Poslovni broj P-124/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužiteljice ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanu po Nedjeljku Tutavcu, odvjetniku u Pločama, Vukovarska 6, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa ODO GUO Metković, Andrije Hebranga 9, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. studenog 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika, te ZZ tužene, 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Obija se kao neosnovan tužiteljičin tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina] i označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], pa je temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu brisanja prava vlasništva na tim nekretninama sa imena tuženice uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužna je tuženica naknaditi tužiteljici troškove postupka sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena, koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.130,89 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se tužena odbija za više zatraženi iznos od 132,72 EUR-a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica izvanknjižna vlasnica nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina] i označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica]. Svoje pravo vlasništva stekla je temeljem ugovora o darovanju od 28. listopada 2014.g.,kojeg je sklopila sa svojim sinom, IR, koji je tim ugovorom tužiteljici darovao svu imovinu koju je naslijedio od svoje bake pok. CR temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Pločama posl. broj:O-116/14 od 24. rujna 2014.godine, kao njezin jedini nasljednik. CR je pravo vlasništva na ovim nekretninama stekla nasljeđivanjem od svog pok. supruga ZR rješenjem Općinskog suda u Pločama O-26/99 19. travnja 1999. godine. Pravni prednici tužiteljice su u posjedu ovih nekretnina više od 100 godina, iste su nesmetano koristili, posjedovali i obrađivali kao svoje još od davnih vremena i nikada ih nitko u tome nije ometao. Nekretnine predmet ove tužbe, dakle kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina] (ranija identifikacija po starim zemljišnim knjigama 3133/1 KO [katastarska općina]), su, dakle vlasništvo tužiteljice, to temeljem naprijed navedenih činjenica. Da je tome tako proizlazi iz činjenice da je pok. prednica tužiteljice, CR, prilikom osnivanja zemljišne knjige KO [katastarska općina] prijavila ove nekretnine i evidentirala ih kao svoj posjed, međutim, prilikom izlaganja zemljišne knjige nije prezentirala na sudu dokaze kako je njezin pravni prednik IR stekao pravo vlasništva na ovim nekretninama, pa je sud kao vlasnika ovih nekretnina upisao tuženu Republiku Hrvatsku. Naknadno je tužiteljica saznala da su se svi okolni vlasnici uknjižili kao zemljišno knjižni vlasnici temeljem rješenja Komisije za uzurpacije Metković 1959. godine. Pravni prednik ZR je njegov otac ŠR i majka PR udova. Ć, a PR ŠR pok. Ć i PR udovi ŠR je rješenjem Komisije za uzurpacije Metković, Narodnog odbora kotora Makarska br. Uzp9/59 od 10. svibnja 1959.g. priznato pravo vlasništva na dvije nekretnine i to baš nekretnine koje su predmet ovog zahtjeva. Dakle, jedino je pravna prednica tužiteljice ostala zakinuta za upis prava vlasništva u čitavom ovom području, jer očito nije sudu pravodobno prezentirala niti je bila u posjedu citiranog rješenja Komisije za uzurpacije. Jedna nekretnina služi kao oranica i na njoj se sadi razno povrće kontinuirano svake godine, a na drugoj je maslinik koji je posadila tužiteljica nakon što joj je njezin sin darovao svu imovinu. Imajući u vidu naprijed iznesene činjenice razvidno je kako su pravni prednici tužiteljice prava vlasništva na ovoj nekretnini stekli temeljem odluke nadležnog tijela, a temeljem čl. 126 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Kako se u zemljišnim knjigama kao vlasnik ovih nekretnina vodi tuženica, tužiteljica je, prije podnošenja ove tužbe, podnijela ODO u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, zahtjev za mirno rješenje spora od 18.srpnja 2019.godine,sve sukladno čl. 186.a. ZPP-a, na koji zahtjev je to ODO odgovorilo negativno. Stoga tužiteljici nije preostalo ništa drugo nego, a želeći uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim, podnijeti predmetnu tužbu i predložiti sudu da prihvati njezin tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako tužiteljica u tužbi navodi da je pravo vlasništva nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla temeljem ugovora o darovanju od 28. listopada 2014. godine kojeg je sklopila sa svojim sinom IR koji je tim ugovorom tužiteljici darovao svu imovinu koju je naslijedio iza smrti svoje bake CR, a koja je pravo vlasništva na ovim nekretninama stekla nasljeđivanjem iza smrti svog pok. supruga IR pok. ŠR. Međutim, darovanje i nasljeđivanje od osoba koje nisu bili vlasnici spornih nekretnina ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljice i po kojoj bi osnovi ista mogla steći pravo vlasništva. Osim toga, predmetne nekretnine kao i nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od čijeg su dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nastale predmetne katastarske čestice nije navedena ni u ugovoru o darovanju niti u rješenjima o nasljeđivanju. Da je su tužiteljica odnosno njeni pravni prednici polagali bilo kakva prava na predmetnim nekretninama one bi zasigurno bile navedene u rješenjima o nasljeđivanju barem kao izvanknjižno vlasništvo istih. Tužiteljica ničim ne dokazuje da je IR pravni slijednik NR i PR ud. Ć kojima je, prema navodima tužiteljice, rješenjem Komisije za uzurpacije Metković, NOK Makarska broj UZp. 9/59 od 10. svibnja 1959. godine priznato pravo vlasništva na dvije nekretnine i to one koje su predmet tužbenog zahtjeva. Suprotno navodima tužiteljice, navedenim rješenjem IR pok. ŠR i PR ud. Tome priznato je pravo vlasništva na zemljištima zauzetim u općenarodnoj imovini i to na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz popisnih listova i zapisnika nastalih povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nedvojbeno proizlazi da su sporne nekretnine nastale od dijelova k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], močvara, ukupne površine 187638 m2. Tužena smatra da se na strani tužiteljice nisu ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te da su ponuđeni dokazi nedostatni za ocjenu utemeljenosti tužbenog zahtjeva. Predlaže se odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženoj sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem isprava:

Ugovor o darovanju nekretnine s lista 5 spisa, Rješenje o nasljeđivanju O-116/14 (list 7-9), Rješenje o nasljeđivanju O-26/99 (list 10), zapisnici preoblikovanja zemljišne knjige (list 12-14), Rješenje Komisije za uzurpacije Metković br. Uzp-9/59 (list 16-19 spisa) - Punomoćnik tužitelja navodi da nema original predmetnog rješenja te da je primjerak rješenja koji je pribavio priložio u spis, zapisnik s očevida (list 27-29 i 105- 110), nalaz i mišljenje imenovanog vještaka (list 35-44 spisa), saslušani su svjedoci OR, DR i IR, te tužiteljica kao parnična stranka.

4. Valja napomenuti da je odlukom Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj:

Gž-1732/2023-2 od 8. travnja 2025., ovaj predmet vraćen ovomu sudu na dodatna utvrđenja pa je ovaj sud ponovno saslušao i izveo sve predložene dokaze tužitelja.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi vlasnicom nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina] i označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], prikazanih u nalazu i mišljenju vještaka mjernika (list spisa 39), a koji položaj i identifikacija samih čestica između stranaka nije sporna, kao i sama izgrađenost, odnosno da su iste u zaraslom stanju, iako je sud na očevidu od 7. studenog 2025. na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pronašao 4-5 stabala do kojih je prolaz bio očišćen.

6.1. Nije sporno ni da je tužiteljica podnijela Zahtjev za mirno rješenje spora, koji je odbijen od strane zz tužene, što znači da su ostvarene zakonske pretpostavke za vođenje postupka protiv tužene Republike Hrvatske.

7. Između ovdje parničnih stranaka je sporno:

- da li je pravnim prednicima tužiteljice, i to Rješenjem Komisije za uzurpacije Metković br. Uzp-9/59 od 10. svibnja 1959., tj. IR i PR priznato pravo vlasništva na predmetnim nekretninama,

- da li su pravni predci tužiteljice posjedovali predmetnu nekretninu i na koji način, te da li su istu i na koji način prenosili u nasljedstvo, tj. da li su pravni predci tužiteljice posjedovanjem dugi niz godina stekli prvo vlasništva na temelju Zakona, tj. dosjelošću,

- da li darovanje predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj po kojoj bi osnovi tužiteljica mogla steći pravo vlasništva.

