Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-660/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović, predsjednika vijeća, te Mladenke Paro-Rudić i Lorete Sršen, članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MF, zbog kaznenih djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-290/2025, od 25. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika MF te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-290/2025, od 25. rujna 2025., proglašen je krivim okrivljenik MF za ukupno tri kaznena djela i to za jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, za jedno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i za jedno kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.
1.1. Okrivljeniku MF su za svako kazneno djelo za koje je oglašen krivim citiranom presudom utvrđene pojedinačne kazne zatvora nakon čega je primjenom odredaba o stjecaju osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca time da mu je temeljem članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda s neuvjetovanim dijelom kazne u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca koji se ima izvršiti i uvjetovanim dijelom kazne u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca koji se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 4 godine ne počine novo kazneno djelo, a u koju izrečenu kaznu zatvora je okrivljeniku, temeljem članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode počevši od uhićenja 3. svibnja 2025. pa nadalje.
1.2. Temeljem članka 68. KZ/11 okrivljeniku MF izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne zatvora, a potom, tijekom trajanja roka provjeravanja, izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja.
1.3. Temeljem članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik MF dužan je snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 150,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobođa obveze snašanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio okrivljenik MF putem braniteljice Senke Zuber Šanjek, odvjetnice iz Varaždina, zbog povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe za kaznena djela za koje se tereti odnosno da se ista preinači na način da mu se izrekne blaža kazna, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik u kojem navodi da je prvostupanjski sud pobijanu presudu temeljio na činjenicama i dokazima iznesenim na raspravi, koje je pravilno i potpuno analizirao, slijedom čega da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani, predlažući da se žalba okrivljenika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.
5. Žalba okrivljenika nije osnovana.
6. Okrivljenik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama obzirom da nisu uzeti u obzir navodi koje je tijekom postupka iznosio u obrani niti je izvan svake sumnje dokazano da je počinio terećena kaznena djela osobito kazneno djelo prijetnje i tjelesne ozljede iako da je za vrijeđanje supruge, žrtve utuženih kaznenih djela, iskazao žaljenje, koji žalbeni navod nije osnovan jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo jasne, dostatne, valjane, potpune i neproturječne razloge na kojima temelji svoju presudu, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6.1. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi jasno, nedvosmisleno i argumentirano obrazložio da iz iskaza žrtve BF, supruge okrivljenika, koja je detaljno, okolnosno, potpuno, logično i dosljedno opisala, kako na dokaznom ročištu tako i na raspravi, ponašanje okrivljenika prema njoj u inkriminiranom razdoblju, njegove probleme s alkoholom, kao i prijetnje upućene joj od strane okrivljenika kritične zgode te i tjelesne ozljede koje je zadobila predmetne zgode djelovanjem upravo okrivljenika, što je potkrijepljeno kako svjedočkim iskazima CF, sina okrivljenika, koji okolnosno i detaljno opisuje i verbalnu i fizičku agresiju okrivljenika prema majci, okrivljenikove probleme sa alkoholom te nanošenje ozljeda majci djelovanjem okrivljenika tako i svjedočkim iskazom ŠF, liječnice koja je izvršila pregled žrtve u policijskoj postaji, potpuno nepristrane svjedokinje ne zaineresirane za ishod ovog postupka, a što je potkrijepljeno i materijalnom dokumentacijom odnosno medicinskom dokumentacijom glede povreda žrtve od 2. svibnja 2025., zapisnikom o očevidu uz fotografije kao i nalazom i mišljenjem sudsko medicinske vještakinje Andrine Kopjar, čiji nalaz i mišljenje prvostupanjski sud u potpunosti prihvaća. Stoga obranu okrivljenika prvostupanjski sud s pravom drži djelomično prihvatljivom u odnosu na djela za koja se tereti jer okrivljenik u obrani dopušta mogućnost da je supruzi govorio da je glupača, kurva, kurvetina, da joj je psovao M i mater i ostalo, što da priznaje zbog čega da mu je žao, navodeći da ne zna da li je supruzi prijetio, a sa kojom da nije imao fizički sukob 2. svibnja 2025. već sa sinom te da je sve to supruga umislila, iako da mu je smetalo prigovaranje supruge da pije, pa je detaljnom analizom svakog segmenta obrane okrivljenika dovodeći je u korelaciju sa personalnim dokazima i materijalnom dokumentacijom, koju ocjenjuje istinitom i vjerodostojnom, a iz kojih razloga je u ukupnosti i utvrdio da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela.
