1

Poslovni broj: 21 Povrv-244/2021-23

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Karlovcu po sucu Ireni Šegavić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Zrinke Ban, u pravnoj stvari tužitelja R…. d.o.o. iz C., Š. V. N., OIB:…, zastupanog po L. M. iz J., G. B., OIB: …, a koja je zastupana po punomoćnici S. P., odvjetnici iz C., protiv tužene N. P. iz D. R., G. M.P., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici iz S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. kolovoza 2023., u nazočnosti punomoćnice tužitelja M. B., odvjetničke vježbenice u ZOU J. J. i M. B. iz K., u zamjeni za S. P., odvjetnicu iz C., tužene osobno uz punomoćnicu S. B., odvjetnicu u OD J. & p. j.t.d. iz Z., 16. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice N. B. M. iz K., posl. br. Ovrv-… od 12. svibnja 2021. u kojem je naloženo tuženoj N. P. iz D. R., G. M.P., OIB: …, isplatiti tužitelju R…. d.o.o. iz C., Š. V. N., OIB:…, iznos od 959,30 EUR[1]/7.227,84 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to kako slijedi:

-              na iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kn od 16. kolovoza 2017.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. travnja 2018.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. svibnja 2018.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. lipnja 2018.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. srpnja 2018.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. kolovoza 2018.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. rujna 2018.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. listopada 2018.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. studenog 2018.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. prosinca 2018.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. siječnja 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. veljače 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. ožujka 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. travnja 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. svibnja 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. lipnja 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. srpnja 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. kolovoza 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. rujna 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. listopada 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. studenog 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. prosinca 2019.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. siječnja 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. veljače 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. ožujka 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. travnja 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. svibnja 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. lipnja 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. srpnja 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. kolovoza 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. rujna 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. listopada 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. studenog 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. prosinca 2020.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. siječnja 2021.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. veljače 2021.,

-              na iznos od 22,22 EUR/167,44 kn od 26. ožujka 2021., pa do isplate po stopi koja se na valutu HRK određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice N. B. M. iz K., posl. br. Ovrv-…od 12. svibnja 2021. u kojem je naloženo tuženoj N. P. iz D. R., G. M.P., OIB: …, isplatiti tužitelju R…. d.o.o. iz C., Š. V. N., OIB:…, iznos od 333,35 EUR/2.511,60 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija. 

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Odbija se tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u K.

 

II.              Nalaže se tuženoj N. P. iz D. R., G. M.P., OIB: …, nadoknaditi tužitelju R…. d.o.o. iz C., Š. V. N., OIB:…,, parnični trošak u iznosu od 411,11 EUR/3.097,51 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2023. pa do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Na temelju prijedloga tužitelja, u svojstvu ovrhovoditelja, javna bilježnica N. B. M. iz K.donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-…od 12. svibnja 2021.

 

2.              Po pravodobnom prigovoru tužene rješenjem Općinskog suda u K., poslovni broj Povrv- …od 6. srpnja 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice N. B. M. iz K., posl. br. Ovrv-…od 12. svibnja 2021. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje i određeno je da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

3.              Tužitelj u tužbi navodi kako je tužena na temelju izvoda iz poslovnih knjiga dužna tužitelju na ime troškova zajedničke pričuve platiti iznos od 9.739,44 kn, a koji iznos potražuje zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, uz trošak ovršnog i parničnog postupka.

 

