REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-472/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja GC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tiziano Sošić, odvjetnik u Puli, C [adresa], protiv tuženika Istarske županije (OIB: 90017522601), Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Marčana (OIB: 34665962557), [adresa], radi uklanjanja s javne površine, 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-08/23-01/45, URBROJ: 2163- 18-09/4-25-2 od 11. ožujka 2025..

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

III. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove ovog upravnog spora u visini od 27,00 eura (slovima: dvadeset i sedam eura) u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke o troškovima ovog upravnog spora, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tužitelj ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općine Marčana, Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša, komunalno gospodarstvo i izgradnju, KLASA: UP/I-363- 04/23-01/11, URBROJ: 2163-26-6-23-4 od 9. ožujka 2023. naloženo je tužitelju da ukloni betonske stupove i metalnu ogradu koji su neovlašteno postavljeni na dijelu javne površine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužitelj ujedno upozoren na posljedice ukoliko ne postupi po navedenom rješenju.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-08/23-01/45, URBROJ: 2163-18- 09/4-25-2 od 11. ožujka 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgubila svojstvo javnog dobra u općoj uporabi i da je na toj čestici on stekao pravo vlasništva dosjelošću putem svojih pravnih prednika i da je stoga on izvanknjižni vlasnik te čestice te da je u tom cilju i pokrenuo postupak za utvrđenje prava vlasništva pred nadležnim tijelom (zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Puli prije pokretanja parničnog postupka pred nadležnim općinskim sudom) te je stoga predložio da se odredi prekid ovog spora do pravomoćnog okončanja postupka za utvrđenje prava vlasništva. Smatra da se radi o prethodnom pitanju za rješavanje ove upravne stvari. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je ujedno zatražio naknadu troška ovog upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanoga rješenje te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Općina Marčana je pozvana ovosudnim rješenjem od 10. srpnja 2025. da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu, međutim ista nije dostavila svoj odgovor na tužbu.

6. U tijeku spora održana je rasprava dana 11. studenoga 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja i službena osoba tuženika, dok na istu nije pristupio nitko za zainteresiranu osobu koja je uredno pozvana. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe.

7. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je dodatno usmeno pojasnio kako tužitelj smatra da je upis javnog dobra u općoj uporabi u zemljišnim knjigama u konkretnom slučaju samo formalan iz razloga što je njegov otac stekao vlasništvo predmetne nekretnine po samom zakonu, pa da je stoga i predložio prekid ovog spora iz razloga što je on već stekao pravo vlasništva putem pravnih prednika još od perioda Italije. Smatra da Sud prilikom odlučivanja o prekidu spora treba imati u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, primjerice je li bi taj prekid štetio nekom javnom interesu i činjenicu da postoje okolnosti koje ukazuju da je tužitelj putem pravnih prednika na temelju samog zakona stekao vlasništvo predmetne nekretnine, te s obzirom na te okolnosti donijeti razumnu odluku. Napomenuo je da je interes tužitelja da se prekine ovaj spor u tome što kada bi uspio u parničnom postupku tada ne bi imao obvezu ukloniti spornu ogradu, već bi pravni učinak parničnog postupka djelovao retroaktivno. Nadalje je naveo da je tužitelj postavio betonske stupove i metalnu ogradu na svom vlasništvu iz razloga što se u neposrednoj blizini nalazi državna cesta te je u posljednjih desetak godina, a posebno u posljednje dvije godine, bilo prometnih nezgoda na način da su auti zbog neprilagođene brzine izlijetali na predmetnu česticu u blizini njegove obiteljske kuće, a obzirom da je otac malodobne djece, to je odlučio postaviti ogradu kako bi spriječio rizik da se dogodi eventualno veća šteta odnosno neželjeni slučaj. Stoga umoljava Sud da ipak razmotri širi kontekst razloga zbog kojih je postavljena metalna ograda te smatra da se postavljenjem te ograde ne šteti javnom interesu, pa predlaže da se do okončanja spomenutog parničnog postupka odobri prekid ovog upravnog spora.

Službena osoba tuženika je na navedenoj raspravi uzvratila da je komunalni redar u konkretnom slučaju postupio u skladu sa svojim ovlastima, a u cilju zašite javnog interesa. Dodala je još i kako je parnični postupak pokrenut tek nakon donošenja osporavanog rješenja tuženika, a da do tada nije bilo nikakvog postupka. Stoga da tuženik nije suglasan s prijedlogom tužitelja za prekid ovog spora zbog razloga zašite javnog interesa.

