REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-124/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Iris Hatvalić-Nemec, u parničnom postupku tužitelja DODLEK-AGRO d.o.o., Lipovke 6, Belica, OIB: 90751448634, kojeg zastupa punomoćnik Saša Kačer, odvjetnik iz Čakovca protiv tuženika EKO KOTOR d.o.o., Sajmišna 33, Kotoriba, OIB: 15641893226, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Petričević, odvjetnik iz Zagreba, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 8.957,77 eura, nakon zaključene glavne rasprave 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Saše Kačera, punomoćnika tuženika Predraga Petričevića te direktora tuženika BU **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Sandre Marodi iz Čakovca broj UPP/OS-Ovrv-140/2025 od 4. travnja 2025. kojim je naloženo tuženiku EKO KOTOR d.o.o., OIB: 15641893226, Sajmišna 33, Kotoriba, da tužitelju DODLEK-AGRO d.o.o., OIB: 90751448634, Lipovke 6, Belica, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1443, namiri tražbinu u iznosu od 8.957,77 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 3.770,29 EUR od 02.04.2021.,

• na iznos od 5.187,48 EUR od 03.03.2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1443, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 304,48 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1443, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, u roku od 8 dana,

te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 21. veljače 2025. podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu radi namirenja svoje tražbine u iznosu od 8.957,77 eura.

2. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Javnog bilježnika Sandre Marodi iz Čakovca broj UPP/OS-Ovrv-140/2025 od 4. travnja 2025. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju glavnični iznos od 8.957,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 304,48 euro uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor pobijajući rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti u bitnome navodeći da poriče osnovanost i visinu utužene tražbine s obzirom na nevjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga i u njemu iskazane nepostojeće tražbine prema tuženiku.

4. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, Općinski sud u Čakovcu je rješenje o ovrsi javno bilježnika stavio izvan snage rješenjem broj Povrv-34/2025-2 od 7. svibnja 2025., a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim se rješenjem Općinski sud u Čakovcu oglasio stvarno i mjesno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti navedenog rješenja dostavio spis ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

5. Na pripremnom ročištu održanom 18. srpnja 2025. punomoćnik tužitelja naveo je da je utužene račune tužitelj izdao tuženiku za prodana traktorska priključna vozila KOGEL i BWR koja su tuženiku prodana i predana dana 2. ožujka 2021. zajedno sa navedenim računima. Temeljem kompenzaciji broj 33 na iznos od 21.000,00 kn izvršenoj između tužitelja, tuženika i firme DORS PROJEKT d.o.o. te temeljem kompenzaciji broj 37 na iznos od 34.605,85 kn između tužitelja, tuženika i firme ELKOS AUTOMATIKA d.o.o. dana 15. travnja 2021. djelomično je zatvoreno potraživanje tužitelja po računu broj 230/01/1 čime je po tom računu ostalo neplaćeno potraživanje u iznosu od 39.085,05 kn što je vidljivo iz salda konti kartica tužitelja od 17. srpnja 2025. Istaknuo je da su direktor tužitelja ĆU, njegov otac OU te tadašnji direktor tuženika AU od mjeseca ožujka 2021. do mjeseca rujna 2023. svaka dva do tri mjeseca razgovarali o podmirenju predmetnih dugovanja, a svaki puta kada su o tome razgovarali, tadašnji direktor tuženika AU priznao je postojanje predmetnih dugovanja tuženika prema tužitelju po oba računa, obavijestio da tuženik trenutno ne može podmiriti predmetno dugovanje, obećao tužitelju da će tuženik ta dugovanja podmiriti u kraćem roku te zamolio tužitelja da ne pokreće postupak prisilne naplate dugovanja. Posljednji put o tome su razgovarali u rujnu 2023. kada se tuženik obvezao tužitelju podmiriti predmetno dugovanje najkasnije do kraja 2023. Punomoćnik tuženika ostao je kod navoda prigovora protiv rješenja o ovrsi, poričući osnovanost i visinu utužene tražbine. Naveo je da u evidenciji tuženika nema dokaza o postojanju navedenog potraživanja te je istaknuo prigovor zastare. Smatra da je obzirom na dokumentaciju u spisu evidentno postojanje zastare te s obzirom na zastaru, predlaže da se tužba odbaci ili podredno odbije uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Punomoćnik tužitelja naveo je da u ovom predmetu nije nastupila zastara predmetnog potraživanja budući da je tuženik priznao predmetno dugovanje izjavom tadašnjeg direktora RU, a što je posljednji put učinio u mjesecu rujnu 2023. kada se obvezao da će tuženik tužitelju podmiriti predmetno dugovanje.

6. Na ročištu glavne rasprave održanom 18. rujna 2025. u bitnome je naveo da iz dokumentacije pribavljene od Ministarstva financija, porezne uprave proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po oba predmetna računa, čime se ujedno dokazuje postojanje predmetnih tražbina tužitelja prema tuženiku. Punomoćnik tuženika u bitnome je naveo kako tuženik poriče osnovanost i visinu utužene tražbine, izvršen prijeboj i kompenzacija nisu sporni, međutim, potraživanje je u zastari, a u momentu prijenosa poslovnih udjela navedeno potraživanje nije bilo evidentirano u poslovnim knjigama.

7. Iz iskaza svjedoka AU u bitnome proizlazi:

- da je bio direktor EKO KOTOR d.o.o. prije BU do 10.10.2023.

- za vrijeme dok je on bio direktor tuženika, tuženik je od tužitelja kupio dva priključna vozila koja nisu plaćena u cijelosti

- tužitelj i tuženik imali su dogovor da se priključna vozila plate kompenzacijama s radovima koje je izvodilo trgovačko društvo u njegovom vlasništvu Elkos Automatika d.o.o.

- da je dio potraživanja iskompenziran, a dio potraživanja još nije

- u trenutku promjene upravljačke i vlasničke strukture, odnosno u trenutku je prestao biti direktor tuženika, navedena priključna vozila nalazila su se u posjedu tuženika

- na pitanje je li kao direktor tuženika, u ime tuženika, priznao dug naveo da je taj dug bio zaveden u poslovne knjige i da je na taj način bio priznat

- vezano uz podmirenje utuženog dugovanja naveo je da je o tome komunicirao s OU, ocem direktora ĆU te je uvijek bilo iskomunicirano da će se dug podmiriti kompenzacijama obzirom društvo Elkos Automatika d.o.o. posluje s tužiteljem i njegovim povezanim društvima

- ne zna kada je zadnji puta komunicirao s tužiteljem u svojstvu direktora tuženika, a vezano uz utuženo potraživanje navodim, ali u momentu kada sam ja prestao biti direktor nije mu bilo sporno da postoji utuženo potraživanje

- za vrijeme dok je bio direktor dugovanje je bilo evidentirano u poslovnim knjigama i smatra da to dugovanje i dalje mora biti evidentirano u poslovnim knjigama obzirom je samo djelomično namireno

- na pitanje da li se sjeća je li tokom 2023. razgovarao s tužiteljem o otplati priključnog vozila naveo je da vjerojatno je, ali se točnog vremena ne sjeća

- na pitanje koliko često je s tužiteljem od kupnje priključnih vozila bio u kontaktu i razgovarao o podmirenju duga naveo je da su komunicirali tjedno zbog drugih poslova tako da nismo svaki puta razgovarali o podmirenju duga za prikolice, ali on. kao direktor tuženika nikad nije osporavao dug obzirom je znao da dug postoji

- na pitanje je li se obvezao da će dug biti podmiren naveo je da smatra da se samim prihvatom računa obvezao da će dug biti podmiren

- novom direktoru tuženika nije pojedinačno navodio pojedine dužnike već je predan izvod iz poslovnih knjiga u kojem su bile navedene obveze Eko Kotor d.o.o. , te pretpostavlja da je u izvodu iz poslovnih knjiga bila navedena i obveza prema tužitelju

- na pitanje je li potpisao i izjavu o priznanju duga dok je bio direktor tuženika naveo je da smatram da takva izjava ne postoji, odnosno da se ne sjeća da bi potpisao bilo kakvu izjavu jer se radilo o usmenom dogovoru.

8. Iz iskaza svjedok OU u bitnome proizlazi:

- da je upoznat s problematikom prodaje i plaćanja kupoprodajne cijene za dva priključna vozila obzirom je on osnivač tužitelja i tužitelj je obiteljska tvrtka

- da nije zaposlenik tužitelja, ali je kupoprodaju prikolica dogovarao s tadašnjim direktorom tuženika AU

- nakon što je s AU dogovorio kupoprodaju priključnih vozila, ista su prodana i predana te su ispostavljene fakture, od kojih je jedna faktura djelomično kompenzirana, druga nije niti djelomično, te je preostao dug koji je sada utužen

- s AU bio je u stalnoj komunikaciji vezano uz otplatu preostalog dugovanja sve do trenutka dok mu AU nije priopćio da je prodao firmu

- da je nazvao novog direktora i vlasnika tuženika BU koji mu je u telefonskoj komunikaciji rekao da zna da to dugovanje postoji te da mu dam malo vremena kako bi se to dugovanje riješilo

- da je dosta često zvao i kontaktirao BU vezano uz podmirenje dugovanja te mu je on u nekom momentu 2024. rekao da mu da malo prostora i da garantira da će se dugovanje riješiti do kraja 2024.

- da je s AU, za svo vrijeme dok je on bio direktor tuženika bio u konstantnoj komunikaciji vezano uz razne poslove, a sigurno su jednom mjesečno razgovarali i o podmirenju dugovanja za priključna vozila te da je u tim razgovorima direktor tužitelja ĆU dosta često sudjelovao

- da ni u kom trenutku AU nije osporavao postojanje dugovanja te da je svaki put potvrdio da će tuženik tužitelju podmiriti potraživanje

9. Iz iskaza direktor tužitelja ĆU u bitnome proizlazi:

- da je upoznat s prodajom priključnih vozila tuženiku time da je sam posao kupoprodaje priključnih vozila dogovorio njegov otac OU s tadašnjim direktorom tuženika AU

- prilikom same kupoprodaje nije bio dogovoren način plaćanja već je bilo dogovoreno da tužitelj izdati račune, kako računi neko vrijeme nisu bili plaćeni, a tužitelj i OPG Dodlek su trebali izvođenje određenih radova vezanih uz struju, dogovoreno je da će te radove izvoditi Elkos Automatika d.o.o., a prijedlog AU je bio da se cijena radova vezanih uz struju djelomično iskompenzira s dugovanjem tuženika prema tužitelju.

- da za ostatak neplaćene cijene za priključna vozila, s AU nije bilo dogovoreno ništa

- od strane AU bila su davana obećanja da će dugovanje biti podmireno, da ih malo pričekamo ali nikad nije bilo plaćeno ništa, time da AU niti u jednom momentu nije osporavao postojanje dugovanja

- nakon što je AU prestao biti vlasnik i direktor tuženika dao je broj telefona novog direktora i vlasnika BU njegovom ocu te je njegov otac telefonskim putem kontaktirao s g. BU koji je obećavao podmirenje dugovanja, nije osporavao postojanje dugovanja ali nikad nije platio ništa

- da su od izvršenih kompenzacija u travnju 2021. godine pa do 10. listopada 2023., kada AU više nije bio direktor tuženika tužitelj i tuženik razgovarali su o podmirenju dugovanja dosta često i to sigurno jedanput mjesečno

- za vrijeme kada je AU bio direktor tuženika, zadnji put je bio vođen razgovor između tužitelja i tuženika o podmirenju dugovanja u rujnu 2023. a radilo se o telefonskom razgovoru između AU i njegovog oca OU te je i tada potvrđeno da će tuženik podmiriti dugovanje tužitelju.

10. Iz iskaza direktora tuženika BU u bitnome proizlazi:

- da o nastanku utuženog potraživanja ne zna ništa obzirom u tom momentu nije bio niti član niti direktor tuženika obzirom je vlasnik tuženika i direktor tuženika postao u listopadu 2023.