4.              U svom prigovoru tužena osporava potraživanje tužitelja te ga pobija u cijelosti. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije te navodi kako tužitelj nije ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu jer se on bez pravnog osnova predstavlja kao upravitelj predmetne zgrade. Navodi kako je ona 28. prosinca 2016. ishodila uporabnu dozvolu za samostalnu uporabnu cjelinu – svoj stan u prizemlju višestambene zgrade izgrađene na kčbr…., k.o. N. na temelju akta za građenje izdanog od 1. listopada 2007. Navodi kako je dopisom Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša – Ispostava C. od 8. ožujka 201. obaviještena da nije u obvezi sudjelovati u izradi projektne dokumentacije, odnosno ozakonjenju cijele zgrade jer navedeni stan, kao samostalna uporabna cjelina ima pravomoćnu uporabnu dozvolu. Navodi kako je tužitelj bez pravnog osnova tuženoj fakturirao troškove za izradu projektne dokumentacije za legalizaciju cijele zgrade u iznosu od 1.200,00 kn dana 15. kolovoza 2017., pod brojem računa…. Tužena nadalje navodi kako iz rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u C. od 11. siječnja 2021., a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za donošenja rješenja o izvedenom stanju za manje zahtjevnu zgradu u N. V., Z., izgrađenoj na kčbr…. k.o. N., proizlazi da se predmetna građevina ne može legalizirati i time ne smije upotrebljavati, a samim time se ne može ustupiti na upravljanje pravnoj osobi. Tužena nadalje navodi i da predmetna stambena građevina koja nema uporabnu dozvolu, ne bi smjela imati stanare, te joj stoga ne bi trebao niti upravitelj jer se nema s kime potpisati međuvlasnički ugovor, a što proizlazi iz dopisa Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo, zaštitu okoliša P. g. ž. od 22. ožujka 2018. Slijedom navedenog, tužena ističe kako tužitelj bez pravne osnove obračuna trošak pričuve i ostale troškove vezane za upravljanje nekretninom i njezinim samostalnim stambenim jedinicama na navedenoj katastarskoj čestici. Ista iz tih razloga osporava račune, izvod otvorenih stavaka, Ugovor o upravljanju te Međuvlasnički ugovor koji iz tih razloga smatra ništavim. Opreza radi ista podnosi i prigovor zastare te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              Podneskom od 3. kolovoza 2021. tužitelj se očitovao na prigovore tužene na način da je iste osporio. Navodi kako je u  potpunosti neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, a čega je svjesna i sama tužena, budući da se ne radi o prvom niti jedinom ovršnom postupku kojeg je tužitelj bio primoran pokrenuti zbog neplaćanja pričuve od strane tužene. Navodi kako su suvlasnici predmetne zgrade na adresi u N. V., Z., koja je sagrađena na k.č.br…., k.o. N., zaključili dana 20. travnja 2010. Međuvlasnički ugovor br. ug….. Navodi kako su isti ugovor prihvatili svi tadašnji suvlasnici predmetne zgrade, osim N. P. te Đ. i K. F. i to svojim vlastoručnim potpisom na Privitku I. – Popis posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade, a koji je sastavi dio ugovora. Tužitelj navodi kako isti obvezuje i one suvlasnike koji ga nisu potpisali ukoliko je isti ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovine vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade, a kako je to propisano člankom 18. Međuvlasničkog ugovora. Tužitelj navodi da su nakon zaključenja Međuvlasničkog ugovora, D. Ž. kao ovlašteni predstavnik suvlasnika te zgrade i ovdje tužitelj zaključili Ugovor o upravljanju, broj ugovora …dana 28. travnja 2010., a temeljem kojeg je upravo tužitelj imenovan ovlaštenim upraviteljem predmetne zgrade. Slijedom navedenog, prema mišljenju tužitelja Međuvlasnički ugovor te Ugovor o upravljanju predstavljaju valjane pravne poslove te je jedna od ugovornih i zakonskih obveza tužitelja kao ovlaštenog upravitelja brinuti o redovnoj naplati pričuve te poduzeti mjere koje su potrebne radi te naplate pa tako i pokrenuti ovršni postupak protiv suvlasnika koji ne podmiruje pričuvu pa je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku. Ističe kako tužena nije samo vlasnica svog posebnog dijela već je i suvlasnica zgrade u cijelosti i to u …dijela. Navodi da je uz suglasnost svih suvlasnika, osim ovdje tužene, upravitelj pokrenuo postupak legalizacije, odnosno ishođenja rješenja o izvedenom stanju za predmetnu zgradu te su se svi suvlasnici, osim ovdje tužene, dogovorili da će za troškove postupka legalizacije te izrade potrebne dokumentacije svaki suvlasnik predujmiti iznos od 1.200,00 kuna uplatom na žiro račun zgrade. Obzirom da tužena te K. i Đ. F. nisu uplatiti dogovoreni iznos, a isti suvlasnici ne uplaćuju niti mjesečni iznos pričuve, na računu zgrade nije bilo dovoljno sredstava da se podmire troškovi izrade arhitektonskog i geodetskog snimka zbog čega isti nisu bili niti izrađeni te je u konačnici iz tog razloga i odbijen zahtjev upravitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Predlaže da sud donese presudu kojom će održati na snazi predmetni platni nalog.

