REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Ps-120/2014-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari I-tužiteljice-protutuženice IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice-protutuženice ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelja-protutuženika PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Gordan Marović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MAROVIĆ I PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, protiv I-tuženika-protutužitelja MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice-protutužiteljice TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina u Rijeci, radi iseljenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 29. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika I-III tužitelja- protutuženika ICZ - odvjetnice i zamjenika punomoćnika I i II tuženika-protutužitelja LC - odvjetnika, dana 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženicima MC iz [adresa] i TC iz [adresa], da se isele iz stana površine 62,52 m2 koji se nalazi na trećem katu stambene zgrade s dvorištem izgrađene na zkč. [katastarska čestica], u [adresa] u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog građanskog suda u Zagrebu te taj stan zajedno s pripadajućim spremištem površine 2,15 m2 predaju tužiteljima slobodan od osoba i stvari."
II Odbija se kao neosnovan glavni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:
"I Utvrđuje se da su tuženici-protutužitelji MC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TC, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici u 54/1000 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], sa 699 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 372 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 327 m2, ukupne površine 699 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji idealni dio predstavlja dvoiposobni stan na trećem katu, površine 57,45 (na tlocrtu III kata elaborata etažiranja izrađenom po GIMA d.o.o. koji čini sastavni dio ove presude, obojan žutom bojom i oznake S2C), stubište prvo, s pripadajućim spremištem od 1,00 m2, slijedom čega su ovlašteni zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva u 54/1000 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], sa 699 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 372 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 327 m2, ukupne površine 699 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na svoje ime uz istodobni izbris tog prava s imena tužitelja-protutuženika IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PC, OIB: [osobni identifikacijski broj]."
III Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev koji glasi:
"I Nalaže se tužiteljima-protutuženicima IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PC, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženicima-protutužiteljima MC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 61.372,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počev od 30.01.2004. godine pa do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine pa do isplate sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, sve u roku od 15 dana.
II Utvrđuje se da tuženicima-protutužiteljima MC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TC, OIB: [osobni identifikacijski broj] pripada pravo retencije nekretnine i to stana površine 57,45 m2, s pripadajućim spremištem od 1,00 m2, koji se nalazi na trećem katu stambene zgrade sagrađene na z. k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], sa 699 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 372 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 327 m2, ukupne površine 699 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve dok im tužitelji-protutuženici IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PC, OIB: [osobni identifikacijski broj] ne isplate iznos iz točke I. ove presude."
IV Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici stambene zgrade s dvorištem izgrađene na zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u [adresa], broj: 23, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog građanskog suda u Zagrebu, da se u predmetnoj zgradi nalazi 14 stanova od kojih tuženici bez ikakve pravne osnove koriste stan na trećem katu površine 62,52 m2 te spremište 2,15 m2.
1.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom pred naslovnim sudom dana 29. listopada 2025. tužitelji navode da uređuju tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se naznačuje zkč. nova oznaka 2779, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.2. Slijedom navedenog tužitelji predlažu donošenje presude kojom će se naložiti iseljenje i predaja opisanog stana, sve kao u točki I izreke presude, uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da tužba i tužbeni zahtjev nisu osnovani, osporavaju činjenične navode tužbe, navode da jedini točan navod jest da su tužitelji upisani kao suvlasnici zk.č.br. 5510/15, u naravi stambena zgrada i dvorište, [adresa] sa 699 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to I- tužiteljica u 179/699 dijela, II. i III. tužitelji 260/699 dijela svaki. Tuženici navode da imaju pravo na posjed stana i spremišta iz tužbe navodeći da stan nema 62,52 m2 već 57,45 m2, a spremište da nema 2,15 m2 već 1,00 m2 jer da su dosjelošću stekli pravo vlasništva. Tuženici navode da su 7. ožujka 2003. s Trgopromet Horvat d.o.o. kao prodavateljem, koji je bio investitor stambenog objekta koji se gradio na zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kojem je izdana pravomoćna građevna dozvola za izgradnju stambene zgrade, zaključili predugovor o kupoprodaji nekretnina kojim će prodavatelj prodati, a tuženici kupiti dvoipolsobni stan oznake S2C, stubište prvo, kat treći, površine 57,45 m2 s pripadajućim spremištem od 1,00 m2 te potom kupoprodajni ugovor od 11. srpnja 2003. i aneks istome od 30. siječnja 2004., da je kupoprodajna cijena u cijelosti plaćena te da su platili porez na promet predmetne nekretnine. Tuženici navode da su postupili savjesno i u dobroj vjeri, da u vrijeme sklapanja ugovora zgrada nije bila dovršena, da je I. -tužiteljica bila upisana kao vlasnica zk. čbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], a II. i III. tužitelji kao suvlasnici zk. čbr. [katastarska čestica], te da je bila vidljiva plomba Z-16820/02 pod kojom je dana 24. srpnja 2002. zaprimljen prijedlog Trgopromet-Horvat d.o.o. za upis građevine i elaborata etažnog vlasništva predmetne zgrade te da je bila vidljiva plomba Z- 2374/03 pod kojom je zaprimljen prijedlog tužitelja za upis suvlasništva u korist prodavatelja temeljem njihovog ugovora o zajedničkom ulaganju pa da je očito da je prednik tuženika bio vlasnik predmetnog stana i spremišta kao posebnih dijelova odnosno suvlasnik 54/1000 dijela u odnosu na cijelu zgradu osim stanova na kojima na temelju ortakluka vlasništvo stječu tužitelji. Tuženici navode da su dakle od ovlaštenog prodavatelja kupili predmetni stan i spremište čime su stekli valjanju pravnu osnovu za zakonit posjed toga stana i spremišta, da je prodavatelj uveo tuženike u posjed stana i spremišta početkom srpnja 2003. kada im je predao ključeve te su ga oni dovršili (sanitarije i parketi) i u isti uselili, navode da je njihov posjed istinit zakonit i pošten te da se radi o kvalificiranom posjedu koji je dostatan za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću pa da su slijedom navedenog temeljem zakona stekli vlasništvo predmetnog stana i spremišta, a koji čini suvlasnički dio od 54/1000 dijela u odnosu na cijelu nekretninu. Tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužiteljima da naknade tuženicima trošak parničnog postupka.
3. Podneskom predanim na ročištu dana 7. svibnja 2015. tuženici su podnijeli protutužbu u kojoj navode da iz navoda odgovora na tužbu proizlazi da su tuženici vanknjižni odnosno predmnijevani vlasnici predmetne nekretnine, ističu prigovor prava zadržanja navodeći da su pošteni posjednici te da im pripada pravo zadržanja radi osiguranja njihove tražbine prema tužiteljima na ime nužnih i korisnih troškova koje su imali za nekretninu, a koji troškovi iznose 61.372,50 eur koliko su uložili/platili za izgradnju spomenutog stana i spremišta. Tuženici navode da imaju jače pravo na posjed predmetnog stana i spremišta u odnosu na tužitelje jer su ga stekli naplatno, ali da u svakom slučaju tuženikovo pravo na posjed je jače jer prednost ima posjednik kod kojeg se stvar nalazi.
3.1. U podnesku od 23. rujna 2025. tuženici-protutužitelji su naveli da je u međuvremenu proveden postupak obnove zemljišne knjige te da dosadašnja kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sada nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa sukladno istom uređuju protutužbeni zahtjev na način da predlažu utvrditi da su tuženici-protutužitelji suvlasnici 54/1000 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], sa 699 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 372 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 327 m2, ukupne površine 699 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji idealni dio predstavlja dvoiposobni stan na trećem katu, površine 57,45 m2 (na tlocrtu III kata elaborata etažiranja izrađenom po GIMA d.o.o. koji čini sastavni dio ove presude, obojan žutom bojom i oznake S2C), stubište prvo, s pripadajućim spremištem od 1,00 m2, slijedom čega su ovlašteni zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva u 54/1000 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], sa 699 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 372 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 327 m2, ukupne površine 699 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na svoje ime uz istodobni izbris tog prava s imena tužitelja-protutuženika, a eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predlažu naložiti tužiteljima-protutuženicima da tuženicima-protutužiteljima solidarno isplate iznos od 61.372,50 eur sa zateznom kamatom tekućom od 30.1.2004. do isplate te utvrditi da tuženicima-protutužiteljima pripada pravo zadržanja stana površine 57,45 m2, s pripadajućim spremištem od 1,00 m2, koji se nalazi na trećem katu stambene zgrade sagrađene na z. k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], sa 699 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 372 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 327 m2, ukupne površine 699 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve dok im tužitelji-protutuženici ne isplate navedeni iznos, a sve kako je to navedeno u točki II i III izreke presude.
