Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-171/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja PROMET d.o.o., OIB 13421314997, Split, Hercegovačka 20, protiv tuženika MF, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta za prijevoz [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Vuković, odvjetnica u Splitu, Mažuranićevo šetalište 14, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja MFĐ i zamjenice punomoćnice tuženika ŽF, odvjetničke vježbenice kod Ljubice Vuković, 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojeg je 30. prosinca 2020. donijela Maja Radovani, javni bilježnik u Solinu, u dijelu kojim je naloženo tuženiku TF, vlasniku obrta za prijevoz [obrt] u roku od osam dana platiti tužitelju PROMET d.o.o. iznos od 11.102,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.337,10 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 1.325,90 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 1.408,77 EUR od 16. veljače 2020. do isplate, na iznos od 1.377,41 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 918,28 EUR od 16. travnja 2020. do isplate, na iznos od 515,13 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate, na iznos od 801,81 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate, na iznos od 904,84 EUR od 17. kolovoza 2020. do isplate, na iznos od 765,98 EUR od 16. rujna 2020. do isplate, na iznos od 862,28 EUR od 16. listopada 2020. do isplate i na iznos od 884,68 EUR od 16. studenog 2020. do isplate te u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 197,12 EUR sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2020. do isplate i tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tužitelju PROMET d.o.o. da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku TF, vlasniku obrta za prijevoz [obrt] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 EUR.

III Odbija se zahtjev tuženika FF, vlasnik obrta za prijevoz [obrt], da mu tužitelj PROMET d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 23. prosinca 2020. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, izvoda otvorenih računa na dan 22. prosinca 2020., kojim je tražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi kojim će naložiti tuženiku, kao ovršeniku, da mu plati 83.822,17 kn sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos duga teku od dospijeća do isplate kao i troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi te da radi prisilne naplate tražbine odredi ovrhu. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio izvod otvorenih računa da dan 22. prosinca 2020.

2. Javni bilježnik u [adresa], Maja Radovani, donijela je 30. prosinca 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana namiriti tužitelju tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.542,65 kn te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor u kojem je izjavio da obavlja županijski linijski prijevoz na linijama koje su kraće od 40 km, pa da prema Zakonu o prijevozu u cestovnom prijevozu nije dužan koristiti se autobusnim kolodvorom. Izjavio je da je 31. siječnja 2019. obavijestio autobusni kolodvor Trogir da neće koristiti usluge autobusnog kolodvora prilikom dolazaka, no unatoč toj obavijesti, da je autobusni kolodvor [adresa] obračunao peronizaciju dolazaka. Tuženik da je prigovorio računima i u tom prigovoru obavijestio da su krivo izvršeni obračuni i tražio da se računi isprave, a što nije učinjeno. U prigovoru na račun da je traženo da se izvrši obračun prema stvarno pruženim uslugama, što nije napravljeno. Iz očevidnika koji je dostavljen tuženiku da je vidljivo da je Autobusni kolodvor Trogir vršio obračun peronizacije u dolascima, unatoč tome što je obaviješten da tuženik neće koristiti kolodvor u dolascima te da je vršio obračun peronizacije u odlascima prijevozniku koji prijevoz nije obavljao. Iz očevidnika koji se sastoji od prometnog dnevnika da je vidljiv niz nedostataka, odnosno da su napamet upisani podaci reg.oznaka vozila, polazaka i dolazaka u periodu kad tuženik nije vozio i slično. Izjavio je i to da je Autobusni kolodvor Trogir putem prometnika i osobno tuženika upoznat s tim da je na dozvole upisan prijevoznik koji će obavljati prijevoz na linijama te su autobusnom kolodvoru dostavljene dozvole iz kojih je to vidljivo.

4. Pored toga, tužitelj da ne pruža usluge autobusnog kolodvora svim prijevoznicima pod istim uvjetima, odnosno da iskorištava i zloupotrebljava svoj vladajući položaj na tržištu i mogućnost da vrši prodaju samo svojih karata ne poštujući pravila tržišnog natjecanja. To da je i razlog otkazivanja korištenja kolodvorskih usluga koje je tužitelj, unatoč svemu, obračunao.

5. Uz prigovor je dostavio ispisane poruke elektroničke pošte od 31. siječnja 2019. i 1. veljače 2019., potom dozvola za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu broj C103073, vozni red za tu autobusnu liniju, potom dozvola za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu broj C030176 i vozni red za tu liniju, rješenje tužitelja od 11. siječnja 2021. i zahtjev za pristup informacijama od 27. prosinca 2020.

6. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja 3Povrv-100/2022-2 od 7. ožujka 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojeg je 30. prosinca 2020. donijela Maja Radovani, javni bilježnik u [adresa], u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Tužitelj je izjavio da je tuženiku pružao usluge prema zakonskoj regulativi, ugovoru o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga i općim uvjetima obavljanja kolodvorske djelatnosti. Sve usluge za koje su ispostavljeni računi da su pružene tuženiku. Osporio je tužitelj tvrdnju tuženika da je primio službenu obavijest od tuženika da je za prijevoz po dozvolama za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu upisan Hiems d.o.o. i da tuženik neće koristiti uslugu tužiteljevog autobusnog kolodvora. Dozvole izdane od strane Županije Splitsko- dalmatinske glase uostalom na tuženika i Hiems d.o.o., pa vrijede i za tuženika i za Hiems d.o.o. Stoga da je tužitelj i primio obavijest tuženika, ne bi došlo do prestanka poslovnog odnosa i mogućnosti korištenja kolodvorskih usluga i tužitelj i da je obavijest primio, ne bi mogao uskratiti uslugu dolazaka i polazaka sa kolodvora. Svi prijevoznici imaju pravo korištenja usluge autobusnog kolodvora i tužitelj to nikome ne smije i ne može zabraniti. Svako službeno evidentirano korištenje kolodvora od bilo kojeg korisnika se naplaćuje bez iznimki. Izjavio je da nema uvid u međusobni odnos tuženika i Hiems d.o.o. i da ima pravo ispostaviti račun bilo kojoj osobi upisanoj u dozvoli u slučaju korištenja kolodvorskih usluga tim više što s tuženikom ima ugovorni odnos. Izjavio je da su dozvole za obavljanje prijevoza izdane zbog potreba stanovnika-putnika na određenom području, a ne radi prijevoznika, pa da je upitno zašto tuženik nije raskinuo ugovor s tužiteljem i tražio od Županije da ukine dozvole na svoje ime, ako ne obavlja prijevoz po dozvolama i ako nije htio koristiti kolodvorske usluge. Osim toga da je nejasno i zašto tuženik u utuženom razdoblju putem tužitelja prodaje autobusne karte za svoj prijevoz. Prema stranačkom ugovoru, tužitelj je obvezan koristiti usluge autobusnog kolodvora sukladno izdanim dozvolama i nema pravo samoinicijativno poslati dopis da neće koristiti usluge, već ako doista ima razloga za nekorištenje usluga, treba raskinuti ugovor sukladno članku 12. ugovora, što nije učinio. Izjavio je da je prema obavijesti elektroničkom poštom od 31. siječnja 2019. tužitelj u svrhu dobrih poslovnih odnosa uvažio obavijest tuženika da od 1. veljače 2019. i obavijestio svoje prometnike putem oglasne ploče. No da je i dalje imao mogućnost obračunati naknadu za usluge tuženiku kad je tuženik koristio kolodvor za odlaske i dolaske. Kad je tuženik iskrcao putnike, računao mu se dolazak, a ako putnici ne bi izašli iz autobusa, nije mu se računao dolazak, već polazak. Tuženik da je upozoren putem e-maila da ne iskrcava putnike u neposrednoj blizini kolodvora, na što je tužitelj obvezan reagirati u cilju očuvanja sigurnosti putnika i prometa općenito. Iskrcavanje putnika u blizini kolodvora, što tuženik radi da bi izbjegao plaćanje naknade za kolodvorske usluge, da je vrlo opasna radnja, koju tuženik nije mogao uvijek provesti, zbog čega je često morao iskrcati putnike upravo na autobusnom kolodvoru, pa mu je tužitelj i zaračunao uslugu dolaska.

8. Radnici tužitelja na radnom mjestu prometnika, između ostalog, registriraju određeni dolazak i polazak prijevoznika, tako što uz druge čimbenike provjeravaju tablu postavljenu na prednju stranu autobusa, gdje je obvezno naveden logotip prijevoznika i linija koju vozi. Stoga da nije moguće da prometnik ne uoči logotip i naziv prijevoznika u polascima i dolascima i usporedi ga s predviđenim rasporedom dolazaka i odlazaka i uz ostale poznate karakteristike prijevoznika zabilježi korištenje kolodvora od prijevoznika. Prijevoznici mogu imati neograničeni broj vozila kojima vrše prijevoz za svoj račun. Tužitelju, a ni prometnicima koji rade za tužitelja, ne može biti poznato jesu li vozila kojima je tuženik u predmetnom razdoblju obavljao usluge prijevoza i koristio usluge autobusnog kolodvora Trogir u njegovom vlasništvu ili vlasništvu nekog trećeg. Izjavio je da ima saznanja da je tuženik, osim svojih vozila i vozila partnera Hiems d.o.o, u poslovanju koristio i vozila poslovnih partnera s kojima ima poslovnu suradnju na temelju zakupa autobusa radi obavljanja djelatnosti tuženika.

9. Izjavio je tužitelj da Hiems d.o.o. koji je poslovni partner tuženika i ima zajedničke dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu s tuženikom, ima pravni interes biti obaviješten o ovoj parnici, pa je tražio da sud Hiems d.o.o. obavijesti o parnici.

10. Tužitelj je predložio izvesti dokaze čitanjem isprava ugovora o korištenju i pružanju kolodvorskih usluga od 20. ožujka 2013., općih uvjeta obavljanja kolodvorske djelatnosti od 10. srpnja 2019., računa broj 1219-702-82066, obračuna broj 265, računa broj 1308-702-82066, obračuna broj 286, računa broj 69-702-82066, obračuna broj 19, računa broj 179-702-82066, obračuna broj 30, računa broj 276-702-82066, obračuna broj 53, računa broj 371-702-82066, obračuna broj 6, računa broj 441-702- 82066, obračuna broj 84, računa broj 513-702-82066, obračuna broj 101, računa broj 582-702-82066, obračuna broj 123, računa broj 661-702-82066, obračuna broj 139, računa broj 739-702-82066, obračuna broj 152, opomene pred tužbu od 17. studenoga 2020., povratnice Hrvatske pošte d.d. o primitku opomene pred tužbu, dozvole za obavljanje prijevoza, dviju fotografija obavijesne table tuženika i partnera Hiems d.o.o. za putnike na prednjem staklu autobusa tijekom korištenja usluga autobusnog kolodvora tužitelja, e-mail korespondencije od 31. siječnja i 1. veljače 2019., obavijesti prometnicima od 1. veljače 2019., očevidnika zabilježenih dolazaka i odlazaka vozila tuženika na autobusni kolodvor [adresa] od 1.siječnja 2019. do 30. studenoga 2020., dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza te uvjerenja Centra za vozila Hrvatske d.o.o. o vlasništvu cestovnih vozila registriranih od tuženika i Hiems d.o.o.

