Poslovni broj: Povrv-759/2022-36
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Pavla Lončara 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg S. Radića 1, oib: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljak, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GR iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Silviju Skerlev, odvjetniku iz Zagreba, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 26. studenog 2025., koja je zaključena u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Andreja Bošnjak, 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o je
1.Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, poslovnog broja:
Ovrv-21201/2022 od 8. studenog 2022., te se odbija u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva od tuženika da mu plati 4.479,11eur sa zateznim kamatama koje teku:
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 18.02.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.02.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.03.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.04.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.05.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.06.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.07.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.08.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.09.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.10.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.11.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.12.2020.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.01.2021.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.02.2021.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.03.2021.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.04.2021.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.05.2021.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.06.2021.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.07.2021.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.08.2021.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.09.2021.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.10.2021.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.11.2021.,
• na iznos od 1.406,16 HRK / 186,63 EUR od 06.12.2021.
2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1.Tužitelj je protiv tuženika 18. listopada 2022. podnio prijedlog za ovrhu radi plaćanja iznosa od 4.479,11eur sa zateznim kamatama i troškovima postupka ovrhe, Javni bilježnik je 8. studenog 2022. pod poslovnim brojem: Ovrv-21201/2022 dozvolio predloženu ovrhu i donio rješenje o ovrsi na koje je tuženik izjavio prigovor, zbog čega je rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha, stavljeno izvan snage i ukinute su provedene radnje, te je predmet upućen na put ove parnice.
1a.Tuženik u svomu prigovoru protiv platnog naloga rješenja o ovrsi osporava osnovanost i visinu novčane tražbine tužitelja, prigovara aktivnoj legitimaciji i zastari.
2.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-738/2017 od 7. siječnja 2022., presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 785/2022 od 14. ožujka 2022., presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj:
Povrv-546/2022 od 26. veljače 2025. i u Zaključak tužitelja o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor od 26. travnja 2016. te je saslušao u svojstvu svjedoka MR.
3.Druge dokaze sud nije provodio, jer se nisu pokazali potrebnim za utvrđivanje činjenica važnih za odlučivanje i odlučnim za drukčiju ocjenu sveukupnog raspravnog materijala. Osim toga, izvođenje personalnih dokaza koje je predložio tužitelj produžilo bi i samo nepotrebno poskupilo ovaj postupak (svjedok CR je u više navrata opravdala svoj izostanak razlozima opravdane poslovne spriječenosti, ponavljajući da o predmetu spora nema relevantnih spoznaja, dok dolazak svjedoka AR nije mogao biti osiguran niti privođenjem putem službenika policije), a ne bi utjecalo na drukčiju odluku suda o stavljenom pravozaštitnom zahtjevu tužitelja.
4.Na temelju provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje), kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Višnje Antoš, poslovnog broja: Ovrv-21201/2022 od 8. studenog 2022. potrebno ukinuti u cijelosti, kako je to navedeno u izreci ove presude.
4a.Temeljem čl. 295. st. 1. ZPP-a glavna rasprava provedena je i zaključena u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
5.Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatom novčanoga iznosa od 4.479,11eur s pripadajućom zateznom kamatom koji se odnosi na dugovanje tuženika po osnovi bespravnog korištenja poslovnih prostorija u [adresa].
6.U konkretnom slučaju tužitelj tako tvrdi da je tuženik bio bespravni korisnik predmetnih poslovnih prostorija na adresi u [adresa], u utuženom periodu od siječnja 2020. do prosinca 2021. (list 20 i 209), pa stoga zahtijeva od njega naknadu za njihovo korištenje u tomu periodu. Tvrdi da je tuženik postao suvlasnik tih poslovnih prostorija tek 2022., i to nakon što je pravomoćno okončan postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P-738/2017 po njegovoj (tužiteljevoj) tužbi radi iseljenja tuženika iz tih poslovnih prostorija i podnesenoj protutužbi tuženika radi utvrđenja njegova prava suvlasništva u ¼ dijela na istim prostorijama, zbog čega da je u periodu prije toga bio bespravni korisnik i nepošteni posjednik predmetne nekretnine.