4. U podnesku od 16. lipnja 2020. tužitelji-protutuženici navode da se protive odgovoru na tužbu, protutužbi i svim protutužbenim zahtjevima, navode da tuženici u svom odgovoru na tužbu priznaju da su tužitelji upisani u zemljišnu knjigu kao vlasnici predmetne nekretnine, kao što priznaju i da su upravo tuženici u posjedu iste nekretnine, ali da usprkos priznanju relevantnih pravnih činjenica za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari tuženici u svom odgovoru na tužbu iznose i niz potpuno irelevantnih navoda koji uopće nisu predmet ovog postupka, navode da je pozivanje tuženika na ugovorni odnos s trgovačkim društvom Trgopromet Horvat d.o.o. od irelevantnog pravnog značenja budući se vlasništvo ne stječe pravnim poslom, već je pravni posao samo pravna osnova za stjecanje vlasništva koje se stječe uknjižbom, pa da čak kad bi tuženici i imali valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva, a nemaju ga, čak niti tada to njihovo obvezno pravo nije jače od vlasničkog prava tužitelja koje tužiteljima omogućuje da shodno odredbi članka 30. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa svojom stvari čine što ih je volja i da svakog drugog od toga isključe. Tužitelji-protutuženici navode da trgovačko društvo Trgopromet Horvat d.o.o. nije nikada steklo nikakvo vlasničko pravo na predmetnoj nekretnini pa stoga to društvo ne može na drugoga, a tako ni na tuženike, prenijeti pravo koje nema, da su svi ugovori sklopljeni između tužitelja i društva Trgopromet Horvat d.o.o. raskinuti zbog neizvršenja preuzetih ugovornih obveza od strane društva Trgopromet Horvat d.o.o. zbog čega su tužitelji kasnije sklopili nove ortačke ugovore s novim investitorom trgovačkim društvom Anismi trade d.o.o. kako bi se predmetna građevina dovršila pa da dakle, tuženici nemaju neprekinuti niz valjanih pravnih osnova potrebnih za derivativno stjecanje vlasništva obzirom je otpala pravna osnova njihova prednika trgovačkog društva Trgopromet Horvat d.o.o. Tužitelji-protutuženici navode da tijekom 2003. godine predmetna građevina uopće nije bila dovršena i nitko osim tužitelja nije bio u posjedu iste, niti je to mogao biti, jer se u nedovršenom objektu nije mogla vršiti nikakva faktična vlast nad tom stvari pa da su stoga potpuno neistiniti navodi tuženika da su u posjedu predmetne nekretnine od početka srpnja 2003. godine. Tužitelji-protutuženici navodi da su navodi tuženika o tome da su isti dosjelošću stekli pravo vlasništva, neosnovani, ne samo iz razloga što nije prošlo dovoljno vremena koje je po zakonu potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću, već i iz razloga što posjed tuženika nije bio pošten, navode da tuženici nisu mogli biti u posjedu predmetnog stana, jer je predmetna zgrada postala useljiva tek krajem 2004. godine, a isti su pozvani na predaju posjeda krajem 2013. godine slijedom čega tuženici nisu bili u posjedu nekretnine minimalnih 10 godina potrebnih za stjecanje vlasništva dosjelošću na temelju posjeda koji je bio zakonit, istinit i pošten, navode da posjed tuženika nije bio zakonit ni pošten, iako je bio istinit obzirom ga tuženici nisu stekli potajno, zlouporabom povjerenja, silom ili prijevarom, jer da tuženici nemaju valjani pravni temelj za posjedovanje predmetnog stana budući je pravna osnova njihova prednika kasnije otpala (raskinuti ortački ugovori tužitelja i društva Trgopromet Horvat d.o.o.) te su tuženici cijelo vrijeme znali da su upravo tužitelji vlasnici predmetne nekretnine, što im nije moglo biti nepoznato obzirom su isti cijelo vrijeme upisani u zemljišnoj knjizi. Dalje navodi da su netočni navodi tuženika da su postupali u dobroj vjeri, jer da je nevjerojatno da u 21. stoljeću netko kupuje nekretninu bez da prethodno provjeri zemljišnoknjižno stanje i bez da se uvjeri da je osoba od koje kupuje doista stekla pravo koje joj prodaje, da su tuženici sami, svjesno preuzeli rizik sklapanja pravnog posla s nevlasnikom, znajući iz svima dostupnog javnog očevidnika da prodavatelj Trgopromet Horvat d.o.o. nije vlasnik predmetne nekretnine i usprkos tom saznanju sklopili su rizični pravni posao čije posljedice zada ne žele prihvatiti. U odnosu na eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tužitelji-protutuženici navode da se istom protive obzirom tuženici nisu pošteni posjednici te također ističu i da tuženici nisu s tužiteljima ugovorili nikakvu valutnu klauzulu temeljem koje bi onda tuženici mogli postaviti svoj zahtjev u stranoj valuti, odnosno u njenoj kunskoj protuvrijednosti. Tužitelji-protutuženici predlažu odbiti protutužbene zahtjeve.
5. Predmet spora povodom tužbe je zahtjev tužitelja-protutuženika protiv tuženika-protutužitelja za iseljenje i predaju tužiteljima-protutuženicima stana površine 62,52 m2 koji se nalazi na trećem katu stambene zgrade u s dvorištem izgrađene na zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi u [adresa] odnosno vlasnički zahtjev za povrat stvari, a kojem zahtjevu se tuženici-protutužitelji protive tvrdeći da su istiniti, samostalni i pošteni posjednici predmetnog stana.
6. Predmet spora povodom protutužbe je zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje prava vlasništva na 54/1000 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], sa 699 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 372 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 327 m2, ukupne površine 699 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji idealni dio predstavlja dvoiposobni stan na trećem katu, površine 57,45 (na tlocrtu III kata elaborata etažiranja izrađenom po GIMA d.o.o. koji čini sastavni dio ove presude, obojan žutom bojom i oznake S2C), stubište prvo, s pripadajućim spremištem od 1,00 m2 slijedom čega da su ovlašteni zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva u 54/1000 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], sa 699 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 372 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 327 m2, ukupne površine 699 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na svoje ime uz istodobni izbris tog prava s imena tužitelja- protutuženika.
6.1. Tuženici-protutužitelju ističu i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da predlažu donošenje presude kojom se nalaže tužiteljima-protutuženicima da tuženicima-protutužiteljima solidarno isplate iznos od 61.372,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 30.01.2004. godine pa do 31.12.2007. godine, pa do isplate te kojom se utvrđuje da tuženicima-protutužiteljima pripada pravo retencije nekretnine i to stana površine 57,45 m2, s pripadajućim spremištem od 1,00 m2, koji se nalazi na trećem katu stambene zgrade sagrađene na z. k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], sa 699 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 372 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 327 m2, ukupne površine 699 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve dok im tužitelji-protutuženici ne isplate navedeni iznos.
7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4-5 spisa), Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 6. ožujka 2003. (list 14-16 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina br. 03/03 od 11. srpnja 2003. (list 17-21 spisa), aneks ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 03/03 (list 22-26 spisa), potvrdu od 30. siječnja 2004. (list 27 spisa), porezna rješenja od 9. kolovoza 2004. (list 28 spisa, list 29 spisa), građevnu dozvolu klasa UP/I-361-03/2002-01/52 od 13. lipnja 2002. (list 30-34 spisa), potvrdu od 23.7.2002. (list 35 spisa), prijedlog Z-16820/02 (list 36 spisa), Ugovor o zajedničkom ulaganju (list 37-42 spisa), ugovor o zajedničkom ulaganju od 28.1.2003. (list 43-48 spisa), prijedlog za upisa prava vlasništva Z-23864/03 (list 53 spisa), podnesak na broj Z-23864/03 (list 54 spisa), fotografije (list 55-56 spisa), rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 20. travnja 2005. (list 57-58 spisa), elaborat etažiranja (list 59-69 spisa), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za zk uložak [broj ZK uloška] k.o. 999901, Grad Zagreb (list 201- 204), izvadak iz zemljišne knjige za zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 205-207 spisa), izvršio uvid u spise Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Z-2374/03 i Z-16820/02, izveo dokaz saslušanjem svjedoka:
FC, HC, GC, SC, RC, ŠC te izveo dokaz saslušanjem I-tužiteljice, III-tužitelja te I- tuženika i II-tuženice.
8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan te da glavni protutužbeni zahtjev ali i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev nisu osnovani.
9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 9. travnja 2014. (list 4-5 spisa) utvrđeno je da je u istome upisana kat. čest. broj [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], površine 699 m2 i da su kao suvlasnici iste upisani I-tužiteljica za 179/699 dijela, II- tužiteljica za 260/699 dijela i III-tužitelj za 260/699 dijela. Iz povijesnog prikaza zemljišnoknjižnog stanja za navedeni zemljišnoknjižni uložak proizlazi da je proveden postupak obnove zemljišnih knjiga, da je kčbr. [katastarska čestica] nova kč. br. [katastarska čestica] te da je sastavljen nacrt novog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
9.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 23. rujna 2025. (list 205-207 spisa) proizlazi da je u istom upisana kat. čest. [katastarska čestica], [adresa] površine 699 m2, dvorište, stambena zgrada, [adresa] te da su kao suvlasnici iste upisani I- tužiteljica za 179/699 dijela, II-tužiteljica za 260/699 dijela i III-tužitelj za 260/699 dijela.
