REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
Poslovni broj: P-489/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj-Stalna služba u Imotskom, po sucu Anti Knezović, u pravnoj stvari tužitelja LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima Marku Perkušić i Mirku Perkušić, odvjetnici iz Imotskog, Ante Starčevića 24, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 zastupana po ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, Petra Krešimira IV br. 2, 21300 Makarska, tužba radi utvrđenja prava vlasništva, nakon dovršenog raspravljanja na ročištu održanom 28. 10. 2025 godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, dana 02. prosinca 2025. godine objavio i
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnine označene kao dio čestice zemljišta 1670 ZU 593 u površini od 11407 m2, KO [katastarska općina], prikazana i označena točkama A-B-C-D-A skice vještaka Perice Puljića od 10. 07. 2024 godine, koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog suda, uz brisanje dosadašnje uknjižbe što je tuženik dužan trpjeti.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi radi utvrđenja i ispravke uknjižbe, tužba zaprimljena 22. 08. 2023. godine (tužba zaprimljena pod poslovnim brojem P-845/2023) navodi da je vlasnik i posjednik tužbom označene nekretnine (dijela čestice zemljišta 1670 ZU 593 u površini od 11407 m2 KO [katastarska općina]). Dalje navodi da je u odnosu na česticu zemljišta vlasništvo i posjed stekao temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim sa majkom IL koja je posjed i vlasništvo nekretnine stekla nasljeđivanjem od pok supruga.
2.
1.1. Preko 150 godina tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika uživa predmetnu nekretninu da u tome nikada nije bio ometan niti ograničavan. Tužitelj i njegovi prednici su nekretninu koristili, obrađivali, ogradili suhozidom i držali kao svoju.
1.2.U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je uz tužbu dostavio zemljišno knjižne izvatke Zemljišnoknjižnog odjela Imotski, odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj: N-DO-5148/2023 od 02. 08. 2023. godine na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, skicu izmjere, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 12. listopada 2021 godine, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-1381/71 iza smrti KL pok LL, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 04. 04. 2001 godine(listovi 4-13 spisa).
1.3.Presudom poslovni broj P.845/2023 sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
1.4.Odlučujući o žalbi tužene Republike Hrvatske ( u daljnjem tekstu tužena) Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž-2697/2024 ukinuo je na presudu poslovni broj P- 845/2023 te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2. Tužena Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu- Stalna služba u Makarskoj pod brojem N-DO-5148/2023 od 02. 08. 2023 godine (list 3-4 spisa) odbila je zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora (tužitelj podnosi tužbu 22. 08. 2023. godine) pa je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/2023 ) dalje ZPP, ispunjena procesna pretpostavka za vođenje parnice u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku.
3. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 18-19 spisa) protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu osporila je tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva ne protiveći se prijedlozima tužitelja za provođenjem dokaza.
3.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio da ga sud utvrdi vlasnikom nekretnine identične dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 11407 m2 upisane kao vlasništvo tuženika u ZU 593 k. o. [katastarska općina], nekretnine prikazane na Skici od 21. lipnja 2023. izrađenoj od strane dipl. ing. geod. Perice Puljića.
3.1.Tužitelj u bitnome navodi da je predmetna nekretnina u dugogodišnjem posjedu njegovih pravnih prednika (više od 150 godina) a da su sva prava stečena po njegovim prednicima pripala tužitelju temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu donijeto iza smrti tužiteljevog oca KL pok. LL, broj O.1381/71 od 30. srpnja 1973. odnosno temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4. travnja 2001. i 12. listopada 2001. koje je tužitelj kao davatelj uzdržavanja zaključio sa svojom majkom IL ud. KL kao primateljicom uzdržavanja, tako da je tužitelj sada isključivi izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine.
3.2.Iz dokaza koje je tužitelj dostavio u prilog svojih tužbenih navoda je vidljivo da predmetna čestica zemlje nije bila dio ostavine oca tužitelja, a niti je bila predmetom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao niti predmetom odlučivanja u predmetu Z.436/2001 Općinskog suda u Imotskom od 12. listopada 2001. Dakle, tužitelj ničim ne dokazuje pravno relevantne činjenice i to kad su osobe koje je on označio svojim pravnim prednicima stupili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta posjeda tužiteljevih prednika, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevih prednika na predmetnoj nekretnini trajala kroz zakonom propisano vrijeme, slijedom čega tuženik osporava tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva, predlaže odbiti tužitelja s istim u cijelosti.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
3.