7. Nadalje, okrivljenik žalbom pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da ga je sin CF prvi napao pa se branio od njegovog napada, dok da sa suprugom nije imao nikakav sukob te da je netočno utvrđeno činjenično stanje koje proizlazi iz pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda da činjenica je li okrivljenik kritične zgode zadobio kakvu ozljedu od sina nije odlučnog značaja. Okrivljenik ustvari iznosi vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza dajući drugačije zaključke od onih iz pobijane presude tako što dokaze tumači na način koji odgovara navodima njegove obrane jer ne iznosi ništa novo što nije bilo predmetom analize i ocjene prvostupanjskog suda, već na svoj način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza, iz kojih onda izvodi suprotan zaključak od onog kojeg je izveo prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud je iznio razloge zašto je prihvatio i ocijenio istinitima i vjerodostojnim iskaze žrtve BF te svjedoka CF i ŠF dovodeći ih u svezi s obranom okrivljenika, vjerodostojnom materijalnom dokumentacijom i naročito nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještačenja Andrine Kopjar, koja u nalazu i mišljenju opisuje ozljede koje je žrtva zadobila, kvalifikaciju istih, dinamizam i intenzitet nastanka istih, a koji događaj se kritične zgode desio oko17,30 sati, dakle nakon što je okrivljenik istog dana, ali ranije u 16,08 sati, podnio kaznenu prijavu protiv sina CF zbog prijetnje i tjelesne ozljede, što je razvidno iz dopisa PU Varaždinske PP Ivanec. Stoga sveobuhvatnom analizom dokaza pravilno prvostupanjski sud zaključuje da činjenica da li je okrivljenik kritične zgode zadobio kakvu ozljedu od sina nije odlučnog značaja jer nije u neposrednoj vezi s ozljedama koje je kritične zgode djelovanjem upravo okrivljenika zadobila žrtva BF.
8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilnom analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ispravno zaključuje kako je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, kazneno djelo prijetnje iz članak 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i kazneno djelao tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, na način kako ga se tereti optužbom, zbog čega je proglašen krivim, a za sva ova činjenična utvrđenja dao je valjane i argumentirane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Neosnovana je tvrdnja žalitelja da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza povrijedio kazneni zakon te pogrešno zaključio da je okrivljenik MF ostvario bitna obilježja utuženih kaznenih djela iz članka 179.a KZ/11, članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 jer je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako u odnosu na objektivni element svakog utuženog kaznenog djela tako i u odnosu na subjektivni odnos okrivljenika prema svakom utuženom kaznenom djelu, te je za svoja utvrđenja dao dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Navodi žalitelja koji, žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji, smatra kako sud nije dovoljno cijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, nisu osnovani jer je prvostupanjski sud u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji izrečenu okrivljeniku pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje utječu na to da jedinstvena kazna za počinjena kaznena djela bude veća ili manja te je odmjerio kaznu za svako pojedino kazneno djelo koje su primjerene težini svakog pojedinog kaznenog djela, osobnim okolnostima okrivljenika i naravi počinjenja kaznenih djela, cijeneći mu olakotnim njegovo djelomično priznanje kaznenog djela, djelomično izraženo žaljenje, činjenicu da je u vrijeme počinjenja utuženih kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv te njegovu kaznenu i prekršajnu neosuđivanost dok mu je otegotnim cijenio višestruko verbalno i fizičko nasilje nad žrtvom.