10. Među strankama nije sporno da se stan i spremište u odnosu na koje je usmjeren tužbeni zahtjev nalaze u stambenoj zgradi na adresi u [adresa], koja je sagrađena na kat. čest. broj [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dok iz navedenih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da nakon postupka obnove zemljišne knjige ista čestica sada ima oznaku 2779 i da je upisana u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
11. U odnosu na navode tužitelja-protutuženika kako se protive preinaci protutužbe iz podneska tuženika-protutužitelja od 23. rujna 2025. valja istaknuti da su tim podneskom tuženici-protutužitelji uskladili tužbeni zahtjev s zemljišnoknjižnim stanjem nakon provedenog postupka obnove zemljišne knjige, u odnosu na novi broj i zemljišnoknjižni uložak zemljišno knjižne čestice, pa se ne radi o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva te se isto u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a ne smatra preinakom tužbe.
12. Uvidom u predugovor o kupoprodaji nekretnine od 6. ožujka 2003. utvrđeno je da je zaključen u Zagrebu između Trgopromet-Horvat d.o.o. kao prodavatelja i MC i TC kao kupaca, da stranke suglasno utvrđuju da je prodavatelj investitor stambenog objekta u [adresa] koji se gradi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] te da se predugovor zaključuje u svezi s odgovarajućim suvlasničkim dijelom te nekretnine s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, a koji posebni dio u naravi predstavlja: 2,5 sobni stan oznake S2C, stubište prvo, kat III, neto površine 57,45 po sistemu gotovosti "ključ", s pripadajućim spremištem br S2C, površine 1,00 m2. Uvidom u navedeni predugovor utvrđeno je da je javni bilježnik Iva Hanžeković Živković pod brojem ovjere OV-3244/03 od dana 7. ožujka 2003. potvrdila da je EC, čiju istovjetnost je utvrdila uvidom u osobnu iskaznicu, u njezinoj nazočnosti priznao potpis na ugovoru kao svoj, a kao punomoćnik direktora Trgopromet-Horvat d.o.o., čije ovlaštenje za zastupanje je utvrdila uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-97/4322-2 i Tt-01/1894-2 te javno ovjerenu punomoć od 15. listopada 2001.
13. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina br. 03/03 od 11. srpnja 2003. utvrđeno je da je zaključen između Trgopromet-Horvat d.o.o. kao prodavatelja i TC te MC kao kupaca, da stranke suglasno utvrđuju da je prodavatelj investitor stambenog objekta u [adresa] koji se gradi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] te da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje odgovarajući suvlasnički dio navedene nekretnine s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, a koji posebni dio u naravi predstavlja: 2,5 sobni stan oznake S2C, stubište prvo, kat III, neto površine 57,45 po sistemu gotovosti "ključ", s pripadajućim spremištem br S2C, površine 1,00 m2, da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 61.372,50 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan uplate, da su u ugovoru navedeni iznosi i datumi uplate istih na ime kompenzacije za projektnu dokumentaciju i nadzor nad izgradnjom prema ugovoru između poduzeća Gima d.o.o. i poduzeća Trgopromet Horvat d.o.o., da je rok za dovršenje objekta i predaju predmetnog stana u posjed kupcu utvrđen za dan 30. travnja 2003. sa dopuštenim zakašnjenjem od 120 dana. Uvidom u navedeni ugovor utvrđeno je da je javni bilježnik Iva Hanžeković Živković pod brojem ovjere OV-18084/03 dana 31. listopada 2003. potvrdila da je EC, čiju istovjetnost je utvrdila uvidom u osobnu iskaznicu, u njezinoj nazočnosti priznao potpis na ugovoru kao svoj, a kao punomoćnik direktora Trgopromet-Horvat d.o.o., čije ovlaštenje za zastupanje je utvrdila uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-97/4322-2 i Tt-01/1894-2 te javno ovjerenu punomoć od 15. listopada 2001.
14. Uvidom u Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 03/03 od 30. siječnja 2004. utvrđeno je da je zaključen između prodavatelja Trgopromet-Horvat d.o.o. i kupaca TC i MC, da je istim izmijenjen datum zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine na način da su stranke suglasno ugovorile da Ugovor o kupoprodaji nije zaključen 11. srpnja 2003. već 15. rujna 2003. obzirom je došlo do greške u pisanju prigodom prijepisa ugovora na računalu, da su stranke suglasno izmijenile odredbu čl. 2. Ugovora o kupoprodaji nekretnina br 03/03 tako da isti glasi da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje suvlasnički dio u 54/1000 idealna dijela nekretnine iz čl. 1. ovog Ugovora, iz kojeg proizlazi i s kojim je trajno povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine koji u naravi predstavlja dvoipolsobni stan oznake S2C, stubište prvo, kat IIII, neto površine 57,45 m2 s pripadajućim spremištem br. S2C površine 1,00 m2, po sistemu gotovosti "KLJUČ U RUKE", a koji u odnosu na cijelu zgradu predstavlja 54/1000 idealna dijela, da je čl. 4. izmijenjen čl. 4. Ugovora te utvrđeno koji iznos je prodavatelju plaćen na ime kupoprodajne cijene time što prodavatelj na ime kompenzacije za projektnu dokumentaciju i nadzor nad izgradnjom temeljem ugovora između GIMA d.o.o. i Trgopromet-Horvat d.o.o. priznaje kupcu plaćenim i dio kupoprodajne cijene u iznosu od 200.000,00 kn što odgovara protuvrijednosti od 26.666,67 eur, da ugovorne strane suglasno određuju da kupac, umjesto plaćanja ostatka kupoprodajne cijene u iznosu od 2.599,06 eur o svom trošku nabavi te izvede radove na postavi sanitarije i parketa u predmetnom stanu. Uvidom u navedeni aneks ugovora utvrđeno je da je javni bilježnik Lada Škaričić-Sinčić pod brojem ovjere OV-1531/04 od dana 30. siječnja 2004. potvrdila da su EC, čiju istovjetnost je utvrdila uvidom u osobnu iskaznicu, a kao punomoćnik direktora Trgopromet-Horvat d.o.o., čije ovlaštenje za zastupanje je utvrdila uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-97/4322-2 i Tt-01/1894-2 i javno ovjerenu punomoć od **.**.2004. te TC i MC u njezinoj nazočnosti potpisali ispravu.
15. Uvidom u Potvrdu Trgopromet Horvat d.o.o. od 30. siječnja 2004. utvrđeno je da se istom potvrđuje da su sve obveze za kupnju nekretnine dvoipolsobni stan oznake S2C, stubište prvo, kat IIII, neto površine 57,45 m2 s pripadajućim spremištem br. S2C površine 1,0 m2, po ugovoru br. 03/03 u zgradi koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u potpunosti izmirena te da TC i MC ostvaruju sva prava raspolaganja predmetnom nekretninom.
16. Uvidom u ugovor o zajedničkom ulaganju od dana 28. siječnja 2003. utvrđeno je da je isti zaključen između II-tužiteljice i III-tužitelja kao suvlasnika čest. zemlj. 5510/9, 5510/15 i 5510/16, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s jedne strane i Trgopromet-Horvat d.o.o. kao investitora, s druge strane, da je čl. 2. ugovora utvrđeno da su II-tužiteljica i III-tužitelj s Trgopromet Horvat d.o.o. dana 18. veljače 2002. zaključili predugovor o ortakluku kojim su privremeno regulirali svoje ortačke odnose glede izgradnje dva stambena objekta na navedenim zk. česticama, da je utvrđeno da je člankom 5. predugovora o ortakluku ugovoreno da će glavni ugovor biti sklopljen nakon pribavljanja pravomoćne građevinske dozvole za objekt na koji se odnose ortački odnosi (čl.2.), da je ugovoreno da vlasnici i investitor udružuju svoja sredstva i rad radi izgradnje dva stambena objekta time da vlasnici kao svoj udio za tu namjenu daju navedene građevinske parcele, sa dozvolom investitoru da na njima gradi, a investitor ulaže svoja novčana sredstva i rad te preuzima na svoj teret i kao svoju obvezu cjelokupnu organizaciju i troškove izgradnje od pripreme do završne faze kao i pribavljanje svih potrebnih dozvola za uporabu zgrade i provođenje njenog upisa i etažiranja u zemljišnim knjigama (čl.5.), da vlasnici za uloženo stječu suvlasništvo nekretnine koje je povezano za posebne dijelove i to u objektu 1. tri stana, a u objektu 2. jedan stan (čl.6.), da investitor na ime ulaganja rada i sredstava stječe suvlasništvo ostalih dijelova nekretnina i slobodan je raspolagati njima bez daljnjeg pitanja i odobrenja vlasnika, uz uvjet da time ne oštećuje vlasnike u njihovom suvlasničkom pravu na nekretninama i vlasništvu posebnih dijelova prema toč. 6. Ugovora (čl.7.), da za sve obveze investitora prema trećima koje bi proizašle iz činjenice gradnje objekta ili stjecanja posebnih dijelova tih nekretnina od strane trećih osoba odgovara investitor i da odnos investitora i trećih osoba nema nikakvog utjecaja na odnos vlasnika i investitora (čl.13.). Iz ugovora proizlazi da je javni bilježnik Iva Hanžeković Živković pod brojem ovjere OV-1217/03 dana 28. siječnja 2003. potvrdila da su EC, čiju istovjetnost je utvrdila uvidom u osobnu iskaznicu, a kao punomoćnik direktora Trgopromet-Horvat d.o.o., čije ovlaštenje za zastupanje je utvrdila uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu te javno ovjerenu punomoć od **.**.2003. te ĆC i PC, u njezinoj nazočnosti potpisali ispravu.