5. Sud je u dokaznom postupku pregledao zemljišno knjižne izvatke Zemljišnoknjižnog odjela Imotski, odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj: N-DO-5148/2023 od 02. 08. 2023. godine na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, skicu izmjere, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 12. listopada 2021 godine, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-1381/71 iza smrti KL pok LL, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 04. 04. 2001 godine(listovi 4-13 spisa), obavljen je očevid uz sudjelovanje sudskog vještaka Perice Puljića (list 26-29 spisa), saslušani su kao svjedoci CL, ĆL, NL i BL, saslušan je tužitelj kao parnična stranaka (list 26-29 spisa), uz suglasnost stranaka pročitano geodetsko vještvo vještaka Perice Puljića, pregledane su skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju, (listovi 35-40 spisa).
6. Nakon ukidne odluke na ročištu održanom dana 16. 06. 2025 godine (list 81-83 spisa) tužitelj je predložio da se saslušaju svjedoci FL i UL a koji svjedoci nisu bili predloženi do zaključenja pripremnog postupka. Punomoćnik tužitelja je naveo da je saznao da predloženi svjedoci imaju saznanja bitna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari nakon što je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu. Dakle tužitelj za navedene svjedoke nije znao u vrijeme podizanja tužbe a do zaključenja pripremnog ročišta u prethodnom postupku,
6.1. ZZ tužene RH protivio se prijedlogu tužitelja za saslušanjem novih svjedoka.
6.2. Županijski sud u Splitu u ukidnoj odluci daje naputak kako bi se eventualno izvođenjem novih dokaza moglo doći do valjanih zaključaka o postojanju/nepostojanju odlučnih činjenica za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega je ovaj sud prihvatio prijedlog tužitelja za saslušanjem novih svjedoka FL i VL. Zaključak je suda u svezi prihvaćanja novih svjedoka FL i VL da tužitelj u trenutku podizanja tužbe odnosno do zaključenja pripremnog ročišta nije bio u mogućnosti predložiti navedene svjedoke to iz razloga što navedeni svjedoci prebivaju izvan područja gdje se nalazi nekretnina.
6.3. Sud je na ročištu održanom dana 16. 06. 2025 godine (list 81-83 spisa) saslušao svjedoke FL i UL, pojavno je obavljen očevid na licu mjesta dana 06. 10. 2025 godine (listovi 88-90 spisa), saslušani su svjedoci prilikom obavljanja očevida SL, ZL, kao i prethodno saslušani svjedoci a radi razjašnjenja i utvrđenja bitnih činjenica vezanih za ovaj postupak a sve sukladno naputku Županijskog suda u Splitu CL i ĆL (listovi 88-90 spisa).
7. Tužitelj je podneskom zaprimljenim 12. 07. 2024. godine uredio tužbeni zahtjev (list 44 spisa) na način da isti glasi kao u izreci presude.
8. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Imotski Općinskog suda u Makarskoj izvršen upis za česticu zemljišta 1670 pašnjak bez naznake površne kao vlasništvo Republike Hrvatske.
8.1. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja (tužitelj tužbom traži da ga sud utvrditi vlasnikom dijela čestice zemljišta 1670 pašnjak u površini od 11407 m2 te činjenicu da je u zemljišnim knjigama izvršen upis vlasništva za navedenu česticu zemljišta na ime Republike Hrvatske nedvojbeno je da je tužena Republika Hrvatska pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari a sve sukladno odredbi članka 362 stavak 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014, 71/15, 97/17 nastavno ZV).
4.
9.Očevidom na licu mjesta održanim dana 09. 07. 2024. godine (list 26-29 spisa) utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi u Ričicama-zaseok Cera na predjelu zvanom "Srednje brdo". Nekretnina je položena istočno od Lovačkog doma. Do nekretnine se dolazi makadamskim putem koji je ujedno sjeverno zapadna granica nekretnine. Sjevero zapadna i jugo istočna međa nekretnine je omeđena kamenim međašnim oznakama a jugo zapadna visinskom prelomnicom terena na kojem su vidljive kamene međašne oznake i kamene nakupine koje sliče na ostatke suhozida.
9.2. Očevidom održanim na licu mjesta dana 06. 10. 2025 godine (list 88-90 spisa) utvrđeno je da se nekretnina nalazi u Ričicama-Cera predio Srednje brdo. Nekretnina je položena jugo istočno od Lovačkog doma i do nje se dolazi makadamskim putem. U naravi se radi o kraškom pašnjaku. Na zapadnoj i jugo zapadnoj strani (od točaka E-A-B skice mjernika prethodno sačinjene) uočena su mjestimična kamenja-pole različitog oblika koje se pružaju u pravcu opisane linije, dok je južnom dijelu (između točaka D-C prethodne skice ) vidljivi su očitiji tragovi međa u vidu veće nakupine kamenja i to međe koja je u prekidima, dok istočnu među na liniji C-B čine tri marginja- tri kamena na udaljenosti od nekih 20-30 m jedno o drugoga i koja čine jedan zamišljeni pravac (pravac na liniji između točaka C-B skice mjernika prethodno učinjene). Sjeverno istočna međa predmetne nekretnine (od točke A-B) je zamišljena linija na kojoj ne postoje čvrste međe već među po kazivanju tužitelja čini južna strana makadamskog puta –oputine, koja je po kazivanju tužitelja nekada bila užih gabarita, preko koje moglo proći isključivo pješice i na konju. Po izjavi tužitelja a što je zapisnički konstatirano prilikom obavljanja očevida opisani put je proširen u novije vrijeme i proširili su ga vlasnici i posjednici nekretnina položenih istočno u odnosu na predmetnu nekretninu s ciljem lakšeg pristupa do svojih nekretnina. Na južnom dijelu nekretnine vide se obrisi površina nepravilnog oblika koji bi ukazivali da je nekada taj dio nekretnine korišten kao obradivi dio nekretnine.
10. Sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je predmetna nekretnina smještena u Ceri na predjelu Srednje brdo. Položena je jugoistočno od lovačkog doma i do nje se dolazi makadamskim putom. U naravi se radi o zapuštenom poljoprivrednom zemljištu bez većeg raslinja.
10.1.Granice nekretnine vještak je definirao na način: Sjeveroistočna međa je jugozapadni rub makadamskog puta od točke A do točke B. Istočna međa je određena kamenim međašnim oznakama od točke B do točke C. Jugozapadna međa je određena vertikalnim lomom terena kao i međašnim oznakama i nakupinama kamenja koje bi mogle biti ostaci suhozida od točke C preko točke D do točke E. Zapadna međa je određena kamenim međašnim oznakama od točke E do točke A.
10.2.Nakon obavljene izmjere vještak je nekretninu na skici izmjere identificirao kao dio čestice zemljišta 1670 površine 11407 m² KO [katastarska općina] i označio slovima A-B-C-D-E-F-A.
11. Iz iskaza saslušanih svjedoka OL, ĆL, NL i ŠL (listovi 26-29 spisa), ZL i SL i ponovnog saslušanja svjedoka OL i ĆL (listovi 88-90 spisa) svjedoci u bitnome identično iskazuju, sud iskaze prihvaća kao logične i uvjerljive, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima od vremena od kada svjedoci mogu pamtiti koristio nekretninu prema svojim potrebama na način da u tome nitko nije bio ometan.
11.1.Svjedoci SL i ZL u svojim iskazima navode kako su im poznati prednici tužitelja. Svjedok SL u svom iskazu navodi da mu je poznato da je otac tužitelja umro 1971 godine a kojega je on viđao kao i ostale ukućane da obrađuju nekretninu. Svjedok ZL u svom iskazu navodi da joj je poznata činjenica da je
5.
djed tužitelja koji se zvao ČL koji je umro 1931 godine. Dalje je svjedok naveo da joj je poznata osoba po imenu PL koja je nakon smrti ČL (djeda tužitelja) a s obzirom na srodstvo s tužiteljem (ujak ČL oca tužitelja) preuzeo brigu i u neku ruku bio zaštitnik prostora koji je predmetom spora. Svjedok FL, a budući da je rođena u neposrednoj blizini nekretnine koja je predmet spora, u svom iskazu navodi da bi izvjesni PL kojeg su oni kao djeca nazivali zvali "djedom" potjerao stoku koju su oni kao djeca čuvala ako bi stoka došla na predmetnu nekretninu pa je i na taj način PL branio posjed tužitelja odnosno njegovih prednika. Po iskazu svjedoka ZL PL je branio posjed nekretnine svoje sestre L a čiji je potomak KL.
