Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-212/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Zlatku Zvonareviću, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, OIB:38922958547, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, OIB:84397956623, iznos od 36.148,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 5,6 godišnje a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, sve u roku od 15."

II/ Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, da tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547, naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR-a (petstoeura) u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik tužitelja OA u prometnoj nesreći od 13. svibnja 2006. zadobio teške tjelesne povrede, pa da je po toj osnovi tužitelj OA priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu u visini od 70% i bolesti u visini od 30% rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku od 1. srpnja 2008. Nadalje, tužitelj navodi da je prometnu nesreću prouzročio EA koji je upravljao vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj navodi da je po navedenoj pravnoj osnovi od tuženika već potraživao naknadu štete, a posljednji zahtjev za naknadu štete bio je 16. listopada 2019. koji zahtjev je dostavljen Croatia osiguranju d.d., kojem osiguranju je tuženik povjerio obradu podataka navedene štete, te je Croatia osiguranje d.d. po navedenom zahtjevu izvršila isplatu naknade štete s osnove isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 30. rujna 2019. Tužitelj tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad priznate po osnovi povrede na radu u visini od 70% osiguraniku OA za razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. studenog 2021. u iznosu od 36.148,00 kn. Za razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. studenog 2011. tužitelj na ime mirovine OA isplatio je iznos od 51.640,16 kn, te od navedenog iznosa potražuje 70% mirovine priznate i isplaćene po osnovi povrede na radu u iznosu od 36.148,00 kn. Zahtjev za puni iznos mirovine počevši od 1. listopada 2019. do 30. studenog 2021. tužitelj postavlja sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1061/03 od 23. rujna 2004. kojom odlikom je isti sud zauzeo stav da tužitelju ne pripada jednaka visina odštete za cijelo razdoblje, već različito s obzirom na važenje Zakona o mirovinskom osiguranju u periodu za koje je izvršena isplata. Sukladno čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13) koji je vrijedio u trenutku isplate isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. listopada 2021. tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu. Tužitelj uz tužbu dostavlja i izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine sukladno odredbi čl. 160. st. 5. ZMO (NN 1022/98) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja. Tužitelj navodi da je tuženik na temelju odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13., 151/14.) odg9ovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 36.148,00 kn.

1.1. Tijekom postupka tužitelj ističe da nije s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju, te se prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3808/2024 te se odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne primjenjuje kada je tuženik Hrvatski ured za osiguranje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osnovi i visini. Nadalje, navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što tužitelj svoj izračun visine naknade štete utemeljio na pogrešnoj primijeni materijalnog prava, pri čemu se pogrešno poziva na primjenu Zakona o mirovinskom osiguranju NN 157/13, 151/14 i dalje. Uz navedeno, tužitelj tuženiku nije dostavio poziv na plaćanje prije ovog spora, pa je vidljivo da tužitelj nije pokušao spor riješiti mirnim putem. Za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Prema članku 27. stavak 2. Zakona o osiguranju NN 11/2002, propisano je da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a stavkom 3. je određeno da se razmjerni dio mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U tom smislu, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, a osobito priloženi dokument „Obračun isplaćene obiteljske mirovine sačinjen 30.01.2024“, te smatra da se isti temelji na pogrešnoj metodi izračuna pri čemu nije korištena ispravna matematička formula koja se koristi radi obračuna invalidske mirovine. Nadalje, tuženik navodi da u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. U rješenju Vrhovnog suda RH broj: Rev-12/2022-2 od 12.01.2022.g., jasno je izražen naprijed citirani stav, te je vidljivo da se VSRH u toj odluci poziva i na svoje ranije odluke broja: Rev x-388/2018 od 25.08.2020.g. i Rev-5292/2019-2, te navodi da se aktualnom odlukom reafirmira pravni stav izražen u ranijim, ovdje citiranim odlukama. U presudi Vrhovnog suda RH broj: Rev-1354/2016-2 od 18.05.2021.g. navodi se da se na predmetnu pravnu stvar ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specijalis, i to odredbu članka 27., pa je sud u tom postupku došao do zaključka da se mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu i da u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Pravni stav i činjenično stanje u tom predmetu su usporedivi s ovim predmetom. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio da sud tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom, te da ga obveže na naknadu troškova tuženiku.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao rješenje HZMO-a od 30.9.2008. (list spisa 3-5), Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju Nalaza i mišljenja o invalidnosti (list spisa 6-7), Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list spisa 8-11), Prijava ozljede na radu (list spisa 12-15), Zahtjev za naknadu štete u iznosu od 33.098,72 kn korisnika mirovine OA od 16.10.2019. (list spisa 16-17), Ponuda nespornog iznosa uz zahtjev za dostavu dokumentacije od 17.12.2019. (list spisa 18-19), Obračun isplaćene mirovine za razdoblje od 1.12.2020. do 30.11.2021. (list spisa 20), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za OA (list spisa 21-31), Izračun razmjernog dijela isplaćene mirovine za osiguranika OA za razdoblje od 1.10.2019. do 30.11.2021. (list spisa 32).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu iznosa od 4.797,66 EUR- a/ 36.148,00 kn sa zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na naknadu štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu u iznosu od 70% korisniku mirovine OA za razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. studenog 2021.