17. Uvidom u ugovor o zajedničkom ulaganju od 28. siječnja 2003. utvrđeno je da je isti zaključen između I-tužiteljice kao vlasnice nekretnine u Zagrebu i to dvorišta i oranice u Stubičkoj ulici 66, postojeće kao zk.čest. 5512 upisanoj na listu AI zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s jedne strane i Trgopromet-Horvat d.o.o. kao investitora, s druge strane, da je čl. 2. ugovora utvrđeno da su I-tužiteljica i Trgopromet Horvat d.o.o. dana 19. srpnja 2000. zaključili predugovor kojim su privremeno regulirali svoje odnose glede izgradnje dva stambena objekta na dijelu navedene zk. čestice, da je ugovoreno da vlasnici i investitor udružuju svoja sredstva i rad radi izgradnje dva stambena objekta time da vlasnica kao svoj udio za tu namjenu daje na raspolaganje dio navedene građevinske parcele s dozvolom investitoru da na njoj gradi, a investitor ulaže svoja novčana sredstva i svoj rad te preuzima na svoj teret i kao svoju obvezu cjelokupnu organizaciju i troškove izgradnje od pripreme do završne faze kao i pribavljanje svih potrebnih dozvola za uporabu zgrade i provođenje njenog upisa i etažiranja u zemljišnim knjigama (čl.4.), da vlasnica za uloženo stječe suvlasništvo nekretnine koje je povezano za posebne dijelove i to u objektu 2. dva stana (čl.5.), da investitor na ime ulaganja rada i sredstava stječe suvlasništvo ostalih dijelova nekretnina i slobodan je raspolagati njima bez daljnjeg pitanja i odobrenja vlasnika, uz uvjet da time ne oštećuje vlasnike u njihovom suvlasničkom pravu na nekretnini i vlasništvu posebnih dijelova prema toč. 5. Ugovora (čl.6.), da za sve obveze investitora prema trećima koje bi proizašle iz činjenice gradnje objekta ili stjecanja posebnih dijelova tih nekretnina od strane trećih osoba odgovara investitor i da odnos investitora i trećih osoba nema nikakvog utjecaja na odnos vlasnika i investitora (čl.12.). Iz ugovora proizlazi da je javni bilježnik Iva Hanžeković Živković pod brojem ovjere OV-1219/03 dana 28. siječnja 2003. potvrdila da su EC, čiju istovjetnost je utvrdila uvidom u osobnu iskaznicu, a kao punomoćnik direktora Trgopromet-Horvat d.o.o., čije ovlaštenje za zastupanje je utvrdila uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu te javno ovjerenu punomoć od **.**.2003. te IC, u njezinoj nazočnosti potpisali ispravu.
18. Uvidom u Građevnu dozvolu od 13. lipnja 2002. utvrđeno je da se istom Trgopromet-Horvat d.o.o. kao investitoru dozvoljava izgradnja jednog poluugrađenog stambenog objekta (šesnaest stanova sa pripadajućim spremištima i četiri garaže, podrum, prizemlje, tri kata BRP 1231 m2) na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], da je dozvola postala pravomoćna 1. srpnja 2002., da iz obrazloženja građevne dozvole proizlazi da je zahtjev radi izdavanja građevne dozvole podnesen od strane Trgopromet-Horvat d.o.o. dana 23. siječnja 2002., da je uz zahtjev priložen predugovor o ortakluku sklopljen između tvrtke Trgopromet-Horvat d.o.o. i vlasnika zemljišta ĆC i PC te predugovor o suinvestitorstvu sklopljen između tvrtke Trgopromet-Horvat d.o.o. i vlasnika zemljišta IC.
19. Svjedok FC je iskazala da je 2002. kupila stan u zgradi na adresi [adresa] od Trgopromet Horvat i kada je kupovala stan da joj je isti pokazao građevinsku dozvolu i predugovor između Trgo promet Horvat i vlasnika zemljišta, da je zgrada bila u gradnji, da je gotovo svaki dan dolazila dok je zgrada bila u izgradnji te da je tamo viđala tuženike koji su kupili stan u zgradi negdje na ljeto 2003. Svjedokinja je dalje iskazala da je negdje na jesen 2003. pozvana od strane PC na sastanak u hotel Laguna kao i drugi stanari koji su kupili stanove u predmetnoj zgradi na kojem sastanku da su obaviješteni da sve obveze prema stanarima koji su kupili stanove preuzima Anismi Trade obzirom su vlasnici zemljišta raskinuli ugovor sa Trgopromet Horvat i sklopili ugovor s Anismi Trade. Svjedokinja je iskazala da ju je u posjed stana kojega je kupila uveo EC.
20. Svjedok EC je iskazao da je Trgopromet-Horvat d.o.o. gradio zgradu u [adresa], a on da je bio savjetnik direktora UC, ne sjeća se točno koliko stanova, da je bila investicijska gradnja, stanovi su se gradili i prodavali, da svi kupci koji su kupili stanove od Trgopromet-Horvat d.o.o. imaju valjane ugovore, da je on te Ugovore o prodaji stanova potpisivao i ovjeravao kod javnog bilježnika jer je imao punomoć od direktora Trgopromet-Horvat d.o.o. da može obavljati to sve. Svjedok je iskazao da su tužitelji bili vlasnici zemljišta na kojem je građena zgrada i Trgopromet-Horvat d.o.o. je s njima imao ugovor na način da je Trgopromet-Horvat d.o.o. trebao napraviti projekte, nacrte i svu dokumentaciju za zgradu i sagraditi zgradu, a u zamjenu da tužitelji dobiju stanove u toj zgradi, da su mu poznati tuženici MC i TC, da su kupili stan u toj zgradi od Trgopromet-Horvat d.o.o., da misli da je stan u cijelosti isplaćen, da misli da su uvedeni u posjed stana ali da ne zna kada i da li ih je uveo on i netko drugi. Svjedok je iskazao da je Trgopromet-Horvat d.o.o. gradio zgradu dok je skoro bila gotova, odnosno bila je pri kraju, nedostajale su neke sitnice, ali su bila potrebna ulaganja pa su ovdje tužitelji našli novog investitora koji je dovršio zgradu, a misli da se zvao Anismitrade, tako nešto. Na pitanje punomoćnika tužitelja-protutuženika, je li taj investicijski ugovor nakon što je Trgopromet-Horvat d.o.o., napustio gradilište raskinut s tužiteljima, svjedok je iskazao da mislim da je protekao rok iz ugovora u kojem je trebalo dovršiti gradnju pa je sve bilo dogovorno, odnosno Trgopromet- Horvat d.o.o. se dogovorno povukao iz gradnje, da nije bilo nikakvih sudskih postupaka oko raskida ugovora, već je sve bilo dogovoreno usmeno te da se ne sjeća je li napravio sporazum o raskidu. Svjedok je iskazao da su ĆC i ĐC dobili zajedno dva stana u toj zgradi, koliko se sjeća, a IC je trebala dobiti u zgradi do, koja se trebala graditi također od Trgopromet-Horvat d.o.o. po tom ugovoru. Na pitanje punomoćnika tužitelja- protutuženika tko je investitor po građevinskoj dozvoli svjedok je iskazao da mislim da su i tužitelji i Trgopromet-Horvat d.o.o. Na pitanje punomoćnika tužitelja- protutuženika, je li se Trgopromet-Horvat d.o.o. ikad uknjižio kao vlasnik ili suvlasnik u zk tih nekretnina, svjedok je iskazao da se ne sjeća. Na pitanje punomoćnika tužitelja-protutuženika je li Trgopromet-Horvat d.o.o. platio komunalne naknade i druge obveze po građevinskoj dozvoli, svjedok je iskazao da koliko se sjeća da misli da nije. Na pitanje punomoćnika tužitelja-protutuženika u trenutku kad, a kako je rekao ugovor raskinut i kad je Trgopromet-Horvat d.o.o. napustio gradilište, je li ta zgrada u tom trenutku bila priključena na komunalnu infrastrukturu, svjedok je iskazao da nije na sve, nešto je bilo priključeno, ne sve, misli da nije bila struja koliko se sjeća, misli da nije ni plin.
21. Svjedok GC je iskazao da se sjeća da je njegova majka IC potpisala ugovor s Trgopromet Horvat, s vezano za zemlju na kojoj se gradila zgrada, u [adresa], da je prodala tu zemlju kako bi se gradila zgrada ali joj nikada ništa nije isplaćeno te da u pogledu istog ne zna detalje, da zna da je nakon Trgopromet Horvat došao drugi investitor, da zgrada nije bila dovršena, a ugovor njegove majke i Trgopromet Horvat da je raskinut i da u tom trenutku je zgrada bila postavljen skroz do krova, ali da nije bilo dovršeno stepenište, fasada i da se ne sjeća je su li bili postavljeni prozori, da drugi investitor Anismi Trade nije dovršio zgradu niti je isplatio njegovu majku i s njim da je njegova majka raskinula ugovor, da Anismi Trade nije dovršio zgradu, nije bilo priključaka na zgradi ni za struju, ni za vodu, a da za eventualne odnose Trgopromet Horvat i drugih osoba on ne zna ništa. Svjedok je iskazao da je useljavanje u zgradu počelo 2009., ali da ne zna točno koliko ljudi ni tko jer kada je šetao da je vidio svjetla, da je njegova majka sve pokušala riješiti mirnim putem i da je samo tražila da joj se isplati njezin dio.
22. Svjedok SC je iskazao da se u zgradu na adresi [adresa] doselio 2004., da je zgrada 2004. bila nezavršena na način da nije bilo fasade, izolacija na krovu da ni dan danas nije napravljena, odnosno na tavanu lusteri po stubištu, razvodne kutije, prostore u spremištu da je svatko sebi ograđivao, da su mu tuženici poznati iz viđenja kao susjedi jer žive jedni preko puta drugih, ali da o njihovoj kupovini stana ne zna ništa, da mu se čini da su došli nekako u isto vrijeme kad i njegova obitelj u tu zgradu, čini mu se negdje 2004. te da mu se čini da tuženici nisu već bili u zgradi kada je on došao tamo, da je stan bio useljiv kada se uselio u zgradu, morao je staviti vrata, a parketi i pločice da su bili, da prilikom kupnje stanja nije provjeravao stanje u zk, ali da je odvjetnica po čijim riječima je sve bilo u redu.
23. Svjedok AC je iskazao da je radio za firmu Trgopromet Horvat koja je radila zgradu na adresi [adresa] i da je kupio stan u toj zgradi od Trgopromet Horvat, da se ne može točno očitovati kada se uselio u stan u toj zgradi ali da misli da je bila negdje 2003. ili 2004.,, da mu je poznato da je ŠC nešto projektirao na toj zgradi i da je onda kompenzirao neki novac s Trgorpomet Horvat kroz kupnju stana i još je uplaćeno, da je TC kćer od ŠC, ali da ne zna što je bilo između Trgopromet Horvat i njih, da mu je poznato da tuženici žive od početka u toj zgradi te da su na početku svi dobili posjed stanova od Trgopromet Horvat, da kada se uselio stan je bio 70% gotov, da je zgrada imala priključke za struju i vodu, da misli da vanjska fasada nije bila dovršena, stepenice na način da na njima nije bilo pločica, da je više od 70% zgrada bila dovršena kao takva iako je bilo nedostataka, da na stanovima nisu bila vrata, da se detalja ne sjeća zbog proteka vremena. Svjedok je iskazao da je Trgopromet Horvat svima predočio pravomoćnu građevinsku dozvolu i da su na temelju toga sklopili ugovore, da misli da je predočen i dogovor o zajedničkom ulaganju između Trgopromet UC, IC i ĆC i misli njezinog sina koji se preziva ĆC, a imena se nije mogao sjetiti, te da ne zna tko je bio upisan u zk ali na osnovu ovoga da je sklopio ugovor.
24. Svjedok ŠC, otac II-tuženice-protutužiteljice, je iskazao da je kao projektant sudjelovao, u izradi projektne dokumentacije za zgradu na adresi [adresa], to je bilo tamo 2002., 2003., a ušlo je i u 2004. godinu, 2003. godine da je zgrada bila pod krovom i završena, a bilo je teško doći do naplate potraživanja pa da su se dogovorili na način da je jedan stan bio predodređen da se iz njega naplati projektiranje, a to su se dogovorili s investitorom zgrade Trgo promet Horvat i između sebe projektanti. Svjedok je iskazao da obzirom da je kćer, ovdje II- tuženica radila kod njega u tvrtki, a nije imala stan, da su se u proljeće 2003. dogovorili da će kupiti taj stan i da misli da je u trećem mjesecu 2003. kćerka sklopila ugovor s Trgo promet Horvat i da je ona kupovala stan. Svjedok je iskazao da je bilo izgledno da će stan biti završen u lipnju 2003. godine, međutim tad su nastali problemi, ali da je očito nestalo novca kod investitora pa su se prolongirali rokovi, da mu je poznato da je Trgo promet Horvat s vlasnicima zemljišta s kojima je išao u izgradnju produljivao rokove, da je u ljeto 2003. sazvan je sastanak svih stanara koji su kupili stanove u zgradi, da misli da je sastanak sazvao ĆC, jedan od vlasnika zemljišta gdje je obznanio da će raskinuti ugovor s Trgo promet Horvat i promijeniti investitora, da su u to vrijeme negdje stavljena ulazna vrata na zgradi i da mislim da su svi odnosno da pretpostavlja da je većina dobila ključeve od tih ulaznih vrata na zgradi, a nakon što su objavili da će izabrati novog investitora da su vlasnici zemljišta IC i ĆC promijenili bravu na ulaznim vratima te da misli da su svima koji su bili zainteresirani podijelili ključeve, te da obzirom je u to vrijeme mijenjao ured da je u taj stan za koji je već bio sklopljen predugovor unio neke stvari iz ranijeg ureda i postavio ulazna vrata na stan i da su koristili taj stan od tog vremena, dakle negdje od srpnja ili kolovoza 2003. godine, a u međuvremenu su vlasnici zemljišta potpisali ugovor s tvrtkom Anismi trade kao novim investitorom za dovršetak zgrade koji je podnio zahtjev za izmjenu građevinske dozvole, na što se njegova kćer žalila i drugostupanjsko tijelo je poništilo rješenje kojim je bila izvršena promjena investitora jer nije bilo pravnog osnova da novi investitor bude investitor na građevinskoj dozvoli jer nije bilo dokaza o vlasništvu, radi čega su se odnosi između njega i njegove kćeri s novim investitorom malo zaoštrili te da je novi investitor promijenio bravu na ulaznim vratima zgrade, da je nekim kupcima dao ključeve, ali njima nije htio dati radi čega je kćer podnijela tužbu za smetanje posjeda koja je pozitivno riješena, u njezinu korist te je novi investitor donio ključ i odnosi su se uredili. Svjedok je iskazao da je stan isplaćen, dio kroz kompenzaciju, a ostalo je plaćeno u novcu Trgo prometu Horvat, a što je sve vidljivo iz ugovora, a i iz aneksa koji je zaključila njegov kćer s Trgo prometom Horvat, od ukupne kupoprodajne cijene je ostalo za platiti oko 2.900,00 eur, misli, a iz razloga jer je dogovoreno da će za taj iznos njegova kćer dovršiti stan jer je trebalo postaviti parkete u sobama i pločice na balkonu, u kupaoni su pločice bile postavljene, a parket da su postavili preko novog investitora. Svjedok je na pitanje punomoćnika tužitelja-protutuženika, zna li tko je bio upisan u zk kao vlasnik zgrade i zemljišta u trenutku sklapanja ugovora između tuženika i Trgo promet Horvat, iskazao da zgrada nije bila upisana, a vlasnici zemlje su bili ĆC i IC s tim da je Trgo promet Horvat imao valjani ugovor o zajedničkom ulaganju s IC i ĆC, kojim ugovorom su oni prenijeli prava građenja i raspolaganja s stanovima na I promet UC, a to da mu je poznato jer je taj ugovor vidio te da postoje i 2 aneksa zaključena između njih koja se uglavnom odnose na produljenje rokova. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja- protutuženika, je li mu poznato je li I ispunio uvjete prema tužiteljima, svjedok je iskazao da mu je poznato da je prema ugovoru trebalo se graditi 2 zgrade, ĆC je trebao dobiti 3 stana u prvoj zgradi što su i dobili te su u jedan uselili, a 2 prodali, a u drugoj zgradi je stan trebao dobiti IC, ali ta druga zgrada nije sagrađena zbog nekakvih promjena u GUPU i smanjene katnosti, ne zna detalje, da koliko mu je poznato Trgo promet UC je nekakav iznos novca dao IC, ali ne zna detalje, a to mu je poznato iz priče s EC. Na pitanje punomoćnika tužitelja-protutuženika, zna li da bi taj ugovor između tužitelja i Trgo promet Horvat bio kasnije raskinut, svjedok je iskazao da koliko mu je poznato nikada nije raskinut jer su u to vrijeme zahtijevali da ukoliko će se ugovor raskinuti da se u raskidu definiraju prava kupaca stanova. Na pitanje punomoćnika tužitelja-protutuženika, na koji način je sljedeći investitor Anismi trade preuzeo gradnju i od koga je preuzeo, svjedok je iskazao da su vlasnici zemljišta IC i ĆC potpisali ugovor s Anismi Trade kao novim investitorom, a u svakom ugovoru između IC i ĆC i Trgo promet Horvat su stajali rokovi i ako Trgo promet EC probije te rokove, tražili su da napusti zgradu. Na pitanje punomoćnika tužitelja-protutuženika, zna li kada je zgrada dobila priključak na struju i vodu svjedok je iskazao da negdje u jesen 2003. godine.
25. III-tužitelj-protutuženik PC je iskazao da su njegova majka ĆC i on bili vlasnici 940 m2 zemlje na kojoj je izgrađena zgrada na adresi u [adresa], 1999. da su potpisali ugovor s tvrtkom Stanres ili Stanlok, ne zna točno kako se zove, da je bilo 2 firme pa ne zna točno s kojom su potpisali, da su potpisali ugovor da firmi daju zemlju, a ona za uzvrat njima stanove, da su on i moja majka na toj lokaciji trebali dobiti 4 stana jer su trebale bit izgrađene 2 zgrade sa ukupno 32 stana jer se uklopila zemlja i od IC, da je počeo iskop i osvanula je firma Trgopromet Horvat na zemljištu i da s tražili raskid ugovora sa Stanres ili Stanlok i zatražili su potpisivanje ugovora sa Trgopromet Horvat u kojem ugovoru su tražili na prvom dijelu zemljišta 3 stana, a u drugoj zgradi 1 stan, a onda da je došla zabrana radova jer Trgopromet EC nije ispoštovao građevinsku dozvolu radi čega je pisan prvi aneks ugovora s Trgopromet Horvat nakon čega je Trgopromet Horvat dobio građevinsku dozvolu i krenuo s radovima te da se u tom trenutku pojavio VC koji je surađivao sa Trgopromet Horvat, da nakon toga rokovi nisu opet bili ispoštovani pa su radili drugi aneks ugovora, ali da rokovi niti nakon drugog aneksa nisu ispoštovani pa je potpisan treći aneks ugovora, da su u razdoblju od 2000. do 2002. godine potpisivali ugovore i anekse s Trgopromet Horvat. Svjedok je iskazao da je negdje 2002. zgrada bila konstruktivno dovršena na način da je bila gola cigla, jedan dio fasade, stavljeni su prozori i tad iznutra ništa nije bilo ožbukano niti je bilo ikakvih instalacija i ništa nije bilo ni plaćeno, nakon toga da su tražili raskid ugovora i aneksa radi neispunjenja 2002. godine jer Trgopromet Horvat nije napravilo niti parcelaciju, niti upise u katastar i gruntovnicu i još su radili mimo građevinske dozvole, a kada su raskinuli ugovor s Trgopromet Horvat da su tražili novog izvođača i 29.12.2003. potpisali ugovor sa firmom koje je direktor Čičić Smiljan, Anismi trade, da je 2004. godine Anismi trade krenuo s radovima s svojim podizvođačima. III-tužitelj je iskazao da misli da je nadzor na zgradi obavljao gospodin ŠC, misli da je nešto i projektirao, a to je otac gđe. TC, a na koji način su tuženici sklopili ugovor s EC da ne zna, ali da znam da je 2004. godine kada su započeli radovi na zgradi koje je izvodio Anismi trade, KC stavio nova vrata na zgradu i da im KC nije dao ključeve od ulaza u zgradu. Svjedok je iskazao da je 2004. godine ZC radio struju, vodu i plin, a kako je ranije dogovorio s Trgopromet Horvat, ali kakvi su dogovori između njih bili da ne zna, da su se radovi vukli i 2004. godine je jedan dio radova bio napravljen i to struja, voda, plin, 2004. i 2005. godine su rađeni ti radovi i kada je to sve bilo napravljeno zgrada još nije bila završena, a Anismi trade nije započeo s gradnjom druge zgrade i nije ispunio niti jedan uvjet iz ugovora, nije napravio parcelaciju, niti upise u katastar, gruntovnicu, nije etažirao stanove, spojio kanalizaciju, niti do kraja napravio fasadu, niti nadopunu građevinske dozvolu, nisu ni gđi. IC isplatili pola iznosa za zemlju, da su on i majka dobili 3 stana 2005. godine, ali ne ključ u ruke kako je bilo dogovoreno i sami su stavili protuprovalna vrata na ta 3 stana, da su u stanovima sami postavili parket koji im je Ć dao, dao im je radijatore i aparat za centralno grijanje koji su sami postavili, da su sami radili struju, utičnice, kutne ventile za vodu, sanitarije su sami kupili, a pločice je postavio još Trgopromet Horvat, krajem 2005. godine da su raskinuli ugovor s Anismi trade koji je prodao 2 stana i treći stan je prodao, ali u nekoj suradnji sa MBAutom, da je direktor KC prodao 2 stana i njih je utužio za 800.000,00 kn troška što je potrošio na toj zgradi, da je stanarima u zgradi predložio da riješe taj dug, međutim nitko nije pristao iako nitko nije imao valjane papire, kako su se svi stanari oglušili da su ih tužili, da su im ponudili cijenu po kvadratu stana da dobiju vlasništvo jer se trebala nova građevinska dozvola i etažiranje napraviti, ali nitko nije pristao. III-tužitelj je iskazao da su radovi od Anismi trade trajali od 2004. do početka 2005. godine, da se uselio u listopadu 2005. godine do kada je uređivao stan i drugi su se isto tako morali useljavati 2005. jer nije bilo gotovo, prije toga nije bilo vode, struje, plina, stepenice nisu bile dovršene, žbuka nije bila i nije bilo vrata na stanovima tek 2004. i 2005. su zatvarane rupe da bi stubište moglo biti funkcionalno, a on KC i njegov radnik da su radili stubište. Na pitanje punomoćnika tuženika-protutužitelja, zna li kada su stanari dobili ključeve stanova ili od ulaznih vrata u zgradu III-tužitelj je iskazao da je od ulaznih vrata ključeve davao KC, a kada su dobili ključeve od stanova da mu nije poznato, a svi su sami postavljali vrata na stanovima, da je on prvi postavio protuprovalna vrata na svom stanu i onda su iza njega od te firme vrata naručili većina stanara. Na pitanje punomoćnika tuženika-protutužitelja, je li zgrada imala ulazna vrata kada je raskinuo ugovor s Trgo prometom i sklopljen s Anismi trade III-tužitelj-protutuženik je iskazao da da. Na pitanje punomoćnika tuženika- protutužitelja, je li tada promijenio bravu na ulaznim vratima, III-tužitelj-protutuženik je iskazao da ne jer nitko nije imao ključ osim njega, nitko nije ulazio u zgradu jer su tražili novog investitora, bilo je pritisaka od strane stanara da mora završiti inače će ga tužiti, da je račun za građevinsku dozvolu došao njemu i njegovoj majci IC. Na pitanje tužitelja-protutuženika, koliko su dugo bili zaštitari Sokol Marića o kojima je iskazivao i je li bilo tko drugi mogao ući u tu zgradu osim Trgopromet Horvat koji ih je angažirao, dok su oni čuvali zgradu, III-tužitelj je iskazao da je EC rekao da nitko ne može ulaziti u zgradu, jer je on naložio zaštitarima da čuvaju zgradu, da se pobunio i onda mu je EC dopustio ulazak u zgradu, da je imao svoj ključ jer mu je zaprijetio raskidom ugovora, da su zaštitari bili mjesecima.
26. I-tužiteljica-protutuženica IC je iskazala da je 1999.-te godine s prvim investitorom zaključila prvi ugovor vezano za gradnju zgrade u [adresa], s investitorom koji se zvao Trgo promet Horvat i 2003. godine da je raskinula ugovor s Trgo promet Horvat i potpisali su ugovor s novim investitorom dana 31.12.2003., s Anismi trade, da su trebale biti građene dvije zgrade i to na njezinom zemljištu i zemljištu od Štrukleca, da je to već bilo dogovoreno s Trgo promet Horvat, da je trebala dobiti dva stana u drugoj zgradi, a gradnja tog stana nikad nije započela, da je s Anismi trade sklopila ugovor da će joj isplatiti u novcu ali da se to nije dogodilo, isplatilo se manje od polovice, da Anismi trade, također nije ispoštovao sve što je trebao, nije završio zgradu pa da su i s njim raskinuli ugovor, da je Anismi trade nešto radio po prvoj zgradi koju je započeo raditi Trgo promet Horvat, ali je nije do kraja dovršio, da se ne može točno izjasniti što je i koliko je izgradio Trgo promet Horvat, a koliko Anismi trade, a obzirom da nije hodala po gradilištu. I-tužiteljica je iskazala da se sjeća da kad su prekinuli ugovor s Anismi trade, da hodnici nisu bili uređeni, vrata nisu bila na zgradi, da se ne sjeća detalja. Na pitanje punomoćnika tužitelja- protutuženika je li sada zgrada dovršena I-tužiteljica je iskazala da tamo nije bila 15 godina, ali da je čula da stanari žele da im vlasnici zemljišta dakle ona, ĆC i PC završe zgradu, da joj je poznato da su neki stanari sklapali ugovore s Anismi trade, a neki s Trgo promet Horvat. Na pitanje punomoćnika tužitelja- protutuženika, ima li zgrada građevinsku dozvolu, I-tužiteljica-protutuženica je iskazala da nema. Na pitanje punomoćnika tužitelja-protutuženika je li ju netko od tih bivših investitora tužio za povrat ulaganja, I-tužiteljica-protutuženica je iskazala da ju je tužio Anismi trade, da su željeli povrat cijelog novca, još i više. I-tužiteljica- protutuženica je iskazala da je čula za tuženike-protutužitelje, ali da ih ne pozna, da joj nije ništa poznato o tuženicima-protutužiteljima ni kada su se uselili u predmetni stan.
