REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: P-306/2025.-54.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kutleša i dr. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kutleša i Žakula iz Zagreba, protiv tuženika I. Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja i dr. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović iz Zagreba, II. Klub kulture svijet glazbe u likvidaciji, Zagreb, Medvedgradska 48, OIB: 96877474445 i III. KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lana Propadalo Duka, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja založnog prava, nakon 23. listopada 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja SH, odvjetničkog vježbenika u Zagrebu, a u odsutnosti uredno pozvanih punomoćnika I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu broj: 051- 51006297 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenog između I. tuženika (pod ranijom tvrtkom društva: Hypo Alpe-Adria Bank d.d.) kao Banke, II. tuženika kao korisnika kredita i III. tuženika (pod ranijim prezimenom A) kao založnog dužnika, a koji je solemniziran od strane Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod posl. brojem OV-780/2010, sljedećeg sadržaja:

„Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.“

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5. st. 2. ugovora o kreditu broj: 051- 51006297 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenog između I. tuženika (pod ranijom tvrtkom društva: Hypo Alpe-Adria Bank d.d.) kao Banke, II. tuženika kao korisnika kredita i III. tuženika (pod ranijim prezimenom A) kao založnog dužnika, a koji je solemniziran od strane Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod posl. brojem OV-780/2010, sljedećeg sadržaja:

„Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,5% (jedancijelihpet posto) od iznosa kredita“.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kreditu broj: 051-51006297 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen između I. tuženika (pod ranijom tvrtkom društva: Hypo Alpe-Adria Bank d.d.) kao Banke, II. tuženika kao korisnika kredita i III. tuženika (pod ranijim prezimenom A) kao založnog dužnika, a koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod posl. brojem OV-780/2010.

Nalaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu - zemljišnoknjižni odjel Zagreb provesti uknjižbu brisanja prava zaloga upisanog na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. čbr. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa], površine 186 čhv, 668 m2, i to 3. Suvlasnički dio: 30,73/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), u naravi trosobni stan br. 2 u dijelu prizemlja i dijelu potkrovlja, koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaone, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka i balkona i dvije spavaone, ukupne netto površine 78,33 čm i jednog parkirnog mjesta P2 u nacrtu označenog zelenom bojom pod posl. brojem Z-3775/10 za iznos od 70.000,00 EUR prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita, uvećano za pripadajuće kamate i sve ostale troškove u korist H-ABDUCO d.o.o., OIB: 13667298928, Radnička cesta 41, Zagreb."

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je vlasnik nekretnine pobliže opisane u izreci ove presude. Ista nekretnina je predmet ovršnog postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem Ovr-2122/2020, što je vidljivo iz upisane zabilježbe ovrhe s prvenstvenim redom upisa. Ovršni postupak pokrenuo je H-Abduco d.o.o. kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja kao ovršenika. Ovrhovoditelj je stekao tražbinu koja je predmet ovršnog postupka temeljem ugovora o ustupu tražbine od strane I. tuženika solemniziranog kod Javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, a koja tražbina proizlazi iz ugovora o kreditu broj: 051-51006297 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koje je zaključio I. tuženik pod ranijom tvrtkom društva: Hypo Alpe-Adria bank d.d., II. tuženik kao korisnik kredita i III. tuženik kao založni dužnik (pod ranijim prezimenom A), koji je također javnobilježnički solemniziran. Na osnovi predmetnog ugovora o kreditu uknjižena je hipoteka na nekretnini pod poslovnim brojem Z-3775/10 za iznos od 70.000,00 EUR prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, s kamatama i troškovima u korist I. tuženika, koja je na osnovi ugovora o ustupu sada upisana u korist društva H-Abduco d.o.o. Smatra da kao ovršenik u ovršnom postupku i vlasnik nekretnine na kojoj je upisana hipoteka ima pravni interes podnijeti ovu tužbu jer će prihvaćanje tužbenog zahtjeva dovesti posljedično i do obustave ovršnog postupka.