11.2 Svjedok CL u svom iskazu je naveo kako poznaje tužitelja i njegove prednike kao i PL navodeći za istog da je on ujak tužiteljeva oca.
11.3.Saslušani svjedok ŠL rođen 1950 godine u svom iskazu navodi da se može sjećati događaja kada je imao sedam godina. Svjedok je naveo da je kada bi išao u školu i vraćao se iz škole putem koji je u neposrednoj blizini nekretnine koja je predmet spora na nekretnini viđao prednike tužitelja, konkretno majku tužitelja koja je na nekretnini obavljala radove. Uzimajući u obzir starosnu dob saslušanih svjedoka ŠL rođen 1950 godine i ZL rođene 1950 godine a poglavito iskaz svjedoka SL rođen 1946 godine nedvojbeno je da su navedeni svjedoci, mogli u svojim iskazima iskazivati o činjenicama u vremenskom periodu od 1959 godine pa na ovamo i to kako u odnosu na činjenice tko je, kako i na koji način koristio spornu nekretninu i da li je netko drugi osim tužitelja i njegovih pravnih prednika koristio nekretninu ili pak tužitelja i njegove prednike ometao u načinu korištenja nekretnina prema svojim potrebama.
11.4. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da su prednici tužitelja nekretninu koristili prema svojim potrebama i da u tome od nikoga nisu bili ometani a poglavito nisu bili ometani od strane državnih vlasti.
11.5.U ovom postupku nesporno je iz iskaza svjedoka utvrđeno:
- da je otac tužitelja bio u posjedu nekretnine od 1950 godine ( da je nekretninu obrađivao sezonski, čistio, kosio, sadio, održavao međe i pristupni put do nekretnina);
-majka tužitelja je nastavila neprekinuti posjed nakon smrti oca tužitelja na način da je nekretninu koristila kao i njen pravi prednik-pok suprug odnosno u skladu s vremenom i prema potrebama obitelji. Nastavljajući obrađivati i koristiti nekretninu na taj način je posjed prešao s njenog pok supruga na nju po pravu obiteljske zajednice i faktičkog prijenosa temeljem nasljednog prava.
-tužitelj je preuzeo posjed nekretnine temeljem ugovora o uzdržavanju i obavljao sve posjedovne radnje od trenutka sklapanja ugovora sve do danas i to na način da je obilazio zemljište, održavao među odnosno vršio nadzor nad cijelom česticom-nekretninom iz čega je vidljiva volja tužitelja za nastavkom posjedovanja nekretnine.
12. Zaključak je suda da je tužitelj bio u nesmetanom posjedu nekretnine kao i njegovi pravni prednici budući im nitko nije osporavao posjed nekretnine pa ni Republika Hrvatska. Dapače tužena tijekom postupka nije dokazala odnosno nije čak ni predlagala dokaze na okolnost da bi kao stvarno pravni ovlaštenik (s obzirom na upis u zemljišne knjige) imala bilo kakvu vlast pa bila ona i faktična nad nekretninom koja je predmet spora.
12.1. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima koristio nekretninu na način da u tome nije bio ometan od strane trećih osoba niti od tužene Republike Hrvatske.
12.2. U nalazu i mišljenju sudski vještak je naveo da je predmetna nekretnina u naravi predstavlja zapušteno poljoprivredno zemljište a što samo po sebi ne isključuje posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika. Naime radnjom ponovnog očevida vidljivo je da je
6.
zemljište čišćeno, da postoji pristupni put do nekretnine, vidljive su međe u obliku kamenih kulica, nakupine kamenja.
13. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da iza smrti ŽL pok I prednika tužitelja kao ostavinska imovina umrlog u rješenju o nasljeđivanju broj O-1381/71 Općinskog suda u Splitu nije navedena nekretnina koja je predmet ovog postupka.
13.1. Pregledom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sačinjenog između GL (proglašena nasljednicom iza smrti ŽL pok LL), ugovor sačinjen 12. listopada 2001 godine i ugovora sačinjenog 07. veljače 2000 godine također je utvrđeno da u navedenim ugovorima nekretnina koja je predmet ovog postupka nije navedena kao vlasništvo primatelja uzdržavanja GL.