6. Tijekom postupka sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno primjenjuje li se na konkretni slučaj Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., u nastavku: ZMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., u nastavku: ZOOP), te visina tužbenog zahtjeva.

7. Prema odredbi čl. 34. st. 1. ZOOP-a oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti koje vrijedi na teritoriju Europske unije ili neki drugi dokaz o postojanju takva osiguranja može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. U konkretnom slučaju, prometnu nesreću u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede, prouzročio je EA vozilom registracijskih oznaka [registarska oznaka], odnosno vozilom s inozemnim registracijskim oznakama.

7.1. Nadalje, odredbom čl. 3. st. 1. toč. 6. ZOOP-a određeno je da je Hrvatski ured za osiguranje nacionalni ured za osiguranje u Republici Hrvatskoj čiji su poslovi i obveze uređeni zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društva za osiguranje i Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Dakle, unatoč stavu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u odluci pod poslovnim brojem Pž-478/2024-2 od 22. svibnja 2024., na koju odluku se poziva tužitelj, ovaj sud smatra da je prethodno navedenim odredbama propisana primjena odredbi ZOOP-a na obveze tuženika, pa tako i na odgovornost tuženika za regresne zahtjeve zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja. Naime, takav zaključak proizlazi i iz teleološkog tumačenja predmetnog zakona, iz kojeg jasno proizlazi da se izjednačava pravni položaj Hrvatskog ureda za osiguranje te društava za osiguranje.

7.2. Stoga su za predmet spora mjerodavne odredbe čl. 27. ZOOP-a, odnosno na konkretni slučaj primjenjuje se ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Naime, u konkretnom slučaju radi se o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te se tuženik ne nalazi u položaju u kojoj je štetnik - vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguratelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a, a koje se primjenjuju i na tuženika, jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača), čime je reguliran i opseg njegova pokrića i rizici, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP-a.

8. U vezi primjene navedenih zakona potrebno je reći da je iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u nastavku: VSRH) poslovni broj Rev 328/2023, Rev 12/2022, Rev 159/2022, Rev 184/2022, Rev 1437/2021, proizlazi da za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u nastavku: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

9. Nadalje, potrebno je reći da je ZMO lex posterior u odnosu na ZOOP te da navedeni zakoni nemaju isto područje primjene, odnosno ZMO propisuje kada HZMO može potraživati naknadu štete, ali prema svim osobama prema kojim može potraživati naknadu stvarne štete. Nadalje, ZOOP propisano je pitanje odgovornosti društva za osiguranje kada HZMO od njih potražuje naknadu štete. Dakle, iako je ZMO kasniji zakon, ZOOP je posebni zakon, koji uređuje užu problematiku, pa se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti načelo lex posterior derogat lex priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmjeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja. Takav stav je iznesen i u odluci VSRH broj Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023.

10. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je (st. 1.) da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da se razmjeni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. propisano je da se odredbe stavka 1., 2., 3. odgovarajuće primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

11. Dakle, tužitelj je trebao dokazati visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U vezi s navedenim potrebno je reći da je isti stav izražen u odluci VSRH broj Rev 553/2022-2 od 6. rujna 2022. u kojoj je navedeno da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja (isto i u odluci Rev 174/2022, Rev-881/2022).

12. Tužitelj je tijekom postupka sudu dostavio podatke iz banke podatka doznačenih mirovinskih primanja za utuženo razdoblje, te izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske imovine za utuženo razdoblje.

12.1. Iz navedenog izračuna proizlazi da je razmjerni iznos koji je tužitelj izračunao izračunat prema odredbi čl. 160. st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 102/98) te da se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema preostalom vremenu mirovinskog staža i mogućim ostvarivim mirovinskim stažom do stjecanja prava na starosnu mirovinu a s obzirom i na svotu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine za utuženo razdoblje.

12.2. Iz podataka Banke podataka doznačenih mirovinskih primanja proizlazi iznos novca koji je tužitelj isplatio svome korisniku u utuženom periodu.

12.3. Budući da navedeni izračuni i podaci Banke doznačenih mirovinskih primanja koje je tužitelj dostavio sudu nisu izračunati na temelju odredbe čl. 27. ZOOP-a, odnosno iz navedenih obračuna i izračuna nije moguće utvrditi razliku invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, na tužitelju je bio teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva , odnosno da je visina tužbenog zahtjeva postavljena sukladno odredbi čl. 27. ZOOP- a, ali tužitelj tijekom postupka nije predložio dokaz financijskim vještačenjem. Imajući na umu prednje navedenoga, prema ocjeni ovoga suda tužitelj na kome je teret dokazivanja sukladno čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) da trpi štetu i u kojoj visini nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

13. Tuženik u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada naknada troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištu održanom 22. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 400,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a, iznosi 500,00 EUR-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.

Osijek, 2. prosinca 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika