Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-442/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Zorana Čengije, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika OL i GL, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/24, 114/22, 114/23 i 36/24 –dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika OL i GL podnesenim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici pod poslovnim brojem K-182/2025-33 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika OL i GL kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Koprivnici proglasio je krivim optuženike OL i GL da su počinili kazneno djelo protiv imovine - krađa opisano u članku 228. stavak 1. KZ/11 te je prvooptuženi OL na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. kolovoza 2025. pa nadalje dok je drugooptuženi GL za temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. kolovoza 2025. pa nadalje

1.2. Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika OL, trajno se oduzima 117 metara električnog kabela NYCY 6x10/10, ukupne mase 102 kg i oko 91 metar električnog kabela NYCY 4x25/16, ukupne mase 164 kg, privremeno oduzeto po djelatnicima Policijske postaje Koprivnica potvrdom broj 00249023 te se isto trajno vraća oštećeniku Dalekovod d.o.o. Zagreb, O [adresa], dok se optuženiku GL, trajno vraćaju 2 mobitela, svjetloplave boje i crne boje, a koji su mu privremeno bili oduzeti po djelatnicima Policijske postaje Koprivnica potvrdom broj 00266094, a optuženiku OL trajno se oduzima 1 sjekira s drvenom drškom koja mu je privremeno oduzeta po djelatnicima Policijske postaje Koprivnica potvrdom broj 00249022 te će se ista uništiti po pravomoćnosti ove presude po djelatnicima Policijske postaje Koprivnica.

1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 ošt. ... [adresa], upućuje se s imovinsko-pravnim zahtjevom u parnicu.

1.4. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 1. optuženik OL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. optuženik GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su na ime paušalnog iznosa uplatiti svaki 50,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti i ovršnosti ove presude u korist proračuna Republike Hrvatske te nadoknaditi troškove branitelja postavljenih im po službenoj dužnosti odvjetnika Brune Čera i odvjetnice Anite Kovačić Lončarić, a o visini troškova branitelja sud će naknadno donijeti posebno rješenje, s time da će ti troškovi branitelju biti prethodno isplaćeni iz proračunskih sredstava ovog suda.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli optuženi OL putem branitelja Brune Čera, odvjetnika u Koprivnici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te optuženi GL putem braniteljice Anite Kovačić Lončarić odvjetnice u Koprivnici i to zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlozima da se pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje podredno da se optuženicima izrekne blaža kazna.

2.1. Odgovor na žalbe nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalbe optuženika OL i GL nisu osnovane.

4. Nije u pravu žalitelj, tj. prvookrivljeni OL kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka. 11. ZKP/08, a koje se sastoje u tome što se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoje znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

4.1. Prije svega, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da optuženik u žalbi posebno ne obrazlaže o kojim to odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi izostaju razlozi, dok nejasnoću razloga o odlučnim činjenicama te znatnu proturječnost između onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju iskaza pojedinih svjedoka i samih tih iskaza, sadržajno nalazi kao posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, posebice onih proturječnih, što međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu. Naime, iz naprijed citirano odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 vidljivo je da žalitelj samo prepisuje zakonski tekst iste odredbe, ali kada obrazlaže svoju žalbu (pa i u odnosu na ovaj žalbeni osnov) proizlazi da pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja.

4.2. Stoga je ovaj sud, postupajući u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, tj. postupajući po službenoj dužnosti i utvrđujući postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, te je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njihovih branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne, bilo materijalne naravi, nije počinjena.

5. Nadalje, iako oba žalitelja tvrde da je povrijeđen i kazneni zakon, iz sadržaja žalbi vezano za taj žalbeni osnov, proizlazi kako smatraju da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela protiv imovine – krađa iz članka 228. stavak 1. KZ/11, za koje su okrivljeni OL i GL i osuđeni, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

6. U odnosu na žalbeni osnov nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja za istaknuti je da su se optuženi OL i GL iznoseći svoju obranu 17. listopada 2025. izjasnili krivim za počinjenje kaznenog djela za koje su terećeni predmetnom optužnicom i za koje su i oglašen krivima.

6.1. Sukladno odredbi članka 464. stavak 7. ZKP/08 žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaz o isključenju o protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne..., a što ovdje nije slučaj. Povrh toga, isti članak u stavku 8. propisuje da žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na određenu činjenicu ne može podnijeti niti stranka koja tu činjenicu nije osporavala.

6.2. Prema tome, optuženici OL i GL su se jasno i nedvosmisleno očitovali da se smatraju krivima za kazneno djelo za koje se tereti optužnicom te su priznali počinjenje kaznenog djela, pa sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama žalbe branitelja po službenoj dužnosti kojima osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nisu dopuštene.

7. Oba žalitelja se žale i zbog kazne navodeći da su kazne zatvora na koje su osuđeni prestroge imajući u vidu konkretne okolnosti počinjenog djela te njihove osobne tj. obiteljske prilike.

7.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

7.2. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je optuženicima OL i GL pravilno utvrdio i cijenio kao olakotne okolnosti njihovo priznanje i izraženo žaljenje i kajanje kao i obiteljske prilike dok im je kao otegotnu okolnost pravilno utvrdio njihovu raniju višestruku osuđivanost zbog činjenja kaznenih djela protiv imovine. Optuženici trebaju imati na umu da su kazneno djelo počinili s maksimalnim stupnjem krivnje, odnosno bili su ubrojivi, svjesni protupravnosti svog postupanja i kazneno djelo su počinili s izravnom namjerom.

7.3. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kad je okrivljenika OL osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a drugooptuženog GL na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

7.4. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnost na strani ličnosti oba optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenike da ubuduće više ne čine kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenike, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti oba okrivljenika te stupnju njihove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nisu osnovane žalbe optuženika OL i GL podnesene zbog odluke o kazni.

8. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu oba optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž