REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1063/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 , kojeg zastupa punomoćnik Anita Sušac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika: 1) LOVAČKO DRUŠTVO „FAZAN“ TOPOLJE, Topolje, Braće Radić 41, OIB: 10032893022, kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, 2) LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ SISAK, Topolovac, Prognaničko naselje Šašna Greda 231/a, OIB: 81502277481, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Kartelo, odvjetnik u Zagrebu i 3) LOVAČKA UDRUGA „JELEN“ SAMOBOR, Samobor, Vinka Žganca 7, OIB: 70065926908, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.054,35 EUR, zaključio je glavnu raspravu 3. studenoga 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika Anite Sušac, prvotuženikovog punomoćnika CŠ, trećetuženikovog punomoćnika Ivice Ureka, a odsutnosti uredno pozvanog drugotuženika te donio i objavio presudu 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „FAZAN“ TOPOLJE, Topolje, Braće Radić 41, OIB: 10032893022 isplatiti tužitelju iznos od 2.054,35 EUR sa zateznim kamatama od 20. listopada 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od prvotuženika LOVAČKO DRUŠTVO „FAZAN“ TOPOLJE, Topolje, Braće Radić 41, OIB: 10032893022 isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.054,35 EUR za 19. listopada 2017. i tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od drugotuženika LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ SISAK, Topolovac, Prognaničko naselje Šašna Greda 231/a, OIB: 81502277481 i trećetuženika LOVAČKA UDRUGA „JELEN“ SAMOBOR, Samobor, Vinka Žganca 7, OIB: 70065926908 solidarnu isplatu iznosa od 2.054,35 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 19. listopada 2017. do isplate, kao neosnovani.

III. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „FAZAN“ TOPOLJE, Topolje, Braće Radić 41, OIB: 10032893022 naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 3.425,51 EUR sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 625,02 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 2. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ SISAK, Topolovac, Prognaničko naselje Šašna Greda 231/a, OIB: 81502277481 troškove u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev drugotuženika LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ SISAK, Topolovac, Prognaničko naselje Šašna Greda 231/a, OIB: 81502277481 za naknadu troškova u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 2. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