 

6.              Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 7-8 spisa), Međuvlasnički ugovor broj …od 20. travnja 2010. (list 31-38 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom broj …(list 39-44 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul…., k.o. N. (list 45-53 spisa), evidenciju uplata za troškove legalizacije (list 54 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 55 spisa), uvid u uporabnu dozvolu od 28. prosinca 2016. (list 15-17 spisa), dopis Upravnog odjela od 8. ožujka 2018. (list 18 spisa), rješenje od 11. siječnja 2021. (list 19-20 spisa), dopis od 22. ožujka 2018. (list 21-22 spisa), dopis od 31. kolovoza 2018. (list 70-71 spisa), dopis od 16. svibnja 2022. (list 80 spisa), dopis od 19. kolovoza 2022. (list 87-88 spisa). Izvršen je uvid u spis Općinskog suda u K. poslovni broj Povrv-…, presudu Općinskog suda u K. poslovni broj Povrv-…od 25. ožujka 2015. (list 56-62 spisa) te presudu Županijskog suda u K. posl. broj Gž-…od 15. lipnja 2015. (list 63-65 spisa). Tijekom postupka sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka D. Ž. (list 105-106 spisa) te tužene N. P. (list 110-112 spisa).

 

6.1.              Na ročištu održanom 10. svibnja 2023. punomoćnica tuženika povukla je svoj dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka Đ. F. obzirom je tužitelj u svom podnesku od 3. kolovoza 2021. učinio nespornim da Međuvlasnički ugovor nisu potpisali N. P., Đ. F. te K. F.

 

6.2.              Podneskom od 16. svibnja 2023. tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka B. M. te provođenje financijskog vještačenja.

 

6.3.              Na ročištu održanom 30. kolovoza 2023. punomoćnica tužitelja odustala je od prijedloga za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja L. M.

 

7.              Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

8.              Tužitelj je podneskom od 3. kolovoza 2021. istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u K., a obzirom da je člankom 20. Međuvlasničkog ugovora br. ug. …od 20. travnja 2010., u slučaju spora ugovorena mjesna nadležnost Općinskog suda u C.

 

8.1.              Prema odredbi iz članka 70. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019, 80/2022. i 114/2022. – dalje ZPP), ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, a sporazum mora biti sklopljen u pismenom obliku te ga tužitelj mora priložiti uz tužbu.

 

8.2.              Obzirom da u konkretnom predmetu tužitelj nije dostavio sporazum o nadležnosti uz tužbu, odnosno ovršni prijedlog, niti po primitku rješenja ovoga suda od 6. srpnja 2021., poslovni broj Povrv-…, kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. B. –M. iz K., posl. broj Ovrv-…od 12. svibnja 2021. stavljen izvan snage te postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a u ovom predmetu ne postoji isključiva nadležnost Općinskog suda u C. u smislu odredbe iz članka 20. ZPP-a, a pri tom uzimajući u obzir činjenicu da su se stranke upustile u raspravljanje, to prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan te je sud isti odbio.

 

8.3.              Slijedom navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

 

9.              Među strankama nije sporno da se potraživanje tužitelja odnosi na pričuvu za stan u N. V, Z., te da je tužena u trenutku podnošenja tužbe bila vlasnica predmetnog stana za koji pričuva nije plaćena. Nesporno je da je u predmetu ovoga suda poslovni broj Povrv-…dana 25. ožujka 2015. donesena presuda kojom je tuženoj N. P. naloženo da tužitelju na ime pričuve isplati iznos od 5.525,52 kn i to za neplaćenu pričuvu za stan u N. V, Z , u razdoblju od travnja 2011. do prosinca 2013. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u K., poslovni broj Gž-…-2 od 15. lipnja 2015. Među strankama nije sporno niti da predmetna zgrada nema izdanu uporabnu dozvolu.

 

10.              Među strankama je sporna činjenica je li tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku obzirom da je tijekom postupka tužena istaknula kako su Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju zgradom sastavljeni bez pravnog osnova. Nadalje spornim se ukazuje i je li tužena dužna sudjelovati u trošku izrade projektne dokumentacije, odnosno ozakonjenju cijele zgrade, budući da njezin stan kao samostalna uporabna cjelina ima pravomoćnu uporabnu dozvolu te je li osnovan prigovor zastare koji je istaknula tužena.

 

11.              Iz Međuvlasničkog ugovora od 20. travnja 2010., br. ug. …(list 31-38 spisa) proizlazi da su suvlasnici stambene zgrade u N. V., Z., uredili uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem predmetne nekretnine te su kao predstavnika suvlasnika izabrali D. Ž. Iz članka 13. istoga proizlazi i kako se suvlasnici obvezuju formirati sredstva zajedničke pričuve u koja će uplaćivati iznos u visini koji odgovara najmanje 0,54% vrijednosti njihova posebnog dijela nekretnine godišnje.

 

12.              Iz Ugovora o upravljanju zgradom u N. V, Z, od 28. travnja 2010. (list 39-44 spisa), sklopljenog između tvrtke R… d.o.o. C., V. N., kao upravitelja i suvlasnika zgrade u N. V, Z, zastupanih po predstavniku suvlasnika D. Ž., proizlazi da tužitelj, a kako je to i određeno u članku 4. Ugovora o upravljanju zgradom, upravlja sredstvima pričuve, organizira naplatu sredstava pričuve, uključujući prinudnu naplatu.

 

12.1. Iz citiranog Ugovora o upravljanju zgradom proizlazi da zajednička pričuva iznosi 2,30 kn/m2.

 

13.              Iz preslika izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul…., k.o. N. (list 45-53 spisa), proizlazi da su u trenutku sklapanja Međuvlasničkog ugovora suvlasnici bili M. Ž. vlasnica nekretnine površine 41,65 m2, K. G. vlasnik nekretnine površine 29,21 m2, ˝Z˝, vl. S. R. vlasnik nekretnine površine 23,99 m2, V. d.o.o. Đ. vlasnik nekretnine površine 19,85 m2, F. Đ. i F. K. suvlasnici nekretnine površine 20,48 m2 te N. P. vlasnica nekretnine površine 72,80 m2.

 

14.              Iz popisa suvlasnika s utvrđenim površinama (list 37 spisa) sud je utvrdio kako su predmetni Međuvlasnički ugovor potpisali M. Ž., K. G., V. d.o.o. Đ., R. S. i F. Đ.

 

14.1. Podneskom od 3. kolovoza 2021. tužitelj je učinio nespornim kako su predmetni Međuvlasnički ugovor potpisali svi tadašnji suvlasnici predmetne zgrade, osim N. P., Đ. F. i K. F., a kako to proizlazi iz potpisa na Privitku I. – Popis posebnih dijelova suvlasnika predmetne stambene zgrade.

 

15. Slijedom navedenog, suvlasnici koji su potpisali Međuvlasnički ugovor u vlasništvu imaju ukupno 115,49 m2 od ukupno 208,77 m2, odnosno ukupno 55% ukupne površine nekretnine.

 

15.1.              U odnosu na prigovor tužene kako na popisu posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade nedostaje pečat obrtnice budući da je etažni dio broj 3 (E-3) u trenutku sklapanja ugovora glasio na obrt "Z." čiji je vlasnik S. R. te da se stoga njegov udio u ukupnoj korisnoj površini ne može ubrajati kao pravovaljani udio u natpolovičnu većinu, ovaj sud ističe kako je prigovor tužene neosnovan. Obrt nije pravna osoba te nema pravnu osobnost i činjenica da S. R. nije stavio pečat uz svoj potpis na Popisu suvlasnika s utvrđenim površinama (list 37 spisa) nije relevantna jer je dovoljno da postoji samo potpis. (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4237/2016-2 od 23. studenog 2018.)

 

15.2.              U odnosu na prigovor tužene kako tužitelj bez pravne osnove obračuna trošak pričuve i ostale troškove vezane za upravljanje nekretninom te kako predmetna zgrada nema uporabnu dozvolu te da stoga ne bi smjela imati stanare, a posljedično tome istoj ne treba niti upravitelj jer se nema s kime potpisati međuvlasnički ugovor, a što proizlazi iz dopisa Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo, zaštitu okoliša P. g. ž. od 22. ožujka 2018. (list 21-22 spisa) ovaj sud ističe kako navedene tvrdnje nemaju nikakav značaj u odnosu na obvezu tužene na plaćanje zajedničke pričuve, a koja je obveza utvrđena međuvlasničkim ugovorom u odnosu na sve suvlasnike predmetne stambene zgrade sukladno odredbama Zakona o vlasništvu. (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-…od 17. rujna 2008.). Ističe se i kako mišljenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša ne obvezuje ovaj sud.

 

15.3.              Dakle, obzirom su Međuvlasnički ugovor sklopili suvlasnici čiji suvlasni dijelovi čine 55% vrijednosti nekretnine, takav Međuvlasnički ugovor obvezuje sve suvlasnike.

 

16.              Odredbom članka 375. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (˝Narodne novine˝, broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017– dalje: ZV), propisano je da uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Stavkom 3. istog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

 

17.              Odredbom članka 378. stavka 5. ZV-a propisano je da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno, dok je prema odredbi članka 379. stavka 1. ZV-a upravitelj dužan osobito utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik, kao i raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja te redovno podmirivati te troškove prema trećima, sukladno sredstvima kojima raspolaže.

 

18.              Tumačeći naprijed citirane zakonske odredbe dolazimo do zaključka da je upravitelj zgrade koji je imenovan ugovorom ovlašten po samom zakonu pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Slijedom navedenog, ističe se kako nije osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije koji je istaknula tužena.

 

19.              Tijekom postupka, sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka D. Ž. (list 105-106 spisa) i tužene N. P. (list 110-112 spisa).

 

19.1.              U svom iskazu svjedok D. Ž. (list 105-106 spisa) u bitnome navodi kako je njegova supruga vlasnica stana u zgradi u N. V., Z., te je on kao izabrani predstavnik stanara od strane drugih suvlasnika sklopio sa B. M., tadašnjim direktorom tužitelja, Ugovor o upravljanju zgradom dana 28. travnja 2010., a nakon zaključenja Međuvlasničkog ugovora koji su sklopili suvlasnici predmetne nekretnine 28. travnja 2010. Navodi kako predmetni međuvlasnički ugovor nije tada potpisala tužena N. P., dok je on Đ. F. odnio obrazac popisa suvlasnika koji su potpisali međuvlasnički ugovor u T. L., gdje je tada radila te je i ona isti potpisala. U svom iskazu navodi da je kasnije saznao da je Đ. F. izjavila kako želi povući taj svoj potpis na Međuvlasničkom ugovoru budući da je on nju prevario jer je ona smatrala da potpisuje odobrenje za legalizaciju, a ne za pričuvu. Svjedok navodi da je donesena odluka o pokretanju postupka legalizacije predmetne zgrade te da su suvlasnici četiri stana uplatili svaki po 1.200,00 kn za izradu dokumentacije dok za isto nisu platili tužena i Đ. F., vlasnice preostala dva stana. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi kako zna da je tužena svoj stan prodala 2022. te da danas plaćaju pričuvu svi suvlasnici

 

19.1.1. Cijeneći iskaz svjedoka sud je isti prihvatio u cijelosti obzirom je isti iskazivao jasno, na temelju svojih neposrednih saznanja te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu.

