da ona zna reći da će ga ubiti, da neka crkne, da zašto još nije crkao i slično. Sjeća se da je prije otprilike tri mjeseca OD došao uznemiren od majke navodeći da je ona rekla da će ga prijaviti policiji jer da uznemirava nju i njezino tek rođeno dijete. On je OD smirivao, govoreći mu da ne vjeruje njoj na svaku riječ, da ona nema razloga da ga prijavi policiji. To je bio zadnji veći "incident" o kojem mi je OD govorio nakon viđanja s majkom. Što se tiče Ivanovog ponašanja, odnosno utjecaja riječi koje ĆD govori OD o njemu, kao primjer može navesti situaciju kad se OD u noći nakon što je boravio kod majke probudio i plakao je, rekao mu je "Tata, nemoj umrijeti", a on je tu shvatio da je to posljedica Antonijinih riječi koje ona OD za njega govori. Ovakvo Ivanovo ponašanje nakon dolazaka od majke bilo učestalo, pa čak bi rekao i svaki puta kad bi došao od majke OD bi mu rekao da njegova majka ĆD ružno govori o njemu, a to se prorijedilo otkada se ĆD udala u Cernu, misli da je to bilo negdje prošle ili pretprošle godine u svibnju. Nije izvijestio HZSR o tome da je majka djeteta dijete izložila fizičkom nasilju, a izvijestio je HZSR puno puta o tome da majka djetetu neprimjereno priča o njemu. On se HZSR obraćao kad bi se dogodio neki veći incident ili kad bi se puno toga nakupilo. Fizičko nasilje nije prijavio HZSR iz razloga jer je njemu za to fizičko nasilje OD rekao u subotu, a on je njega već u ponedjeljak vodio na sud da da iskaz i nakon tog iskazivanja mu je OD rekao da je na sudu rekao da ga je majka udarila, te on zbog toga nije smatrao da treba poduzimati neke daljnje radnje vezano uz to. Vezano za ovo fizičko nasilje bio je pozvan od strane HZSR da da izjavu zašto nije to prijavio, a tamo je rekao svoje razloge iste kao i ovdje na raspravi. Ne sjeća se koliko vremena je prošlo od kada mu je OD rekao za fizičko nasilje pa do trenutka kad je o tome govorio u HZSR. Nije OD vodio kod psihologa ili psihoterapeuta na razgovore, naime on je njega htio poštedjeti daljnjih razgovora s psiholozima budući da je već puno puta obavljao koje kakve razgovore s psiholozima u HZRS i na sudu. Na sudu je pokrenuo postupak kako bi se susreti i druženja ĆD s djetetom odvijali pod nadzorom u prostorijama HZSR Našice, kako bi se spriječila ova njezina postupanja. ĆD je prva pokrenula postupak za izmjenu sudske odluke vezano za susrete i druženja i u tom postupku on je putem odvjetnika postavio protuprijedlog u kojem je tražio da se susreti i druženja odvijaju pod nadzorom, a s tim prijedlogom se suglasio i HZRS. Nije neovisno od ovog protuprijedloga postavljenog u postupku kojeg je pokrenula ĆD pred sudom pokretao postupak radi viđanja djeteta s ĆD pod nadzorom, niti zabranu viđanja djeteta, smatra da to nije niti mogao učiniti dok ovaj postupak koji je ona pokrenula nije okončan. Policiji je ĆD prijavio za prijetnju, ali to je bilo prije 2022. i za to je ĆD bila osuđena, a od 2022. pa do danas nije ju prijavljivao policiji za prijetnje. Dijete OD i nadalje odlazi na susrete i druženje kod majke sukladno odluci suda. Ne zna kad je ĆD pokrenula pred sudom prijedlog za izmjenu odluke vezano za viđanje djeteta. Kad njemu OD kaže da ne bi išao kod majke, on djetetu kaže da mora ići jer je to sudska odluka. Dijete OD i on uopće ne pričaju o njegovoj majci ĆD.

11. Svjedokinja HD u iskazu je navela da je ĆD u inkriminiranom vremenu zajedno sa svojim sinom OD dolazila prilikom susreta i druženja s djetetom kod nje kući. Ona bi im napravila ručak, te bi boravili kod nje. U tim prigodama ona nije nikada primijetila da bi se ĆD na bilo koji način agresivno ili neprimjereno ponašala prema svom djetetu OD, niti je ikada primijetila da bi ĆD ružno govorila o djetetovom ocu ID. Koliko je ona vidjela, ĆD se prema djetetu uvijek ponašala kao svaka majka koja je željna svoga djeteta, a s obzirom da ga jako rijetko viđa. Dogovor je bio između ĆD i ID da ID svaki puta kada bi se ĆD trebala vidjeti s OD doveze dijete OD na njezinu adresu u Osijeku, Hrvatske Republike 19c. Tako viđanje djeteta funkcioniraju i danas. Ona bi s njima provodila vrijeme kod sebe kod kuće dok ne bi ručali, a poslije ručka ĆD najčešće odvede dijete negdje van, primjerice u zoološki, na promenadu ili na kupanje i sl. Ponekad bi i ona išla s ĆD i djetetom van i u tim prilikama ĆD se dobro ponašala prema djetetu. Ponekad je ĆD išla s djetetom i sama van. U to vrijeme, odnosno tijekom 2022., ĆD je bila udana za ZD, te je i on bio prisutan prilikom susreta ĆD s djetetom OD. On je svaki puta bio prisutan jer ĆD nije imala vozačku dozvolu te je on vozio ĆD. Dijete OD su natrag u [adresa] njegovom ocu ID vozili ĆD i ZD. Koliko je vidjela, ZD i ĆD su uvijek bili zajedno prisutni u prisutnosti djeteta OD. Nije nikada vidjela da bi ĆD bila fizički nasilna prema djetetu OD. Dijete joj je govorilo sve najbolje o njegovoj majci ĆD. Dijete je uvijek bilo sretno kad bi bilo kod nje s majkom. Tijekom 2022. godine ĆD je živjela s ZD u [adresa]. Susreti ĆD s djetetom su se odvijali na način da ID ostavlja dijete kod nje na njezinoj adresi zato što su se ĆD i ID tako dogovorili. Kad bi dijete eventualno bilo neposlušno, ĆD bi primjenjivala uobičajene odgojne metode, na lijep način bi rekla OD da ne bude zločest nego da bude dobar.

12. Svjedok MD u iskazu je naveo da ĆD poznaje već dosta dugo jer je ona radila kao konobarica u njihovom selu. Vjenčao se s ĆD **.**.2023., a počeli su se družiti negdje početkom 2023. Što se tiče Antonijinog odnosa prema njezinom djetetu OD, ĆD viđa dijete svaki treći vikend i to tako da preuzme dijete kod bake HD u [adresa], s tim da uglavnom on ide s njom preuzeti dijete. Borave malo u Osijeku pa potom odu kod njih u Veliku Cernu te ga potom odvezu nazad kod oca u [adresa]. ĆD se prema djetetu ponaša kao i svaka druga majka, nije primijetio da bi se na bilo koji način ponašala neprimjereno prema djetetu. Tijekom 2022. on se još nije družio s ĆD i njezinim djetetom, ĆD je tada bila u braku s ZD. Primopredaja djeteta vrši se kod bake u Osijeku jer su se tako ĆD i ID dogovorili pred sudom. Počeo se družiti s ĆD početkom 2023., u tom vremenu, kad je bio prisutan prilikom susreta ĆD s djetetom OD, nije primijetio da bi ĆD galamila na dijete, psovala ili na bilo koji drugi način se neprimjereno ponašala prema djetetu. Tijekom vremena koliko je s ĆD nije nikada čuo da bi ĆD djetetu OD spominjala ovu prijavu njegovog oca ili bilo kakav drugi sudski postupak ili da bi općenito govorila djetetu o njegovom ocu. I ĆD i on se trude što više iskoristiti vrijeme koje provode s OD. Susreti i druženja ĆD s djetetom uglavnom se odvijaju uredno po dogovoru, bilo je situacija kad je otac ID javio da ne može dijete doći zbog toga što ima natjecanje u karateu i slično, ali susreti su se uglavnom odvijali po dogovoru. On Ivanovog oca ID ne poznaje osobno, vidio ga je samo nekoliko puta. Koliko je njemu poznato, Ivanov otac ID nije zabranio OD da se viđa s majkom ĆD zbog njezinog navodnog neprimjerenog ponašanja. Kad je OD kod njih, on je uvijek veseo i dobro raspoložen, nije nikada tražio da ide ranije kući, a njemu se nikada nije žao na neko Antonijino ponašanje. Nije razgovarao s OD o tome da li bi on eventualno htio češće viđati majku, ali pretpostavlja da je OD ugodno kad je kod njih s obzirom uvijek želi doći. U situacijama kad ne može ići on s ĆD u [adresa], ĆD se sama doveze do Osijeka i preuzme dijete, vozački je položila početkom 2023.

13. Svjedok ZD u iskazu je naveo da je ĆD upoznao u studenom 2020., a nakon što je upoznao nju, upoznao je i njezinu djecu. ĆD i on nakon nekih mjesec i pol poznanstva počeli su živjeti zajedno, te su se i vjenčali u svibnju 2021. Njihov brak službeno je razveden u srpnju 2022., a ĆD i on prestali su živjeti zajedno u svibnju 2022. Dok su živjeli zajedno s ĆD je odlazio po dijete OD u [adresa], ĆD nije nikada imala loš odnos sa svojim djetetom OD, dijete je uvijek bilo lijepo dočekano, ĆD se nikad prema njemu nije loše odnosila niti je bila nasilna prema djetetu. Nije nikada čuo da bi ĆD djetetu OD išta loše govorila o njegovom ocu, budući da su imali jako malo vremena za provesti s djetetom, misli da je to bilo samo jednom u tri tjedna, koristili su maksimalno vrijeme za druženje, igrali bi se s djetetom, vodili ga na bazen, u zoološki vrt i slično. ĆD i on uvijek su zajedno išli u Osijek po OD, on ih vozio. Preuzimali su OD pred zgradom Antonijine bake, proveli bi dan s OD i onda bi ga navečer vozili u [adresa] u hotel kako je to bilo određeno odlukom suda. OD ih je puno puta pitao da li može prespavati kod njih, ali oni su mu objasnili da to ne može jer moraju postupati sukladno odluci suda, čim bi malo kasnili zbog gužve u prometu i slično, otac djeteta ID zvao je da pita gdje su. On je svaki puta bio prisutan cijelo vrijeme prilikom susreta i druženja djeteta s ĆD s obzirom da je on vozio, a to govori o razdoblju dok je bio s ĆD u braku i o razdoblju prije nego što su se vjenčali. Kako su preuzimali OD, Antonijina baka bi ih uvijek dočekala, znali su ručati kod bake svi zajedno i onda nakon ručka otići negdje s OD. Susretima je uglavnom bila prisutna i Ivanova polusestra H, koja bi kod njih tada prespavala. ĆD se uvijek prema djetetu ponašala savršeno, pod tim misli da se uvijek ponašala kao i svaka brižna majka, a dijete je bilo sretno u trenucima kada je boravilo s njima. Djetetov otac ID nije dozvoljavao da dijete prespava kod majke, iako su oni za to imali sve uvjete. Poznato mu je da je ĆD, s obzirom na želje OD da više boravi s njom, pokrenula postupak radi izmjene sudske odluke kako bi češće viđala dijete, u tom postupku zna da se otac djeteta ID protivio tome da ĆD češće viđa dijete. S djetetom OD on je imao jako dobar odnos, igrao se s djetetom i družio, dijete ga je u potpunosti prihvatilo, kao i on dijete. Koliko je on primijetio, OD nije imao nikakve negativne osjećaje prema majci, naprotiv s obzirom da je majku rijetko vidio, druženjima se veselio. Primijetio je da je OD znao biti uplašen i nesiguran kad bi ga vraćali kod tate, pretpostavlja da ga je tata ispitivao kako je bilo kod mame i slično. Dijete je takvo raspoloženje pokazivalo samo pred kraj dana, kad bi se već počeli vraćati prema ocu, dok je ostatak dana bio veseo i razigran. On trenutno ne održava nikakav odnos s ĆD i djetetom OD.

14. Sud je iskaz svjedoka oštećenog djeteta ŠD ocijenio u cijelosti vjerodostojnim. Naime, dijete je jasno i nedvosmisleno naveo da mu je majka gotovo svaki put kad bi ga vidjela govorila ružno o njegovom ocu, da je govorila da crkne, da će ga ugušiti, da će ubiti iz pištolja, a on (oštećenik) da je zbog toga tužan, plakao je i bojao se. Iskaz djeteta u bitnom je suglasan iskazu svjedoka ID – oca djeteta, s kojim dijete živi, koji je potvrdio da mu je dijete reklo kako mu optuženica ružno govori o njemu (o ocu), da je dijete zbog toga vrlo uznemireno i tjeskobno, te da se boji za oca. Također, svjedokinje djelatnice HZSR ĆDZ i ŠDZ, čije je iskaze sud također prihvatio vjerodostojnim jer su svjedokinje iskazivale o onome što su saznale u obavljaju svoje službe, potvrdile su da je dijete i tijekom razgovora sa psihologinjom HZSR naveo da mu majka govori ružno o ocu (između ostalog da je kreten, idiot, da će ga baciti u jezero kod [adresa] da ga pojedu somovi, da ga nitko ne nađe, te da se uvijek od majke vrati bolestan). Konačno, iskaz svjedoka oštećenog djeteta ŠD u skladu je i s rezultatima provedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, kojim je utvrđeno da je oštećeni dijete ŠD sposoban dati vjerodostojan iskaz, da nije sklon konfabulaciji, te da kod njega nije registriran sugestibilni utjecaj trećih osoba (oca ID) za lažno terećenje optuženice, a isto tako kojim je utvrđeno da su psihičke teškoće kod djeteta u najvećoj mjeri povezane s predmetnim događajima, no i općenito s narušenom obiteljskom dinamikom (uključujući dugotrajan roditeljski sukob, izostanak viđanja majke pune dvije godine, neredovito viđanje majke nakon tog razdoblja, nestabilnost u majčinom životu u vidu promjena mjesta stanovanja i partnera, posljedična sve veća vezanost i lojalnost prema ocu).

14.1. U odnosu na iskaze svjedoka obrane i to HD, MD i ZD sud je njihove iskaze prihvatio vjerodostojnim u dijelu u kojem su opisivali da se optužena MD na primjeren i majčinski način ophodila prema djetetu OD, u trenucima u kojima bi imenovani svjedoci bili prisutni druženjima između majke i djeteta. No, sud drži da imenovani svjedoci zasigurno nisu bili prisutni druženjima između optuženice i djeteta cijelo vrijeme, pa da bi bez rezervno mogli tvrditi da optuženica djetetu nikada nije govorila ružno o ocu ID. Njihovi iskazi u tom su dijelu u suprotnosti s iskazom oštećenog djeteta ŠD, svjedoka ID, svjedokinja djelatnica HZSR, te rezultatima provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, kao i materijalnoj dokumentaciji koja priliježe spisu, te sud drži da imenovani svjedoci time žele pogodovati optuženici, otklanjajući njezinu kaznenopravnu odgovornost.

15. Provedenim kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem oštećenog djeteta ŠD utvrđeno je da je oštećeni dijete ŠD sposoban dati vjerodostojan iskaz, da nije sklon konfabulaciji, te da kod njega nije registriran sugestibilni utjecaj trećih osoba (oca ID) za lažno terećenje optuženice.

15.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrijske struke prof. dr. sc. Katarine Dodig- Ćurković, dr. med proizlazi kako je maloljetni ŠD adolescent rane faze adolescencije, urednih intelektualnih i kognitivnih kapaciteta da može samostalno sudjelovati u predmetnom vještačenju. Iz podataka o ranom rastu, psihomotornom sazrijevanju i uvjetima ranog djetinjstva uočljivo je da je dječak odrastao u složenim uvjetima primarno vezano uz činjenicu da ga je u dobi od dvije godine majka vratila ocu, da je dinamika viđanja s majkom bila vrlo složena, neredovita i da je dječak često bio sklon nekim upalama grla, bronhitisima i smetnjama u jezičnom izričaju radi čega je bio aktivno uključen i u tretman po logopedu. Takvo rano odrastanje i rana separacija od majke, kao u toj dobi primarnog djetetovog skrbnika, zasigurno je utjecala i na njegovo kasnije funkcioniranje, jer je jasno da je dječak prije svega vrlo anksiozan, tjeskoban, emocionalno osjetljiv, povučeniji, a što nije sintono adolescentima u njegovoj dobi. Očito je da je složen odnos s majkom kod dječaka stvorio i određeni urođeni strah od napuštanja pa i gubitka drugog roditelja, u ovom slučaju oca, s kojim je nastavio dalje živjeti i koji mu je primarno osoba od povjerenja i osoba koja mu ulijeva neophodni osjećaj sigurnosti, a što je razvojno bitno za dijete. U spontanom iskazu ispitanik uredno i dalje ističe načine na koji ga je majka primarno emocionalno opterećivala i uznemiravala do nivoa da dječak je razvio izraženu anksioznost, zabrinutost pa i nekontrolirani strah da će se ocu nešto dogoditi ili da će mu majka nešto učiniti. Upravo se ističe činjenica da se ovdje radi o majci djeteta, dakle osobi koja bi djetetu trebala biti uz oca najbliža i najsigurnija osoba, a samim time je i težina na djetetovom emocionalnom razumijevanju i strahu da će majka učiniti nešto loše njegovom ocu, radi čega on često noću panično provjerava je li otac diše i je li živ. Radi se o snažnom obliku emocionalnog zlostavljanja djeteta koje je ionako premorbidno osjetljivije, povučenije, anksioznije, pa upravo u tom kontekstu njegov opis majčinih riječi, upornost kojom ih ponavlja i prateća emocionalna reakcija pri tome ukazuju na njegovu kapacitiranost da valjano o tome i iskazuje, pri tome ne pokazuje sklonost sugestibilnom utjecaju odnosno konfabulaciji, na način da dodaje određene riječi ili dijelove s ciljem da bi dodatno nas uvjerio u istinitost svog iskaza. Osim što je u stalnoj brizi za oca i očev život, također je emocionalno opterećen i činjenicom hoće li majčini postupci utjecati i na njega, može li ići na natjecanje, je li majka uzela njegovu osobnu iskaznicu, što značajno utječe i na njegovo svakodnevno ostalo funkcioniranje (škola, sport, vršnjaci). Isto tako dječak ima pozitivne emocije prema nekim drugim članovima majčine obitelji, npr. prema baki, koju voli, kod koje ide i kod koje se voli družiti sa sestrom, dakle, dječak se nije jednostrano isključivo polarizirao na stranu samo oca i njegove obitelji, nego i dalje održava odnose sa dijelovima majčine obitelji, a što je normalna psihološka potreba djeteta koje usprkos negativnim iskustvima sa jednim od roditelja, često u sebi pokušava održati jednu idealizirajuću formu onog roditelja koji ga ugrožava, pa u ovom kontekstu se može razumjeti i dječakova potreba da ide kod bake po mami i da tamo i dalje ima uredna viđanja sa bakom i polusestrom. Također, maloljetni OD jasno argumentira bez utjecaja oca ili vještaka, da sada majku ne voli i da ne želi ići kod nje, ali isto tako i jasno razumije da naglašava radi kojih razloga to ne želi i što očekuje da majka promijeni da bi se uvjeti promjene dinamike vidanja i promijenili. Tijekom samog ispitivanja ne pokazuje znakove neke ozbiljnije psihopatologije, neke ozbiljne duševne bolesti, ovisničkog ponašanja ili nekih naglašenih patoloških crta ličnosti u razvoju, nego primarno kao rezultat obiteljske dinamike, odnosa majke prema njemu i ocu, ističe se njegova anksioznost, nesigurnost, osjećaj straha, bespomoćnosti da zaštiti oca, slabije samopouzdanje, poteškoće sa snom, učestala buđenja noću i provjeravanje je li otac diše i je li živ, a što se jasno uklapa u sliku emocionalno zlostavljajućeg obrasca ponašanja i posljedice istoga na maloljetno dijete.

15.2. Zaključno, maloljetni ŠD je u skladu sa svojim intelektualnim i kognitivnim kapacitetima i stupnjem duševne razvijenosti sposoban valjano iskazivati, kod njega temeljem psihijatrijske obrade vještakinja nije našla znakove koji ukazuju na postojanje sklonost konfabulaciji ili sugestibilnosti drugih osoba na njegov iskaz. Dakle, kod njega nema znakova neke teže duševne bolesti ili značajnije psihopatologije koji bi utjecali na njegovu sposobnost davanja valjanog iskaza. Maloljetni OD je izložen nizu nepovoljnih i rizičnih traumatskih iskustva koje opisom i njegovim ponašanjem ukazuju na emocionalno zlostavljački obrazac ponašanja radi čega je ispitanik izrazito anksiozan, povremeno i do nivoa uznemirenosti, u stalnom strahu za oca i očev život, povučeniji je, slabijeg samopouzdanja, nesigurniji, teže stvara interpersonalne odnose, a navedeno je posljedica i predmetnog događaja ali i prolongiranih rizičnih i složenih obiteljskih odnosa i narušene obiteljske dinamike.

15.3. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještakinje psihologijske struke dr. sc. Marine Perković Kovačević, dipl. psyh., proizlazi da je maloljetni oštećeni ŠD na temelju svojih kognitivnih sposobnosti, crta ličnosti, komunikacijskih sposobnosti i trenutačnog psihičkog stanja sposoban valjano i istinito iskazivati o proživljenim događajima. On je adolescent prosječne inteligencije, koji je sposoban razumjeti uzročno posljedične veze. Analiza funkcije pamćenja maloljetnog oštećenika upućuje na uredne funkcije pamćenja, bez izraženih kvalitativnih smetnji pamćenja. Sposobnost reprodukcije upamćenog (aktivno prisjećanje) je iznadprosječna, kao i sposobnost prepoznavanja upamćenog. U okviru iznadprosječnih sposobnosti pamćenja nisu uočene smetnje odloženog i dugoročnog pamćenja. Od kvalitativnih poremećaja pamćenja nije uočena sklonost konfabuliranju, niti pojačana sugestibilnost. Formalno-strukturalna i sadržajna analiza izjave maloljetnog oštećenika pred vještacima sukladno kriterijima valjanosti pokazuje da je maloljetni oštećenik sposoban valjano izjavljivati o proživljenim događajima koji su predmet ovog sudskog postupka. Izjava je sadržajno koherentna, logična i jasna, nestrukturirana, s opisima mjesta, vremena, osoba i događaja, povezana je s vremenskim kontekstom, sadrži opise interakcija i razgovora između optuženice i maloljetnog oštećenika, navode o subjektivnom psihičkom stanju maloljetnog oštećenog i sadržajne elemente specifične za emocionalno i fizičko zlostavljajuće ponašanje prema djetetu. Analizom izjave Check listom za procjenu valjanosti izjave (SVA) ne nalaze se elementi moguće patološke motivacije za optuživanje, analiza konteksta otkrivanja mogućeg kaznenog djela ne ukazuje na hotimično, planirano optuživanje, a posebice za neistinito optuživanje, primjerenost emocionalne pratnje i sukladnost izjavljivanja ukazuje na to da je maloljetni oštećenik sposoban valjano izjavljivati o proživljenim događajima. Kod maloljetnog oštećenika se ne registrira duboka psihopatologija koja bi isključivala njegovu sposobnost davanja valjanog iskaza. Maloljetni oštećenik je primarno senzibilan adolescent koji ne pokazuje emocionalno i socijalno funkcioniranje sukladno dobi i vršnjačkoj skupini, već su prisutne teškoće u emocionalnoj stabilnosti, izražena anksioznost, pasivne strategije suočavanja i ograničeni kapaciteti za uspostavu sigurnih odnosa. Uočava se izražena situacijska tjeskoba s elementima psihičke traumatizacije, koji se očituju kroz izraženu tjeskobu, emocionalnu nesigurnost i labilnost, što ukazuje na teškoće u regulaciji emocija. Uočene su pasivne i izbjegavajuće strategije suočavanja sa stresom, uključujući potiskivanje i negaciju, što dodatno otežava emocionalnu prilagodbu. Dječak pokazuje sklonost davanju socijalno poželjnih odgovora i umanjivanju simptoma, što može ukazivati na prisutnost obrambenih mehanizama i disimulaciju. Naglašena je emocionalna vezanost za oca i strah od njegova gubitka, dok je odnos prema majci distanciran i emocionalno negativno obojen. Uočavaju se narušeni obrasci socijalnog povjerenja te teškoće u formiranju stabilnog identiteta. Psihičke teškoće su u najvećoj mjeri povezane s predmetnim događajima, no i općenito s narušenom obiteljskom dinamikom (uključujući dugotrajan roditeljski sukob, izostanak viđanja majke pune dvije godine, neredovito viđanje majke nakon tog razdoblja, nestabilnost u majčinom životu u vidu promjena mjesta stanovanja i partnera, posljedična sve veća vezanost i lojalnost prema ocu).

15.4. Zaključno, maloljetni oštećeni ŠD je na temelju svojih kognitivnih sposobnosti, crta ličnosti, komunikacijskih sposobnosti i trenutačnog psihičkog stanja sposoban valjano i istinito iskazivati o proživljenim događajima. Formalno-strukturalna i sadržajna analiza izjave maloljetnog oštećenika pred vještacima sukladno kriterijima valjanosti pokazuje da je maloljetni oštećenik sposoban valjano izjavljivati o proživljenim događajima koji su predmet ovog sudskog postupka. Kod maloljetnog oštećenika se ne registrira duboka psihopatologija koja bi isključivala njegovu sposobnost davanja valjanog iskaza. Maloljetni oštećenik pokazuje teškoće u emocionalnom i socijalnom funkcioniranju, izraženu anksioznost, emocionalnu nestabilnost, pasivne mehanizme suočavanja i ograničene kapacitete za uspostavu sigurnih odnosa, uz elemente psihičke traumatizacije i disimulacije. Uočene teškoće su u najvećoj mjeri povezane s predmetnim događajima, no i općenito s narušenom obiteljskom dinamikom.

15.5. Nalaze i mišljenja vještakinja psihijatrijske i psihologijske struke, na koje niti stranke nisu imale primjedbi, sud je prihvatio u cijelosti jer su dani jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njihova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

16. Iz dokumentacije HZSR Našice proizlazi kako je HZSR u razdoblju od 2012. do podnošenja optužnice postupao u obitelji ŠD kroz niz postupaka, kao i mjera iz područja obiteljsko-pravne zaštite. Tijekom 2019. utvrđeno je da se dijete ŠD normalno psihofizički razvoja, uredan je, u kontaktu komunikativan, vedrog raspoloženja. Pokazuje usvojenost dobro primjerenih vještina, pristojnog je vladanja i ophođenja, poučenost, razvijen rječnik. Otac ID protivi se prijedlogu majke za izmjenom sudske nagodbe u dijelu koji se odnosi na održavanje osobnih odnosa s djetetom jer smatra da majka dijete ustrajno emocionalno uznemirava svojim negativnim mišljenjem o ocu, a njezino vrijeme s djetetom nije sadržajno niti poticajno za dječaka.

17. Iz medicinske dokumentacija Opće županijske bolnice Našice od 2. ožujka 2022. te 17. siječnja 2022. za dijete ŠD, te dopisa Specijalističke pedijatrijske ordinacije RD za dijete ŠD od 19. srpnja 2022. proizlazi da je isti u dva navrata pregledan zbog povraćanja.

18. Iz izvještaja psihologa o obavljenom razgovoru s djetetom ŠD u HZSR Našice 21. lipnja 2022. proizlazi dijete je u cijelosti potvrdilo navode s dokaznog ročišta pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku, odnosno navelo je kako majku viđa svaku treću subotu, majka uvijek ružno govori o tati, odnosno govori da je kreten, idiot, da će ga baciti u jezero kod [adresa] da ga pojedu somovi, da ga nitko ne nađe, te da se uvijek od majke vrati bolestan.

19. Iz izvješća Osnovne škole "Kralja Tomislava" za dijete ŠD od 27. travnja 2022. proizlazi da je isti učenik koji redovito i aktivno sudjeluje u nastavi, u školi nema nikakvih problema, u školu da dovozi i odvozi otac, koji redovito dolazi na roditeljske sastanke, dok s majkom nije ostvaren kontakt.