27. II-tuženica-protutužiteljica je iskazala da su u ožujku 2003. godine ona i njezin suprug MC potpisali predugovor s Trgopromet Horvat vezano za kupnju predmetnog stana, a u srpnju 2003. godine da su potpisali ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, obzirom da su oboje radili u firmi njezinog oca ŠC, HIT Projekt koja je projektirala instalacije vodovoda i kanalizacije da su bili upućeni da Trgopromet Horvat ima valjanu građevinsku dozvolu u kojoj je upisan kao investitor kao i u ugovore o zajedničkom ulaganju koje su imali tužitelji- protutuženici i to bila su 2 ugovora, jedan između Ciprijanović i Trgopromet Horvat, a drugi između Štrukleca i Trgopromet Horvat, da prema tom ugovoru Trgopromet Horvat je imao pravo prodavati stanove bez da je pitao IC ili PC, da je osobno imala kopiju svih tih ugovora, da su vidjeli u gruntovnici da je Trgopromet Horvat stavio plombu i zabilježbu za upis prava vlasništva, a u 7. mjesecu da su potpisali ugovor, dio kupoprodajne cijene je išao kroz kompenzaciju s firmom HIT Projekt, a dio su ona i njezin suprug platili gotovinom Trgoprometu Horvat, o čemu imaju i potvrdu, da su prijavili kupnju stana na poreznu i riješili porez na nekretninu, u 7. mj 2003. godine kada su potpisali kupoprodajni ugovor, da im je EC predao ključeve ulaznih vrata zgrade jer na stanu još nisu bila vrata, bili su radovi na zgradi, da su dio dokumentacije od firme držali u tom stanu jer se ured njezinog oca selio, da je došlo do problema s investitorom i g. PC i g. IC, suprug od IC, su promijenili bravu na ulaznim vratima zgrade, a g. IC u prisustvu g. PC da je dao ključ od ulaznih vrata njezinom ocu ŠC u 11. mjesecu 2003. godine, da su između Božića i Nove godine, dakle kraj 2003. stavili protuprovalna vrata na stan, na zgradu da je došao Anismi trade, VC koji je ponovno promijenio bravu od ulaznih vrata i da 05.01.2004. nisu mogli ući u zgradu i tada da su podnijeli tužbu zbog smetanja posjeda protiv Anismi trade i VC i dobili postupak, a u tom postupku da je g. PC svjedočio da su oni u 11. mjesecu 2003. godine dobili ključ od zgrade, da im je u toku tog sudskog postupka VC dao ključeve od zgrade te su sami dovršili stan, postavili parkete i dio pločica 2004. godine, dakle od srpnja 2003. pa sve do danas da su ona i suprug u posjedu stana.
28. I-tuženik-protutužitelj je iskazao da se u cijelosti pridružuje iskazu svoje supruge II-tuženice-protutužiteljice.
29. Dovodeći u vezi utvrđeno uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu s iskazom I-tužiteljice-protutuženice i III-tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem su suglasno iskazali da su prvi ugovor radi izgradnje dvije zgrade na njihovim zemljištima zaključili 1999., da su zaključili ugovor s Trgopromet Horvat d.o.o., a potom sa pravnom osobom Anismi Trade kao investitorima, u kojem dijelu je sud iskaze ocijenio kao iskrene i uvjerljive, sud zaključuje da su tužitelji s Trgopromet-Horvat d.o.o., a potom i sa Anismi Trade zaključili ugovore o zajedničkom ulaganju koji po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju ugovor o ortakluku u smislu odredbe čl. 647a. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96,112/99, 88/01, dalje u tekstu ZOO). Iako ugovori zaključeni s pravnom osobom Anismi Trade nisu dostavljeni u spis isto nije osporeno od strane tuženika-protutužitelja.
28.1. Također, iz obrazloženja Građevne dozvole od 13. lipnja 2002. proizlazi da su tužitelji-protutuženici u veljači 2002. godine zaključili predugovore o ortakluku i suinvestitorstvu dok iz ugovora o zajedničkom ulaganju broj OV-1217/03 od 28. siječnja 2003. proizlazi da su II-tužiteljica-protutuženica i III-tužitelj-protutuženik s Trgopromet-Horvat d.o.o. dana 18. veljače 2002. zaključili predugovor o ortakluku kojim su privremeno regulirali svoje ortačke odnose glede izgradnje dva stambena objekta na zk.č. 5510/9, zk.č. 5510/15 i zk.č. 5510/16 sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a iz ugovora o zajedničkom ulaganju broj OV-1219/03 od 28. siječnja 2003. proizlazi da su I-tužiteljica-protutuženica i Trgopromet Horvat d.o.o. dana 19. srpnja 2000. zaključili predugovor kojim su privremeno regulirali svoje odnose glede izgradnje dva stambena objekta (objekt 1. i objekt 2.) na dijelu zk čest. 5512, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
30. Odredbom čl. 647 a. st. 1. ZOO-a propisano je da Ugovorom o ortakluku uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja dok je stavkom 2. propisano da je ortakluk zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti.
Odredbom čl. 647 b. 1. ZOO-a propisano je da imovinu ortakluka čine ulozi ortaka (glavnica) te imovina stečena poslovanjem ortakluka dok je st. 3. propisano da je imovina ortakluka zajednička imovina ortaka.
31. Odredbom čl. 61. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) propisano je da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih mogu stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali.
32. Iz dostavljenih ugovora o zajedničkom ulaganju te iskaza I-tužiteljice- protutuženice i III-tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem su suglasno iskazali da su trebali dobiti stanove u prvoj i drugoj zgradi koje su se trebale izgraditi, u kojem dijelu je sud iskaze ocijenio kao uvjerljive i u skladu s dokumentacijom u spisu, proizlazi da su tužitelji-protutuženici kao suvlasnici zemljišta uložili svoja građevinska zemljišta, dok je Trgopromet Horvat d.o.o. preuzeo obvezu ishođenja potrebne dokumentacije, financiranje i gradnju sa zajedničkim ciljem izgradnje zgrade pri čemu da tužiteljima- protutuženicima pripadne u vlasništvo određeni broj posebnih dijelova zgrade (stanova), a s preostalim posebnim dijelovima zgrade (stanovima) da je Trgopromet- Horvat d.o.o. ovlašten slobodno raspolagati.
32.1. Iz ugovora o zajedničkom ulaganju od 28. siječnja 2003. jasno proizlazi da su ugovorne strane ugovorile da je Trgopromet-Horvat d.o.o. ovlašten raspolagati stanovima osim onih koji pripadaju tužiteljima-protutuženicima, a što je sud tumačio kao ovlast Trgoprometu-Horvat d.o.o. od strane ostalih zajedničara u smislu odredbe čl. 61. st. 1. ZV-a.
33. Nadalje, tuženici-protutužitelji su sklopili 6. ožujka 2003. predugovor o kupoprodaji nekretnine, a potom 15. rujna 2003. ugovor o kupoprodaji nekretnine broj 03/03, u kojem trenutku su bili zaključeni ugovori o zajedničkom ulaganju između tužitelja i Trgopromet Horvat d.o.o. Svakako su već bili zaključeni i predugovori o ortakluku odnosno suinvenstitorstvu između tužitelja i Trgopromet Horvat d.o.o. (kako je to ranije obrazloženo). S obzirom na tako zaključene ugovore, okolnost da zgrada u to vrijeme nije bila dovršena, nije odlučujuća.
33.1. Također, I-tužiteljica-protutuženica i III-tužitelj-protutuženik su suglasno iskazali kako su ugovori između tužitelja-protutuženika i Trgopromet-Horvat d.o.o. raskinuti, dok je svjedok EC iskazao da se Trgorpomet Horvat d.o.o. dogovorno povukao iz gradnje, međutim raskid tih ugovora nema utjecaj na tako sklopljen ugovor o kupoprodaji predmetnog stana od 15. rujna 2003. jer se učinci raskida ugovora odnose samo na ugovorne strane. Okolnost da su ti ugovori raskinuti nije odlučujuća u odnosu na tuženike-protutužitelje jer se radi o odnosima između tužitelja-protutuženika i investitora, a tuženici-protutužitelji su kao savjesni stjecatelji predmetni stan kupili od Trgopromet Horvat d.o.o., koji je imao ovlaštenje raspolagati tim stanom te su tuženici-protutužitelji stupili u posjed predmetnog stana. Dovodeći u vezu iskaz svjedoka FC u dijelu u kojem je iskazala da ju je u posjed stana uveo EC, u kojem dijelu je sud iskaz ocijenio kao iskren i uvjerljiv i iskaz svjedoka EC koji je iskazao da je on kao punomoćnik direktora Trgopromet Horvat d.o.o. potpisivao i ovjeravao ugovore o prodaji, u kojem dijelu je iskaz svjedoka uvjerljiv i u skladu s dokumentacijom u spisu, s iskazom tuženika-protutužitelja u dijelu u kojem su iskazali da im je EC predao ključeve ulaznih vrata zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, sud zaključuje da je tuženike-protutužitelje u posjed predmetnog stana uveo upravo EC koji je kao punomoćnik direktora Trgopromet Horvat d.o.o. potpisao ugovor o kupoprodaji stana.