8. Prvo treba reći da iz zapisnika preoblikovanja zemljišne knjige Z-566/2007- 1407 od 12. lipnja 2008. između ostalog proizlazi da je katastarska čestica [katastarska čestica] nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica] te da je na ročište održano u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pozvana pristupila posjednica CR iz [adresa] te da je ista izjavila kako je pravo vlasništva u ovoj nekretnini stekla nasljeđivanjem od svog pok. supruga ZR, koji je umro 1999., te da je povjerenik TR potvrdio navode posjednice, te dodao da nitko nikada osim same posjednice i njezinih prednika nije svojatao ovu nekretninu na bilo koji način. Identično je utvrđeno i na zapisniku o preoblikovanju zemljišne knjige broj Z-566/2007- 1408 od 12. lipnja 2008., iz kojeg proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] nastala od dijela k. č. [katastarska čestica].

9. Iz Rješenje Komisije za uzurpacije Metković br. Uzp-9/59 od 10. svibnja 1959. proizlazi da je navedenim rješenjem IR i PR priznato pravo vlasništva na zemljištu zauzetom u općenarodnoj imovini na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se ne može razabrati da bi isto bilo priznato na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa sud zaključuje da tim rješenjem NR i PR nije priznato vlasništvo na predmetnim nekretninama.

10. Nadalje, Iz Rješenja o nasljeđivanju O-26/99 proizlazi da je iza smrti ZR pok. ŠR njegova nasljednica proglašena CR, supruga, u cijelosti. Iz Rješenja o nasljeđivanju O-116/14 proizlazi da je iza smrti CR (I) njezinim nasljednikom po osnovi zakona i izjave proglašen unuk ostaviteljice IR, nasljednik prvog nasljednog reda, koji nasljeđuje imovinu ostaviteljice u cijelosti.

11. Na očevidu na licu mjesta, održanom 5. ožujka 2021. i 7. studenog 2025. tužiteljica je pokazala predmetnu nekretninu 3794 k. o. [katastarska općina]. Ista se nalazi uz poljski makadamski put uz koji se s obje strane pruža kanal. Nekretnina se nalazi s desne strane tj. sjeverno od makadamskog puta. Ista je označena s 2 metalna kolca, neobrađena, zarasla u šaš. Sa sjeverne strane nekretnine je kanal. Sve je zaraslo osim 4-5 stabala do kojih se može proći pješice i to iz razloga jer je netom očišćeno za očevid suda za dan 7. studenog 2025.. Nekretnina je pravilnog pravokutnog oblika.

11.1. Prestupljeno je i na nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi 20-ak m istočno od prethodne nekretnine. Ista se također pruža sjeverno od makadamskog puta, označena je željeznim kolcima te je također zarasla u šaš i draču. Sa sjeverne strane nekretnine se također nalazi kanal.

12. U svom nalazu i mišljenju vještak Marko Vukša, dipl.ing. geodezije, stalni sudski vještak za geodeziju, (list 54-66 spisa) navodi da je u skici lica mjesta prikazano stvarno stanje predmetnih nekretnina na dan očevida 2021. godine (isto se osim čišćenja 4-5 stabala na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije mijenjalo do drugog očevida 2025. godine). Prva nekretnina nalazi se sjeverno od makadamskog puta te s obje strane iste se pruža kanal. Pravilnog je pravokutnog oblika, neobrađena i zarasla u šaš a sa njene sjeverne strane je kanal. Ista je označena na Prilogu 1. Skici lica mjesta likom A,B,C,D,E,F,G,H,A površine 1645 m2, a predstavlja katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na prilogu 1. Skici lica mjesta slovom T je označen metalni kolac koji predstavlja pravac zapadne međe kat. čest. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Druga predmetna nekretnina nalazi se 20-ak metara istočno od prve nekretnine. Ista se također pruža sjeverno od makadamskog puta i u cijelosti je zarasla u šaš. Sa sjeverne strane nekretnine se također nalazi kanal. Druga predmetna nekretnina označena je na Prilogu 1.- Skici lica mjesta likom I, J, K, L, M, N, O, P, I, površine 3561 m² a predstavlja katastarsku česticu [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Na Prilogu 1. - Skici lica mjesta slovom R označen je metalni kolac koji predstavlja pravac zapadne međe katastarske čestice [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Na Prilogu 1.- Skici lica mjesta slovom Q označen je metalni kolac koji predstavlja pravac istočne međe katastarske čestice [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina].

13. Vještak je jasno, precizno i baš pokazivanjem tužitelja i sukladno nalogu suda prikazao predmet spora, detaljno ga prikazujući sa svim elementima u prostoru, te je obrazložio u naravi ono što je tužitelj pokazao na terenu, na njegov nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora, pa je sud navedeni nalaz i mišljenje prihvatio, jer je dan određeno i jasno, prema pravilima struke, znanosti i iskustva.

14. Svjedokinja DR je u svojim iskazima od 23. kolovoza 2022. i 24. rujna 2025., navela:

- da je susjeda sa kućom obitelji IR, tj. tužiteljice, te joj je poznato gdje se predmetne nekretnine nalaze, a to područje pučki zovu Lisna,

- da je na obje predmetne nekretnine bila najprije zasađena loza, a kasnije naranče, jabuke, povrće kao što je krumpir, kupus i dr.,

- da je još kao dijete odlazila pomagati Ilijaninoj svekrvi ĆRM, tj. dok je bila prvi drugi razred osnovne škole (rođena je 1953. godine) i to u branju grožđa kako crnog tako i bijelog grožđa, a poslije da je pomagala i u obradi jabuka i naranača,

- da je suprug CR bio IR, a njegov otac se zvao NR, zv. C, koji je svoje zemlje podijelio na komade svojim nasljednicima tj. između ostaloga i Ć i MR,

- da je ona dolazila pomagati i kad je bio živ IR pok. ŠR tj. svekar ovdje tužiteljice,

- da se žena od NR zvala PR, koja ga je nadživjela i da je nju osobno poznavala,

- da je obitelj PR predmetne nekretnine stalno obrađivala, a to joj je poznato, kako je već rekla, od kad je bila dijete, a dolazila je pomagati sve do 2010. godine

- da su međaši ove nekretnine rođaci od Ilijaninog muža, NR i FR, koji su nasljednici MR, tj. brata od IR pok. ŠR,

- da je tužiteljica prestala obrađivati predmetnu nekretninu otprilike 2015 godine, obzirom da istu nije imao tko raditi,

- da su obje nekretnine od kako zna bile uvijek istih gabarite jer se iste i nemaju gdje širiti (susjedne nekretnine su u posjedu drugih privatnika ili je kanal na terenu).

15. Svjedokinja OR u svojim iskazima od 23. kolovoza 2022. i 24. rujna 2025., navela:

- da je rođena u [adresa] te da je bila susjeda pok. babe ĆRM, svekrve od ĆR,

- da joj je dobro j poznato da su pok. baba ĆRM i njezin pok. muž IR uvijek radili na predmetnim nekretninama i na istoj je bilo svega; naranača, jabuka, krumpira, kupusa i drugih kultura, a prije toga loza,

- da je još kao dijete prvi i drugi razred osnovne škole (rođena je 1958. godine) pomagala obitelji IR na ovim nekretninama i to u branju grožđa kako crnog tako i bijelog grožđa, a da se grožđe bralo za pravljenje vina i da je to bila stara loze,

- da joj je sve ovo poznato jer je i sama pomagala babi ĆRM u radovima na tim nekretninama, a kasnije da je pomagala i gđi. ĆR,

- da je zadnji put na predmetnim nekretninama pomagala otprilike 2015. godine, kada su na istima bili krumpiri i zelje (kupus),

- da se otac od Ć zvao ŠR, a zvali su ga " C" i da je sve to bilo njegovo,

- da se Tomina žena se zvala PR,

- da od 2015. nije više dolazila na te nekretnine,

- da su s objema nekretninama susjedi na terenu tužiteljičini rođaci NR i FR,

- da su jedno vrijeme bile zasađene i masline.

16. Svjedok IR, sin tužiteljice, je pred sudom izjavio:

- da je još kao dijete (rođ. 1982. godine) sa svojim djedom Ć, njegovom ženom CR, te svojim ocem znao dolaziti na ove čestice koje su predmet ovoga postupka te su tada na istim imali u cijelom obimu zasađene loze,

- da zna da je ova manja čestica ka moru površine cca 1500 m2 (k. č. [katastarska čestica]), a ova veća duplo veća dakle caa 3000 m2 (k. č. [katastarska čestica]), budući je na iste dolazio te da pozna i vlasnike susjednih parcela,

- da je loza je bila sve do iza Domovinskog rata kada su na manjoj parceli (k. č. [katastarska čestica]) lozu izvadili i zasadili jabuke te se i sada na istoj nalaze debla, ali se ne vide od zaraslog šaša,

- da što se tiče veće nekretnine lozu su također iza Domovinskog rata izvadili te prvo zasadili naranče, a misli da su negdje 2012-2013. godine izvadili i naranče te bili zasadili masline, ali se iste nisu dugo zadržale jer je to područje zahvatio požar,

- da što se tiče sređivanja zemljišnih knjiga zna da je na ovom području bila izmjera te da je njegova baka iako bolesna ove čestice obilježavala i išla na sređivanje zemljišnih knjiga, a jednom ju je čak i sam vozio,

- da što se tiče njegove obitelji odgovorno tvrdi da je jednini nasljednik svoga djeda Ć jer je sve njegove nekretnine naslijedila Ivanova žena, tj. njegova baka CR, dok ista u trenutku svoje smrti nije imala živuće djece jer su njegov stric VR i otac Z već prije umrli s tim da njegov stric VR nije imao djece,

- da je naknadno svu imovinu koju je naslijedio iza bake CR darovao svojoj majci pa ukoliko se predmetne čestice ne spominju u rješenjima o nasljeđivanju to ne znači da se iste nisu naslijedile odnosno da istim nije naknadno raspolagao,

- da iz priča svoga djeda Ć zna da su ove nekretnine bile vlasništvo i njegova oca, a moga pradjeda ŠR pok Ć koji je imao više djece, ali ne zna točno kada i na koji način se njegov djed IR podijelio sa svojom braćom, ali zna da je on te čestice obrađivao samostalno, te da mu nitko od njegove braće nije osporavao niti smetao u posjedovanju i obrađivanju.

17. Tužiteljica u svom iskazu navodi:

- da se u obitelj ŠR udala 1981. g. i već je tada na obje ove nekretnine bila stara loza, a koju je po priči njena svekra Ć zasadio još njegov otac NR Ć. "Kondija",

- da joj je svekar rekao da je on ove nekretnine naslijedio iza Š jer se sa svojim bratom MR dogovorio, pa je tako MR kojega je također poznavala bio susjedni vlasnik, kako ka moru tako i između predmetnih nekretnine, a i nakon ove veće parcele ka Opuzenu, te da je i na njegovim česticama je bila zasađena loza,

- da su sada vlasnici tih nekretnina njegovi nasljednici FR i NR,

- da su nakon njena dolaska u obitelj NR, a sigurno prije Domovinskog rata, osobno sa svojim suprugom te njihovim obiteljima, prvo vadili lozu te na ovoj manjoj nekretnini (k. č. [katastarska čestica]) posadili jabuke u cijelosti dok se na većoj (k. č. [katastarska čestica]) zasadilo narančama,

- da napominje i da su dok je loza bila, a i nakon sadnje voćnjaka u krajevima loze, te gdje nije bilo voćnjaka, znali posaditi i neke jednogodišnje kulture tipa krumpir i kupus,

- da se jabuke nisu mogle prodavati, a mandarine su se počele sušiti, oni su iste počeli krčiti te sve više ovo zemljište iskorištavati za sadnju jednogodišnjih kultura odnosno povrća,

- da su ovo iskrčili 10-ak godina nakon Domovinskog rata odnosno 2000-ih godina,

- da su velikoj čestici smo negdje oko 2013. 2014. g. pokušali zasaditi masline ali im je netko par godina iza iste upalio i nakon toga, osim koju godinu sadnje povrća, su prestali obrađivati ove nekretnine jer joj je suprug preminuo i nije mogla sama to obrađivati jer je lošeg zdravstvenog stanja,

- tu zemlje ne radi sigurno od 2015. godine jer joj je sin u njemačkoj ali kada obiđe ove nekretnine iste su zaista zarasle, ali ih nitko drugi niti svojata niti obrađuje,