- prilikom sklapanja ugovora o prijenosu poslovnih udjela, raniji vlasnik i direktor AU potpisao je i ovjerio kod javnog bilježnika da ne postoje potraživanja trećih osoba prema tuženiku osim potraživanje HPB-a i HAMAG Bicro kao jamca obzirom je iz sredstava kredita koji je dao HPB financirana izgradnja EKO KOTOR d.o.o.

- u trenutku prijenosa poslovnog udjela predan mu je izvod otvorenih stavaka i čini mu se da je u tom IOS-u bilo navedeno i potraživanje tužitelja time da nije imao uvid u pravne poslove temeljem kojih su pojedine stavke IOS-a nastale

- obzirom na postojeći IOS i tamo evidentirane podatke kao i činjenicu da tužitelj nije pokretao nikakve postupke prisilne naplate, smatrao je da je ili nastupila zastara potraživanja ili da su parnične stranke na neki drugi način zatvorile to dugovanje

- vezano uz predmet spora nije razgovarao s predstavnicima tužitelja niti su ga oni telefonskim putem pozivali na podmirenje dugovanja

- nije istina da bi u telefonskoj komunikaciji OU rekao da zna da utuženo dugovanje postoji te da mu da malo vremena kako bi se dugovanje riješilo te da će dugovanje riješiti do kraja 2024.te je istaknuo kako vezano za predmet spora nije bio u telefonskoj komunikaciji sa predstavnicima tužitelja već je tuženik jedino dobio službenu opomenu poslanu od strane punomoćnika tužitelja.

- da je AU pod materijalnom i krivičnom odgovornošću potpisao da ne postoje potraživanja trećih osoba prema tuženiku unatoč podacima iz Izvoda otvorenih stavki

- da mu je bilo jako sumnjivo kada se "pojavila" cesija, odnosno kada je nakon pokretanja ovog postupka od strane AU putem e-maila zaprimio cesiju obzirom se na tom ugovoru o cesiji nisu nalazili potpisi odgovornih osoba nit su se nalazili štambilji stranaka, a radilo se o cesiji između tužitelja, tuženika i Elkos Automatike, time da smatra kako bi, da je taj ugovor o cesiji sklopljen u vrijeme dok je AU bio direktor tuženika, isti bio potpisan od strane AU, a u poslovnim knjigama i dokumentaciji koju je preuzeo prilikom prijenosa poslovnih udjela nije našao tu cesiju

- smatra da su potraživanja navedena u izvodu otvorenih stavki otišla u zastaru obzirom se radi o potraživanjima starijim od 3 godine.

11. Među strankama je sporno duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos ili je nastupila zastara naplate potraživanja.

12. U tijeku postupka sud je izvršio uvid cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, saslušao je direktore parničnih stranaka ĆU i BU te svjedoke OU i AU.

13. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 84/0, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je nastupila zastara naplate potraživanja te da posljedično tome tuženik ne duguje tužitelju utuženi iznos.

14. Člankom 214. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO-a) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

U smislu odredbe čl. 215. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

U smislu odredbe čl. 216. ZOO-a, zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

U smislu odredbe čl. 228. ZOO-a, međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga zastarijevaju za 3 godine.

U smislu odredbe čl. 240. ZOO-a, zastara se prekida kad dužnik prizna dug, a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

15. Na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje sljedeće:

- da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem usmenog ugovora o kupoprodaji traktorskog priključnog vozila i prikolice Kogel od 2. ožujka 2021.

- da je tužitelj tuženiku izdao utuženi račun broj 229/01/1 za traktorsko priključno vozilo BVR na iznos od 28.407,26 kn s datumom dospijeća 1. travnja 2021.

- da je tužitelj tuženiku izdao utuženi račun broj 230/01/1 za prikolicu Kogel na iznos od 94.690,90 kn s datumom dospijeća 2. ožujka 2021.