 

19.2.              U svom iskazu tužena N. P. (list 110-112 spisa) osporava način sklapanja međuvlasničkog ugovora, a koji ugovor je temelj za sklapanje Ugovora o upravljanju. Naime, tužena navodi kako je međuvlasničkim ugovorom propisano da ukoliko postoji nadpolovična većina suvlasnika tada se može sklopiti ugovor o upravljanju, a ona navodi kako u trenutku sklapanja ugovora o upravljanju nije bio dovoljan broj suvlasnika odnosno nije postojala nadpolovična većina istih. Tužena navodi kako predmetna nekretnina prema projektnoj dokumentaciji predstavlja obiteljsku kuću, odnosno manje zahtjevnu zgradu do 400 kvadrata te da u trenutku sklapanja Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju, a i danas, predmetna kuća nema uporabnu dozvolu. Ističe kako je Zakonom o gradnji propisano da je korištenje nekretnine bez uporabne dozvole ili protivno uporabnoj dozvoli kažnjivo te smatra kako je zakon povrijeđen i u tom smislu što je sama nekretnina dana na upravljanje ovdje tužitelju, od strane predstavnika stanara, a budući da nekretnina nema uporabnu dozvolu. Tužena navodi kako je tužitelj knjižio određene račune na njezino ime, a između kojeg računa je i račun za troškove legalizacije 2017. godine. Ističe kako je ona imala uporabnu dozvolu za svoju etažu kao samostalnu cjelinu u predmetnoj nekretnini te da je ona postala pravomoćna 28. prosinca 2016. Slijedom toga, tužena smatra da joj je tužitelj neosnovano obračunao troškove legalizacije, a zbog čega je i pokrenuo ovršni postupak. Tužena navodi da joj je tužitelj u svibnju 2018., kada je došla u njegov ured, pokazao potvrdu iz koje je bilo vidljivo da su ostali suvlasnici i vlasnici predmetne nekretnine i to njih četvero platili svaki po 1.200,00 kn na ime troškova legalizacije te je tada i njoj rečeno da i ona mora platiti svoj dio. Navodi kako je ona u međuvremenu nekretninu prodala i to u siječnju ove godine. U odnosu na način skupljanja potpisa na

popisu posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade, tužena navodi kako je na jednom listu papira bila tablica, a koja tablica je na jednom dijelu samo jednom debelom linijom odvojena iz razloga što se radilo o dvije odvojene zgrade, a koje su se nalazile svaka na svojoj čestici. Navodi kako je D. Ž. suvlasnicima i vlasnicima u njezinoj zgradi pokazao tu tablicu u kojoj su bili potpisi stanara druge zgrade te im rekao da neka pogledaju koliko puno oni imaju potpisa pa zašto ne bi i oni potpisali. Navodi da stanari njezine zgrade nisu niti znali da je većina potpisa na toj listi zapravo bila od stanara susjedne zgrade. Napominje kako je i kod potpisa jednog suvlasnika, vidljivo da se nalazi samo potpis, a ne i pečat, iako taj predmetni stan glasi na obrt. Ističe kako se obratila Upravnom odjelu P. – g. županije te Upravnom odjelu P. – g. ž., Ispostava u C.i te je dobila očitovanje da ukoliko zgrada nema uporabnu dozvolu da ista niti ne bi smjela imati niti stanare, a osobito ne upravitelja zgrade. Navodi kako je od Ispostave u C. dobila dopis u kojem se navodi kako njezin stan niti ne treba sudjelovati u ozakonjenju cjelokupne zgrade budući da ona ima pravomoćnu uporabnu dozvolu za istu.

 

19.2.1. Cijeneći iskaz tužene sud je isti prihvatio u onom dijelu u kojem je isti potvrđen materijalnom dokumentacijom u spisu. Ponovno se ističe kako mišljenje Upravnog odjela nije obvezujuće za sud.

 

20.              Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužitelj dokazao svoju aktivnu legitimaciju te činjenica da predmetna zgrada nema uporabnu dozvolu nema nikakav značaj u odnosu na obvezu tužene na plaćanje zajedničke pričuve, a koja je obveza utvrđena predmetnim Međuvlasničkim ugovorom od 28. travnja 2010.

 

20.1.              Nadalje, vlasnik stana je kao suvlasnik zgrade u kojoj se stan nalazi dužan na temelju odredbe članka 89. stavak 2. ZV-a plaćati pričuvu obzirom je propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok je odredbom člankom 380 stavak 4. navedenog Zakona određeno da su suvlasnici dužni plaćati pričuvu mjesečno.

 

20.2.              Odredbom članka 85. stavak 2. ZV-a propisana je dužnost suvlasnika da osnuju zajedničku pričuvu, dok je odredbom članka 90. stavak 1. ZV-a propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koju su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

 

20.3. Slijedom toga, ovaj sud zaključuje kako je tužena, kao vlasnica stana u predmetnoj zgradi u N. V. Z., dužna plaćati pričuvu.

 

21.              Visinu mjesečnog iznosa pričuve tužitelj je dokazao Ugovorom o upravljanju zgradom broj …od 28. travnja 2010. u čijem je članku 14. propisano da zajednička pričuva iznosi 2,30 kn/m2, a iz izvatka iz zemljišne knjige vidljivo je da stan tužene ima površinu od 72,80 m2, slijedom čega je ispravno tužitelj obračunao iznos mjesečne pričuve u visini od 167,44 kn.

 

22.              U odnosu na navod tužene kako ona nije dužna platiti račun u iznosu od 1.200,00 kn, a koji račun je tužitelj ispostavio radi podmirenja troškova legalizacije,  budući da je ona za svoj stan ishodila pravomoćnu uporabnu dozvolu (list 15-17 spisa), ističe se kako ona nije vlasnica samo svog posebnog djela, već je i suvlasnica zgrade u cijelosti te je iz tog razloga dužna sudjelovati u snošenju troškova legalizacije za cijelu zgradu, kao i podmiriti trošak postupka legalizacije u iznosu od 1.200,00 kn, a koji iznos su utvrdili suvlasnici predmetne zgrade.

 

23.              Slijedom navedenog, a sukladno Međuvlasničkom ugovoru, tužena je dužna sudjelovati u troškovima održavanja nekretnine te mjesečno uplaćivati pričuvu za svoj stan u predmetnoj zgradi.

 

23.1.              Uvidom u izvod poslovnih knjiga (list 7-8 spisa), sud je utvrdio da tužena nije podmirivala svoje obveze u razdoblju od siječnja 2017. do ožujka 2021. te je istim utvrđena i visina i dospijeće svakog pojedinog iznosa.

 

24.              U odnosu na prigovor zastare, ovaj sud ističe kako je isti djelomično osnovan.

 

24.1.              Člankom 226. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje: ZOO) propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

 

24.2.              Odredbom članka 215. stavkom 1. ZOO-a propisano je kako zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 241. istog zakona određeno kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

24.3.              Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. travnja 2021., a nepodmireni računi dospijevaju u razdoblju od 25. siječnja 2017. do 25. ožujka 2021., to je u zastari potraživanje tužitelja za iznose neplaćene pričuve koje su dospjele u razdoblju od 25. srpnja 2017. do 25. ožujka 2018. u ukupnom iznosu od 2.511,60 kn.

 

24.4.              Ističe se kako nepodmireni račun za troškove projektne dokumentacije u iznosu od 1.200,00 kn, a koji je dospio na naplatu dana 16. kolovoza 2017. nije u zastari obzirom se na isti primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, a sukladno odredbi članka 225. ZOO-a kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. 

