REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp -779/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krelja Tovarac uz sudjelovanje Marine Pazman, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe HRVATSKI TELEKOM d.d. i II okrivljenika - odgovorne osobe BI, zastupani po braniteljima iz odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o. VI, Jeleni Sušilović Barić i NI, zbog prekršaja iz čl. 170. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 76/2022., 14/2024.), povodom optužnog prijedloga oštećenika Grada Vrbovskog, zastupanog po punomoćniku Deanu Španović odvjetniku iz Zagreba, nakon provedene glavne i javne rasprave, u prisutnosti zz punomoćnika tužitelja, predstavnika I okrivljenika CI i braniteljice Jelene Sušilović Barić i odsutnosti II okrivljenika BI, dana 13. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o

I. I okrivljena pravna osoba HRVATSKI TELEKOM d.d., zastupana po predstavniku CI, OIB [osobni identifikacijski broj], MBS [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana,

II okrivljena odgovorna osoba: BI, bacc. ing. struc. spec. oec. sin B, rođen **.**.1978. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], direktor Odjela za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu kod prvookrivljenika pravne osobe, prekršajno nekažnjavan,

krivi su

7. siječnja 2025. u Zagrebu nisu postupili prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/392, urbroj: 376-10-18-32 od 20. srpnja 2018. odnosno nisu tog dana platili oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 30. prosinca 2025. do 30. prosinca 2026. u iznosu 33.534,43 eura, a koju je godišnju naknadu za pravo puta u tom iznosu obračunao roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja prema točki 6. njegove izreke i taj obračun dostavio elektroničkom poštom od 14. kolovoza 2018., a koju je naknadu za pravo puta prema točkama 5. i 7. izreke tog rješenja u obvezi plaćati oštećeniku od 30. prosinca 2016. za prvu i drugu godinu u roku od 10 dana od primitka rješenja, a svaku sljedeću godišnju naknadu za pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, najkasnije 7. siječnja svake godine te u Zagrebu 7. siječnja 2025. nisu postupili prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom dopunskom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/392, urbroj: 376-05-3-21-43 od 14. prosinca 2021. odnosno nisu tog dana platili oštećeniku naknadu za pravo puta za razdoblje od 30. prosinca 2025. do 30. prosinca 2026. u iznosu 3.470,95 eura, a koju je godišnju naknadu za pravo puta u tom iznosu obračunao prema toč. 5. izreke i taj obračun dostavio elektroničkom poštom od 22. prosinca 2021., a koju su naknadu za pravo puta prema točkama 4. i 6. izreke tog rješenja u obvezi plaćati oštećeniku od 30. prosinca 2016. za prvu, drugu, treću, četvrtu i petu godinu u roku od 10 dana od primitka rješenja, a za svaku sljedeću godišnju naknadu za pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, najkasnije 7. siječnja svake godine,

dakle, što kao pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi u ostavljenom roku nisu postupili prema izvršnoj odluci Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti,

čime je I okrivljenik počinio prekršaj iz članka 170. stavka 1. točke 10. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 76/22), kažnjiv po istom propisu, a II okrivljenik prekršaj iz članka 170. stavak 2. u svezi stavka 1. točke 10. Zakona o elektroničkim komunikacijama, kažnjiv po istom propisu,

pa im se na temelju citiranih propisa izriče:

I okrivljenoj pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 13.300,00 (slovima: trinaesttisućatristo) eura

II okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 2.700,00 (slovima: dvijetisućesedamsto) eura.

II. Temeljem odredbe članka 33.stavka 11. Prekršajnog zakona I i II okrivljeni su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a ukoliko u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

III. Novčanu kaznu ili dvotrećinsku novčanu kaznu okrivljeni su obvezni platiti u korist Državnog proračuna odabirući odgovarajuću od priloženih uplatnica, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

IV. Temeljem odredbe članka 139.stavka 3., u vezi članka 138.stavka 3.točke 3. Prekršajnog zakona I i II okrivljeni su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (slovima: pedeset) eura SVAKI u korist Državnog proračuna prema priloženoj uplatnici, u roku 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152.stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Grad Vrbovsko po punomoćniku Dejanu Španoviću podnio je 22. siječnja 2025. optužni prijedlog protiv I i II okrivljenih zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. I okrivljenik, kao pravna osoba, te II okrivljenik koji je odgovorna osoba kod I okrivljenika u svojim su pisanim, sadržajno identičnim obranama, poricali počinjenje prekršaja navodeći da je između tužitelja i l okrivljenika na snazi Ugovor T.4.4.2-160/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 24. ožujka 2015. (dalje: Ugovor o služnosti i/ili Ugovor— prilog 2) koji tužitelja i l.okrivljenika obvezuje, i to kao jedina relevantna pravna osnova po kojoj je l.okrivljenik tužitelju dužan plaćati naknadu za korištenje javnih površina oštećenika u svrhu polaganja svoje elektroničke komunikacijske infrastrukture (dalje: EKI), jer je postojanje Ugovora o služnosti utvrđeno i potvrđeno pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Pž-7593/2017 od 20. studenog 2019. (dalje: Pravomoćna presuda) — prilog 3, kao i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd- 436/2020 od 22. svibnja 2020.g. — prilog 4., jer su postojanje ugovora o služnosti i pravomoćne presude pravne činjenice koje oštećenik i sud moraju poštivati, a sve sukladno odredbi čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima kojom je propisano: „Svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.”, jer postojanje uređenog pravnog odnosa između l.okrivljenika i tužitelja temeljem postojećeg Ugovora o služnosti po samom zakonu (ex lege) isključuje iz primjene pravo puta, jer je I. okrivljenik uredno ispunio svoju obvezu prema tužitelju time što je temeljem postojećeg Ugovora o služnosti platio naknadu, a postojanje kojih okolnosti u konkretnom slučaju isključuje obvezu postupanja I. okrivljenika po Rješenjima HAKOM-a na koja se tužitelj neosnovano poziva, a samim time isključuje i obilježja počinjenja prekršaja iz čl. 170. st. 1. toč.10. ZEK-a, kažnjivog po čl. 170. st. 1. ZEK-a. l. okrivljenik je tužitelju platio naknadu za korištenje temeljem postojećeg Ugovora o služnosti. Osim toga, I. okrivljenik ističe da je druga jedinica lokalne samouprave - Grad Poreč je u parničnom postupku protiv l. okrivljenika upravo radi isplate naknade za pravo puta podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji je presudom Rev-458/2023 (prilog 6) odbio reviziju tužitelja i meritorno o postavljenom pitanju tužitelja Grada Poreča u pogledu naknade za pravo puta, koja je predmet ovog prekršajnog postupka dao odgovor koji glasi:

„17. Iz navedenog proizlazi da su stranke svoje odnose u pogledu plaćanja naknade za pravo puta za cijelo razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom uredile ugovorom, time da je obveza tuženika za plaćanje naknade na temelju rješenja HAKOM-a od 25. listopada 2017., izmijenjena s danom 15. srpnja 2016.

17.1. U takvoj situaciji, sve dok su stranke vezane ugovorom, tužitelj nije ovlašten zahtijevati plaćanje naknade preko ugovorenog godišnjeg iznosa, niti postoji obveza tuženika za plaćanje preko ugovorenog iznosa te je tužbeni zahtjev, doduše ne iz razloga navedenih u niže stupanjskim presudama, neosnovan. "

S obzirom na postojanje Ugovora o osnivanju prava služnosti na javnim površinama i pravomoćne presude nesporno je kako su l. i Il. okrivljenik u kritičnom razdoblju bili dužni postupati sukladno sklopljenom Ugovoru, a to isto je bio dužan činiti i tužitelj. Nesporno je da su l. i Il. okrivljenik poštivali Ugovor i pravomoćnu presudu te da su uredno izvršavali sva prava i njime preuzete obveze, a osobito da je tužitelju uredno plaćena naknada. Nasuprot tome, tužitelj postupa maliciozno, protivno Ugovoru i pravomoćnoj presudi te protiv I. i Il. okrivljenika neosnovano podnosi optužni prijedlog (i to kao neovlašteni tužitelj) i to isključivo kako bi metodom prisile, pritiska i pod prijetnjom izricanja visokih prekršajnih kazni, ishodio višestruko veći iznos naknade za pravo puta na koju u konkretnom slučaju nema pravo.

Na ovom mjestu I. okrivljenik pojašnjava Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama i odnos prema rješenju HAKOM-a kojim je utvrđeno pravo puta i naknada za pravo puta.

I rješenje HAKOM-a i Ugovor o služnosti uređuju korištenje istog cestovnog zemljišta te da se kod naknade za pravo puta radi o istoj naknadi iz Ugovora o služnosti. Ugovor i rješenje proizlaze iz instituta prava puta kako je on uređen Zakonom o elektroničkim komunikacijama (ZEK-om). ZEK je propisao djelovanje od javnog interesa, a dopustio je da stranke same urede taj odnos te da sklope ugovor te se u tom slučaju ne primjenjuju zakonske odredbe o pravu puta.

S obzirom da je korištenje zemljišta na kojem je izgrađen EKI uređeno ugovorom to naknada za takvo korištenje je u biti naknada za pravo puta, jer taj ugovor iako je usmjeren na zasnivanje stvarnog prava služnosti, ureduje korištenje tuđe nekretnine za potrebe EKI-ja koji je na tom zemljištu izgrađen.

Pokraj takve stvari da je Ugovor sklopljen, l. i II. okrivljenik su smatrali da se ne primjenjuje pravo puta, a time da ne postoj niti obveza plaćanja po rješenju HAKOM-a, jer se ono temelju na pravu puta kao zakonskoj služnosti, koja je dispozitivna i supsidijarno se primjenjuje ako nema ugovora. VSRH u presudi Rev-458/2023, odgovarajući na pitanje upravo Grada Poreča meritorno sudi da Hrvatski Telekom d.d. nije dužan plaćati ništa drugo osim ugovorenog.

Članak 63. st. 8. ZEK-a propisuje: „Infrastrukturni operator ne plaća upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta u slučaju kada je infrastrukturni operator ujedno i vlasnik te nekretnine, ili ima kakvo stvarno pravo na toj nekretnini, ili drugi pravni odnos s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine, kojim je uređeno korištenje općeg dobra ili nekretnine.”

Čl. 8. st. 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta: „Obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje ako na nekretnini postoji koje drugo pravo temeljem kojeg infrastrukturni operator plaća naknadu za korištenje općeg dobra ili nekretnine. ” S obzirom da je nesporno da između l. okrivljenika i tužitelja postoji neko drugo pravo odnosno pravni odnos i to upravo temeljem Ugovora o služnosti (Ugovora o pravu puta) čije je postojanje potvrđeno pravomoćnom presudom, to l. okrivljenik nije dužan plaćati naknadu za pravo puta utvrđenu Rješenjem HAKOM-a, a sve iz razloga jer su za prestanak te obveze ispunjene pretpostavke iz čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st 4. Pravilnika u vezi sa čl. 160. st. 1. kao i čl. 2. i 11. Zakona o obveznim odnosima.

Da l. okrivljenik nije dužan plaćati ništa osim onog ugovorenog potvrdio je upravo za ovaj predmet i VSRH odlukom Rev-458/2023.

Da postojanje Ugovora o služnosti isključuje iz primjene pravo puta i obvezu plaćanja naknade za pravo puta utvrđenu rješenjima HAKOM-a nedvojbeno proizlazi i iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Pž-2740/2022 od 27. rujna 2023. koja se ima na odgovarajući način primijeniti i u ovoj pravnoj stvari, „11. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravni interes da nadležni sud svojom presudom utvrdi njegovo pravo na utvrđenje da su predmetni ugovori na snazi što u tom slučaju po sili zakona isključuje obvezu tužitelja na plaćanje obveze po bilo kojem drugom pravnom temelju — ovdje pravu puta kao zakonske služnosti, odnosno rješenju HAKOM-a kojim se takva naknada utvrđuje.”