1.1. Odredba o promjenjivosti kamatne stope kojom se određuje njezino jednostrano mijenjanje odlukom banke kao vjerovnika nepoštena je i ništetna. Korisnik kredita treba na temelju točnih i razumljivih kriterija, koji mu trebaju biti objašnjeni, biti u mogućnosti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Prije zaključenja ugovora o kreditu banka i korisnik kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu korisnika kredita. Banka nije definirala precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako mogla koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema jednostranoj odluci banke, postupiti kako je htjela. Činidba u odnosu na plaćanje kamata kako je ugovorena spornim ugovorom o kreditu neodređena je i neodrediva te ugovor ne sadrži podatke ili parametre s pomoću kojih se činidba može odrediti. Ostavljeno je isključivo I. tuženiku da proizvoljno određuje visinu kamatne stope što nije dopušteno. Činidba je očito neodređena jer u trenutku sklapanja ugovora o kreditu korisnik kredita nije znao niti je mogao ili mogao znati koliki će novčani iznos morati isplatiti I. tuženiku prilikom vraćanja kredita, što se jasno može zaključiti iz dostavljenog ugovora o kreditu. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da ista mora biti određena odnosno barem odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi vjerovnik treba ocijeniti protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Zato je predmetna ugovorna odredba ništetna.

1.2. U odnosu na odredbu o jednokratnim troškovima obrade kredita korisniku kredita nije prethodno ni naknadno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem će se konačnom iznosu obračunati, niti zašto je baš određena naknada u visini od 1,5% od iznosa kredita, što navedenu obvezu korisnika kredita čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, a posljedično i ništetnom. Ista je odredba unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane I. tuženika kao vjerovnika, kao jače ugovorne strane. Time je doveo korisnika kredita u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s korisnikom kredita. Ista je odredba o jednokratnim troškovima nametnuta potpuno ekonomski neopravdano i prekomjerno, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku.

1.3. Kako su prethodno opisane odredbe ništetne, a predstavljaju bitan sastojak ugovora o kreditu, to je razvidno da je i cjelokupni ugovor o kreditu ništetan. Također je II. tuženik kao korisnik kredita bio kreditno nesposoban u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, a I. tuženik nije ni provjeravao kreditnu sposobnost II. tuženika. Ništetnost ugovora o kreditu dovodi i do ništetnosti pobijane hipoteke.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik je naveo da osporava osnov i visinu tužbe. Tražbinu je ustupio novom vjerovniku H-Abduco d.o.o. te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj nije iskoristio svoju mogućnost isticanja pravnih lijekova u ovršnom postupku u rokovima određenim Ovršnim zakonom te je prekludiran ostvarivati svoja prava vezana uz predmetnu ovrhu u ovom postupku. Podnošenje ove tužbe je pravno nedopušteno. Iz historijata tužbe može se izvući zaključak o nezadovoljstvu tužitelja ovršnim postupkom. Istaknuo je da se radi o nepotrošačkom ugovoru o kreditu te je tužitelj odnosno Klub kulture svijet glazbe u likvidaciji imalo postupati s povećanom pažnjom prilikom njegova zaključenja i s istim stupnjem pažnje sagledati i procijeniti eventualne pravne posljedice zaključenja ugovora o kreditu. Tužitelj je u vrijeme zaključenja tog ugovora bio upoznat s odredbama čl. 3. i 6. ugovora na temelju kojih je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu odnosno mijenjati maržu. Tužitelj je bezuvjetno prihvaćao izmjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja i to plaćanjem mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora. Po čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat. Ako je tuženik kamatnu stopu mijenjao protivno ugovoru, tužitelj je znao da nije dužan platiti.

2.1. Odredba čl. 5. ugovora o kreditu na temelju koje je tuženik naplatio naknadu za obradu kredita jasno je i razumljivo sastavljena te je tužitelj mogao procijeniti ekonomske i pravne posljedice koje iz sporne ugovorne odredbe za njega proizlaze. Sporna naknada je i prije zaključenja ugovora o kreditu bila javno objavljena u tarifi naknada tuženika. Jasna je i razumljiva. Ugovaranje takve naknade nije zabranjeno ni jednim propisom.

2.2. Čak i kad bi sporne odredbe bile ništetne, isto ne bi dovelo do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu. Zemljišnoknjižno stanje je izmijenjeno jer je promijenjen založni vjerovnik. Za brisanje založnog prava i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja pretpostavka je ništetnost ugovora o kreditu. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. III. tuženica KH je navela da nije upoznata s predmetom spora, da je bila u pravnom odnosu sa strankama isključivo po osnovi ugovora o kupoprodaji nekretnine od 9. prosinca 2009. kojim je predmetnu nekretninu prodala II. tuženiku. Ugovor je potpisala kao založni dužnik, kako bi I. tuženik mogao uknjižiti založno pravo na nekretnini kao sredstvo osiguranja plaćanja kredita. Nema izravnih saznanja o predmetnom postupku te je tuženica isključivo jedinstveni i nužni suparničar te svojim postupanjem ni na koji način nije prouzročila pokretanje ovog postupka. Protivi se tužbenom zahtjevu i smatra da nema osnove za donošenjem odluke kojom bi se obvezala snositi troškove parničnog postupka.

4. II. tuženik nije osporio tužbeni zahtjev.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige na st. 11-12 spisa, u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra na str. 13-31 spisa, u ugovor o kreditu broj 051-51006297 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. siječnja 2010., u ugovor o ustupu tražbine od 11. travnja 2014., saslušao tužitelja i svjedokinju AHC.

5.1. Sud je odbio dokazne prijedloge za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem i saslušanjem javnobilježničke prisjednice u svojstvu svjedoka jer su isti dokazi bili nepotrebni. Konstitutivni dio zahtjeva nije upravljen na isplatu, a okolnosti na koje je predložena svjedokinja moguće je bilo utvrditi uvidom u javnobilježničku potvrdu koja se nalazi u spisu.

6. Ocjenjujući dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Nije bila sporna činjenica da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru.

8. Tužitelj je prilikom saslušanja iskazao da je bio jedan od osnivača udruge Klub kulture svijet glazbe i njezin predsjednik. Za udrugu je trebao novac većim dijelom za kupnju poslovnog prostora udruge, a manjim dijelom za njezina obrtna sredstva. Obratio se referentici I. tuženika za javna poduzeća i neprofitne udruge – gospođi AHC, s kojom je bio i čovjek iz procjene rizika iz uprave - gospodin GH. Dva puta se s njima sastao te je neuobičajeno brzo dobio kredit od 70.000,00 EUR. Za kredit je saznao kad ga je gospođa AHC nazvala i obavijestila o tome, što mu je bilo čudno jer tada još nije bio ni podnio zahtjev za kredit. Rekla mu je da je kredit obrađen pod točkom ''Razno''. To mu je bio prvi i zadnji kredit kojeg je dizao u životu te mu je sve to bilo pozitivno čudno. Velik dio novca od kredita utrošen je za kupnju poslovnog prostora udruzi, a manji dio je iskoristila udruga za obrtna sredstva. Nakon telefonske obavijesti došao je u banku, predali su mu hrpu papira, ali je podnio i zahtjev za kredit te je rađena procjena poslovnog prostora. Ovjerio je ugovor kod javnog bilježnika u hotelu International u Zagrebu kamo su ga poslali iz banke. Neko vrijeme je plaćao rate kredita koje su se razlikovale te je uvijek bila primijenjena neka druga kamata. Kad je dobio kredit vidio je da je neki veliki iznos od 1.500,00 EUR ''nestao'' te su mu rekli da je to naknada za obradu kredita. Za kamatnu stopu prije potpisivanja ugovora nije ni pitao niti je znao kolika je. Jednako tako nije pitao ni za jednokratnu naknadu i njezinu visinu. Ugovor o kreditu nije pročitao. To je bila velika hrpa papira. Ugovor o kreditu potpisan je u listopadu ili studenom 2009., a razgovori o kreditu su vođeni u ljeto 2009. Nije pregovarao o pojedinim odredbama ugovora, a u to vrijeme je Hypo banka bila rizična banka te zna da su što više novčanih sredstava trebali plasirati, iako su znali da dio toga neće naplatiti. Sve mu je to bilo čudno. Nisu razgovarali o kamatnoj stopi, on je hitno trebao 70.000,00 EUR i bio je sretan da ih je dobio. Nisu ga upoznali o parametrima kamatne stope. Prije zaključenja ugovora nije mu dostavljena nikakva dokumentacija. Banka je postavila uvjet da procjenu izvrši njihov procjenitelj ili procjenitelj kojeg oni odrede. To je platio 2.500,00 ili 3.000,00 kuna. Otišao je k javnom bilježniku na solemnizaciju ugovora odmah nakon što mu je u banci predan ugovor i hrpa papira. Djelatnici banke nisu bili kod javnog bilježnika prisutni. Ugovor je potpisao i u banci i kod javnog bilježnika. Sada mu je jasan koncept promjenjive kamatne stope, a ranije ne. Plaćao je rate dok je imao novaca i koliko je imao priznanica, a nije uslijed promjene kamatnih stopa otišao u banku niti bilo što drugo pokušao dogovoriti. Bilo mu je neugodno zvati te ljude koji su mu riješili taj kredit ''na riječ''.

9. Svjedokinja AHC je iskazala da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu radila kao kreditni referent te je radila obradu kredita. Sjeća se da se radilo o kreditu na iznos od 70.000,00 EUR za kupnju poslovnog prostora udruge – Svijet glazbe. Predsjednik udruge bio je tužitelj te se s njim sve dogovaralo. Nakon nekog vremena je udruga prestala plaćati rate kredita te je predmet prebačen u odjel sanacije, nakon čega više ne zna što se s time događalo. Zna da je kasnije predmet prodan tvrtki za otkup tražbina H-Abduco d.o.o. U pregovorima je sudjelovao za klijenta AH, a za banku je ona bila operativac, a njezina nadređena osoba bio je GH koji je komunicirao sa strankom uvjete plasmana kredita. Ugovor je sastavljen po pravnoj službi banke. Što se tiče odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u tim pregovorima nije sudjelovao klijent, već su mu prezentirani uvjeti vezani uz tu odredbu te je klijent pristao na navedeno, potpisao ugovor te je kredit plasiran. Nisu vođeni ni pregovori oko visine jednokratnih troškova obrade kredita. Tužitelj nije ni na svoju inicijativu probao pregovarati o visini jednokratne naknade za obradu kredita niti o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ne sjeća se je li se tužitelj žalio tijekom otplate kredita kad je došlo do promjene visine kamatne stope. Prilikom obrade i plaćanja naknade za obradu kredita tužitelj tome uopće nije prigovarao. Objasnili su tužitelju na temelju čega će se mijenjati kamatna stopa po ugovoru. Misli da je kamatna stopa bila vezana uz tzv. šestomjesečni Euribor. Po njegovim saznanjima banka nije imala utjecaj na stopu Euribora. Osobno se sjeća tužitelja AH. Ne sjeća se je li tužitelj trebao njih u vezi kredita ili su oni radili prodaju proizvoda pa kontaktirali njega. Iznos kredita je tražio tužitelj, a na njima je bilo da utvrditi zadovoljava li tužitelj odnosno udruga uvjete kreditiranja za taj iznos. Ne sjeća se da bi bilo pregovora u vezi visine kamate po ugovoru o kreditu. Prigovora nije bilo. Kad se ostvari komunikacija između klijenta i banke, klijent je taj koji traži određeni iznos kredita i određuje namjenu tog kredita. Po takvom zahtjevu banka prikuplja dokumentaciju te šalje istu u odjel rizika, nakon čega se kredit odobrava ako je ocijenjen kao nerizičan. Po pribavi suglasnosti odjela rizika, odobrenje za isplatu kredita daje kreditni odbor u kojem su direktor u prodaji i osoba iz odjela rizika. Ako se po kreditnom odboru kredit odobri kreditni referent šalje dokumentaciju u pravnu službu radi izrade ugovora, nakon čega slijedi potpis ugovora i isplata. Prvi kontakt s klijentom ostvaruje kreditni referent, ali kreditni referent nema ovlaštenja za pregovaranje o uvjetima kreditiranja, već su ta ovlaštenja u to vrijeme imali zamjenik direktora sektora poslovanja s javnim institucijama. Ne zna što bi se dogodilo da je klijent tražio manju kamatnu stopu. Inače smanjenje kamatne stope može odobriti samo direktor sektora ili uprava, time da se to događa samo u slučaju jako velikih kreditnih iznosa i jako renomiranih firmi. U konkretnom slučaju procedura je bila redovna. GH je dao zeleno svjetlo za predmetni kredit te je kredit odobren i isplaćen. Otplata je funkcionirala nekoliko godina.