13.2. Prema podatcima iz posjednog lista broj 425 Ureda za katastar nekretnina Imotski – podatci priloženi uz pisani nalaz i mišljenje vještaka nedvojbeno je utvrđeno da kao posjednik čestice zemljišta 1670 upisana Šumarija Imotski.
14. I pored činjenica navedenih u točkama 13. -13.2., prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka kao i iskaz tužitelja kao parnične stranke sud je utvrdio da su prednici tužitelja bili u posjedu nekretnine u granicama pokazanim prilikom obavljanja očevida u vremenskom periodu unazad više godina (svjedoci tvrde od pamtivijeka ) a svakako u vremenskom periodu od 17. studenog 1959 godine pa na ovamo.
15. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasništvo sporne nekretnine stekao dosjelošću. Pozivajući se na osnovu stjecanja vlasništva dosjelošću a s obzirom na vrijeme posjeda spornih nekretnina sukladno članku 388. stavak 2. ZV u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je tužitelj ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastupila dosjelost.
16.Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu ( ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke.
17. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine od 17. studenog 1959 godine te su na taj način dosjelošću temeljem članka 153 stavak 3 i 4 ZV stekli vlasništvo nekretnina.
17.1.Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretnina u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388 stavak 4 ZV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.
17.2. Prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da treće osobe ne polažu pravo na nekretninu koja je predmet ovog spora odnosno sud je nedvojbeno utvrdio da se ne radi o nacionaliziranim ili konfisciranim nekretninama na kojima bi postojala subjektivna prava trećih osoba.
17.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima bio u nesmetanom posjedu dulje od 40
7.
godina odnosno da su prednici tužitelja i prije 17. studenog 1959 godine bili u nesmetanom posjedu nekretnine.
18.Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu ( ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke. Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost.
18.1.Dakle, nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da su pravni prednici tužitelja kroz duže vremensko razdoblje koristili sporne nekretnine na način da je nekretninu koristili kao svoje te su nekretninu ogradili u odnosu na susjedno položene nekretnine, pa je na takav način imali faktičku vlast, odnosno posjed nekretnine, odredba članka 10. ZV. 18.2.Provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina te da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten.
18.3.Posjed je pošten ako posjednik kad je stekao posjed nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, odredba članka 18. stavak 3. ZV-a. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.
18.4.Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj ima opću pravnu sposobnost, dakle, da kao fizička osoba je sposoban stjecati pravo vlasništva dosjelošću.
18.5.Stavkom 4 članka 159. ZV-a navedeno je da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske kojemu je posjed pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
18.6.Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj kao pošteni posjednik stekao posjed od svojih pravnih prednika koji su također pošteni posjednici, pa sukladno članku 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika (tužitelja) neprekidno posjedovali nekretninu kao zakonit, istinit i pošteni posjednici nekretnine koja je predmet ovog spora.
19.Budući da je tužitelj posjed nekretnine nije pribavio silom ni potajno ili prijevarom ni zloupotrebom povjerenja posjed tužitelja je istinit, odredba članka 18. stavak 2. ZV-a. U svakom slučaju je posjed tužitelja pošten jer se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, odredba članka 18. stavak 5. ZV-a.
19.1.Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo spornih nekretnina, neprekidnim posjedovanjem nekretnine protekom 40 godina neprekidnog posjedovanja, odredba članka 159. stavak 4. ZV-a.
19.2.U suglasju s naprijed navedenim valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovanim te utvrditi da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na dijelu čestica zemljišta pobliže opisane u izreci presude.
20.Budući da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine na temelju Zakona (dosjelošću) isti je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, odredba članka 130. stavak 1. ZV.
21. Kako stranke nisu popisivale troškove postupka sud o troškovima nije odlučivao.
8.
U Imotskom 02. prosinca 2025. godine.
S u d a c :
Ante Knezović
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Žalba predaje ovom sudu, a o žalbi odlučuje sud drugog stupnja.
Dostaviti:
1. Odvjetnik Mirko Perkušić, Imotski
2. ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, Obala kralja Petra Krešimira IV broj 2, [adresa] Makarska