U ovoj pravnoj stvari nije ostvarena i ispunjena osnovna preliminarna činjenica iz čl. 113. st. 1. ZP-a vezana za ispunjenje pretpostavke da bi Grad Vrbovsko bio oštećen tj. da bi počinjenjem predmetnog prekršaja njemu nastala šteta odnosno bilo ugroženo i povrijeđeno njegovo imovinsko pravo. I. i Il. okrivljenik smatraju da bi sud u ovom postupku trebao donijeti presudu kojom se odbija optužba zbog nedostatka uzročno posljedične veze između navodnog prekršaja i samog podnositelja optužnog prijedloga sukladno čl. 113 Prekršajnog zakona.

Nesporno je da su okrivljenici platili naknadu sukladno ugovorenoj naknadi za isto pravo puta na koje se odnosi i predmetno izvršno Rješenje Agencije. Pri tome se plaćena naknada po ugovoru odnosi na isto pravo puta kao i naknada za pravo puta koja je određena izvršnim Rješenjem Agencije. Pravna osnova iz koje proizlazi obveza plaćanja po ugovoru kao i Rješenje Agencije nije neka druga pravna osnova. Pravna osnova je ista, i to pravo puta kao pravna osnova iz koje proizlazi obveza plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta, pri čemu je razlika ne u pravnoj osnovi već u aktu u kojem je određena visina naknade za pravo puta kao iste pravne osnove. Visina naknade je u ovom slučaju za isto pravo puta (dakle ista pravna osnova) utvrđena ugovorom i izvršnim Rješenjem, s time da ugovor ima prednost, jer po samom zakonu pravo puta kada je ugovoreno, zamjenjuje zakonom propisana pravila za pravo puta, pa tako i ugovorna naknada potiskuje naknadu za pravo puta koja je određena izvršnim Rješenjem Agencije (primjenom načela dispozitivnosti). Prekršajni sud mora uzeti u obzir pravno shvaćanje VSRH-a Rev-458/2023 koji ima ustavnu zadaću ujednačavanja sudske prakse u primjeni zakona. Ponovno se ukazuje na činjenice na koje se okrivljenici pozivaju, a koji imaju utjecaj na odluku u ovoj pravnoj stvari, osobito u svjetlu najnovijeg pravnog shvaćanja VSRH-a, ali i zakonskih odredbi po kojima ugovor (zakon medu strankama) obvezuje, te činjenične i pravne navode okrivljenika po kojima odredbe ZEK-a i Pravilnika imaju supsidijarnu primjenu (zbog svoje dispozitivnosti), a time i Rješenje HAKOM-a da je supstancirano tom supsidijarnošću u primjeni tek i ako pravo puta nije ugovorom regulirano uključujući i u odnosu na ugovorenu naknadu. U ovom postupku treba zaštititi i pravo l. i Il. okrivljenika na pristup sudu (pravično suđenje) zajamčeno Ustavom (čl. 29.) i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 6), a ujedno je potrebno zaštititi i legitimna očekivanja okrivljene pravne osobe koja je stekla pravo na plaćanje naknade za pravo puta po ugovorenom iznosu, a ne iznosu naknade za pravo puta koje u supsidijarnom smislu propisuje zakon, a to navedeno konkretno pravo je ujedno imovinsko pravo utemeljeno na valjanom ugovoru (pri čemu se legitimna očekivanja u svjetlu Ustava i konvencijskih prava štite na isti način kao i vlasništvo), a što je potvrđeno i u pravnom shvaćanju VSRH-a na koje se okrivljenici pozivaju. l. okrivljenik ističe da na strani l. i Il. okrivljenika postoje okolnosti koje isključuju njihovu krivnju i odgovornost te da nisu ispunjene pretpostavke za ostvarenje bića predmetnog prekršaja. Pravilnom primjenom mjerodavne odredbe čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika na postojeće činjenično stanje, dolazi se do zaključka da u ovoj pravnoj stvari nema krivnje okrivljenika za nepostupanje po Rješenju HAKOM-a, a time niti ostvarenja predmetnog prekršaja. Zbog svega naprijed navedenog, zaključno se navodi da: Grad Vrbovsko nije oštećen te mu nepostupanjem l. i II. okrivljenika po izvršnom Rješenju Agencije nije povrijeđeno niti ugroženo imovinsko pravo pa slijedom toga nije ovlašten za podnošenje optužnog prijedloga u smislu čl. 113. st. 1. PZ-a te stoga nema uvjeta za vođenjem prekršajnog postupka, jer se prekršajni postupak vodi temeljem optužnog prijedloga neovlaštenog tužitelja s posljedicom da treba odbiti optužbu te podredno l. okrivljenik i II. okrivljenik nisu počinili prekršaj iz čl. 170. st. 1. toč.10. i st 2 ZEK-a kako im se to neosnovano stavlja na teret, te isključivo opreza radi navodi da: ne postoji prekršajna odgovornost l. i Il. okrivljenog, jer s obzirom na sve okolnosti i nesporno utvrđeno činjenično stanje, čak kada bi se uzelo da su I. i Il. okrivljenik i bili dužni postupati po Rješenju HAKOM-a., l. okrivljenik ne bi bio kriv, jer je u kritično vrijeme opravdano smatrao da l. okrivljenik nije dužan plaćati naknadu za pravo puta te bi se u tom slučaju radilo o tome da je l. okrivljenik bio u ispričivoj zabludi pa primjenom čl. 30. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona ne bi mogao biti pozvan na prekršajnu odgovornost. Sukladno svemu navedenom predlaže se da naslovni sud l. I Il. okrivljenika oslobodi od optužbe.

3. U svom očitovanju na navode pisanih obrana I i II okrivljenih tužitelj navodi: „Pisane obrane okrivljenika u potpunosti se iscrpljuju u tvrdnji da oni nemaju obvezu plaćanja godišnjih naknada za pravo puta koje su utvrđene pravomoćnim rješenjima Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje: Agencija), jer da između tužitelja i prvookrivljenika postoj Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama broj: T.4.4.2-160/2015 od 24. ožujka 2015. (dalje: ugovor).

Rješenje Agencije klasa: UPA-344-03/16-1 1/392, urbroj: 376-10-18-32 od 20. srpnja 2018. i dopunsko rješenje Agencije klasa: UPA-344-03/16-1 1/392, urbroj: 376-05-3-21-43 od 14. prosinca 2021. (dalje: rješenja) su konačna, izvršna i pravomoćna. Prvookrivljenik je prema tim rješenjima bio dužan postupiti odnosno platiti godišnje naknade za pravo puta koje su utvrđene tim rješenjima u rokovima iz tih rješenja. Prvookrivljenik nije postupio prema ovim izvršnim odlukama Agencije pa je počinio prekršaj u smislu članka 170. stavka 1. točke 10. u vezi s člankom 36. stavkom 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine" 76/22, dalje: ZEK) kažnjiv za pravnu osobu prema članku 170. stavku 1. ZEK odnosno za odgovornu osobu u pravnoj osobi prema članku 170. stavku 2. ZEK.

Prema članku 94. Prekršajnog zakona („Narodne novine" 107/07. do 114/22.) nadležnost općinskih sudova kada rješavaju prekršajne predmete jasno je određena i ograničena je na ocjenu je li prekršaj počinjen ili nije u ovom slučaju je li prvookrivljenik (ili nije) postupio prema pravomoćnim rješenjima Agencije, odnosno je li ostvario biće prekršaja iz članka 170. ZEK. Nije na prekršajnom sudu da ocjenjuje postoji li između stranaka ugovor i ima li on utjecaja na pravomoćnu obvezu utvrđenu rješenjima Agencije. U okviru svoje nadležnosti prekršajni sud samo ocjenjuje jesu li prvookrivljenik i drugookrivljenik postupili u skladu s pravomoćnim rješenjima Agencije odnosno jesu li platili tim rješenjima utvrđene godišnje naknade za pravo puta.

Sud je u objektivno identičnim predmetima donio više presuda kojima je okrivljenike proglasio krivima za počinjenje prekršaja iz članka 170. ZEK. Tako se primjerice upućuje na presudu ovog suda broj: Pp-6860/2022 od 10. ožujka 2023., presudu broj: Pp-14002/2023 od 11. ožujka 2024., presudu broj: Pp-7828/2024 od 27. siječnja 2025., presudu broj: Pp-13799/2024 od 21. ožujka 2025. i presudu broj: Pp-7826/2024 od 14. srpnja 2025. Sud ove svoje osuđujuće presude donio je uz obrazloženje da okrivljenici nisi postupili prema izvršnim odlukama Agencije i da su time počinili prekršaj iz članka 170. ZEK, a i da dužnost prekršajnog suda nije utvrditi u kakvom su odnosu rješenjâ Agencije i ugovor te da sud nije institucija koja bi mogla ili smjela prihvatiti opravdanim nepoštivanje naloga nadležnog upravnog tijela, a još manje propitivati zakonitost tih naloga te da u odnosu na ugovor okrivljenici trebaju štititi svoja prava u drugim postupcima, a ne u prekršajnom postupku.

Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Vrhovni sud) broj: Rev-458/2023 od 10. prosinca 2024., na koju se prvookrivljenik i drugookrivljenik pozivaju u svojim pisanim obranama, donesena je u postupku u kojemu je predmet spora bio zahtjev tužitelja jedinice lokalne samouprave da mu prvookrivljenik plati naknadu za pravo puta za razdoblje od 2011. do 2017. u kojemu nisu bila donesena rješenja Agencije pa je konkretna odluka neprimjenjiva u ovom prekršajnom postupku, budući da se radi o različitim okolnostima slučaja.

Prvookrivljenik i drugookrivljenik u objektivno identičnim predmetima također su se pozivali na navedenu presudu Vrhovnog suda. Stoga je očito da ovaj argument prvookrivljenika i drugookrivljenika sud smatra nevažnim za rješavanje o prekršaju pa ih je oglasio krivima (vidi presudu broj: Pp-7828/2024 od 27. siječnja 2025., presudu broj: Pp-13799/2024 od 21. ožujka 2025. i presudu broj: Pp-7826/2024 od 14. srpnja 2025.).

U ovom prekršajnom postupku dokazano je da okrivljenici nisu postupili prema konačnim, izvršnim i pravomoćnim rješenjima Agencije i da nisu tužitelju platili godišnje naknadu za pravo puta pa da su time počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Stoga tužitelj predlaže sudu da okrivljenike proglasi krivima te ih kazni novčanim kaznama iz članka 170. stavaka 1. i 2. ZEK.“

4. U dokaznom postupku sud je pregledao i izvršio uvid u rješenje HAKOM-a klasa: UP/I-344-03/16-11/392, Urbroj: 376-10-18-32 od 20. srpnja 2018., pravomoćno 6. kolovoza 2018, izvršno 5. travnja 2019. i dopunsko rješenje HAKOM-a klasa: UP/I-344-03/16-11/392, Urbroj: 376-05-3-21-43 od 14. prosinca 2021., pravomoćno 28. prosinca 2021, izvršno 26. siječnja 2022., e-mail poruke iz kojih je vidljivo da je I okrivljena pravna osoba primila navedena rješenja, pregledani su prilozi koje su I i II okrivljeni dostavili uz pisanu obranu: Ugovor br. T.4.4-2 160/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 24. ožujka 2015., presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH 7 Pž-7593/2017-4, rješenje Vrhovnog suda RH broj:Revd 436/2020-2, potvrdu isplate od 27. prosinca 2024. sa dopisom od 7. travnja 2025., presuda Vrhovnog suda RH Rev-458/2023-2, presuda Visokog trgovačkog suda RH 76 Pž-2740/2022-2 kao i presude Vrhovnog suda RH Rev-569/2023-2,Rev- 438/2022-2, Rev-615/2024-2, Rev- 733/2023-3 i Rev- 413/2023-2 te je izvršen uvid u izvadak iz prekršajne evidencije za I i II okrivljene.

