REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9838/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika ŠABADIN d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika OM, zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. točka 2. i st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 75/13, 36/15, 46/17), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp-885/2023, od 25. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci te presude počinili prekršaj iz čl. 38. st. 1. točka 2. i st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, s obrazloženjem da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, jer da u činjeničnom opisu nije konkretizirana radnja izvršenja prekršaja niti je navedeno da se postupalo suprotno čl. 32. st. 3. Uredbe EU br. 165/2014 ili čl. 12. st. 8. AETR-a.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 18/18, 114/22) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe jer djelo za koje se okrivljenici optužuju na način činjenično opisan u izreci, nije prekršaj.
5. Naime, optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavlja na teret da su kao vlasnici autobusa reg. oznake [registarska oznaka] marke Mercedes, dopustili da dana 12. listopada 2022. oko 09,15 sati na kolniku D-8 u mjestu Karasovići, MCGP Karasovići, KM upravlja navedenim vozilom s ugrađenim analognim tahografom. KM je kao mobilni radnik prijavljen u Šabadin d.o.o. Kontrolom analognih tahografskih zapisa u zadnjih 28 dana i tekućeg dana, te uvidom u potvrde o aktivnostima utvrđeno je u sustavu NMBIS (sustav granične kontrole) da je isti upravljao autobusom i radio kao mobilni radnik, dok u predanoj potvrdi o aktivnostima od poslodavca navedeno da je u periodu od 10.09.2022. do 9.10.2022. bio na raspolaganju te na taj način uništio i zatajio svoje podatke o vožnji, te prikazao svoje aktivnosti na potvrdi koja je lažno ispunjena u cilju stalne vožnje bez odmora i pravilnih oblika vožnje, pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 38. st. 1. i 2. točka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu.
6. Imajući u vidu prethodno navedeni činjenični opis djela, nelogično je i životno neuvjerljivo da bi okrivljenici mogli počiniti prekršaj na način da bi kasnijeg datuma (12. listopada 2022.) vozaču dopustili upravljanje vozilom na protupravni način, a do kojeg upravljanja je došlo vremenski ranije (10.9.2022. do 9.10.2022.), odnosno retroaktivno mu dopustili protupravno upravljanje vozilom, slijedom čega djelo opisano na takav način nije prekršaj.
7. Neosnovano žalitelj, koji u žalbi ponavlja da je prekršaj počinjen 12. listopada 2022., navodi da nije iskorištena mogućnost iz čl. 161. PZ na eventualnu nadopunu ili ispravak optužnog prijedloga. Naime, odredbom čl. 161. st. 4. PZ propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. PZ bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom čl. 161. st. 6. PZ propisano: „Ako sud , ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba čl. 161. st. 6. PZ isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.
8. Slijedom navedenog, s obzirom da se optužnim aktom okrivljenicima stavlja na teret djelo, koje iz prethodno navedenih razloga, nije prekršaj, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi, ali iz razloga navedenih u ovoj presudi.
-
U Zagrebu 2. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