7.Uvidom u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-738/2017 od 7. siječnja 2022. i presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:
Pž-785/2022 od 14. ožujka 2022. utvrđeno je da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi iseljenja tuženika iz predmetnih poslovnih prostorija i plaćanja novčane naknade za njihovo korištenje, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-785/2022 od 14. ožujka 2022. preinačena nižestupanjska odluka u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika i utvrđeno da je tuženik suvlasnik predmetnih poslovnih prostorija u [adresa] - poslovnog prostora u prizemlju površine 92,00m2 i poslovnog prostora površine 130,00m2, u ¼ dijela.
7a.Iz obrazloženja potonje presude proizlazi da su se na strani tuženika već prije podnošenja tužbe ovdje tužitelja u tomu predmetu (9. ožujka 2012.) stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama temeljem instituta dosjelosti, dakle, ispunjavanjem pretpostavaka propisanih u čl. 21. i čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 92/94 i 36/95) i čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), što znači da je tuženik već u času podnošenja tužbe ovdje tužitelja radi njegovoga iseljenja bio kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina koje je posjedovao kao njihov suvlasnik u smislu čl. 42. st. 1. ZV-a.
8.Naime, pružanje deklaratorne pravne zaštite ograničava se tek na deklariranje postojanja sadržaja nekog pravnog odnosa, u konkretnom slučaju prava suvlasništva tuženika stečenog dosjedanjem predmetne stvari, pa je dakle tužitelj u krivu kada tvrdi da je tuženik to pravo stekao tek u času donošenja sudske odluke i upisom u zemljišnu knjigu, jer se deklaratorna pravna zaštita ne realizira u stvaranju novih pravnih odnosa, nego samo u deklariranju već postojećih.
9.Prema tome, posjed tuženika na predmetnim nekretninama je u času utuženja i tijekom utuženog perioda koji je prethodio utuženju bio pošten u smislu odredbe iz čl. 18. st. 3. ZV-a, te nije nikada postao nepošten u smislu čl. 18. st. 4. ZV-a, jer je u sporu o pravu na posjed vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod ranije već citiranim brojem P-738/2017 pravomoćno odlučeno da takvo pravo na posjed pripada tuženiku.
10.Uvidom, pak, u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv- 546/2022 od 26. veljače 2025. proizlazi da tuženik od 2012., dakle nakon što su se već ispunili uvjeti za njegovo stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, pa do 11. svibnja 2023., nije bio u (su)posjedu predmetnih nekretnina, o čemu je tužitelj u više navrata bio obaviješten.
10a.Da tuženik u navedenom periodu doista nije bio u (su)posjedu predmetnih nekretnina proizlazi i iz iskaza svjedoka MR saslušanog u ovoj parnici.
11.Tužitelj u ovom postupku ne tvrdi da je tražio od tuženika predaju predmetnih nekretnina u suposjed, dok iz netom spomenute presude proizlazi da je u taj suposjed tužitelj stupio 23. svibnja 2024., i to nakon što ga je ovdje svjedok MR pozvao da ga preuzme, što tužitelj niti ne spori.
12.Prema tome, bez obzira da li je tuženik u utuženom periodu 2000.-2001. bio u (su)posjedu predmetnih nekretnina, kao što tvrdi tužitelj, ili nije, kao što tvrdi tuženik i kao što proizlazi iz netom spomenute presude, tužitelj, po mišljenju ovoga suda, nema pravo na pravnu zaštitu koju u konkretnom sporu zahtijeva.
12a.Naime, ako je tuženik doista bio u (su)posjedu predmetnih nekretnina, onda tužitelju nije u smislu čl. 164. st. 1. ZV-a dužan platiti nikakvu naknadu zbog toga što ih je upotrebljavao, jer je bio njihov pošteni (su)posjednik, a ako, pak, tuženik nije bio u (su)posjedu tih nekretnina, onda ponovno nije dužan platiti takvu naknadu jer ih nije uopće (su)posjedovao u smislu čl. 10. st. 1. i 6. ZV-a.
13.Valjalo je stoga, uz primjenu čl. 451. st. 3. ZPP-a, presuditi kao u točki 1. izreke.
14.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.
15.Obzirom da tuženik nije izgubio ovu parnicu, nema uvjeta da mu se naloži da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, pa je stoga zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan, te riješiti kao u točki 2. izreke presude.
16.Slijedom navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zaprešiću 2. prosinca 2025.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig,
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovog Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu od 91,58eur,
2. Tuženiku, po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi na prigovor od 45,79eur,