11. Predložio je da se izvede dokaz saslušanjem tuženika, svjedoka RF, voditelja autobusnog kolodvora [adresa] i ŠF i DF, prometnika tužitelja te KF. Predložio je i da se izvede dokaz saslušanjem prijevoznika zvanog " M".

12. Tuženik je izjavio da je 12. lipnja 2019. tužitelju dostavio pisanu izjavu da od 17. lipnja 2019. neće koristiti usluge tužitelja, a u prilogu te izjave da je dostavio dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu. Izjavio je da je to učinio zbog kontinuiranog kršenja ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga i općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti od strane tužitelja jer tužitelj nije prodavao putne karte za tuženika, niti mu osiguravao perone uza ukrcaj i iskrcaj putnika, već je to radio isključivo za svog prijevoznika Promet Split d.o.o. Zbog toga što tužitelj nije tuženiku osiguravao perone, voditeljica ĆF da je nakon pregleda fotografija koje su zabilježili vozači i videonadzora, nakon što se uvjerila u točnost tuženikovih tvrdnji, samoinicijativno korigirala izdane račune, odnosno odobravala popust tuženiku koji nije predstavljao pravičnu naknadu pretrpljene štete nanesene tuženiku. Izjavio je da je tužitelj naplaćivao peronizaciju i nakon što je istekla dozvola 3056 31. svibnja 2020.

13. Iz očevidnika dolazaka i polazaka koji je sačinio tužitelj da je razvidno da za pojedine dolaske i odlaske nisu evidentirani reg.brojevi vozila, a oni koji su evidentirani, nisu svi u vlasništvu tuženika, niti je tuženiku poznato iz kojih razloga se njega tereti za dolazak i polazak tih vozila. Stoga što tužitelj tuženiku nije pružio adekvatne kolodvorske usluge, da nema pravo tražiti naknadu.

14. Predložio je tuženik izvesti dokaze čitanjem isprava - pisane izjave od 12. lipnja 2019, ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga, općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti, očitovanja na dopis tužitelja od 10. svibnja 2021., dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu broj 30563308 i 3322, fotografija snimljenih od strane vozača, pregled e-mail korespondencije te saslušanjem svjedoka ČF, SF, LF, CF i JF. Predložio je da sud naloži tužitelju da u spis dostavi evidenciju prodanih karata po prijevoznicima.

15. Sud je presudom poslovnog broja Povrv-100/2022-30 od 20. prosinca 2023. održao na snazi u platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojeg je 30. prosinca 2020. donijela Maja Radovani, javni bilježnik u [adresa], u dijelu kojim je naloženo tuženiku TF, vlasniku obrta za prijevoz [obrt] u roku od osam dana platiti tužitelju PROMET d.o.o. 11.125,11 EUR / 83.822,17 kn sa zateznim kamatama te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 197,12 EUR. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 157,48 EUR.

16. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojeg je 30. prosinca 2020. donijela Maja Radovani, javni bilježnik u [adresa], ukinut je u dijelu kojim je naloženo tuženiku TF, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta za prijevoz [obrt] u roku od osam dana naknaditi tužitelju PROMET d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 7,62 EUR/ 57,38 kn sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos teku od 30. prosinca 2020. do isplate, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku MF, vlasniku obrta [obrt] platiti tužitelju PROMET d.o.o. zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 197,12 EUR / 1.485,22 kn po stopi višoj od stope koja se primjenjuje u ostalim odnosima i tužbeni je zahtjev u tom dijelu odbijen.

17. Protiv dijela presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, tuženik je podnio žalbu.

18. Odlučujući o žalbi, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio presudu i rješenje poslovnog broja Pž-980/2024-3 od 13. svibnja 2025. Presudom je odbijena i žalba i potvrđena presuda ovog suda poslovnog broja Povrv-100/2022-30 u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 22,93 EUR sa zateznim kamatama.

19. Rješenjem je ukinuta presuda ovog suda poslovnog broja Povrv-100/2022- 30 u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojeg je 30. prosinca 2020. donijela Maja Radovani, javni bilježnik u [adresa], u dijelu kojim je naloženo tuženiku TF, vlasniku obrta za prijevoz [obrt] u roku od osam dana platiti tužitelju PROMET d.o.o. 11.102,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.337,10 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 1.325,90 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 1.408,77 EUR od 16. veljače 2020. do isplate, na iznos od 1.377,41 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 918,28 EUR od 16. travnja 2020. do isplate, na iznos od 515,13 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate, na iznos od 801,81 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate, na iznos od 904,84 EUR od 17. kolovoza 2020. do isplate, na iznos od 765,98 EUR od 16. rujna 2020. do isplate, na iznos od 862,28 EUR od 16. listopada 2020. do isplate i na iznos od 884,68 EUR od 16. studenog 2020. do isplate te u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 197,12 EUR sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2020. do isplate. Stoga je o tom dijelu tužbenog zahtjeva trebalo donijeti odluku u ponovnom postupku.