20. Iz podneska HZSR Našice od 17. siječnja 2025. proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne služba u Našicama, od 27. ožujka 2017., poslovni broj: 58 P Ob-498/1624 određena privremena mjera u pogledu stanovanja i ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom ŠD na način da će majka ostavarivati osobne odnose s djetetom svaki drugi tjedan u HZSR Našice u trajanju od dva sata uz prethodnu najavu ocu ID i djelatnicima HZSR Našice. Mjera je bila na snazi do 18. veljače 2020. kad je u predmetu Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj 3. P Ob-1 18/19 postignuta sudska nagodba. U periodu između navedenih datuma kontakti su ostvarivani u prostorijama HZSR Našice pod nadzorom stručnih radnika. Među radnicima koji su bili prisutni na susretima u više navrata bila je prisutna i psihologica HZSR Našice IDZ, umirovljenica od 2023.

21. Iz sudske nagodbe, od 18. veljače 2020., poslovni broj P Ob-118/19 sklopljena pred Općinskim sudom u Đakovu proizlazi nesporna činjenica o tome načinu viđanja optuženice s djetetom ŠD. Nadalje, iz tužbe podnesene 30. prosinca 2021. proizlazi nesporna činjenica da je tog datuma optuženica podnijela tužbu radi izmjene sudske odluke o načinu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom ŠD.

22. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je optužena ĆD višestruko osuđivana i to zbog kaznenog djela prijetnje, kaznenog djela povrede djetetovih prava i kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja. Nadalje, iz izvatka iz prekršajne evidencije proizlazi da je optuženica prekršajno nekažnjavana.

23. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optužena ĆD počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. kako joj se to izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.

24. Da je tomu tako proizlazi iz vjerodostojnog iskaza svjedoka oštećenog djeteta ŠD, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, a koji je u skladu sa svim ostalim dokazima u postupku, izuzev dijela iskaza svjedoka HD, MD i ZD koje sud nije prihvatio (u kojem imenovani svjedoci tvrde da optuženica djetetu OD nikada nije ružno govorila o ocu).

25. Sud nije prihvatio obranu optuženice u dijelu u kojem je ista osporila da bi djetetu ružno govorila o njegovom ocu (da je kreten i idiot, da će ga baciti u jezero kod [adresa] da ga pojedu somovi i da ga nitko ne nađe, da će ga ubiti iz pištolja, da će ga ugušiti i neka crkne) jer je takva njezina obrana suprotna vjerodostojnom iskazu svjedoka oštećenog djeteta ŠD, kao i ostalim dokazima koji djetetov iskaz podupiru (iskazi svjedoka ID, iskazi djelatnica HZSR MDZ i ŠDZ, rezultatima provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, te materijalnoj dokumentaciji HZSR koja priliježe spisu).

25.1. Premda se optuženica tijekom postupka htjela prikazati kao savjesna i uzorna majka, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je ista sklona čestoj promjeni boravišta i ljubavnih partnera, da je minimalno uključena u život djeteta OD od njegove druge godine života, da je jedno vrijeme sukladno odluci suda smjela viđati dijete samo pod nadzorom, a da i danas dijete viđa samo svakog trećeg vikenda (što zasigurno ne bi bilo tako da je obiteljski sud utvrdio da ista ima odgovarajuće roditeljske kompetencije). Osim toga, iz kaznene evidencije za optuženicu proizlazi da je ista već ranije osuđivana i to zbog kaznenog djela prijetnje, te u dva navrata zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to kaznenog djela povrede djetetovih prava i kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja. Sud nije prihvatio tvrdnju optuženice "da ju je ID prijavio kako bi ju diskreditirao pred sudom i postigao da odluka o susretima i druženju s djetetom bude neizmijenjena". Naime, ukoliko se majka djeteta adekvatno ponaša prema djetetu, i ako dijete majku želi češće viđati (što je u prirodi svakog djeteta) sud ne vidi logičnog i životnog razloga zbog kojeg bi se otac djeteta (a za kojeg nadležna tijela niti u jednom trenutku nisu utvrdila da čini kakve propuste u roditeljskoj skrbi) protivio promjeni sudske odluke o dinamici viđanja djeteta, te zbog toga neosnovano prijavljivao optuženicu. Osim toga, kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem djeteta je utvrđeno da na istog nije vršen sugestibilni utjecaj od strane njegovog oca, dakle ne stoji tvrdnja optuženice "da je dijete OD morao iskazivati njoj na štetu". Zbog svega navedenog, sud drži obranu optuženice neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

26. Kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. čini onaj tko zlostavi dijete.

27. Optužena ĆD počinila je navedeno kazneno djelo tako što je u kritičnom razdoblju kao majka djeteta ŠD, iako svjesna da svojim ponašanjem djetetu nanosi psihičku i emocionalnu bol te ugrožava njegov pravilan psihički i emocionalni razvoj, unatoč tome prilikom održavanja susreta s djetetom istome neprimjereno govorila o njegovom ocu, pa je tako govorila da je kreten i idiot, da će ga baciti u jezero kod [adresa] da ga pojedu somovi i da ga nitko ne nađe, da će ga ubiti iz pištolja, da će ga ugušiti i neka crkne, kojim svojim ponašanjem je dijete kroz dulje vremensko razdoblje izložila psihičkoj i emocionalnoj boli.