VII. Nalaže se tužitelju naknaditi trećetuženiku LOVAČKA UDRUGA „JELEN“ SAMOBOR, Samobor, Vinka Žganca 7, OIB: 70065926908 troškove u iznosu od 2.625,00 EUR sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev trećetuženika LOVAČKA UDRUGA „JELEN“ SAMOBOR, Samobor, Vinka Žganca 7, OIB: 70065926908, za naknadu troškova u iznosu od 1.066,36 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 2. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi solidarne isplate iznosa od 2.054,35 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U tužbi u bitnome navodi kako se 24. rujna 2017. oko 19:44 sata dogodila prometna nezgoda s imovinskom štetom u Sisku na NC-17, 150 m od D-36 u smjeru mjesta Veliko Svinjičko, da je tom prilikom osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] upravljao ZŠ kada je na prednji dio spomenutog vozila naletjela divlja svinja, da je tužitelj od Lovačkog saveza Sisačko-moslavačke županije zatražio podatke o tome koje lovačko društvo je u zakupu lovišta na mjestu nastanka prometne nezgode, te je Savez odgovorio: „Vezano uz Vaše traženje podatka glede granice lovišta koja ide NC-17, izvješćujem Vas da navedena cesta djelomično čini granicu između slijedećih lovišta: III/3 – BREZOVICA u zakupu LD „Fazan“ Topolje, III/31 – ŠAŠNA GREDA u zakupu LD „Jelen“ Sisak i III/10 – GUŠĆE u zakupu LD „Jelen“ Samobor.“, te da slijedom navedenoga proizlazi da su tuženici u zakupu zemljišta uz NC-17, te je nesumnjivo da je iz jednog od lovišta divlja svinja istrčala na prometnicu. Nadalje navodi da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] imalo kod tužitelja sklopljenu policu kasko osiguranja broj 831272113, pa su tužitelj i oštećenik sklopili Sporazum o izvansudskoj nagodbi temeljem kojega je, 19. listopada 2017., tužitelj isplatio iznos od 15.478,49 kn na ime nastale imovinske štete na vozilu na račun društva koje je izvršilo popravak vozila. S obzirom na to da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar to se odgovornost tuženika prosuđuje po kriteriju objektivne odgovornosti. Vozač vozila osiguranog kod tužitelja predmetne zgode upravljao je vozilom primjerenom brzinom, a alkotestiranje je pokazalo da nije bio pod utjecajem alkohola te protiv njega nije pokrenut niti prekršajni postupak. Iz navedenoga proizlazi da odgovornost za nastalu nezgodu snose tuženici te je tužitelj isplatom navedene štete stekao pravo regresa od tuženika temeljem članka 963. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik LOVAČKO DRUŠTVO „FAZAN“ TOPOLJE (dalje: prvotuženik) je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije u bitnome navodeći kako se lovište kojim upravlja prvotuženik nalazi s desne strane ceste, promatrano u smjeru Siska, dok se u konkretnom slučaju predmetna prometna nezgoda dogodila s lijeve strane ceste i to na udaljenosti od 150 m od državne ceste na nerazvrstanoj cesti, dakle na području koje nikako nije pod upravom prvotuženika, niti ono, slijedom iznesenog, može biti odgovorno za način kojim predmetnim lovištem upravljaju drugi lovoovlaštenici. Činjenica da je u Potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko- Moslavačke, Postaje prometne policije Sisak od 4. listopada 2017., broj: 511-10-16- 27-336/17/SR, koju su sačinili policijski službenici pogrešno navedeno da je divljač, tj. divlja svinja, došla iz lovišta prvotuženika potpuno je irelevantna za utvrđivanje odgovornosti za štetu u predmetnom slučaju i to stoga što policijski službenici nemaju saznanja o stvarnim granicama lovišta i lovoovlaštenicima, pa se njihovi navodi iz predmetne Potvrde ne mogu uzimati kao relevantni. Sukladno odredbi članka 101. stavka 1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13,148/13, 92/14), nerazvrstane ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Nadalje, člankom 3. stavkom 1., točkom 6. i 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, dalje: ZKG) određeno je da su komunalne djelatnosti u smislu navedenog zakona održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta. Slijedom iznesenog, za predmetni štetni događaj odgovorna je isključivo jedinica lokalne samouprave i to stoga što ona gospodari nerazvrstanom cestom. Promašena pasivna legitimacija vidljiva je i iz činjenice da živa divljač koja slobodno obitava u državnom otvorenom lovištu nije vlasništvo lovozakupnika odnosno lovišta. Pravo lova, čiji je prvotuženik ovlaštenik, nikako ne može predstavljati opasnu djelatnost budući da ono obuhvaća radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova. Zbog toga se na eventualnu odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj ne mogu primijeniti odredbe iz članka 1064. Zakona o obveznim odnosima. Kako je prvotuženik nesporno dokazao da divljač ne predstavlja opasnu stvar, kao i da prvotuženik nije njezin vlasnik te da pravo lova ne predstavlja opasnu djelatnost, razvidno je da u konkretnom slučaju nema apsolutno nikakve odgovornosti prvotuženika za predmetni štetni događaj. Prvotuženik bi nesumnjivo trebao biti oslobođen odgovornosti budući da je do štete došlo radnjom, odnosno postupanjem tužitelja, kao i nepostupanjem jedinice lokalne samouprave koja gospodari predmetnom nerazvrstanom cestom. Istaknuo je prigovor odgovornosti tužitelja za predmetni štetni događaj jer očigledno način vožnje, odnosno brzinu vožnje nije prilagodio uvjetima na cesti što jasno proizlazi iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko-Moslavačke, Postaje prometne policije Sisak, od dana 04.10.2017., broj: 511-10-16-27-336/17/SR te opsega oštećenja navodno nastalog povodom predmetnog štetnog događaja. Iz navedene Potvrde vidljivo je da se predmetni štetni događaj dogodio 24. rujna 2017. oko 19:44 sati, dakle u vrijeme noći, što je tužitelj morao uzeti u obzir i prilagoditi svoju brzinu uvjetima na cesti, što je očigledno propustio učiniti. Vozač je sukladno članku 51. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17) bio dužan prilagoditi brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Vozač je tim više bio obvezan prilagoditi brzinu kretanja stanju ceste i uvjetima i to posebno imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o nerazvrstanoj cesti koja nije prilagođena prometovanju motornih vozila. Nadalje, iz računa od 17. listopada 2017., broj RO-205/1/1, proizlazi da je na vozilu koje je sudjelovalo u predmetnom štetnom događaju nastala znatna materijalna šteta (na predmetnom računu iskazano je čak 16 stavki koje se odnose na dijelove koje je bilo potrebno zamijeniti!). Iz navedenog očigledno proizlazi da se osiguranik tužitelja kretao neprilagođenom brzinom i da je propustio prilagoditi svoju brzinu uvjetima na cesti, što je za posljedicu imalo nastanak štetnog događaja. Naime, sama činjenica da vozač nije bio pod utjecajem alkohola ne oslobađa vozača od odgovornosti za nastanak štetnog događaja, budući da iz dokumentacije dostavljene od strane tužitelja uopće nije vidljivo da se vozač kretao dopuštenom brzinom, što tužitelj navodi u tužbi. Razvidno je da se vozač kretao većom brzinom nego što je to dopušteno na predmetnoj cesti, odnosno da je znatno prekoračio maksimalnu dopuštenu brzinu te brzinu nije prilagodio uvjetima vožnje po noći, jer da je vozio u okvirima dopuštene brzine te sukladno uvjetima na cesti u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, na vrijeme bi mogao usporiti, preusmjeriti vozilo i izbjeći sudar s divljači, te na vozilu ne bi mogla nastati šteta u opsegu u kojem je navodno nastala, a koja je, prema navodima tužitelja, posljedica predmetnog štetnog događaja. Osim što u tužbi nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, tužitelj nije dokazao niti njegovu visinu budući da se iz tužbe, kao niti iz dostavljene dokumentacije ne može zaključiti koja oštećenja su nastala prije štetnog događaja, a koja su posljedica navodnog predmetnog štetnog događaja. U svakom slučaju, prvotuženik osporava potraživanje tužitelja koje je utemeljeno na računu dostavljenom u tužbi te osporava svaki obračun štete na koji se tužitelj poziva. Prvotuženik nadalje navodi da tužitelj ničime nije dokazao da bi predmetna divlja životinja došla upravo iz lovišta prvotuženika, nego samo paušalno navodi da je prvotuženik zakupnik lovišta koje se nalazi u blizini, što samo po sebi ne može biti temelj dokazivanja pasivne legitimacije prvotuženika niti osnovanosti tužbenog zahtjeva. Štoviše, nejasno je temeljem čega je uopće utvrđeno da je tužitelj vozilom udario u divlju svinju, jer iz dokumentacije priložene tužbi ne proizlazi da je divlja svinja nađena. Također je nejasno postoje li na samom vozilu kakve naznake ili ostaci divlje svinje, primjerice dlake, što je redovito slučaj pri udaru vozilom u divlju životinju.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ (dalje: drugotuženik) je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer se štetni događaj nije dogodio u području kojim gospodari drugotuženik, već na području koje je u zakupu prvotuženika radi čega drugotuženik ne može biti odgovoran za nastalu štetu Nadalje je naveo kako je navedeno je vidljivo iz karte Državnog lovišta kojim gospodari drugotuženik, na kojem je predstavnik drugotuženika znakom "x" ucrtao mjesto gdje je došlo do naleta osiguranika tužitelja na divljač, koje mjesto se nalazi udaljeno najmanje 1 (jedan) kilometar od granice lovišta drugotuženika i nalazi se u područje kojim gospodari prvotuženik. Prigovorio je dijelu tužbe da bi osiguranik tužitelja u trenutku štetnog događaja vozio primjerenom brzinom radi čega je zbog navedene okolnosti doprinio nastanku štete.