20. Radi donošenja odluke sud je ponovno ocijenio sadržaj već izvedenih dokaza isprava ugovora o korištenju i pružanju kolodvorskih usluga od 20. ožujka 2013., općih uvjeta obavljanja kolodvorske djelatnosti od 10. srpnja 2019., računa broj 1219-702-82066, obračuna broj 265, računa broj 1308-702-82066, obračuna broj 286, računa broj 69-702-82066, obračuna broj 19, računa broj 179-702-82066, obračuna broj 30, računa broj 276-702-82066, obračuna broj 53, računa broj 371-702-82066, obračuna broj 6, računa broj 441-702-82066, obračuna broj 84, računa broj 513-702- 82066, obračuna broj 101, računa broj 582-702-82066, obračuna broj 123, računa broj 661-702-82066, obračuna broj 139, računa broj 739-702-82066, obračuna broj 152, opomene pred tužbu od 17. studenoga 2020., povratnice Hrvatske pošte d.d. o primitku opomene pred tužbu, dozvole za obavljanje prijevoza, dviju fotografija obavijesne table tuženika i partnera Hiems d.o.o. za putnike na prednjem staklu autobusa tijekom korištenja usluga autobusnog kolodvora tužitelja, e-mail korespondencije od 31. siječnja i 1. veljače 2019., obavijesti prometnicima od 1. veljače 2019., očevidnika zabilježenih dolazaka i odlazaka vozila tuženika na autobusni kolodvor [adresa] od 1.siječnja 2019. do 30. studenoga 2020. te dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza, uvjerenja Centra za vozila Hrvatske d.o.o. o vlasništvu cestovnih vozila registriranih od tuženika i Hiems d.o.o., pisane izjave od 12. lipnja 2019, ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga, općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti, očitovanja na dopis tužitelja od 10. svibnja 2021., dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu broj 30563308 i 3322 i ispisanih fotografija, iskaza svjedoka RF, ŠF, DF, KF, ČF, SF i LF te tuženika. Pored toga sud je u ponovnom postupku izveo dokaz saslušanjem svjedoka UF i JF te je ponovno saslušan svjedok RF.

21. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se izvede dokaz saslušanjem prijevoznika M. Prema članku 241. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba da svjedoči i navesti njezino ime i prezime i boravište.

22. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 11.102,18 EUR sa zateznim kamatama. Tužitelj u ovoj parnici nastoji od tuženika ostvariti novčanu tražbinu koja se odnosi na plaćanje tužiteljevih računa ispostavljenih tuženiku s osnove ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga. Utuženi računi odnose se na razdoblje od studenoga 2019. do listopada 2020. i u njima je označeno da tužitelj naplaćuje „peronizaciju“ i proviziju od prodaje karata. O plaćanju provizije od prodaje karata, pravomoćno je odlučeno presudom ovog suda poslovnog broja Povrv-100/2022-30.

23. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga broj 899/2 od 20. ožujka 2013., ali je sporno je li tužitelj tuženiku pružio ugovorenu uslugu, odnosno je li tu uslugu pružio u skladu s ugovorom.

24. Propisano je člankom 98. stavkom 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/2018., 98/2019., 30/2021., 89/2021. i 114/2022. dalje: ZPCP) da autobusni kolodvori obavljaju prihvat i otpremanje svih autobusa u javnom linijskom županijskom, međužupanijskom i međunarodnom prijevozu putnika prema izdanim dozvolama ili sukladno sklopljenim ugovorima o prijevozu putnika i važećim voznim redovima.

25. Propisano je člankom 98. stavkom 6. ZPCP da su izdavatelji dozvola za prijevoz putnika ili druga nadležna tijela za prijevoz putnika obvezni dostaviti sve ovjerene i odobrene vozne redove prijevoznika onim autobusnim kolodvorima čije je korištenje predviđeno tim voznim redovima.

26. Propisano je člankom 100. stavkom 1. ZPCP da je u mjestu u kojem postoji autobusni kolodvor prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika na županijskim, međužupanijskim i međunarodnim linijama dužan koristiti se tim autobusnim kolodvorom, osim na linijama kraćim od 40 kilometara.

27. Propisano je člankom 101. stavkom 1. ZPCP-a, da je pružatelj kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru dužan voditi očevidnik o dolascima i polascima autobusa, u predviđenom radnom vremenu kolodvora.

28. Propisano je člankom 101. stavkom 3. ZPCP-a da je vozač autobusa dužan prijaviti pružatelju kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru vrijeme svakog dolaska i polaska autobusa, a autobusni kolodvor prijavu je dužan ovjeriti na putnom radnom listu i unijeti je u očevidnik o polascima i dolascima autobusa.

29. Propisano je člankom 103. stavkom 1. ZPCP-a da usluge pružanja kolodvorskih usluga na autobusnim kolodvorima i teretnim kolodvorima moraju biti pod istim uvjetima dostupne svim korisnicima.

30. Propisano je člankom 103. stavkom 2. ZPCP-a da Opći uvjeti obavljanja kolodvorskih djelatnosti moraju biti objavljeni na vidljivom mjestu i dostupni korisnicima.

31. Člankom 3. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određene su usluge koje pruža tužitelj na autobusnom kolodvoru [adresa] i to prihvat i otprema autobusa, korištenje parkirališta za parkiranje autobusa, prodaju putnih karata, organizaciju rasporeda prodaje putnih karata i pružanje informacija o prijevozima i druge usluge povezane s prijevozom putnika.

32. Člankom 4. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je da prihvat i otpremanje autobusa podrazumijeva rezervaciju dolaznog i/ili odlaznog perona i omogućavanje nesmetanog korištenja dolaznog i/ili odlaznog perona za polaske i/ili dolaske pojedinog prijevoznika prema dostavljenim dozvolama i organizaciju prometovanja na površini autobusnog kolodvora u skladu s mogućnostima. Pod pojmom "polazak" podrazumijeva se polazak autobusa sa perona kao polaznog mjesta po voznom redu ili posebnog linijskog i povremenog prijevoza, a pod pojmom "dolazak" podrazumijeva se dolazak autobusa na peron kao posljednjeg mjesta pristajanja, odnosno iskrcaja putnika po voznom redu u javnom linijskom prijevozu ili posebnom linijskom i povremenom prijevozu.

33. Člankom 6. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je da se kolodvorske usluge prijevoznicima u javnom linijskom prijevozu pružaju prema dostavljenim dozvolama, a kolodvorske usluge prijevoznicima u posebnom linijskom, povremenom i naizmjeničnom prijevozu, pružaju u skladu s raspoloživim kapacitetima autobusnog kolodvora.

34. Člankom 10. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je da tužitelj svim prijevoznicima koji ispunjavaju opće uvjete dužan kolodvorske usluge pružati na jednak način, da je za svaki tranzitni dolazak/polazak iz voznog reda prema dostavljenoj dozvoli, dužan rezervirati prijevozniku dolazni/odlazni peron prema dolaznim/odlaznim vremenima iz voznog reda, da je za svaki polazak iz voznog reda prema dostavljenoj dozvoli dužan rezervirati prijevozniku dolazni/odlazni peron prema dolaznim/odlaznim vremenima iz voznog reda i to petnaest minuta prije polaska u tuzemnom linijskom prijevozu, javnom, povremenom, posebnom prijevozu i međunarodnom linijskom prijevozu. Određeno je člankom 10. da je tužitelj dužan na zahtjev voznog osoblja prijevoznika ovjeriti dolazak/odlazak autobusa na autobusni kolodvor za dolaske/odlaske koji se izvrše.

35. Člankom 14. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je da se obračun kolodvorskih usluga obavlja prema cjeniku kolodvorskih usluga, i to za pristajanje u javnom linijskom prijevozu na način da se broj polazaka, dolazaka ili tranzita koje prijevoznik ima registrirane prema voznom redu na autobusnom kolodvoru, pomnoži s cijenom prihvata i otpreme autobusa.

36. Tužitelj je u prilog postojanju utužene tražbine dostavio račune i obračune prodanih voznih karata te mjesečna izvješća o dolascima i polascima autobusa za tuženika kao prijevoznika.

37. Stranke su ugovorom (članak 2.) odredile da će tužitelj pružati tuženiku usluge autobusnog kolodvora u [adresa], a tuženik se obvezao koristiti te usluge i plaćati mu naknadu. Člankom 4. ugovora je određeno da se posada autobusa prijevoznika, čiji autobusi odlaze ili polaze s autobusnog kolodvora, obvezuje odmah prijaviti svaki dolazak ili odlazak autobusa prometnoj službi kolodvora.

38. Računom broj 739-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 6.665,53 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 1,91 kn za listopad 2020.

39. Računom broj 661-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 6.496,88 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 21,04 kn za rujan 2020.

40. Računom broj 582-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 5.771,25 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 55,46 kn za kolovoz 2020.

41. Računom broj 513-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 6.817,50 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 58,95 kn za srpanj 2020.

42. Računom broj 441-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 6.041,25 kn za lipanj 2020.

43. Računom broj 371-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 3.881,25 kn za svibanj 2020.

44. Računom broj 276-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 6.918,75 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 6,75 kn za ožujak 2020.

45. Računom broj 179-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 10.378,13 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 3,39 kn za veljaču 2020.

46. Računom broj 69-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 10.614,38 kn za siječanj 2020.

47. Računom broj 1308-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 9.990,00 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 9,56 kn za prosinac 2019.

48. Računom broj 1219-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 10.074,38 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 5,74 kn za studeni 2019.

49. Dakle, iz navedenih računa vidljivo je da je tužitelj obračunao tuženiku naknadu za korištenje kolodvora (peronizaciju), a osim toga i proviziju za prodaju karata.

50. Spor stranaka je nastao u odnosu na tražbinu naknade za kolodvorsku uslugu prihvata i otpremanja autobusa. Naime, tuženik je tvrdio da nije koristio kolodvorske usluge koje je tužitelj obračunao predmetnim računima, dakle u razdoblju od studenoga 2019. do listopada 2020. Stoga je u ovoj parnici trebalo utvrditi je li tuženik u tužbom obuhvaćenom razdoblju, dakle od studenoga 2019. do listopada 2020. koristio usluge koje tužitelj pruža na autobusnom kolodvoru u [adresa].

51. Tužitelj je pored računa kojima je pozivao tuženika platiti naknadu za kolodvorske usluge dostavio i isprave "pregled vozila za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. studenoga 2019. iz očevidnika o dolascima i polascima autobusa.

52. Iz poruke elektroničke pošte koju je tuženik poslao tadašnjoj voditeljici autobusnog kolodvora LF **.**.2019. vidljivo je da je tuženik obavijestio tužitelja da će od 1. veljače 2019. koristiti autobusni kolodvor u dolasku i polasku po dozvolama C1 01949 i C1 02811, a po ostalim dozvolama samo u polascima.

53. Na tu poruku tuženiku je odgovoreno porukom od 1. veljače 2019. i rečeno mu je da će prometno osoblje biti obaviješteno o tome i da se dolasci neće evidentirati niti naplaćivati, ukoliko autobus dođe na kolodvor bez putnika. Dolazak autobusa s putnicima bit će naplaćen. Tužitelj je potom obavijestio prometnike o tome da tuženik ne želi koristiti usluge u dolascima na liniji [adresa] s određenim voznim redom i liniji [adresa] .

54. U dopisu od 19. svibnja 2021. koji je tuženik naslovio na tužitelja, tuženik je naveo da su mu obračunate usluge kolodvora u dolascima, iako je u veljači 2019. obavijestio voditelja kolodvora da neće koristiti usluge u dolascima. Tuženik je naveo da je do te odluke došlo zbog tužiteljeva diskriminirajućeg ponašanja.

55. Prema članku 4.8 ZPCP dozvola za prijevoz je akt određen Zakonom, međunarodnim ugovorom ili propisom Europske unije, na temelju kojeg se obavlja prijevoz.

56. Prema sadržaju isprava dostavljenih u spis, za obavljanje prijevoza tuženiku je Županija Splitsko-dalmatinska izdala sljedeće dozvole:

- dozvolu broj C103073 za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu između [adresa] i [adresa] u razdoblju od 17. lipnja 2019. do 31. svibnja 2020. Ta dozvola je izdana i tuženiku i trgovačkom društvu HIEMS d.o.o.

-dozvolu broj C1 03076 za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu u razdoblju od 17. lipnja 2019. do 31. svibnja 2023. prema redu vožnje koji je sastavni dio dozvole na županijskoj autobusnoj liniji [adresa]. Ta dozvola je izdana i tuženiku i trgovačkom društvu HIEMS d.o.o.

- dozvolu C1 03322 za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. prema redu vožnje koji je sastavni dio dozvole na županijskoj autobusnoj liniji [adresa]. Ta dozvola je izdana i tuženiku i trgovačkom društvu HIEMS d.o.o.

- dozvolu C1 03056 za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. svibnja 2020. prema redu vožnje koji je sastavni dio dozvole na županijskoj autobusnoj liniji [adresa]. Ta dozvola je izdana i tuženiku.

- dozvolu C1 03308 za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. prema redu vožnje koji je sastavni dio dozvole na županijskoj autobusnoj liniji [adresa]. Ta dozvola je izdana i tuženiku i trgovačkom društvu HIEMS d.o.o. i trgovačkom društvu FROM CITY TO CITY j.d.o.o.

57. Prema članku 40. ZPCP dva ili više prijevoznika mogu zajednički obavljati prijevoz kao kooperaciju. Prijevoznici su, u slučaju zajedničkog obavljanja prijevoza na međužupanijskoj liniji ili županijskoj liniji kada županijski prijevoz nije reguliran ugovorom o javnoj usluzi, dužni uz zahtjev za zajedničko obavljanje prijevoza priložiti i pisani ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza. U ugovoru iz stavka 2. ovoga članka obvezno je navesti koji od prijevoznika u određenom razdoblju odgovoran za održavanje prijevoza na liniji, kao i utvrditi druga prava i obveze prijevoznika u vezi sa zajedničkim obavljanjem prijevoza. Za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka izdaje se jedna dozvola koja glasi na sve prijevoznike. Prijevoznici koji zajednički obavljaju prijevoz dužni su ga obavljati sukladno odredbama ugovora o zajedničkom obavljanju prijevoza, odredbama ovoga Zakona te uvjetima iz dozvole iz stavaka 4. i 6. ovoga članka.

58. Tuženik je u svom iskazu izjavio da prijevoz obavlja samo vozilima u svom vlasništvu, da nije ni u kakvom odnosu s Hiems d.o.o., već da prijevoz obavlja svaki za sebe. Svjedok KF, zastupnik po zakonu društva Hiems d.o.o. je izjavio da je u lipnju 2019. od tuženika preuzeo obavljanje prijevoza na dijelu linija [adresa] za koje tuženik ima dozvolu. Međutim, iz citiranog članka 40. ZPCP zaključiti je da su tuženik i Hiems d.o.o., a osim njih i društvo Form city to city j.d.o.o. (kod obavljanja prijevoza na jednoj liniji), a kao pretpostavku za ishođenje dozvola C103073, C1 03076, C1 03322 i C1 03308 morali priložiti pisani ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza. Tim ugovorom trebali su regulirati prava i obveze prijevoznika u vezi sa zajedničkim obavljanjem prijevoza te navesti koji od prijevoznika u određenom razdoblju odgovoran za održavanje prijevoza na liniji. Taj ugovor je važan i za predmetni spor jer kako će kasnije biti navedeno, sud je utvrdio da su u razdoblju obuhvaćenom ovom tužbom usluge tužitelja koristili i tuženik i Hiems d.o.o., pa je za ispunjenje obveze plaćanja naknade za kolodvorske usluge tuženiku važno kako su tuženik i Hiems d.o.o. to odredili. Tužitelj nije predložio da sud od tuženika traži da dostavi ugovor, već je zatražio da o sadržaju ugovornog odnosa tuženika i Hiems d.o.o. izvede dokaz saslušanjem tuženika i zastupnika po zakonu Hiems d.o.o., što je sud i učinio. Iz iskaza tuženika je zaključiti da je svaki od prijevoznika obavljao prijevoz za sebe. Da bi tužitelj mogao kolodvorsku uslugu naplatiti jednom od prijevoznika koji zajednički obavljaju prijevoz, prema mišljenju ovog suda, trebala je biti obveza plaćanja tih usluga biti ugovorena kao solidarna obveza. Dokaza da je to tako nema. Naime, tužitelj ima ovlaštenje kolodvorsku uslugu naplatiti svakom prijevozniku koji koristi kolodvor, a ne samo onome s kojim ima sklopljen pisani ugovor. To stoga što između korisnika i tužitelja ugovor nastaje, kad autobus prijevoznika stupi na površinu autobusnog kolodvora (članak 9. općih uvjeta).

59. Iz uvjerenja Centra za vozila Hrvatske d.d. (HI44-U-00381-22) od 9. lipnja 2022. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju obuhvaćenom tužbom bio vlasnik cestovnih vozila reg. [registarska oznaka], ST2816C,ST1111KN, ST8897F i ST897SD.

60. Iz uvjerenja Centra za vozila Hrvatske d.d. (HI44-U-00380-22) od 9. lipnja 2022. je utvrđeno da je Hiems d.o.o. u razdoblju obuhvaćenom tužbom bio vlasnik cestovnih vozila reg. oznake [registarska oznaka] ,ST8991N ,ST8323H ,ST1819A,ST8990N, ST1228F,ST2526M,ST 8378AA, ST 8814M, ST7162N, ST7161N, ST3901O, ST1699N,ST1999AB,ST8898R,ST2017H,ST9655J,ST6866G,ST 3184J.