10.1. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima okrivljenika, a koja okolnost da je 100% invalid koji je propustio mnogo prilika za liječenje nije od tolikog utjecaja na visinu izrečene jedinstvene kazne kakav značaj joj pridaje okrivljenik, pravilno okrivljeniku ocjenjujući naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca, zaključujući da će se i bez izvršenja cjelokupno izrečene jedinstvene kazne zatvora djelomičnom uvjetnom osudom, s neuvjetovanim dijelom kazne u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca i uvjetovanim dijelom kazne u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca s vremenom provjeravanja u trajanju od 4 godine ostvariti svrha kažnjavanja kako je to propisano odredbom članka 41. KZ/11 te će se primjereno izraziti individualizirana i zakonom predviđena društvena osuda zbog počinjenja predmetnih kaznenih djela, ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika MF te na sve druge, da ne čine kaznena djela.
11. Nastavno, nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog odluke o sigurnosnoj mjeri jer da nije uzeta u obzir namjera okrivljenika da se ne dovodi u alkoholizirano stanje i njegovo obećanje sudu da to više neće činiti jer je prvostupanjski sud pravilno temeljem provedenog psihijatrijskog vještačenja po psihijatrijskom vještaku mr. sc. Nenadu Horvatu utvrdio da je okrivljenik optužena kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti kod kojeg su na snazi dijagnoze duboke alkoholne ovisnosti, psihoorganskog sindroma i karakteroloških promjena što sve skupa da ima razinu druge teže duševne smetnje. Pravilno je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja jer iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da su kod okrivljenika ispunjene sve pretpostavke za određivanje upravo izrečene sigurnosne mjere obzirom na zaključak da se stanje bitno smanjene ubrojivosti okrivljenika direktno vezuje uz njegovu aktivnu psihopatologiju te da se kod istog može pretpostaviti i predvidjeti da će zbog svojih psihičkih poremećaja i u budućnosti činiti ista, slična ili čak i teža kaznena djela pa mu je radi otklanjanja takve opasnosti izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.
12. Nije osnovana žalba okrivljenika u pogledu troškova kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud, kada je okrivljenika oglasio krivim za optužena kaznena djela, odluku o troškovima kaznenog postupa donio sukladno složenosti postupka, dužini trajanja postupka i imovnom stanju okrivljenika posebno ocjenjujuću da li bi zbog lošeg imovinskog stanja plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.
12.1. Prvostupanjski sud je u trenutku donošenja prvostupanjske presude, a uzimajući u obzir da je okrivljenik MF umirovljenik s vojnom mirovinom, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, kleti, traktora i osobnog vozila, time da je prvostupanjskom sudu poznato njegovo zdravstveno stanje što proizlazi iz u spisu predmeta priložene medicinske dokumentacije, pravilno zaključio da je okrivljenik u mogućnosti snositi dio troškova kaznenog postupka te je za svoja utvrđenja iznio jasne, dostatne i valjane razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, obvezujući okrivljenika da je dužan snositi troškove kaznenog postupka koje se odnose samo na visinu paušalnog iznosa odmjerenog u rasponu paušalnog iznosa određenog rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa troškova kaznenog postupka (Narodne novine broj 145/11), dok ga je oslobodio plaćanja ostalih troškova kaznenog postupka vodeći upravo računa o naprijed navedenom. Napominje se da prvostupanjski sud može posebnim rješenjem, na zahtjev okrivljenika, ako su se okolnosti u svezi donošenja odluke o troškovima kaznenog postupka izmijenile glede imovinskog stanja nakon donošenja te odluke, osloboditi okrivljenika dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.
13. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom naprijed navedenog temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba okrivljenika MF te je potvrđena prvostupanjska presuda.
U Rijeci, 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Sandra Juranović