10. Iz iskaza tužitelja i svjedokinje AHC nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni ugovor o kreditu zaključen za potrebe udruge Klub kulture svijet glazbe, a ne za potrebe tužitelja, a isto proizlazi i iz sadržaja ugovora o kreditu broj 051- 51006297 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine. U tom je ugovoru kao korisnik kredita navedena upravo ta udruga.

11. Međutim, tužitelj se pozvao na primjenu Zakona o obveznim odnosima i na činjenice da je činidba u odnosu na plaćanje kamata iz ugovora o kreditu neodređena i neodrediva te da po čl. 270. Zakona o obveznim odnosima predstavlja razlog za ništetnost takve odredbe.

11.1. U ovom predmetu bilo je sporno radi li se o ugovoru o kreditu s nepoštenim, odnosno ništetnim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i naknadu za obradu kredita i je li cijeli ugovor ništetan. Sporna je bila i pasivna legitimacija I. tuženika.

11.2. Iz iskaza saslušanih tužitelja i svjedokinje utvrđeno je da pregovora prije zaključenja ugovora o kreditu nije ni bilo, istog je unaprijed sastavila banka, klijentu su prezentirani uvjeti vezani uz tu odredbu te je klijent pristao na navedeno, potpisao ugovor te je kredit plasiran. Nisu vođeni bilo kakvi pregovori oko načina mijenjanja kamatne stope i visine jednokratnih troškova obrade kredita.

12. Iz sadržaja čl. 6. st. 1. ugovora o kreditu proizlazi da bi kreditor svojom jednostranom odlukom mijenjao način obračuna ugovornih kamata, što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu koji je propisan odredbom čl. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22., 156/22, 145/23, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a) i čl. 4. ZOO koji se odnosi na načelo savjesnosti i poštenja. Neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice da kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih i mjerljivih kriterija koji su uvjetovali neprimjenu jasne ugovorne odredbe, a to druga ugovorna strana mora prihvatiti. Sukladno čl. 324. st. 1. ZOO-a, u vezi s odredbama čl. 3., čl. 269. st. 2., čl. 271. i čl. 272. ZOO-a, sud je utvrdio da je odredba čl. 6. st. 1. ugovora ništetna i da se stoga ne primjenjuje u konkretnom slučaju. Ugovaranjem promjene kamatne stope na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno odluci banke, bez navođenja ijednog provjerljivog kriterija o kojem takva promjena visine i način obračuna kamatne stope ovisi, očito je da činidba nije određena niti odrediva u smislu navedene odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, slijedom čega je takva činidba nedopuštena sukladno odredbi čl. 271. ZOO-a. Takav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe čl. 269. stavka 2. ZOO-a, kojim je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, člankom 271. ZOO-a, kojim je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i čl. 272. ZOO-a kojim je propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti. Kako prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, isto je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu korisnika kredita.

13. Nadalje, po čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane usuglasile o bitnim sastojcima ugovora. Kako kamata predstavlja cijenu, to je banka izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, čime je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer tužitelj nije mogao predvidjeti na temelju tako ugovorene odredbe visinu svoje obveze, čime je takva odredba nedvojbeno nepoštena, a time i ništetna, s ukladno čl. 323. i čl. 324. ZOO-a.

14. Kako nije bilo ni pregovora oko naknade za obradu kredita iz čl. 5. st. 2. ugovora o kreditu, to banka tužitelju nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, a okolnost da se radilo o tipskom ugovoru te okolnost da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ovo je sve u svojoj ukupnosti prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu korisnika kredita pa je takva ugovorna odredba također ništetna.

