REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-674/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, Zagreba, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika JE, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri, 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. isplatiti tužitelju UE iznos od 1.156,76 eura (slovima: tisuću stopedeset šest eura i sedamdeset šest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 183,74 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2020. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. naknaditi tužitelju UE trošak parničnog postupka u iznosu od 2.621,08 eura (slovima: dvije tisuće šesto dvadeset jedan euro i osam centi) sa zateznim kamatama koje teku od 2. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 10. listopada 2020. stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Jastrebarskom, kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka]

- AN. Do nezgode je došlo zbog nepropisane vožnje te nepoštivanja prometnih pravila vozača EE koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. Vozilo počinitelja bilo je osigurano kod tuženika. Tom prilikom BE na zavojnom dijelu ceste poduzeo je radnju nepropisnog pretjecanja motocikla tužitelja i usred obavljanja te radnje, udario je u motocikl tužitelja, pri čemu je tužitelj pao na tlo. Tužitelj je zadobio stanovite tjelesne ozljede, serijsku frakturu III, IV, V te VII i VIII rebra lijevo, površinske ozljede glave, otvorenu ranu lakta sa sekrecijom te akutnu reakciju na stres, što je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji. Tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpio fizičke boli, prošao dugotrajno liječenje i terapije, trpio duševne boli zbog zadobivenih ozljeda, te je pretrpio strah. Također, bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. Za duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti tužitelj potražuje 6.000,00 kn, za pretrpljene tjelesne boli 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah 14.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 2.000,00 kn i za naruženje 3.500,00 kn, ukupno 40.500,00 kn. Tuženik je u mirnom postupku tužitelju isplatio nesporan iznos od 29.000,00 kn, za navedeni iznos tužitelj umanjuje tužbeni zahtjev, slijedom čega prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 11.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 26. studenoga 2020. do isplate, kao i trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak predmetnog štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, kao i odgovornost osiguranika tuženika za izazivanje nezgode. Nadalje, nije sporno ni da je u štetnom događaju tužitelju nastala šteta, te da je tuženik u mirnom postupku tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplatio iznos od ukupno 29.000,00 kuna. Sporna je visina potraživanja daljnjeg iznosa od 11.500,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ime pravične novčane naknade i naknade imovinske štete, kao i tijek i stopa zateznih kamata čiju isplatu tužitelj potražuje od podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik smatra da je isplatom u mirnom postupku u potpunosti namirio štetu koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju te da nema temelja za ikakvu daljnju isplatu, zbog čega predlaže predmetni tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještacima prof. dr. sc. Božidaru Šebešiću i prof. dr. sc. ĆE, tužitelj je podneskom od 24. veljače 2023. umanjio tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova imovinske i neimovinske štete ukupan preostali iznos od 869,34 eura, nakon čega je podneskom od 21. ožujka 2023. konačno specificirao tužbeni zahtjev navodeći da je omaškom smanjio tužbeni zahtjev jer da je propustio uzeti u obzir dopunsko očitovanje vještaka dr. PE s ročišta održanog 13. prosinca 2022. Slijedom navedenog, konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 4.983,74 eura, a s osnova imovinske štete potražuje iznos od 205,72 eura, ukupno dakle iznos od 5.189,46 eura, a kada se oduzme nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 3.848,96 eura, preostaje iznos od 1.340,50 eura koji tužitelj potražuje s osnova ovog štetnog događaja, uvećano za zatezne kamate koje teku od 22. prosinca 2020. do isplate.

4. Navedenom povećanju tužbenog zahtjeva tužitelj se usprotivio podneskom od 23. listopada 2023. navodeći da preinaka nije dozvoljena niti svrsishodna.