Opunomoćenik tužitelja je uzvratio da tužitelj nije ranije pokrenuo parnični postupak upravo iz razloga što je tvrdio u upravnom postupku da je predmetno zemljište njegovo izvanknjižno vlasništvo. Pojasnio je i da tužitelj nije tražio suglasnost od Općine Marčana iz razloga što je metalna ograda postavljena na zemljištu koje je njegovo vlasništvo, odnosno njegovog oca, a često se u parnicama radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću slične aktivnosti traženja suglasnosti od strane tuženika tumače kao priznanje.

8. Dakle, u sporu nije sporno da je tužitelj postavio betonske stupove i metalnu ogradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez ikakvog prethodnog odobrenja nadležnog tijela ili sklopljenog ugovora s Općinom Marčana. Međutim, sporno je vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno je li predmetna nekretnina predstavlja javno dobro u općoj uporabi ili predstavlja privatno vlasništvo tužitelja.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. U sporu nije sporno da je jedinica lokalne samouprave na temelju odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18 - 32/20, dalje: ZKG) i odredbi Odluke o komunalnom redu Općine [adresa] („Službene novine Općine Marčana“, broj 5/06, 7/08 i 7/09, dalje: Odluka o komunalnom redu Općine [adresa]) ovlaštena provoditi na javnoj površini sve mjere u svrhu održavanja komunalnog reda.

12. Odredbom čl. 23. Odluke o komunalnom redu Općine [adresa] propisano je, između ostaloga, da je zabranjeno zauzimanje javnih površina u bilo koju svrhu bez sklopljenog ugovora ili odobrenja nadležnog tijela.

13. Uvidom u vlasnički list za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je predmetna nekretnina upisana zajedno s još 97 drugih čestica u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] kao javno dobro u općoj upotrebi.

14. Dakle, predmetna nekretnina predstavlja javno dobro u općoj upotrebi te je stoga tužitelj za postavljanje predmetnih betonskih stupova i metalne ograde trebao sukladno citiranom čl. 23. Odluke o komunalnom redu Općine [adresa] zatražiti odobrenje, kojeg nesporno nema.

15. U odnosu na navode tužitelja da predmetna nekretnina predstavlja njegovo izvanknjižno vlasništvo koje je stekao putem dosjelosti jer da je u posjedu njegove obitelji od 1940. i da je upravo radi upisivanja njegovog prava vlasništva u zemljišnu knjigu pokrenuo nadležan postupak, navodi se da je za ovaj upravni postupak mjerodavno zemljišnoknjižno stanje. Naime, odlučno je jedino to da tužitelj nije upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine. Postojanje spora u svezi vlasništva na predmetnoj nekretnini nema utjecaja na vlasništvo dok se taj postupak pravomoćno ne okonča i dok se promjena utvrđena u tom sporu ne evidentira u zemljišnoj knjizi, a do tada su relevantni podaci o vlasniku koji su trenutno upisani u zemljišnoj knjizi odnosno u vlasničkom listu. Stoga neosnovano smatra tužitelj da navedeni spor radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak. Sve dok se tužitelj eventualno ne upiše u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine, tužitelj treba zatražiti odobrenje nadležnog tijela Općine Marčana za postavljanje betonskih stupova i metalne ograde na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te u tom zahtjevu može iznijeti sve ove razloge koje je iznio i na raspravi održanoj u ovom sporu radi kojih smatra da je neophodno postaviti metalnu ogradu na navedenoj nekretnini.

16. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

17. Odluka Suda o troškovima ovog spora iz točke II. i III. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je dužan snositi svoje troškove ovog spora, ali i troškove koji su u povodu ovog spora nastali tuženiku.

18. Tuženik je zatražio naknadu troška puta za pristup službene osobe tuženika na raspravu održanu u ovom sporu, a trošak je određen sukladno Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05) prema prosječnoj cijeni povratne autobusne karte na relaciji Pula - Rijeka - Pula na temelju uvida u javno objavljeni cjenik na web stranici autoprijevoznika Arriva Hrvatska prema kojem prosječna cijena autobusne karte redovne linije javnog prijevoznika koji prevozi na relaciji Pula - Rijeka iznosi 27,00 eura u oba smjera (cijena povratne autobusne karte). Stoga je tužitelju, kao stranci koja je izgubila spor, naloženo da tuženiku naknadi dosuđeni iznos u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

U Rijeci 2. prosinca 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku Tizianu Sošiću, odvjetniku u [adresa]

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8

- zainteresiranoj osobi Općini Marčana, [adresa]