4. U odgovoru na tužbu trećetuženik LOVAČKA UDRUGA „JELEN“ SAMOBOR (dalje: trećetuženik) je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije te je osporio i odgovornost za nastalu štetu. Istaknuo je prigovor isključive odgovornosti vozača vozila osiguranog kod tužitelja jer je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakova izričitih naredbi, brzinom većom od dopuštene. Osporio je tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu jer nema uporišta u zakonskim propisima pozivajući se na odredbe članka 80. Zakona o lovstvu koje citira. S tim u svezi je naveo kako je tužitelj prvenstveno dužan dokazati koji od tuženika je lovoovlaštenik koji je nadležan za područje (lovište) na kojem je nastala šteta na vozilu.

5. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu, te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženici kod navoda iz odgovora na tužbu.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje: MUP) od 4. listopada 2017. (str. 4. spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 5. spisa), dopisa Lovačkog saveza od 22. srpnja 2019. (iza str. 5. spisa), prijave i zahtjeva za naknadu štete (str. 6. – 7. spisa), police kasko osiguranja broj 831272113 (str. 8. spisa), Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (iza str. 8. – 14. spisa), računa i izvoda (str. 15. spisa), potvrde o izvršenom plaćanju (str. 16. spisa), Sporazuma o izvansudskoj nagodbi (iza str. 16. spisa), preslika fotografija (str. 17. spisa), preslike prometne dozvole (str. 18. spisa), izvida štete i dopunskog izvida štete (str. 19. spisa), računa broj RO-205/1/1 od 17. listopada 2017. (str. 20. spisa), dopisa od 3. studenoga 2017. i 28. studenoga 2017. (iza str. 20. i str. 21. spisa), preslike karte Državnog lovišta (str. 31. spisa), dopisa Ministarstva poljoprivrede od 14. ožujka 2014. (str. 36. spisa). Odluke Ministarstva poljoprivrede od 15. listopada 2015. (str. 41. – 42. i 64. – 65. spisa), Odluke Ministarstva poljoprivrede od 8. rujna 2006. (str. 60. – 61. i 147. – 148. spisa), Odluke Ministarstva poljoprivrede od 24. srpnja 2006. (str. 62. – 63. spisa), službene zabilješke (str. 91. spisa), zapisnika o očevidu (str. 92. – 95. spisa), dopisa Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 26. srpnja 2024. i 6. kolovoza 2024. s prilozima (str. 135. – 148. spisa), ispisa s web stranica koji se odnose na detalje lovišta i ugovora te karte (str. 157. – 168. spisa), dopisa Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 22. listopada 2024. s prilozima (str. 181. – 184. spisa), dopisa Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 21. veljače 2025. (str. 196. spisa).

Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Ivana i OŠ.

Izveden je dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim u odnosu na prvotuženika, osim u dijelu zateznih kamata. Sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim u odnosu na drugotuženika i trećetuženika.

8. Predmet spora je regresni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 2.054,35 EUR koji je, 19. listopada 2017., tužitelj isplatio po osnovi naknade štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 24. rujna 2017. oko 19:44 sata u Sisku na NC-17, 150 m od D-36 u smjeru mjesta Veliko Svinjičko, na način da je navedeno vozilo, kojim je upravljao ZŠ, naletjelo na divlju svinju.

9. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. toga članka (članak 461.a stavak 6. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 7. ZPP).

10. U parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP -a).

11. Nisu sporne činjenice da se 24. rujna 2017. oko 19:44 sata u Sisku na NC-17, 150 m od D-36 u smjeru mjesta Veliko Svinjičko, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je u tom trenutku kao vozač upravljao ZŠ, koji je u ovom postupku saslušan u svojstvu svjedoka, a te činjenice proizlaze i iz potvrde MUP-a od 4. listopada 2017. (str. 4. spisa), službene zabilješke (str. 91. spisa) i zapisnika o očevidu (str. 92. – 95. spisa).

Nije sporna činjenica da je u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće navedeno vozilo bilo uredno osigurano kod tužitelja ugovorom o osiguranju automobilskog kaska za koji je izdana polica kasko osiguranja broj 831272113, a ta činjenica proizlazi i iz navedene police (str. 8. spisa).

Nije sporna činjenica da je 19. listopada 2017. tužitelj isplatio iznos od 2.054,35 EUR po osnovi naknade imovinske štete nastale na predmetnom vozilu.

12. Sporna je činjenica koja životinja je u konkretnom slučaju uzrokovala predmetni štetni događaj. Sporne su pasivna legitimacija, odgovornost za štetu i visina štete.

13. Uvidom u potvrdu MUP-a od 4. listopada 2017. (str. 4. spisa) utvrđeno je kako je 24. rujna 2017., oko 19,44 sati, u Sisku, NC-17, 150 m od D-36 u smjeru mjesta Veliko svinjičko, došlo do naleta osobnog automobila u divlju svinju, prilikom kojeg je nastala šteta na vozilu. Navedena odlučna činjenica da se u konkretnom slučaju radilo o naletu vozila tužiteljevog osiguranika na divljač – divlju svinju proizlazi i iz iskaza svjedoka ZŠ. Naime, na temelju iskaza svjedoka ZŠ, kojeg je sud u cijelosti prihvatio jer je dan jasno, bez proturječnosti i u skladu s ispravama u spisu, je utvrđeno kako je divlja svinja udarila u auto i kako se radilo o odrasloj jedinki, a ne o mladuncu, s time da je bilo više divljih svinji, ali je jedna udarila u auto. Nadalje je utvrđeno kako je vozio tim putom i svinje su se s jednog nasipa iz visoke trave spuštale preko ceste na drugu stranu ceste prema kanalu na drugoj strani ceste, kako je vidio divlju svinju koja mu je udarila auto jer je pala u kanal i nakon toga pobjegla za ostalim divljim svinjama te kako se na tom području ne uzgajaju domaće svinje već postoje isključivo divlje svinje.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da je, suprotno prvotuženikovoj tvrdnji, do predmetne prometne nesreće došlo naletom na divlju svinju koja, u skladu s odredbama članka 9.a) Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredaba članka 101. i 106. ZL-a, predstavlja krupnu divljač, dok prvotuženik nije dokazao suprotno. Uzevši u obzir navedeno sud je u ovom sporu male vrijednosti odbio tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje vještačenja izuzetih životinjskih dlaka po vještaku veterinarske struke jer izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučne činjenice o kojoj životinji se u konkretnom slučaju radi jer je tu odlučnu činjenicu bilo moguće utvrditi na temelju isprava i iskaza svjedoka.

14. Uvidom u dopis Lovačkog saveza od 22. srpnja 2019. (iza str. 5. spisa), koji je upućen tužitelju, utvrđeno je kako vezano uz traženje podatka glede granice lovišta koja ide NC-17, Lovački savez izvješće tužitelja kako navedena cesta djelomično čini granicu između slijedećih lovišta: III/3 – BREZOVICA u zakupu LD „Fazan“ Topolje, III/31 – ŠAŠNA GREDA u zakupu LD „Jelen“ Sisak i III/10 – GUŠĆE u zakupu LD „Jelen“ Samobor.“

15. Uvidom u potvrdu MUP-a od 4. listopada 2017. (str. 4. spisa), službenu zabilješku (str. 91. spisa) i zapisnik o očevidu (str. 92. – 95. spisa) utvrđeno je kako je životinja istrčala na kolnik nerazvrstane ceste NC-17 iz državnog lovišta III/3 „Brezovica“ u zakupu Lovačkog društva „Fazan Topolje.