5. O navedenoj preinaci odlučeno je raspravnim rješenjem od 6. studenoga 2023. na način da se ista dopušta, međutim, dodatno valja navesti da je odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) u svezi s odredbom čl. 190. st. 2. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 7. lipnja 2021., što je vidljivo iz zapisnika koji se nalazi na listovima 20. i 21. spisa, to tužitelj ne bi mogao podneskom od 21. ožujka 2023. preinačiti tužbu. Međutim, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, preinaka bi iznimno bila dopuštena ako bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi na temelju same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede odredbe čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Kako su u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja s osnova neimovinske i imovinske štete, to je takva preinaka dopuštena, a kako je odlučno u raspravnom rješenju od 6. studenoga 2023. Ujedno valja navesti da je tužitelj ispravio omašku učinjenu u podnesku od 24. veljače 2023. unutar mjesec dana, stoga sud smatra da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a ne dopustiti stranci da ispravi omašku smatralo bi se pretjeranim formalizmom u postupku.

6. U tijeku postupka sud je pročitao zahtjev za naknadom neimovinske šteta van spora od 26.11.202. (list 5 spisa), provjeru osiguranja za vozilo reg. oz. [registarska oznaka] (list 6 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 7-14 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 28-32 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku PE (list 34-36) te je isti vještak saslušan na ročištu 13.12.2022. (list 59-60 spisa), provedeno je psihijatrijsko vještačenje po vještaku ĆE (list 71- 75 spisa) te je saslušan tužitelj na ročištu održanom 13. prosinca 2022. i 22. listopada 2025. (list 61 i 113-114 spisa).

7. Preostale dokazne prijedloge sud nije provodio s obzirom da je tijekom postupka bila sporna samo visina tužbenog zahtjeva, a koja je utvrđena iz provedenih dokaza.

8. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija i da je tuženik isplatio tužitelju ukupan iznos od 3.848,96 eura s osnova imovinske i neimovinske štete.

10. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno, opravdavaju li težina povrede i okolnosti slučaja dosudu pravične novčane naknade u iznosu koji se tužbom potražuje kao i tijek zatraženih zateznih kamatama.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedica štetnog događaja od 10. listopada 2020. u ukupnom iznosu od 1.340,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2020. do isplate.

12. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. PE koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj rođen 1957. te da je u štetnom događaju koji se dogodio 10. listopada 2020. stradao u prometnoj nesreći kao vozač motocikla u sudaru s drugim motociklom koji ga je udario sa stražnje strane guvernalom motocikla. Tužitelj je zadobio serijski prijelom 3.-5. i 7.-8. rebra na lijevoj strani prsišta uz nakupljanje slobodnog zraka u prsištu, natučenje glave, razderotinu ranu na vršku lijevog lakta i na kažiprstu desne šake. Liječen je u bolnici tri dana. zbog serijske frakture rebra došlo je i do stvaranja izljeva u donjem dijelu lijevog prsišta. Rana na laktu je usporeno zaraštavala, do 1.12.2020. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, stanje po serijskom prijelomu više rebara uz nakupljanje slobodnog zraka i tekućine u lijevom prsištu, a posljedično tome i stvarne priraslica uz povremene bolove na mjestu prijeloma rebara uzrok je umanjenja životne aktivnosti tužitelja od 8% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Ostale ozljede nisu dovele do trajnih posljedica. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno. Zaostali povremeni bolovi uključeni su u umanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 4 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno bila je potrebna 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno 22. prosinca 2020., a stanje se stabilizirano mjesec dana nakon toga.

13. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao primjedbi, dok je tužitelj prigovorio da je vještak ocjenu straha prenisko odmjerio uzimajući u obzir dob tužitelja, način stradavanja, ozljede koje je zadobio i dužinu liječenja. Također prigovara ocjeni trajnih posljedica od svega 8% kao i ocjeni tuđe pomoći i njege. Slijedom navedenog, predložio je provođenje novog medicinskog vještačenja.