14.1. Banka je trebala u skladu s načelom dobrog gospodarstvenika, na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti predmetnu odredbu tužitelju odnosno korisniku kredita kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze.

14.2. U odnosu na obvezu plaćanja naknade za obradu i odobravanje kredita, o istoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo pa nije jasno ni nedvosmisleno tužitelju prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade (konkretne usluge, troškovi i dr.). Nije nužno u ugovoru o kreditu specificirano navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za obradu i odobravanje kredita, no, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. Tužitelj je sadržajem ugovora informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi ulaze i u kojoj visini svaki od njih) niti je o plaćanju iste mogao pregovarati.

14.3. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, treba ocijeniti je li tuženiku bilo razumno očekivati da bi korisnici kredita prihvatili takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru kojeg je unaprijed sastavila banke, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima nije vodila računa.

14.4. Neprihvaćanjem te odredbe od strane korisnika kredita, on bi bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili sl.). Iz iskaza tužitelja te iskaza svjedoka proizlazi da se radilo o unaprijed pripremljenom ugovoru, što znači da bez predmetne naknade za obradu nije bilo moguće sklopiti ugovor. Zato banka nije postupala u dobroj vjeri i tužitelj nije imao objektivne mogućnosti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

15. Po čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Sud smatra da zbog ništetnosti spornih ugovornih odredbi nije ništetan cijeli ugovor.

16.1. Prema čl. 1021. i 1065. ZOO-a bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja tog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom. U konkretnom slučaju radi se o ništetnosti odredbe o načinu mijenjanja kamatne stope (a ne sama odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi) i o plaćanju i visini naknade za obradu kredita, a što nisu bitni elementi ugovora o kreditu te kontinuitet ugovora o kreditu jest i dalje moguć. Zato izuzimanjem predmetnih ugovornih odredbi ugovor o kreditu i dalje postoji i ima istu svrhu i ugovor može opstati bez takvih odredbi.

16.2. Kako nije ništetan cijeli ugovor o kreditu, već samo pojedine njegove odredbe, to nije osnovan ni daljnji tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na brisanje založnog prava na nekretnini tužitelja kao posljedice ništetnosti ugovora. To iz razloga što prema čl. 324. ZOO-a ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je zaključen.

17. Prigovor promašene pasivne legitimacije I. tuženika nije osnovan jer prijenosom tražbine iz ugovora o kreditu na trgovačko društvo H-Abduco d.o.o. koje je obaviješteno o parnici, nije došlo do prijenosa ugovora. Ugovor o cesiji je dvostrani ugovor (a ne trostrani) kojeg zaključuju vjerovnik i treća osoba. U trenutku sklapanja ugovora ustupitelj prestaje biti vjerovnik i tražbina prelazi na primatelja tražbine. Cesus (dužnik) nije ugovora strana ugovora o cesiji, već se radi o ugovoru između cedenta i cesionara. Stranke osnovnog ugovora o kreditu ostaju iste. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, no ista obavijest reflektira se samo na dužnikovu obvezu ispunjenja prema starom ili novom vjerovniku (čl. 81. st. 1. i 2. ZOO-a).

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem čl. 154. st. 4. ZPP- a. Kako je tužitelj uspio s dva od četiri postavljena tužbena zahtjeva, to je uspjeh tužitelja u kvantitativnom smislu 50%, dok su mu I. i II. tuženici osporavali osnovu tužbenih zahtjeva, od čega su uspjeli također s dva od četiri postavljena tužbena zahtjeva. To znači da bi njihov uspjeh u parnici bio djelomičan i približno jednak, pri čemu se ističe da kvalitativno nije moguće pouzdano vrednovati pojedini od postavljenih tužbenih zahtjeva. Zato sud smatra da su stranke djelomično uspjele u parnici te je odredio da u ovom predmetu svaka stranka snosi svoje troškove.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 2. prosinca 2025.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Mirko Kutleša, Zagreb, uz rješenje o troškovima delegacije

2. Odvjetnik Lana Propadalo Duka, Zagreb

3. Odvjetnik Marija Radelja, Zagreb

4. Klub kulture svijet glazbe u likvidaciji, putem eOglasne ploče suda