16. Na temelju iskaza svjedoka ZŠ, kojeg je sud u cijelosti prihvatio jer je dan jasno, bez proturječnosti i u skladu s ispravama u spisu, je utvrđeno kako se kretao iz Velikog Svinjičkog prema Brezovici, prema glavnoj cesti, i to makadamskim putem dugim oko 5-6 km od sela do glavne ceste Brezovica, kako su se životinje kretale s desna na lijevo iz smjera nasipa na cestu prema kanalu koji se nalazi na drugoj strani, a svinje su se spuštale niz nasip, te kako je divlja svija udarila njegov automobil s desne strane u prednji branik.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića jer su dani jasno, potpuno, bez kontradiktornosti i u skladu s pravilima struke, dok je na sva pitanja vještak jasno i argumentirano usmeno odgovorio na ročištu održanom 3. studenoga 2025.

18. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka je utvrđeno da je do nezgode došlo na makadamskom kolniku NC-17 koja se gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja VOLKSWAGEN GOLF registarske oznake [registarska oznaka]▫741-GP pruža od naselja Veliko Svinjičko prema državnoj cesti DC-36 (dionica Sisak-Popovača), da se mjesto naleta na jednu divlju svinju koja je unutar krda pretrčavala kolnik vozaču gledano od desna u lijevo nalazilo na 150 metara prije spoja s državnom cestom te da je vozilo osiguranika tužitelja čeonim sasvim desnim dijelom udarilo u životinju.

19. Uzevši u obzir smjer kretanja vozila tužiteljevog osiguranika, i to iz smjera Velikog svinjičkog prema Brezovici, kao i činjenicu da su se životinje kretale s desne na lijevu strane i da je divlja svinja udarila predmetno vozilo s desne strane, sud je uvidom u kartu lovišta (str. 136. spisa), koju ispravu stranke nisu osporile, utvrdio da je divljač (divlja svinja) na koju je naletjelo vozilo tužiteljevog osiguranika došla na cestu upravo iz lovišta broj III/3 – „Brezovica“, koje se, s obzirom na navedeni smjer kretanja vozila, nalazi s desne strane ceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj.

20. Osim toga, uvidom u dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 22. listopada 2024. s prilozima (str. 181. – 184. spisa) i dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 21. veljače 2025. (str. 196. spisa ; dalje: dopis od 21. veljače 2025.) utvrđeno je kako navedeno Ministarstvo vodi podatke o lovištima ustanovljenim u Republici Hrvatskoj putem Središnje lovne evidencije https://sle.mps.hr, na kojoj su dostupni podaci o svim lovištima, lovoovlaštenicima i karte lovišta te kako se mjesto prometne nezgode nalazi unutar granice državnog otvorenog lovišta broj III/3 – „Brezovica“. Uvidom u dopis od 21. veljače 2025. je utvrđeno kako je državnim otvorenim lovištem broj III/3 – „Brezovica“ gospodarilo Lovačko društvo „FAZAN“ Topolje, Ulica Braće Radić 41, OIB: 10032893022 u razdoblju od 1. travnja 2016. do 10. kolovoza 2020., da je 24. rujna 2017. lovoovlaštenik državnog otvorenog lovišta broj III/3 – „Brezovica“ bilo Lovačko društvo „FAZAN“ Topolje, Ulica Braće Radić 41, OIB: 10032893022 te da je opis granice lovišta uređen Odlukom o ustanovljenju lovišta broj III/3 – „Brezovica“ od 8. rujna 2006. (str. 60. – 61. i 147. – 148. spisa).

21. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio kako je divljač (divlja svinja) na koju je naletjelo vozilo tužiteljevog osiguranika došla na cestu upravo iz lovišta broj III/3 – „Brezovica“. Budući da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja 24. rujna 2017. tim lovištem kao lovoovlaštenik gospodarilo Lovačko društvo „FAZAN“ Topolje, Ulica Braće Radić 41, OIB: 10032893022, dakle, prvotuženik u ovom postupku, sud je utvrdio kako je prvotuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, dok drugotuženik i trećetuženik nisu pasivno legitimirani jer divljač (divlja svinja) na koju je naletjelo vozilo tužiteljevog osiguranika nije došla na cestu iz lovišta III/31 Šašna Greda kojim je u to vrijeme kao lovoovlaštenik nesporno gospodario drugotuženik niti iz lovišta III/10 Gušće kojim je u to vrijeme kao lovoovlaštenik nesporno gospodario trećetuženik.