14. Vještak PE je u svom usmenom očitovanju naveo da je ponovnim uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju utvrdio da je učinio previd kod izrade vještačenja jer nije uzeo u obzir da je bursitis lijevog lakta i upala sluzo vreće posljedica razderotine rane koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, jer je u otpusnom pismu iz KBC Sestre milosrdnice navedeno da tužitelj ima ranu veličine dva centimetra desnog lakta, a u dijagnozama je navedeno da se radi o lijevom laktu. Uzimajući u obzir činjenicu da se upalni proces lijevog lakta razvio kao posljedica razderotine rane lijevog lakta uz raniju datu ocjenu pretopljenih fizičkih boli i straha, tužitelj je trpio još fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 4 dana, i manjeg intenziteta 10 dana kumulativno. Zbog navedenog upalnog procesa tužitelj je trpio i sekundarni strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 7 dana. U odnosu na ocjenu smanjenja životne aktivnosti navodi da kod tužitelja nisu dokazane restriktivne smetnje ventilacije pluća te je zbog toga opseg umanjenja životne aktivnosti 8% što je adekvatno zaostalim trajnim posljedicama. Tužitelj je boravio u bolnici 3 dana i po otpustu mu je zbog zaostalih bolova bila potrebna tuđa pomoć i njega kako je navedeno u vještvu. Dodatno mu je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu dva sata dnevno 10 dana zbog upalnog procesa u području lijevog lakta. Na pitanje može li se prijelom rebara liječiti dok ne zaraste vještak je naveo da je pitanje neadekvatno odnosno prijelom rebara se liječi od prvog dana nastanka, a proces zaraštavanje traje isto od prvog dana pa dok prijelom ne zaraste, u prosjeku 4-6 tjedana. Pacijent ne mora imati tegoba sve dok prijelom u potpunosti ne zaraste, već tegobe prestaju nakon što prijelom bude fiksiran vezivnim tkivom, a da još nije u potpunosti saniran. Dodatno je vještak naveo da neposredno nakon prijeloma respiratorna funkcija bude smanjena, ali pri ocjeni umanjenja životne aktivnosti gleda se kakvo je stanje po završetku liječenja, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji kod tužitelja po završetku liječenja nema poremećaja plućna funkcije. Na pitanje ulazi li u njegovu domenu ocjena pretrpljenog straha odgovara da u slučaju kada pacijent se ne javlja psihijatru zbog trpljenja straha ili drugih psihičkih tegoba da ocjena pretrpljenog straha nije nužno vještačiti po vještaku psihijatru. U slučaju da se tužitelj zbog psihičkih tegoba liječio kod psihijatra tada bi bilo potrebna ocjene vještaka psihijatrijske struke.

15. Nakon usmene dopune nalaza i mišljenja vještaka dr. PE tužitelj nije imao daljnjih prigovora na nalaz i mišljenje u pogledu ocjene bolova, međutim, predložio je provesti psihijatrijsko vještačenje na okolnost pretrpljenog straha, čemu se tuženik protivio. Tuženik je podneskom od 23. listopada 2023. istaknuo prigovor na dopunsko očitovanje vještaka dr. PE u pogledu dodane ocjene boli te je predložio dopunu vještačenja ili provođenje novog vještačenja.

16. Sud je nalaz i mišljenje vještaka dr. PE i dopunu nalaza i mišljenja prihvatio u cijelosti te nalaz ocijenio stručnim, objektivnim i zasnovanim na priležećoj medicinskoj dokumentaciji kao i na dugogodišnjem iskustvu vještaka. Vještak je detaljno i argumentirano odgovorio na sva pitanja slijedom čega sud ne nalazi niti jedan razlog za provođenje novog vještačenja ili dopunu postojećeg.

17. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, provedeno je psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. ĆE koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj trpio tzv. primarni stah jakog intenziteta i kratkotrajno, oko pola sata ukupno. Potom je trpio tzv. sekundarni strah tj. stah vezan za ishod liječenja i to u jakom intenzitetu kumulativno tri dana, u srednjem intenzitetu kumulativno 14 dana, a u blagom intenzitetu kumulativno 60 dana. Štetni događaj nije doveo do trajnih psihičkih posljedica kod tužitelja.

18. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. ĆE te su se sporazumijele da sud uzme u obzir utvrđenja vještaka dr. ĆE u pogledu ocjene straha prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade. Sud je nalaz i mišljenje vještaka dr. ĆE ocijenio stručnim, objektivnim i zasnovanim na priležećoj medicinskoj dokumentaciji kao i na dugogodišnjem iskustvu vještaka. Vještak je odgovorio na sva pitanja slijedom čega nalaz i mišljenja vještaka sud prihvaća u cijelosti te je ocjena straha odmjerena prema nalazu dr. ĆE, a ne prema nalazu vještaka dr. PE.

19. Tužitelj je u svom iskazu naveo da nakon štetnog događaja nije mogao samostalno obavljati osobnu higijenu, odlaziti do kupaone, samostalno jesti, nije mogao izlaziti iz kuće, a od bolova nije mogao ni spavati. Par mjeseci je trajao oporavak i za svo to vrijeme bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe, a tu njegu je preuzela njegova supruga. Ističe da je po cijele dane odmarao, kada bi se namjestio u fotelju tako bi nepomično sjedio jer se od bolova nije mogao udobno namjestiti, niti dignuti niti okrenuti. Pomoć supruge trebala mu je i da se ustane iz kreveta, da mu podmetne jastuk iza leđa, doda čašu vode i donese nešto za jesti. Osim televizije čitao je novine ili igrao šah na kompjuteru. Na upit je tužitelj naveo da u tom periodu nije vozio automobil, uzimao je analgetike za smanjenje bolova, ali oni nisu dugotrajno otklanjali bolove već bi nakon sat dva ponovno osjećao potrebu za novim analgeticima. Pomoć supruge trebao je i imao je cijeli dan, bila mu je na usluzi 24 sata dnevno. U pogledu straha tužitelj je naveo da je zbog prijeloma rebara 15-20 dana trpio gotovo pa kontinuiranu bol, da je bol postupno popuštala, ali ju je osjećao ukupno i tri mjeseca. Osim straha u bolnici, istaknuo je da ga sve do sada (ročište održano 13. prosinca 2022.) drži strah od vožnje motorom pa unatoč tome što je strastveni vozač old timer motora, godišnje prijeđe maksimalno 50 km. Ne osjeća se sigurno čak ni u automobilu.

20. Sud je prihvatio iskaz tužitelja ocijenivši ga životno logičnim, istinitim i uvjerljivim u dijelu u kojem je opisao opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom kao i poslove koje nije mogao obavljati nakon štetnog događaja. Sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da mu je tuđu pomoć i njegu pružala nestručna osoba, član obitelji. Sud nije prihvatio navod tužitelja da mu je tuđa pomoć i njega trebala mjesecima nakon štetnog događaja kao i u dijelu u kojem je naveo trajanje i intenzitet bolova jer je u tom dijelu iskaz tužitelja suprotan nalazu i mišljenju vještaka dr. PE kojeg je sud u cijelosti prihvatio. Također, sud je uzeo u obzir navode tužitelja da osjeća strah od vožnje motociklom kao životno logičan i njega je sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade, ali isto tako je imao na umu da vještak psihijatar nije utvrdio zaostale trajne posljedice s psihijatrijskog motrišta kao posljedicu štetnog događaja.

21. Slijedom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, strah i zaostale trajne posljedice. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 4.800,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužitelja rođenog **.**.1957., koji je u vrijeme štetnog događaja imao 63 godine, činjenicu da će se tužitelj predmetnog štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice štetnog događaja doživotno osjećati. Sud cijeni nalaz i mišljenje vještaka da kod tužitelja zbog straha nisu zaostale trajne posljedice, međutim, sud je prihvatio dio iskaza tužitelja u kojem navodi da se osjeća nesigurnim u prometu te da unatoč strasti koju osjeća prema motorima, više se ne usudi voziti kao prije. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO- a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno biti hospitaliziran, odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Sud smatra da je krajnje ograničavajuće i otegotno biti onemogućen u ustajanju iz kreveta, odlasku do toaleta, biti ovisan o drugoj osobi i u najosnovnijim poslovima kao što je uzimanje čaše vode ili priprema obroka. Također, sud je uzeo u obzir i inflatorne učinke koji su nastali u međuvremenu od podnošenja tužbe do donošenja odluke. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 4.800,00 eura.

23. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka i prema iskazu tužitelja, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć druge nestručne osobe u trajanju od 31 dan po 2 sata dnevno, dakle, ukupno 62 sati.

24. Tužitelj je za jedan sat tuđe pomoći i njege zatražio ukupan iznos od 205,72 eura, a što iznosi 3,32 eura po satu, koji se iznos svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužitelju u smislu čl. 1095 st. 1 ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 205,72 eura u cijelosti.

25. Slijedom navedenog, cjelokupna naknada koja pripada tužitelju za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu iznos 5.005,72 eura, međutim, kako je tuženik prije podnošenja tužbe dobrovoljno isplatio iznos od 3.848,96 eura, tužitelju pripada razlika od ukupno 1.156,76 eura, dok je u odnosu na preostali utuženi iznos od 183,74 eura valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

26. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelj je zatražio kamatu od 22. prosinca 2020. kao dana završetka liječenja utvrđenog nalazom i mišljenjem vještaka dr. PE što sud smatra osnovanim jer su u tom trenutku tuženiku bili poznati razmjeri štete koju tužitelj trpi te je mogao isplatiti ukupan iznos pravične novčane naknade, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a.

27. Na dio zahtjeva za tuđom pomoći i njegom također je dosuđena kamata od 22. prosinca 2020. jer je u tom trenutku prema nalazu i mišljenju vještaka potreba za tuđom pomoći i njegom već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze.

28. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

29. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. I II. izreke presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad ("Narodne novine" broj 138/23 dalje Tarifa) te priloženom troškovniku, imajući u vidu uspjeh tužitelja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Stopa zatezne kamate na trošak određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO.

32. Slijedom navedenog utvrđeno da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 86,29%, dok je s osnovom uspio u cijelosti (100,00 %) što ukupno iznosi 186,29 %, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 93,15%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 13,71%, dok je osnovu učinio nespornom, što ukupno iznosi 13,71%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 6,86%, pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 93,15% oduzeti postotak tuženika tj. 6,86%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je konačan postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 86,29%.

33. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i Tarife tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i to za trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastava podnesaka od 7. veljače 2022. i 21. ožujka 2023. 2 x 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 7. lipnja 2021., 10. listopada 2022., 13. prosinca 2022., 6. studenoga 2023., 10. travnja 2025. i 22. listopada 2025. 6 x 100 bodova (Tbr. 9./1. OT) - što sve ukupno iznosi 1000 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT), iznosi 2.500,00 EUR. Također, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 431,34 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na presudu u iznosu od 53,09 eura EUR, što sveukupno iznosi 3.037,52 EUR, odnosno ukupno 2.621,08 eura.

34. S obzirom da tijekom postupka tuženik nije sporio osnovu tužbenog zahtjeva, aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost, kao niti sam nastanak štetnog događaja tužiteljici nije priznat trošak medicinskih vještačenja u cijelosti jer isti nisu bili potrebni za dokazivanje osnove već isključivo visine tužbenog zahtjeva, analognom primjenom stava izraženog u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

35. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a.

36. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 14. svibnja 2021., 24. veljače 2023. i 14. rujna 2023. jer u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nisu bili nužni za vođenje postupka. Naime, podneskom od 14. svibnja 2021. tužitelj se u bitnome poziva na stavove izražene u sudskoj praksi, koji stavovi su u daljnjem tijeku postupka prestali biti relevantni jer je tužitelj u tom dijelu preinačio tužbu. Podneskom od 24. veljače 2023. tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev što kasnije ispravlja i navodi da je učinio omašku odnosno previd, a podneskom od 14. rujna 2023. obrazlaže omašku, slijedom čega sud smatra da navedeni troškovi nisu osnovani niti su bili potrebni. Također, tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu iznad dosuđenog iznosa imajući na umu vrijednost spora po konačno specificiranom tužbenom zahtjevu.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljici uz pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eura.

2. pun. tuženiku