34. Iz predugovora o kupoprodaji nekretnine od 6. ožujka 2003. i ugovora o kupoprodaji stana od 15. rujna 2003., koje su tuženici-protutužitelji kao kupci zaključili s Trgopromet Horvat d.o.o. kao prodavateljem, proizlazi da su isti suglasno utvrdili kako je prodavatelj investitor stambenog objekta u [adresa] koji se gradi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. Uvažavajući okolnost da je Trgoprometu-Horvat d.o.o. kao investitoru izdana pravomoćna Građevinska dozvola od 13. lipnja 2002., da su ugovori o zajedničkom ulaganju s Trgopromet Horvat d.o.o. zaključeni u siječnju 2003. te da je svjedok ŠC, otac II-tuženice-protutužiteljice, iskazao da je kao projektant sudjelovao, u izradi projektne dokumentacije za zgradu na adresi [adresa] i da je Trgopromet Horvat d.o.o. imao valjani ugovor o zajedničkom ulaganju s IC i Štruklec, kojim ugovorom su oni prenijeli prava građenja i raspolaganja sa stanovima na Trgopromet Horvatd.o.o. , u kojem dijelu je sud iskaz ocijenio kao iskren i uvjerljiv, sud je kao iskren i uvjerljiv ocijenio iskaz tuženika-protutužitelja u dijelu u kojem su iskazali da su bili upućeni da Trgopromet Horvat d.o.o. ima valjanu građevinsku dozvolu u kojoj je upisan kao investitor kao i u ugovore o zajedničkom ulaganju. Iz navedenog sud zaključuje da tuženici- protutužitelji nisu imali razloga posumnjati u ovlaštenje Trgopromet-Horvat d.o.o. za raspolaganje predmetnim stanom.
35. Među strankama nije sporno da su tuženici-protutužitelji u posjedu predmetnog stana, ali s obzirom da je tuženicima-protutužiteljima na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. rujna 2003. predmetni stan predan u posjed te da tuženici-protutužitelji nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, u kojem samostalnom posjedu se nalaze, to su time tuženici-protutužitelji dokazali pravo na posjed predmetnog stana i spremišta.
36. Na temelju rezultata izvedenih dokaza proizlazi da tuženici-protutužitelji imaju pravo na posjed stana i spremišta u odnosu na koje je usmjeren tužbeni zahtjev, iako su tužitelji-protutuženici u zemljišne knjige upisani kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica], dvorište, stambena zgrada, [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije 5510/15, stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), u kojoj zgradi se nalazi predmetni stan, pa stoga u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZV-a imaju pravo odbiti predaju predmetnog stana i spremišta.
37. Slijedom navedenog valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I izreke presude.
38. Predmet spora povodom glavnog protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika- protutužitelja za utvrđenje prava vlasništva na 54/1000 dijela zk. čbr. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], sa 699 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 372 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 327 m2, ukupne površine 699 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji idealni dio predstavlja dvoiposobni stan na trećem katu, površine 57,45 m2 (na tlocrtu III kata elaborata etažiranja izrađenom po GIMA d.o.o. obojan žutom bojom i oznake S2C), stubište prvo, s pripadajućim spremištem od 1,00 m2, slijedom čega da su ovlašteni zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva u 54/1000 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 23 i dvorište, [adresa], sa 699 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 372 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 327 m2, ukupne površine 699 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na svoje ime uz istodobni izbris tog prava s imena tužitelja- protutuženika koji zahtjev tuženici-protutužitelji temelje na navodima da su zakoniti, istini i pošteni posjednici predmetnog stana.
39. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom stvari. Odredbom čl. 159. st. 2. ZV-a propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina.
40. U postupku je utvrđeno da je tuženicima-protutužiteljima na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. rujna 2003., koji su kao kupci zaključili s Trgopromet- Horvat d.o.o. kao prodavateljem, stan na trećem katu, površine 57,45 m2 predan u posjed te da tuženici-protutužitelji nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, u kojem samostalnom posjedu se nalaze.
41. Međutim, da bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva neke stvari ta stvar mora biti sposobna da bude predmetnom prava vlasništva te mora biti sposobna da pravo vlasništva na njoj bude stečeno dosjelošću.
42. Iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je u zemljišnu knjigu upisana čest. zem. [katastarska čestica], dvorište, stambena zgrada, [adresa], ali da nije uspostavljeno etažno vlasništvo u smislu odredbe čl. 71., čl. 72. i čl. 73. ZV-a. Dakle, u zemljišnoj knjizi nisu upisani posebni dijelovi koji su uspostavljeni na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine. Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZV-a vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno. Bez obzira kakve je kakvoće posjed i koliko je dugo trajao, sud ne može utvrditi tuženike-protutužitelje vlasnicima idealnog dijela nekretnine koji predstavlja posebni dio – stan kada taj dio u trenutku donošenja odluke nije u zemljišnim knjigama upisan kao posebni dio uspostavljen na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine te ih ovlastiti da zatraže i ishode upis prava vlasništva na tom dijelu. Uzgred, o traženju i ishođenju upisa prava vlasništva te brisanju istog odlučuje se u propisanom zemljišnoknjižnom postupku, prema pravilima zemljišnoknjižnog prava.
43. Slijedom navedenog valjalo je glavni protutužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II izreke presude.
44. U odnosu na eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev kojim tuženici- protutužitelji zahtijevaju naknadu nužnih i korisnik troškova valja istaknuti da je odredbom čl. 164. st. 2. ZV-a propisano da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.
44.1. Dakle, prema odredbi čl. 164. st. 2. ZV-a pošteni posjednik ima pravo zahtijevati naknadu nužnih i korisnih troškova tek kada vlasnik stvari u sudskom postupku zahtijeva predaju stvari tj. tek kada vlasnik takav zahtjev postavi u sudskom postupku dospijeva tražbina po osnovi nužnih i korisnih troškova jer tek tada posjednik može vlasničkom zahtjevu suprotstaviti zahtjev za naknadu nužnih i korisnih troškova, ujedno ima i pravo zadržanja.
44.2. U odnosu na pitanje prava zadržanja napominje se da je isto ustanovljeno odredbom čl. 164. st. 2. ZV-a, a pretpostavke nastanka, vršenja i prestanka tog prava regulirane su odredbama čl. 72.-75. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).
45. U vezi prigovora zadržanja ističe se da je sud ovlašten, kada ocijeni da bi zahtjev vlasnika za predaju u posjed bio osnovan nakon što posjednicima isplati naknadu za izvršena ulaganja, na takav način odlučiti o tužbenom zahtjevu i prigovoru prava zadržanja te s tim u svezi o zahtjevu za isplatu ulaganja.
46. Obzirom je točkom I izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika za iseljenje i predaju u posjed spornog stana to u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZV-a nije osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za naknadu nužnih i korisnih troškova te posljedično sud nije prihvatio prijedlog tuženika- protutužitelja za odgodu činidbe predaje stana do trenutka kada tužitelji-protutuženici isplate tuženicima-protutužiteljima naknadu za nužne i korisne troškove u točno određenom iznosu.
47. Također, u odnosu na zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje prava zadržanja ističe se da je prigovor prava zadržanja dilatorni prigovor koji zaustavlja vlasnički zahtjev za predaju u posjed te kada sud ocijeni da je osnovan zahtjev vlasnika za iseljenjem posjednika te istovremeno utvrdi osnovanost prigovora prava zadržanja, tada presudom nalaže iseljenje i predaju stvari u posjed vlasniku, ali nakon što posjednicima isplati naknadu po osnovi ulaganja. Kada bi sud posebno odlučio o zahtjevu za iseljenje i predaju, a posebno o pravu zadržanja, kako to tuženici-protutužitelji zahtijevaju eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevom, izgubila bi se svrha podnošenja prigovora prava zadržanja kako je to propisano odredbom čl. 164. st. 2. ZV-a.
47.1. S obzirom na navedeno, a u odnosu na eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev kojim tuženici-protutužitelji zahtijevaju utvrditi da imaju pravo zadržanja, sud zaključuje da tuženicima-protutužiteljima ne pripada tako zahtijevana pravna zaštita u ovoj pravnoj stvari.
48. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti kao neosnovan eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom III izreke presude.
49. S obzirom da je izvedenim dokazima činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari sud nije posebno cijenio preostalu u spis dostavljenu dokumentacije te nije izvodio preostale po strankama predložene dokaze.
50. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP).
50.1. S obzirom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, ali su odbijeni kao neosnovani i glavni protutužbeni i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjevi, to su stranke uspjele u parnici u jednakim dijelovima radi čega je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
50.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV izreke presude.
U Zagrebu, dana 2. prosinca 2025.
Sudac:
Ana Santini Gazilj
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
1. Tužitelji-protutuženici po pun.
2. Tuženici-protutužitelji po pun.
3. spis