- da je temeljem provedenih kompenzacija (list 53-54 spisa) od 15. travnja 2021. djelomično podmireno dugovanje po računu 230/01/1 za ukupni iznos od 55.605,85 kn te je o tom računu preostalo neplaćeno potraživanje u iznosu od 39.085,05 kn

- da, obzirom se radi o tražbinama iz trgovačkog ugovora, zastara nastupa za 3 godine, odnosno za dugovanje po računu broj 229/01/1 zastara nastupa 2. travnja 2024., dok za dugovanje po računu broj 230/01/1 zastara nastupa 3. ožujka 2024.

16. Prekid zastare nastaje kad prije završetka zastare dođe do pravnog učinka koji se očituje u tome da se vrijeme zastare koje je proteklo do prekida više ne računa u zastaru nego zastara nakon prekida ponovno počinje teći. Do prekida zastare može doći:

- radnjom vjerovnika – podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine ili radnjom dužnika

- radnjom dužnika do čega dolazi uslijed priznanja duga.

17. Dužnik može priznati dug na dva načina – izravno – kada dužnik usmeno ili pismeno prizna dug ili na posredan način – kroz davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja, time da priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida mora biti jasno, bezuvjetno i izričito te se priznanjem mora na nedvojben način očitovati dužnikova volja da prizna dug.

18. Iz iskaza bivšeg direktora tuženika ne proizlazi da bi dao jasno, određeno, izričito i bezuvjetno priznanje duga obzirom je naveo da je dug bio priznat na način da je zaveden u poslovne knjige, da nikada nije osporavao dug te da se samim prihvatom računa tuženik obvezao da će dug biti podmiren.

19. Činjenica da je dug zaveden u poslovne knjige ne utječe na nastupanje zastare protekom zastarnog roka i sama činjenica da je dugovanje u trenutku nastanka zavedeno u poslovne knjige ne znači da po proteku zastarnog roka ne dolazi do zastare jer je potraživanje i dalje zavedeno u poslovnim knjigama.

20. Također, to što tuženik nikada nije osporavao dug, ali ga nije niti podmirivao, a uzimajući u obzir da tužitelj u zastarnom roku nije podnio tužbu niti je poduzeo bilo kakvu radnju protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine, ne predstavlja priznanje duga koje bi proizvelo materijalno pravne učinke priznanja duga. Naime, prešutno priznanje duga (obzirom dug nikada nije osporavoa) nije moguće jer takvo priznanje duga nije izričito i ne pokazuje nedvojbenu volju dužnika za priznanjem duga.

21. Nadalje, iz iskaza direktora tuženika BU proizlazi da nikada s predstavnicima tužitelja nije razgovarao o postojanju duga, njegovom podmirenju niti o njegovom priznanju, a da mu je AU, raniji direktor tuženika, pod materijalnom i krivičnom odgovornošću potpisao da ne postoje potraživanja trećih osoba prema tuženiku unatoč podacima iz izvoda otvorenih stavki, osim potraživanja HPB-a i HAMAG BICRO.

22. Sud ne prihvaća iskaz direktora tužitelja i svjedoka FU u dijelu u kojem svjedoče o priznanju duga od strane bivšeg i sadašnjeg direktora tuženika smatrajući ga u tom dijelu iskonstruiranim za potrebe ovog postupka i bolje procesne pozicije tužitelja. Osim toga njihov iskaz je u tom dijelu u suprotnosti i sa iskazom svjedoka AU koji u svom iskazu nije potvrdio da bi dug priznao jasno, bezuvjetno i izričito. Sud u cijelosti prihvaća iskaz direktora tuženika kao istinit obzirom je isti u životan i logičan.

23. Dakle, kako je sud utvrdio da tuženik tužitelju nije priznao dug niti izjavom, niti na posredan način, a protekao je zastarni rok te je tuženik istaknuo prigovor zastare, valjalo je zbog nastupanja zastare ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te tužbeni zahtjev odbiti.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tužitelja obvezao da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 750,00 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku – odvjetniku i to za:

- sastav prigovora na rješenje o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu održanom 18. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu održanom 23. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura, sve uz pripadajući PDV u iznosu od 150,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

25. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 2. prosinca 2025.

S U D A C

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu je presuda objavljena, putem ovog suda, s time da o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku Saši Kačeru

2. tuženiku po punomoćniku Predragu Petričeviću