28. Pri tom se ističe da je sud izmijenio činjenični opis djela tako da ga je uskladio s rezultatima dokaznog postupka. Tako su iz činjeničnog opisa ispuštene riječi "da će ga strpati u zatvor", zatim "da će ga se brzo riješiti, da će imati još sudova, da će dijete uzeti sebi", a umjesto navedenih riječi navedene su riječi "da će ga ugušiti i neka crkne". Naime, sud je sukladno iskazu djeteta ŠD, kao i njegovim izjavama pred psihologom HZSR ispustio one riječi koje dijete nije spominjalo, te su umjesto toga dodane upravo one riječi koje je dijete u iskazu navelo. Nadalje, iz činjeničnog opisa je ispušten rečenični niz "a dijete je prilikom povratka od nje često povraćalo te imalo proljeve". Naime, premda iz medicinske dokumentacije za oštećeno dijete, koja priliježe spisu, proizlazi da je dijete imalo probavnih smetnji, te je dijete prilikom razgovora s djelatnicom HZSR naveo da je "uvijek bolestan kad se vrati od mame", tijekom postupka nije na nedvojben način utvrđeno da bi probavne smetnje kod djeteta bile posljedica ponašanja optuženice prema djetetu (kao psihička reakcija na stres), te je zbog toga navedeno ispušteno iz činjeničnog opisa.

29. Optužena ĆD prilikom počinjenja kaznenog djela za koje se tereti postupala je s izravnom namjerom i to prvog stupnja (počinitelj je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njihovo ostvarenje – članak 28. stavak 2. KZ/11.) što proizlazi iz načina njezinog postupanja, odnosno činjenice da je djetetu ustrajno i kroz dulje vrijeme (od nekoliko godina) govorila toliko ružno o njegovom ocu, tako da je dijete bilo ustrašeno, uznemireno i zabrinuto za dobrobit svog oca. Optuženica je znala da time ugrožava pravilan psihički i emocionalni razvoj djeteta, imajući u vidu da je dijete izuzetno emocionalno vezano za svog oca s kojim živi i koji je ključna osoba tijekom njegovog odrastanja, no unatoč tome ustrajala je u svom neprimjerenom ponašanju, ne mareći za to kakav utjecaj njezine riječi i prijetnje smrću u odnosu na djetetovog oca, ostavljaju na dijete.

30. Ubrojivosti optuženice i njezina svijesti o protupravnosti tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

31. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

32. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optužena ĆD počinila kazneno djelo koje joj je izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret, te je za navedeno djelo i proglašena krivom.

33. Sukladno članku 47. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna za kazneno djelo za koje je optuženica proglašena krivom po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

33.1. Tako je sud od olakotnih okolnosti optuženici uzeo u obzir njezinu prekršajnu nekažnjavanost, te činjenicu da je majka još dvoje maloljetne djece.

33.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženici uzeo u obzir njezinu raniju osuđivanost i to između ostalog i zbog istovrsnih kaznenih djela, te njezinu upornost u počinjenju kaznenog djela, kojeg je činila kroz razdoblje od nekoliko godina.

34. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženice sud drži da će se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju postići osudom optuženice na kaznu koja je u okviru zakonom propisane kazne za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. (za navedeno kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina), pa je tako optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

35. Premda je optuženica već osuđivana, sud joj je primjenom članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko optuženica u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, držeći da optuženica ipak i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Naime, optuženica je stabilizirala svoj život (već neko vrijeme živi na istoj adresi i ima istog partnera, te još dvoje maloljetne djece), dijete ŠD redovito viđa, s tim da je otac djeteta ID naveo da je prestala s protupravnim ponašanjem kakvo joj se u ovom postupku stavlja na teret. Zbog navedenih razloga sud smatra da će optuženica u budućnosti uskladiti svoje ponašanje sa zakonom, te bi u ovom trenutku u vidu specijalne prevencije bilo kontraproduktivno optuženici izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, zbog koje bi optuženica izgubila kontakt sa svojom djecom, a isto tako njezino lišenje slobode bi uzrokovalo dodatan stres i za ovdje oštećeno dijete ŠD. Zbog svega navedenog, sud je odlučio optuženici izreći uvjetnu osudu, no s duljim rokom provjeravanja od četiri godine.

36. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optužena ĆD oslobođena je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. budući da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje, kao i uzdržavanje osoba koje je ona dužna uzdržavati (ista je nezaposlena i bez imovine).

37. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 2. prosinca 2025.

Sutkinja za mladež

Dunja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke i braniteljica mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj KOz-DO-21/2023

2. optužena ĆD

3. braniteljica optuženice Ivana Ostović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. Osijek