 

25.              Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice N. B. M. iz K., poslovni broj Ovrv-… od 12. svibnja 2021. za iznos od 959,30 EUR/7.227,84 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019, 80/2022. i 114/2022. – dalje ZPP) valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude, dok je u preostalom dijelu rješenje o ovrsi javne bilježnice N. B. M. iz K., poslovni broj Ovrv-… od 12. svibnja 2021. valjalo ukinuti te je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točci II. izreke presude.

 

25.1.              Zatezna kamata na iznose glavnog potraživanja određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. . Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje: ZOO) na valutu HRK do zaključno sa 31. prosincem 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate na valutu EUR u skladu sa izmijenjenim člankom 29. stavkom 2. ZOO-a (članak 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 114/22) te temeljem Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/2022.), a na iznos parničnog troška u skladu sa izmijenjenim člankom 29. stavkom 2. ZOO-a (članak 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 114/22) te temeljem Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/2022.).

 

26.              Kada se radi o troškovima ovršnog prijedloga i parničnog postupka, sukladno Zaključku 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. u Zagrebu, poslovni broj Su-IV-…presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

 

26.1.              Tužitelj je u ovom postupku uspio sa 74,2% dok je tužena uspjela sa 25,8%. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, nakon što je sud utvrdio postotak u kojemu je svaka stranka uspjela, od postotka one strane koja je uspjela u većoj mjeri sud je oduzeo postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri te je utvrdio da je tužena dužan isplatiti tužitelju 48,4% iznosa troškova, budući da je tužitelj uspio u većoj mjeri u postupku.

 

26.2.              Trošak tužitelja sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav obrazloženog podneska od 3. kolovoza 2021. sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. – dalje: Tarifa/12) u iznosu od 149,31 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 19. prosinca 2022. sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife/12 u traženom iznosu od 37,32 EUR, zatim za zastupanje na ročištima od 16. siječnja 2023., 10. svibnja 2023. i 30. kolovoza 2023. u iznosu od 149,31 EUR za svako, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife/12, zatim za zastupanje na ročištu od 16. prosinca 2022. u iznosu od 37,33 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife/12, a ne u traženom iznosu od 149,31 EUR, budući je ročište bilo odgođeno prije početka raspravljanja. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR te trošak ovršnog postupka u iznosu od 124,43 EUR, a koji trošak obuhvaća sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 750,00 kn/99,54 EUR, javnobilježničku nagradu u iznosu od 125,00 kn/16,59 EUR uz PDV po stopi od 25% u iznosu od 31,25 kn/4,15 EUR te trošak dostave u iznosu od 25,00 kn/3,32 EUR uz PDV po stopi od 25% u iznosu od 6,25 kn/0,83 EUR, pa ukupni trošak ovog postupka iznosi 849,41 EUR, odnosno 48,4% od ukupnog iznosa i to 411,11 EUR/3.097,51 kn. Na navedeni trošak tužitelju je dosuđena pripadajuća zatezna kamata koja teče od 16. listopada 2023. pa do isplate.

 

26.3.              Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. prosinca 2022. obzirom takav podnesak ne prileži u spisu te trošak naveden pod točkom 3. prijedloga za ovrhu pod nazivom ˝3. troškovi˝ u iznosu od 50,00 kn uz PDV po stopi od 25% u iznosu od 12,50 kn, budući da tužitelj nije dokazao kakvi su mu to troškovi nastali.

 

26.4.              Slijedom navedenog, tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 411,11 EUR/3.097,51 kn, slijedom čega je temeljem odredbe članka 154. stavka 2., u vezi članka 155. ZPP-a odlučeno kao u u točci II. izreke rješenja.

 

27.              Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U K. 16. listopada 2023.

 

Prijedlog odluke izradila                                                                                     Sudac: Irena Šegavić

Viša sudska savjetnica: Zrinka Ban

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se putem ovog suda podnosi županijskom sudu, pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Rok za žalbu računa se od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok se računa od dana dostave.

 

 

Dostavljeno:

1. Odvjetnica S. P., C., K. Z.

2. Odvjetnica S. B., S., R. p.