22. Uzevši u obzir navedeno sud nije izveo dokaz geodetskim vještačenjem mjesta prometne nezgode radi određivanja u kojem lovištu je došlo do prometne nezgode, odnosno koji ovlaštenik gospodari lovištem koje obuhvaća mjesto prometne nezgode jer u ovom sporu male vrijednosti izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu i ostalih izvedenih dokaza. Iz navedenog razloga sud nije proveo niti uviđaj na licu mjesta. To i iz razloga što se prema odredbi članka 227. stavka 1. ZPP -a uviđaj poduzima kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili za razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda. Dakle, uviđajem se može utvrditi samo sadašnje stanje stvari, odnosno činjenice koje postoje na dan obavljanja uviđaja, a ne ono koje je postojalo na dan nastanka predmetnog štetnog događaja 24. rujna 2017.

23. Budući da je u ovom sporu male vrijednosti utvrđeno kako je divljač (divlja svinja) na koju je naletjelo vozilo tužiteljevog osiguranika došla na cestu upravo iz lovišta broj III/3 – „Brezovica“ kojim je u tom trenutku kao lovoovlaštenik gospodario prvotuženik, sud je utvrdio neosnovanom tužiteljevu tvrdnju kako su u konkretnom slučaju sva tri tuženika pasivno legitimirana i kako postoji solidarna odgovornost sva tri tuženika jer je u ovom postupku sa sigurnošću utvrđeno kojem lovištu pripada divlja svinja koja je udarila u vozilo tužiteljevog osiguranika i tko je lovoovlaštenik koji gospodari tim lovištem. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije drugotuženika i trećetuženika zbog čega je u odnosu na drugotuženika i trećetuženika odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka II. izreke presude).

24. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je samo prvotuženik pasivno legitimiran u ovom postupku zbog čega je utvrdio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitmacije prvotuženika.

25. Iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavaka 3. ZPP), proizlazi kako u konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi da je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač zbog provođenja lova. Zbog toga su u slučaju kada se, kao u konkretnom slučaju nije provodio lov, niti to tužitelj tvrdi, za odgovornost tuženika mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO). Naime, odredbama članka 80. stavka 6. ZL-a propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

26. Prema tome, budući da odredbama ZL kao posebnog zakona (lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe ZOO-a, kao općeg zakona (lex generalis) kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavka 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., utvrdio je da iako ZL ne uređuje u cijelosti slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.

27. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je divljač na cesti opasna stvar. S tim u svezi se napominje da pravno shvaćanje da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar prihvaćeno u sudskoj praksi pa tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008. Odredbom članka 1064. ZOO -a je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač prema odredbi članka 3. stavka 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Prema odredbama članka 1045. stavka 3. i članka 1063. ZOO-a, odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu uzročnosti (kauzaliteta), a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2226/2023-2 od 10. listopada 2024., Pž-2017/2023-3 od 28. rujna 2023., Pž-2075/2022-2 od 25. kolovoza 2023., Pž-5325/2022-4 od 22. studenoga 2023., Pž- 3159/2023-2 od 30. siječnja 2024.).

28. Budući da je odgovornost lovoovlaštenika za štetu objektivna, prvotuženik je bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO -a. Odredbom članka 1067. stavka 1. ZOO-a je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a je propisao da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO). Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (članak 1067. stavak 4. ZOO). Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (članak 1067. stavak 5. ZOO).

29. U odnosu na postojanje ekskulpacijskih razloga prvotuženik u bitnome tvrdi kako treba biti oslobođen odgovornosti budući da je do štete došlo radnjom, odnosno postupanjem tužitelja, kao i nepostupanjem jedinice lokalne samouprave koja gospodari predmetnom nerazvrstanom cestom. Osim toga, prvotuženik je istaknuo prigovor odgovornosti tužitelja za predmetni štetni događaj jer se osiguranik tužitelja kretao neprilagođenom brzinom i propustio je prilagoditi svoju brzinu uvjetima na cesti, što je za posljedicu imalo nastanak štetnog događaja, odnosno vozač se kretao većom brzinom nego što je to dopušteno na predmetnoj cesti.

30. Prema odredbi članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17; dalje: ZSPC), vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

31. Uvidom u potvrdu MUP-a od 4. listopada 2017. (str. 4. spisa) i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 5. spisa) je utvrđeno da u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja vozač ZŠ nije bio pod utjecajem alkohola. Uvidom u navedenu ispravu, službenu zabilješku (str. 91. spisa) i zapisnik o očevidu (str. 92. – 95. spisa) utvrđeno je kako protiv vozača nije pokrenut prekršajni postupak.