61. Tuženik je u veljači 2019. uputio obavijest da će koristiti autobusni kolodvor u dolasku i polasku po dozvolama C1 01949 i C1 02811, a po ostalim dozvolama samo u polascima. Taj dopis tužitelj je primio, prema iskazu svjedoka LF. Tuženik je dostavio i dopis od 12. lipnja 2019. adresiran tužitelju s obavijesti da od 12. lipnja 2019. neće koristiti usluge autobusnog kolodvora.

62. Saslušani su svjedoci ŠF i DF koji kod tužitelja obavljaju poslove prometnika. Oni su opisali kako se stvarno obavljaju poslovi evidentiranja dolazaka, odnosno odlazaka autobusa na autobusni kolodvor. Kazao je svjedok ŠF da se evidencija dolazaka i odlazaka vrši na način da prometnici, a nakon što prijevoznik prijeđe ulaznu rampu u kolodvor, provjere tablu koja se nalazi na prednjem desnom kraju vjetrobranskog stakla autobusa i provjere je li linijski prijevoznik. U programu Eurotera, u kojem rade, da imaju evidentirane termine planiranog dolaska i odlaska linijskih prijevoznika. Ukoliko utvrde da je planirani dolazak, odnosno polazak ostvaren, dakle da je prijevoznik došao i otišao s kolodvora, to evidentiraju u tom programu. Kazao je i to da se dolasci tuženika praznim autobusom na kolodvor nisu evidentirali i da se ti dolasci ne naplaćuju.

63. Svjedok DF je izjavio da se dolazak autobusa evidentira kada dođe na ulaznu rampu. Ukoliko ukrca putnike da se evidentira polazak, a dolazak praznim autobusom da tuženiku nikad nije evidentirao. I svjedok RF koji je sada voditelj kolodvora, a koji radi obračune kolodvorskih usluga izjavio je da prometnici provjeravaju podatke na tabli istaknutoj od prijevoznika na autobusima. Tuženiku da se nisu obračunavale kolodvorske usluge za dolaske praznim autobusom. Izjavio je i to da je tuženik prigovarao da mu nije bio osiguran peron ponekad, pa da bi se znali korigirati računi. Svjedok RF je naveo i to da legitimiraju prijevoznike po tabli izloženoj u vjetrobranskom staklu vozila, da je uobičajeno da više prijevoznika obavlja prijevoz zajednički, a da tužitelj šalje račune jednom prijevozniku.

64. Svjedokinja ĆF u svom je iskazu iznijela saznanja o stranačkom odnosu iz vremena prije razdoblja obuhvaćenog tužbom kada je bila voditeljica kolodvora. Kazala je da je tuženik predao zahtjev da ne koristi peronizaciju u dolasku, što da je uvaženo. Kazala je i da je tuženik ipak ponekad koristio usluge u dolasku jer da je činio iskrcaj putnika na kolodvoru. Dolazak praznim autobusom da nije evidentiran. Prigovori tuženika da su se odnosili na situacije kada ne bi bio slobodan peron broj 1, pa bi trebao koristiti neki drugi peron. On da je smatrao da u tom slučaju ne treba platiti uslugu. Kazala je i to da su prigovori tuženika na uslugu bili neosnovani, ali ponekad prihvaćeni s ciljem izbjegavanja sporova. Obračun usluga za tuženika da je sačinjen temeljem evidencije prometnika koji bilježe dolaske i odlaske prema podacima na tabli izloženoj u vjetrobranskom staklu vozila. Izjavila je da uslugu koristi onaj prijevoznik čija je tabla izložena u vjetrobranskom staklu, neovisno o tome čijim autobusom vrši prijevoz i ulazi u prostor kolodvora.

65. Sud je izveo dokaz saslušanjem i svjedoka ČF i SF koji su kao radnici tuženika vozili autobuse linijama [adresa], kao i svjedoka UF i JF, radnika tuženika. Svjedok ČF je kazao da je tuženik početkom 2019. kazao da ne iskrcavaju putnike na kolodvoru, već da na kolodvor ulaze praznim autobusom. Svaki put kad je došao na kolodvor prometnik da bi ga vidio i pozdravio, a da ne zna što je prometnik evidentirao. Svjedok SF je radio za tuženika 13 godina, osim u razdoblju od lipnja ili srpnja 2020. do lipnja 2021. Kazao je i da nisu radili jedan mjesec nakon proglašenja pandemije korona virusa. Ovaj je svjedok potvrdio da je prilikom ulaska na kolodvor na rampi prisutan prometnik koji podiže rampu i vidi prema tabli koja je stavljena u vjetrobransko staklo koji prijevoznik dolazi. Svjedok ZF je izjavio da je od 2017. do početka pandemije korona virusa 2020. vozio za tuženika. Izjavio je da je ulazio na kolodvor, da se rampa podizala automatski te da nitko od djelatnika tužitelja nije dolazio, niti je i s kim bio u komunikaciji. Svjedok JF, koji je umirovljen 1. lipnja 2020. je izjavio da su radnici tužitelja podizali rampu i da s prozora ureda udaljenog sedam do osam metara gledaju u rampu te da je na kolodvor većinom ulazio bez putnika.