4.1. Iz rješenja HAKOM-a klasa: UP/I-344-03/16-11/392, Urbroj: 376-10-18-32 od 20. srpnja 2018. utvrđeno je da je Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9 (dalje: HT). infrastrukturni operator i ima pravo puta na nekretninama koje se na dan donošenja rješenja nalaze u vlasništvu/suvlasništvu Grada Vrbovsko prema evidenciji Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Vrbovsko, dostupnoj na Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra - javnoj aplikaciji, na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podacima o EKI navedenim u Elaboratu za pravo puta podzemne i nadzemne EKI, JLS Vrbovsko. broj 16/2017, 20.2.2017. (dalje: Elaborat), a koje nekretnine koristi za pristup, postavljanje. korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Infrastrukturni operator i ima pravo puta na nekretninama navedenim u Potvrdi Županije Primorsko-goranske, Grada Vrbovsko, Jedinstvenog upravnog odjela. klasa: 34403/18-01/1, urbroj: 2193-03-18-01-1 od 5. srpnja 2018. i Potvrdi Županije Primorsko- goranske. Grada Vrbovsko, Jedinstvenog upravnog odjela, klasa: 344-03/18-01/1, urbroj: 2193- 03-18-01-2 od 5. srpnja 2018., koje su sastavni dio rješenja. a koje nekretnine su u naravi javne površine i/ili nerazvrstane ceste i na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podatcima o EKI navedenim u Elaboratu i koje koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. U točki III. rješenja navodi se da količinu i vrstu EKI iz točke I i Il. ovog rješenja čine trase kabelske kanalizacije te trase elektroničkih komunikacijskih vodova u zemlji i nadzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova navedene u Elaboratu, a pod toč.IV se utvrđuje se godišnja naknada za pravo puta za korištenje nekretnina iz točke I. i ll. ovog rješenja prema površini zemljišta na kojem se nalazi EKI sukladno podatcima navedenim u Elaboratu i vrsti zemljišta navedenoj u evidenciji Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Vrbovsko ili podredno Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Rijeka - ispostava za katastar nekretnina Vrbovsko, dostupnoj na Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra - javnoj aplikaciji, uz primjenu iznosa naknada - načina obračuna određenima u članku 6,i 7. stavcima 1., 2., 3, i 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi o pravu puta N br. 152/11. 151/14 i 95/17).

U toč. V. se utvrđuje da Grad Vrbovsko ima pravo na godišnju naknadu za pravo puta za nekretnine iz ovog rješenja od 30. prosinca 2016. odnosno od dana uknjižbe prava vlasništva/suvlasništva na nekretninama iz točke I. u korist Grada Vrbovsko ukoliko je ista nastupila nakon 30. prosinca 2016. prema evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela Vrbovsko dostupnoj na Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra - javnoj aplikaciji, u toč.VI. se obvezuje HT u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja napraviti obračun godišnje naknade za pravo puta temeljem parametara iz ovog rješenja te obračun sa svim podatcima koji su primijenjeni dostaviti HAKOM-u i Gradu Vrbovsko., pod toč. VII. HT se obvezuje da u roku od 10 dana od primitka ovog rješenja platiti Gradu Vrbovsko naknadu za pravo puta iz ovog rješenja za prvu i drugu godinu. Svaka sljedeća godišnja naknada za pravo puta se plaća u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena. Toč. VIII. se Grad Vrbovsko obvezuje omogućiti HT-u ostvarivanje prava puta na nekretninama iz ovog rješenja.

Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) zaprimila 30. prosinca 2016. zahtjev Grada Vrbovsko (dalje: Grad) za utvrđivanje infrastrukturnog operatora za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) koja je izgrađena na nekretninama u vlasništvu Grada te utvrđivanje visine naknade za pravo puta, sukladno članku 28. stavku 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Uz zahtjev je priložen Ugovor br T4.4.2- 160/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 24.3. 2015. (dalje: Ugovor). Grad je dopisom od 5.siječnja 2017. dostavio Izjavu o otkazu Ugovora o osnivanju prava služnosti na javnim površinama br. T4.4.2.-160/2015., od 23.prosinca 2016., koju je HT zaprimio 28. prosinca 2016. te su učinci otkaza nastupili 28. prosinca 2016.

Temeljem članka 28. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13. 71/14 i 72/17, dalje: ZEK) smatra se da infrastrukturni operator ima pravo puta ako je izgradio EKI na općem dobru ili na nekretninama iz članka 27. stavka 1. ZEK-a, uz ispunjavanje bilo kojeg od sljedećih uvjeta:

-da posjeduje uporabnu dozvolu izdanu na svoje ime ili na ime svojih univerzalnih ili pojedinačnih pravnih prednika.

- da se koristi elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i drugom povezanom opremom bez sudskog spora s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine na kojoj je izgrađena ta infrastruktura, u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja.

Da je HT infrastrukturni operator na administrativnom području Grada proizlazi iz izjave HT-a broj 302/2017 od 9. veljače 2017. o korištenju EKI tri godine bez sudskog spora s vlasnikom nekretnina na administrativnom području Grada i Izvod iz poslovnih knjiga Vrbovsko od 25. siječnja 2017. kojim potvrđuje da se predmetna EKI nalazi u poslovnim knjigama HT-a, pa je nespornoutvrđeno da HT ima pravo puta na administrativnom području Grada na kojem se nalazi njegova EKI, jer navedeno pravo proizlazi iz članka 28. stavka 1. ZEK-a. Grad je pokretanjem postupka pred HAKOM-om jasno izrazio volju da mu se rješenjem odredi naknada za pravo puta na nekretninama u njegovom vlasništvu.

Stoga je HAKOM u ovom postupku priznao Gradu vlasništvo na nerazvrstanim cestama i pravo na naknadu za pravo puta pozivajući se na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesen u presudama Ustl-8/17-5 UsI-166/18-6. Pri izradi konačnog obračuna godišnje naknade za pravo puta uzima se u obzir i vrsta, količina i prostorni položaj EKI prema Elaboratu, koja se nalazi na katastarskim česticama koje predstavljaju nerazvrstane ceste na području Grada.

Zahtjev Grada podnesen je 30. prosinca 2016. te je HAKOM u ovom postupku zaključio da je zahtjev uredan i u skladu sa člankom 28. stavkom 6. ZEK-a i člankom 5. stavkom 1. i 2, Pravilnika. Naime, Ugovor broj T4.4.2-160/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 24.3.2015. otkazan je izjavom Grada od 23.12.2016. koju je HT zaprimio 28. prosinca 2016. te su učinci otkaza nastupili 28. prosinca 2016. Dakle, kako je prije pokretanja postupka pred HAKOM-om, prestao važiti ugovor, to nije bilo razloga da HAKOM ne rješava ovu pravnu stvar.

4.2. Iz e-mail poruke od 14. kolovoza 2018. utvrđeno je da I okrivljena pravna osoba obavještava oštećenika tužitelja da je izvršen obračun godišnje naknade na pravo puta koju je HAKOM 20. srpnja 2018. dostavio HT, godišnja naknada iznosi 252.665,18 kuna s početkom plaćanja od 30. prosinca 2016. nadalje.

4.3. Iz dopunskog rješenja HAKOM-a : UP/I-344-03/16-11/392, Urbroj: 376-05-3-21-43 od 14. prosinca 2021. proizlazi da se pod toč. I. utvrđuje da je Hrvatski Telekom d.d., [adresa] (dalje: HT) infrastrukturni operator ima pravo puta na nerazvrstanim cestama u vlasništvu Grada Vrbovsko navedenim u Potvrdi Županije Primorsko-goranske, Grada Vrbovsko, Jedinstvenog upravnog odjela klasa: 740-01/21-01/22, urbroj: 2193-03/21-2 od 11. studenog 2021. koja je sastávni dio ovog rješenj na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podatcima o EKI navedenim u Elaboratu za pravo puta podzemne i nadzemne EKI, JLS Vrbovsko, broj 16/2017, 20.2.2017. (dalje: Elaborat). a koje nekretnine koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Elaborat je u dijelu o količini, vrsti i prostornom položaju EKI, sastavni dio ovog dopunskog rješenja, pod toč. II. se navodi

da količinu i vrstu EKI iz točke I. ovog rješenja čine trase kabelske kanalizacije te trase elektroničkih komunikacijskih vodova u zemlji i nadzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova navedenih u Elaboratu. Pod toč. III. utvrđuje se godišnja naknada za pravo puta za korištenje nekretnina iz ovog rješenja prema površini zemljišta na kojem se nalazi EKI sukladno podatcima navedenim u Elaboratu i vrsti zemljišta navedenoj u evidenciji Općinskog suda u Rijeci,.Zemljišnoknjižnog odjela Vrbovsko ili podredno Područnom uredu za katastar Rijeka- Ispostava za katastar nekretnina Vrbovsko, dostupnoj na Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra - javnoj aplikaciji. uz primjenu iznosa naknada i načina obračuna određenima u članku 6, i 7. stavcima 1.,2., 3. i 4 Pravilnika o potvrdi i naknadi o pravu puta (NN br. 152/11, 151/14 i 95/17). Pod toč. IV. se utvrđuje da Grad Vrbovsko ima pravo na godišnju naknadu za pravo puta iz ovog rješenja od 30. prosinca 2016., pod toč. V. se HT obvezuje u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja napraviti obračun godišnje naknade pravo puta temeljem parametara iz ovog rješenja te obračun sa svim podatcima koji su primijenjeni dostaviti HAKOM-u i Gradu Vrbovsko. Točkom VI. se HT obvezuje roku od 10 dana od primitka ovog rješenja platiti Gradu Vrbovsko naknadu za pravo puta iz ovog rješenja za prvu, drugu, treću, četvrtu i petu godinu. Svaka sljedeća godišnja naknada za pravo puta plaća se u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena. Pod toč. VII. se Grad Vrbovsko obvezuje omogućiti IT-u ostvarivanje prava puta na nekretninama iz ovog rješenja

4.3. Iz e-mail poruke od 22. prosinca 2021. utvrđeno je da I okrivljena pravna osoba obavještava oštećenika tužitelja da je izvršen obračun godišnje naknade na pravo puta sukladno nalogu i podacima iz tablice naziva „Tablica 1 Grad Vrbovsko dopunska obračunska 14122021“ koju je HAKOM dana 14. prosinca 2021. dostavio HT te da godišnja naknada iznosi 26.151,88 kn.

4.4.Iz ugovora br. T4.4.2-160/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama sklopljenom između Grada Vrbovsko i Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb od 24. ožujka 2015. koji je I okr. pravna osoba dostavila uz pisanu obranu utvrđeno je da se ugovorom utvrđuje način i uvjeti zauzeća i korištenja javnih površina u vlasništvu Grada Vrbovsko ili kojim upravlja Grad Vrbovsko temeljem prava služnosti u korist Hrvatskog Telekoma d.d. , a sadržaj prava čine ovlasti svakodobnog pristupa, prolaza, izvođenja radova, a radi izgradnje, korištenja, održavanja, proširenja EKI te zamjene medija i otklanjnje kvarova u svrhu osiguranja nesmetanog funkcioniranja elektroničkog komunikaijskog prometa. Iz presude i rješenja Visokog trgovačkog suda RH 7 Pž-7593/2017-4 u pravnoj stvari tužitelja HT d.d. protiv tuženika Grada Vrbovsko utvrđeno je da se istom preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1137/2017-10 u toč. 1. na način da se utvrđuje da je otkaz Ugovora o osnivanju prava služnosti na javnim površinama T4.4.2.-160/2015 od 24. ožujka 2015. kojeg je tuženik izjavio s učinkom 30. prosinca 2016. neosnovan i bez pravnog učinka s obrazloženjem da pravni odnos koji proizlazi iz Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti nije takav obveznopravni odnos koji bi se mogao otkazati u skladu sa odredbom čl. 211. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Presudom Vrhovnog suda RH Rev 436/2020-2 od 29. travnja 2020. u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d. protiv tuženika Grada Vrbovsko odbačen je kao nedopušten prijedlog tuženika Grada Vrbovsko za dopuštenje revizije protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda RH. Iz izvatka Erste&Steiermarkische banke od 27. prosinca 2024. utvrđeno je da je I okrivljena pravna osoba uplatila Gradu Vrbovsko iznos od 4.934,10 eura te dopis HT d.d. od 7. travnja 2025. gradonačelniku Grada Vrbovsko kojim mu vraćaju Račun broj IR25-8503 ispostavljen na ukupni iznos od 37.005,38 eura s obrazloženjem da je godišnja naknada određena temeljem ugovora T442-160/2015 za smještaj elektroničke komunikacijske infrasrukture u iznosu od 4.934,10 eura plaćena 27. prosinca 2024.

4.5. Iz presuda Vrhovnog suda RH Rev-458/2023-2, Rev-569/2023-2, Rev 438/2022-2, Rev- 615/2024-2, Rev-733/2023, Rev-569/2023 i Rev- 413/2023 utvrđeno je da su revizije tužitelja Grada Poreča, Grada Ozlja , Grada Samobora, Grada Trogira, Grada Ogulina i Grada Đakova protiv pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda RH odbijene kao neosnovane, presude se odnose na plaćanje naknade za pravo puta, a u istim se navodi da ugovori o osnivanju prava služnosti na javnim površinama i dalje obvezuju ugovorne strane.

4.6. Sud nije provodio dokaz ispitivanjem svjedoka gradonačelnika [adresa] ŽI nalazeći da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno na osnovu u postupku provedenih dokaza, pa je predloženi dokaz ocijenjen nepotrebnim i odugovlačećim.

5. Predstavnik tužitelja je u svojoj završnoj riječi naveo da je iz rezultata dokaznog postupka očito da su okrivljenici počinili djelo prekršaja koji ima se stavlja na teret odnosno da nisu postupili prema konačnim, izvršnim i pravomoćnim rješenjima HAKOM-a navedenima u činjeničnom opisu tužiteljevog optužnog prijedloga. Za ocjenu postojanja prekršaja neodlučni su ugovori o osnivanju prava služnosti sklopljeni između tužitelja I okrivljenika, a prekršajni je sud nadležan rješavati o prekršajima, a ne ispitivati obveznopravne odnose. U više objektivno identičnih predmeta u istim činjeničnim i pravnim situacijama ovaj Prekršajni sud donio je odluke kojima je okrivljenike proglasio krivima za počinjenje istog djela prekršaja, tužitelj upućuje na one odluke koje je naveo u svom optužnom prijedlogu i podnesku od 19. rujna 2025.g. Odluke Vrhovnog suda na koje se okrivljenici pozivaju donesene su u postupcima u kojima su predmeti spora bili zahtjevi tužitelja jedinice lokalne samouprave da im I okrivljenik plati naknadu za pravo puta, za razdoblje u kojima nisu bila donesena rješenja HAKOM-a, pa su konkretne odluke neprimjenjive u ovom prekršajnom postupku, budući da se radi o različitim okolnostima slučaja. Očitio je da Prekršajni sud smatra argumente okrivljenika nevažnim za rješavanje o prekršaju, pa ih je oglasio krivima i u ovim odlukama koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 19. rujna 2025.g. zaključuje se da okrivljenici ponavljano u povratu čine ista djela prekršaja odnosno ne postupaju po mnogim rješenjima HAKOM-a. Stoga predlaže sudu da okrivljenike kazni najvišom propisanom kaznom da bi prevenirao daljnje isto postupanje okrivljenika.

5.1. Braniteljica okrivljenih u završnoj riječi navodi da okrivljenici nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, a pogotovo ga nisu počinili u povratu. U ovoj pravnoj stvari nisu ostvareni elementi prekršaja. Da postoji prekršaj, HAKOM – Hrvatska agencija za mrežne djelatnosti bi, sukladno Zakonu o elektroničkim komunikacijama, sam podnio prijedlog za vođenje prekršajnog postupka po službenoj dužnosti, no HAKOM smatra da u ovom kao ni u drugim predmetima ne postoji prekršaj. U ovom predmetu Visoki trgovački sud je pravomoćno utvrdio da je Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama sklopljen između ovdje privatnog tužitelja i I okrivljenika na snazi i obvezuje te da otkaz Ugovora nema pravnog učinka. Vrhovni sud RH odbio je prijedlog Grada Vrbovskog za dopuštenje revizije te potvrdio da je u sličnim predmetima Vrhovni sud zauzeo jasan i nedvojben stav da je Ugovor na snazi te da je otkaz ugovora neosnovan i bez pravnog učinka. Nadalje Vrhovni sud RH je u desetak predmeta do sada u kojima je Trgovački sud u Zagrebu odbio u cijelosti tužbene zahtjeve jedinica lokalne samouprave za isplatom naknade za pravo puta odbio reviziju jedinica lokalne samouprave navodeći jasno da u slučaju postojanja ugovora jedinica lokalne samouprave nemaju pravo ni na što osim onoga što je ugovoreno. Zakon o elektroničkim komunikacijama u čl. 63. st. 8. propisuje da se plaća ili po ugovoru ili po rješenju HAKOM-a . U slučaju postojanja ugovora po Zakonu otpada druga osnova. Odluka suda kojom je pravomoćno utvrđeno da je Ugovor na snazi i da obvezuje je pravomoćna i sukladno čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima u RH svi su je dužni poštovati, a pogotovo stranke Ugovora. Pravomoćne odluke Vrhovnog suda služe ujednačavanje sudske prakse i kao smjernice u postupanju pravnih i fizičkih osoba te su ih svi dužni poštovati. Napominje se da I i II okr. uredno obavljaju svoje dužnosti, ne čine prekršaje, a pogotovo ih ne čine u povratu. Okrivljenici napominju da ovakvim malicioznim postupcima u kojima su zapriječene potencijalno velike novčane kazne, maleni dio lokalne samouprave pokušava maliciozno pod prijetnjom kazne ishoditi od okrivljenika nešto što im ne pripada. Stoga predlaže da se okrivljenike oslobodi od optužbe. Pri tome se upućuje da u svjetlu svih priloženih odluka ovoj pravnoj stvari ne treba pristupati pretjerano formalistički kako to vidi tužitelj (je li postupljeno ili ne po rješenjima HAKOM-a), već je potrebno u svjetlu svih odluka koje su dostavljene u spis utvrditi postoje li okolnosti koje isključuju protupravnost u ovom predmetu. O tome u međuvremenu postoji i više odluka Europskog suda za ljudska prava . Stoga predlaže okrivljenike osloboditi od optužbe.