32. Na temelju iskaza svjedoka ZŠ, kojeg je sud u cijelosti prihvatio jer je dan jasno, bez proturječnosti i u skladu s ispravama u spisu, je utvrđeno da je vozio po makadamskom putu koji izlazi na glavnu cestu, da nije vozio brzo, otprilike 30-40 km/h, da na tom dijelu nije postojao nikakav znak ograničenja brzine, da je bila visoka trava zbog čega uopće nije primijetio životinje jer su se spustile s nasipa iz visoke trave i udarile u auto, kako je uz makadamski put po kojem je vozio, sa svake strane, šuma, kako nije kočio jer su se divlje svinje samo stvorile i udarile automobil s desne strane u prednji branik, kako na tom dijelu – makadamskom putu po kojem je vozio nema znaka opasnosti divljač na cesti, već taj znak postoji na glavnoj cesti.

33. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka je utvrđeno da je brzina vozila u trenutku naleta na divljač obzirom na nastala oštećenja iznosila oko 35 km/h , da je brzina vozila u trenutku uočavanja opasnosti mogla biti jednaka naletnoj brzini jer vozač nije imao dovoljno vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje , da je nalet na životinju u slučaju kad je vozač upozoren prometnim znakom na opasnost bio izbježiv za sve brzine kretanja koje ne premašuju 27 km/h te da je ispred mjesta nezgode nađen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ koji se odnosio na dionicu kolnika na kojoj je došlo do naleta na divljač.

34. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio kako, suprotno prvotuženikovoj tvrdnji, vozač vozila tužiteljevog osiguranika, nije vozio brzinom većom do dopuštene, da je prilagodio brzinu uvjetima na cesti te da prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja vozač nije bio pod utjecajem alkohola niti je povrijedio prometne propise, dok prvotuženik nije predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno. Stoga je sud utvrdio kako ne postoji odgovornost niti doprinos tužiteljevog osiguranika za predmetni štetni događaj odnosno da šteta nije nastala niti isključivo niti djelomično radnjom oštećenika zbog čega ne postoji ekskulpacijski razlog iz članka 1067. stavci 2. i. 3 ZOO-a.

35. Prvotuženik je iznio samo paušalnu tvrdnju kako je do štete došlo nepostupanjem jedinice lokalne samouprave koja gospodari predmetnom nerazvrstanom cestom iz čega proizlazi da se prvotuženik poziva i na ekskulpacijski razlog iz članka 1067. stavka 2. i 4. ZOO-a da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe. Međutim, u ovom sporu male vrijednosti prvotuženik nije u odnosu na navedenu tvrdnju iznio činjenice odnosno činjenično obrazložio u čemu se točno sastoji propuštanje navedene treće osobe, odnosno koje to radnje je jedinica lokalne samouprave propustila učiniti što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, niti je tu tvrdnju dokazao.

S druge strane, iz izvedenih dokaza proizlazi kako je ispred mjesta nesreće postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ koji se odnosi na dionicu kolnika na kojoj je došlo do naleta na divljač. Iz navedenog proizlazi da je cesta bila obilježena prometnim znakom kojim se sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste i obavještavaju o prirodi te opasnosti (članci 12. i 15. ZSPC-a).

36. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi niti da u konkretnom slučaju šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, dakle, da postoji ekskulpacijski razlog iz članka 1067. stavka 1. ZOO-a.

37. Na temelju iskaza svjedoka OŠ sud nije mogao utvrditi odlučne sporne činjenice jer iz iskaza tog svjedoka proizlazi kako nema saznanja o odlučnim spornim činjenicama budući da je taj svjedok jasno iskazao kako se zbog proteka vremena ne sjeća prometne nesreće koja se dogodila 24. rujna 2017.

38. Slijedom navedenog sud je utvrdio da postoji objektivna odgovornost prvotuženika kao lovoovlaštenika za štetu jer prvotuženik nije dokazao da postoji koji od ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti prvotuženika kao lovoovlaštenika za štetu iz članka 1067. ZOO-a.

39. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

40. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka je utvrđeno kako na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i kako je popravak bio isplativ. Nadalje je utvrđeno kako su opseg štete utvrđen od strane tužitelja kako to proizlazi iz izvida štete tužitelja i račun za popravak vozila u spisu na kojem se temelji tužbeni zahtjev realni te kako je uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za VOLKSWAGEN vozila na dan 12. siječnja 2020. jer podaci za ranije datume više nisu dostupni, cijene radnog sata od 14,14 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete AUDATEX koji prezentira podatke dobivene direktno od proizvođača, trošak popravka osobnog vozila osiguranika tužitelja zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosio 2.667,68 EUR-a ili 20.099,63 HRK.

41. U konkretnom slučaju nije sporna činjenica da je 19. listopada 2017. tužitelj isplatio iznos od 2.054,35 EUR po osnovi naknade imovinske štete nastale na predmetnom vozilu, dok tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva upravo navedeni iznos, dakle, manji iznos od onoga koji proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Zbog toga je, s obzirom na utvrđenu objektivnu odgovornost prvotuženika za štetu na predmetnom vozilu, tužitelj ovlašten potraživati od prvotuženika štetu koju je tužitelj, po osnovi predmetnog štetnog događaja, nesporno nadoknadio u iznosu od 2.054,35 EUR. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud, na temelju odredaba članka 963. stavka 1. ZOO-a, obvezao prvotuženika na isplatu navedenog iznosa.

42. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je 19. listopada 2017. tužitelj nesporno platio iznos od 2.054,35 EUR, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon obavljene uplate, dakle, od 20. listopada 2017., a ne od 19. listopada 2017. kao dana obavljene uplate, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj, do isplate. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se u konkretnom slučaju radi o regresnoj tražbini koja se odnosi na naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, a ne o tražbini iz trgovačkog ugovora odnosno iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

44. U odnosu na prvotuženika tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu troškova od prvotuženika u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od je 2.054,35 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 10. svibnja 2021. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 9. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 19. kolovoza 2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 3. studenoga 2021. i 19. siječnja 2020. koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 5. OT), zastupanja na ročištima 1. travnja 2022. i 16. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 2. OT), zastupanja na ročištima 7. listopada 2022., 17. lipnja 2024., 30. rujna 2024., 13. prosinca 2024., 6. ožujka 2025. i 3. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 2.300,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 575,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 2.875,00 EUR.

Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 33,51 EUR i za presudu u iznosu od 67,00 EUR, sve u skladu s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi.

Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova vještačenja u iznosu od 450,00 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 3.425,51 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

45. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova pristupa na ročišta 3. studenoga 2021. i 19. siječnja 2020. u preostalom iznosu jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi u kojem slučaju bi tužitelj imao pravo na nagradu u punom iznosu, već su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova pristupa na ročišta 1. travnja 2022. i 16. svibnja 2025. u preostalom iznosu jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi u kojem slučaju bi tužitelj imao pravo na nagradu u punom iznosu, već se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Stoga tužitelj nema pravo na naknadu troškova u preostalom iznosu od 625,02 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

46. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u odnosu na drugotuženika i trećetuženika, drugotuženik i trećetuženik imaju pravo na naknadu troškova od tužitelja u skladu s odredbom članka 154. stavaka 1. ZPP-a.

47. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od je 2.054,35 EUR, drugotuženiku su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 28. listopada 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 6. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 6. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), što ukupno iznosi 800,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 1.000,00 EUR.

Stoga drugotuženik ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR.

Na te troškove drugotuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

48. Drugotuženik nema pravo na naknadu troškova sastavljanja podneska od 13. rujna 2024. s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR jer s obzirom na njegov sadržaj taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članak 155. stavka. 1. ZPP-a budući da u tom podnesku drugotuženik u bitnome ne iznosi ništa novo, već u bitnome ponavlja ranije iznesene tvrdnje, uključujući i one iz podneska od 6. rujna 2024. za čije je sastavljanje drugotuženiku priznata nagrada u punom iznosu. Iz istog razloga drugotuženik nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 3. prosinca 2024. s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR jer s obzirom na njegov sadržaj taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članak 155. stavka. 1. ZPP-a. Stoga drugotuženik nema pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 250,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

49. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od je 2.054,35 EUR, trećetuženiku su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 3. studenoga 2021. i 19. siječnja 2020. koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 5. OT), zastupanja na ročištu 1. travnja 2022. i 16. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 2. OT), zastupanja na ročištima 7. listopada 2022., 17. lipnja 2024., 30. rujna 2024., 13. prosinca 2024. i 3. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 27. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 16. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 5. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), što ukupno iznosi 2.100,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 525,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 2.625,00 EUR. Stoga trećetuženik ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.625,00 EUR.

Na te troškove trećetuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

50. Trećetuženik nema pravo na naknadu troškova pristupa na ročišta 3. studenoga 2021. i 19. siječnja 2020. u preostalom iznosu jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi u kojem slučaju bi imao pravo na nagradu u punom iznosu, već su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja. Trećetuženik nema pravo na naknadu troškova pristupa na ročišta 1. travnja 2022. i 16. svibnja 2025. u preostalom iznosu jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi u kojem slučaju bi imao pravo na nagradu u punom iznosu, već se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Trećetuženik nema pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu 6. ožujka 2025. s PDV -om u iznosu od 250,00 EUR jer iz zapisnika s tog ročišta proizlazi kako trećetuženik nije pristupio na to ročište iz čega proizlazi kako taj trošak za trećetuženika nije niti nastao (članak 151. stavaka 1. ZPP). Iz istog razloga trećetuženik nema pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR jer nije pristupio na to ročište. Trećetuženik nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 66,36 EUR jer trećetuženik nije platio navedenu sudsku pristojbu niti će biti pozvan na njezino plaćanje budući da će, u skladu s odredbom članka 4. točkom 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23), po pravomoćnosti ove presude na plaćanje te sudske pristojbe biti pozvan tužitelj koji je u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na trećetuženika. Stoga trećetuženik nema pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.066,36 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

51. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u točkama III. – VIII. Izreke presude.

Zagreb, 2. prosinca 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.