66. Tuženik je izjavio da je motiviran povredama ugovora od strane tužitelja, ali i činjenicom što mu je to bilo skupo, odlučio ne koristiti usluge kolodvora u dolascima o čemu je obavijestio tužitelja i vozače. Kazao je da osobno nije vozio. Kazao je da je tužitelj neosnovano obračunao naknadu za usluge u dolasku jer za niti jedan obračunati datum nisu bile ispunjene pretpostavke jer su autobusi dolazili prazni i nije bilo iskrcaja putnika. Kazao je i to da smatra da usluge polazaka nije dužan platiti za one polaske za koje mu nije osiguran peron. Izjavio je da svakako od 12. lipnja 2019. nema obvezu plaćanja usluga u polascima jer je tužitelju poslao obavijest da usluge neće koristiti. Kazao je da je pregledao isprave o polascima i dolascima i da su u evidenciji zabilježene i neke registarske oznake njegovih autobusa, a i neke autobusa koji nisu u njegovu vlasništvu, kao i da mu nije jasno kako je tužitelj nakon 12. lipnja 2019. evidentirao dolaske njegovih vozila, kada od tog dana nisu pristupala na kolodvor. Kazao je da je zajednički s društvom Hiems d.o.o. obavljao prijevoz , ali da s tim društvom nije ni u kakvom odnosu i da prijevoz obavlja svatko za sebe svojim autobusima. No kazao je i to da je izrađena tabla koja se stavlja u vjetrobransko staklo na kojoj je napisana linija [adresa], a kao prijevoznici označeni i tuženik i Hiems d.o.o. Zajedničke table da su izradili da bi putnici imali povjerenje i u Hiems d.o.o. jer tuženik dulje obavlja poslove prijevoza od tog društva. Izjavio je da i danas ima dozvolu za obavljanje županijskog linijskog prijevoza na relaciji [adresa], kao i u razdoblju obuhvaćenom tužbom.

67. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a osobito radnika tuženika zaključiti je da je tuženik u tužbom obuhvaćenom razdoblju koristio kolodvorske usluge. No postavilo se pitanje je li on koristio usluge svaki put kad je u evidenciji dolazaka i polazaka evidentiran kao korisnik usluge.

68. Sud je detaljno analizirao ovu opsežnu dokumentaciju. Utvrđeno je da je svaki dolazak i odlazak u toj ispravi evidentiran kao dolazak ili odlazak tuženika. Međutim, osim registracijskih oznaka vozila koja su nesporno vozila tuženika, evidentiran je i značajan broj dolazaka i odlazaka vozila koje prema registracijskim oznakama pripadaju društvu Hiems d.o.o. Osim toga evidentirane su i registracijske oznake vozila za koje nije poznato kojem vozilu pripadaju i u čijem su vlasništvu, pa nije moguće zaključiti je li tuženik ta vozila tih prigoda koristio. Nadalje, zabilježeni su dolasci i odlasci bez navedenih registracijskih oznaka vozila. Tuženik je prigovorio točnosti ove isprave na temelju koje je sačinjen obračun cijene kolodvorske usluge prihvata i otpreme. Da sadržaj isprave nije točan potvrđeno je čitanjem iste te sadržajem iskaza svjedoka RF koji je kazao da je za sve dolaske i odlaske na liniji koju je tuženik zajednički obavljao s Hiems d.o.o. evidentirao dolaske tuženika. Međutim za takvo što nema osnove jer svaki od prijevoznika odgovara za svoje obveze trećima, osim ako nije što drugo ugovoreno, a tužitelj nije dokazao da je što drugo ugovoreno, odnosno da postoji i na kojoj osnovi solidarnost tuženika i prijevoznika koji s njim zajednički obavljaju prijevoz za kolodvorske usluge. Nadalje, nema dokaza da je tuženik koristio vozila u vlasništvu Hiems d.o.o., dapače u iskazu navodi da se služio samo svojim vozilima za obavljanje prijevoza. Dakle, očevidnik nije uredno vođen i prema članku 7. Pravilnika o autobusnim kolodvorima ("Narodne novine" broj 57/2018.), pa temeljem te isprave nije mogao biti sačinjen točan obračun. Nadalje, tužitelj nije dostavio cjenik usluga, pa ni za one usluge prihvata i otpreme za koje je koje je moguće utvrditi da ih je koristio nije bilo moguće utvrditi cijenu u nedostatku cjenika tužitelja.

69. S obzirom na to, tužiteljev je zahtjev trebalo odbiti u cijelosti, pa sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a ukinuti u cijelosti dio platnog naloga o kojem je trebalo odlučiti u ponovnom postupku.

70. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 5. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa).

71. Sud je priznao tuženiku kao potrebne za vođenje parnice troškove sastava podneska od 15. lipnja 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8.1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 20. lipnja 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr 9.1 Tarife), trošak sastava podneska od 28. lipnja 2022. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8.4 Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 3. listopada 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr 9.1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 16. siječnja 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr 9.1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 11. rujna 2023. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr 9.5 Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 25. rujna 2023. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr 9.5 Tarife), trošak sastava podneska od 19. listopada 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8.1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 25. listopada 2023. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr 9.5 Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 13. studenoga 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr 9.1 Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 10.1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 2. srpnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr 9.1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 9. rujna 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr 9.1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištu koje je održano 23. listopada 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr 9.1 Tarife).

72. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi više traženi trošak sastava podneska od 28. lipnja 2022. u iznosu od 187,50 EUR, više traženi trošak zastupanja na ročištu 11. rujna 2023. u iznosu od 187,50 EUR, više traženi trošak zastupanja na ročištu 25. rujna 2023. u iznosu od 187,50 EUR, više traženi trošak zastupanja na ročištu 25. listopada 2023. u iznosu od 187,50 EUR, uzimajući u obzir sadržaj ovih parničnih radnji i određenja Tarife te trošak za zastupanje na ročištu za objavu odluke u iznosu od 125,00 EUR, jer na tom ročištu tuženik nije sudjelovao.

73. Sud je, dakle, prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 EUR, a odbio je zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR.

U Splitu 2. prosinca 2025.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Promet Split d.o.o.

- Odvjetnik Ljubica Vuković

- u spis