5.2. Predstavnik I okr. pravne osobe u završnoj je riječi naveo da smatra da provedenim dokaznim postupku nije utvrđeno da bi pravna osoba počinila prekršaj za koji se optužuje , predlaže da se istu oslobodi od optužbe te se u cijelosti pridružuje završnom prijedlogu branitelja.

6. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu I i II okrivljenih, te sve u postupku provedene dokaze, kako svakog pojedinačno, tako i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, budući da nisu postupili prema izvršnim odlukama Agencije, koja su u smislu čl. 36. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama postale izvršne dostavom stranki, a čime su počinili prekršaj iz čl. 170. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama.

6.1. I i II okrivljeni u svojim obranama ne poriču da su primili kako rješenje Hrvatske regulatorne agencije klasa: UP/I-344-03/16-11/392, Urbroj: 376-10-18-32 od 20. srpnja 2018., tako i Dopunsko rješenje UP/I-344-03/16-11/392, Urbroj: 376-05-3-21-43 od 14. prosinca 2021., a što proizlazi i iz sadržaja e-mail poruka I okrivljene pravne osobe, a kojima im je naložena obaveza da 7. siječnja 2025. postupe prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/392, urbroj: 376-10-18-32 od 20. srpnja 2018. odnosno da 7. siječnja 2025. plate oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 30. prosinca 2025. do 30. prosinca 2026. u iznosu 33.534,43 eura te da 7. siječnja 2025. nisu postupili prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom dopunskom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/392, urbroj: 376-05-3-21-43 od 14. prosinca 2021. odnosno nisu tog dana platili oštećeniku naknadu za pravo puta za razdoblje od 30. prosinca 2025. do 30. prosinca 2026. u iznosu 3.470,95 eura, a koju su naknadu za pravo puta prema točkama 4. i 6. izreke tog rješenja u obvezi plaćati oštećeniku od 30. prosinca 2016. za prvu, drugu, treću, četvrtu i petu godinu u roku od 10 dana od primitka rješenja, a za svaku sljedeću godišnju naknadu za pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, najkasnije 7. siječnja svake godine. Navedenim je rješenjima I okrivljenoj pravnoj osobi utvrđeno pravo puta na nekretnini tužitelja te obaveza plaćanja godišnje naknade na ime tog prava, a koja je određena u utvrđenim iznosima.

6.2. Nedvojbeno je da I i II okrivljeni nisu postupili u skladu sa obvezama iz rješenja HAKOM-a, jer nisu u rokovima određenim u pravomoćnim i izvršnim rješenjima postupili u skladu sa navedenim odlukama i nisu u propisanim rokovima tužitelju uplatili naknadu za pravo puta, što isti u svojim obranama i ne poriču, već smatraju da su svoju obvezu prema tužitelju izvršili plaćnjem naknade određene temeljem Ugovora o služnosti (prava puta) koji su sklopili sa tužiteljem, međutim navedena okolnost ne utječe na njihovu prekršajnu odgovornost za počinjeni prekršaj i nedvojbenu činjenicu da nisu postupili u skladu sa izvršnim upravnim aktom.

6.3. Obranu okrivljenih u kojoj navode da Grad Vrbovsko nema položaj oštećenika u ovom prekršajnom postupku, jer mu nije povrijeđeno nikakvo imovinsko pravo, pa nije ispunjena pretpostavka iz čl. 113. st. 1.Prekršajnog zakona vezana za ispunjenje pretpostavke da bi Grad Vrbovsko bio oštećen tj. da bi počinjenjem predmetnog prekršaja njemu nastala šteta odnosno bilo ugroženo i povrijeđeno njegovo imovinsko pravo, sud nije prihvatio, budući je nedvojbeno da je tužitelju počinjenim prekršajem povrijeđeno imovinsko pravo, ima svojstvo oštećenika tužitelja i ovlašten je sudu podnijeti optužni prijedlog. Nadalje, sud nije prihvatio niti obranu okrivljenih u kojoj navode da su u vrijeme navedeno u optužnom prijedlogu smatrali da l. okrivljenik nije dužan plaćati naknadu za pravo puta, pa bi se u tom slučaju radilo o tome da je l. okrivljenik bio u ispričivoj zabludi u smislu čl. 30. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, budući je nedvojbeno da su I i II okrivljeni, s obzirom na djelatnost koju obavljaju, trebali bili svjesni da ne postupaju u skladu sa pravomoćnim i izvršnim rješenjima HAKOM-a, već su, naprotiv, poduzeli niz pravnih radnji i postupaka kako bi osporili svoju obvezu iz navedenih rješenja.

7. S obzirom na izneseno, sud I i II okrivljene proglasio krivima, te im je svakom izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, štetnim posljedicama, imovinskim prilikama okrivljenika i stupnju odgovornosti II okrivljene odgovorne osobe, cijeneći pri tome ranije ponašanje okrivljenih, njihovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost osobnih i društvenih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja te je okrivljenicima kao olakotnu okolnost uzeo prekršajnu neosuđivanost I okrivljene pravne osobe za istovrsni prekršaj i prekršajnu neosuđivanost II okrivljenika, dok otegotne okolnosti nisu nađene. Cijeneći sve okolnosti koje se tiču prekršaja i počinitelja, sud je okrivljenicima izrekao novčane kazne u označenom iznosu, smatrajući da će se upravo takvim kaznama u potpunosti postići svrha kažnjavanja te da će ista dovoljno utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine prekršaje, kao i na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

8. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako su I i II okrivljeni proglašeni krivima, to su obvezni, svaki, naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka, te njihovo imovno stanje.

Zagreb, 13. studeni 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Marina Pazman

Andrea Krelja Tovarac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. I okrivljenik Hrvatski Telekom d.d., [adresa]

2. II okrivljenik BI, [adresa]

3. branitelj: Odvjetničko društvo Bogdanović, Dolički &partneri, Miramarska cesta 24, Zagreb

4. tužitelj: Grad Vrbovsko, Ulica hrvatskih branitelja 1, Vrbovsko

5. punomoćnik tužitelja: odvjetnik Dejan Španović, Trnjanska cesta 59, Zagreb

6. spis