- da zna da je u nekom trenutku bila izmjera i sređivanje zemljišnih knjiga te da je baba ĆRM išla više puta da ovo zemljište riješi a zašto ga jedino ona nije riješila a svi okolo jesu to joj nije poznato,

- da što se tiče svekra Ć i ĆRM oni su imali samo dva sina, njenog pok supruga i pok. VR koji se nije ženio i nije imao djece pa je zato i jedini nasljednik iza ĆRM bio njen sin IR, koji je dakle naslijedio cjelokupnu njihovu imovinu, a isti je njoj kako je to potvrdio u svom iskazu sve što je naslijedio njoj darovao,

- da su ove nekretnine uvijek iste površine i gabarita od kada se sjeća a i nije se imalo gdje širiti jer su sve privatnici okolo njih.

18. Dokazne prijedloge tužene od 2. srpnja 2025. koje je predložila tokom glavne rasprave sud nije cijenio iz razloga jer iste nije prilagala niti predlagala kako u odgovoru na tužbu tako niti u fazi pripremnog ročišta sve do zaključenja istog. Naime, iako je iste predložila pribaviti još 2. srpnja 2025. sud je ročištu od 3. srpnja 2025. odlučio da je ista dužna iste sudu dostaviti najkasnije 8 dana prije održavanja idućeg ročišta, na što se tužena u potpunosti oglušila, pa je iste samo dostavila na ročištu od 24. rujna 2025., a nije obrazlagala zašto ih nije pribavila i priložila prije, u fazi pripremanja glavne rasprave, kao niti zašto ih nije priložila u vremenu po nalogu suda slijedom čega sud drži da su naknado priloženi dokazi protivni odredbi čl. 299 ZPP-a.

18.1. Slijedom navedenog, sud dokaze tuženice u tom pravcu nije cijenio u ovome postupku, jer bi time tužiteljica bila dovedena u neravnopravan položaj pred sudom, oslanjajući se na jednakost pravnih oružja pred sudom, te načelu stranačke istine.

19. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću, učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno stanje, a neposredni posjednik (dosjedatelj) stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik.

20. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbi Općeg građanskog zakonika (OGZ), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO) odnosno ZV, budući da se u konkretnom slučaju radi o situaciju da je u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti u konkretnom slučaju bio na snazi OGZ, a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, u ovoj pravnoj stvari 28. studenoga 2019. kada je na snazi bio ZV, odlučno je:

- da se radi o samostalnom posjedovanju stvari,

- da posjed ima određenu kvalitetu odnosno da je posjed stvari barem pošten (paragraf 326. OZG, čl. 18. st. 3. ZV), odnosno savjestan (čl. 72. ZOVO)

- da posjed traje zakonom određeno vrijeme (40 godina prema paragrafu 1472 OGZ; prema čl. 159. st. 4. ZV - 20 godina ako se radi o zakonitom, istinitom i poštenom posjedu odnosno 40 godina ako se radi samo o poštenom posjedu),

- da je posjednik sposoban biti vlasnikom stvari.

21. Iz dokazne građe sud je izveo slijedeće zaključke:

- da su predmetne nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] sada u k. o. [katastarska općina], bile u vlasništvu (kao i to šire područje oko tih nekretnina) NR. " C" koji je na tim nekretninama još za svoga života imao zasađenu lozu,

- da su istoga naslijedili na tome području MR i IR koji su na terenu bili podijeljeni, te da su nekretnine predmet ovoga spora pripale IR,

- da je IR bio rođ. 1934. godine, a preminuo 1999. godine i da je istoga naslijedila njegova supruga CR,

- da je CR naživjela obadvojicu svojih sinova, i to VR koji se nije ženio i nije imao potomaka i GR supruga ovdje tužiteljice,

- da je CR u cijelosti naslijedio unuk IR (sin pok. GR),

- da u ovoj obitelji IR nema nikakvih stvarnopravnih sporova oko podjele i posjedovanja naslijeđenih nekretnina,

- da su predmetne nekretnine dugi niz godina obrađivane od strane obitelji IR, da je još krajem 1950-ih godina je bila stara loza, poslije jabuke i naranče, pa jednim dijelom na k. č. [katastarska čestica] poslije i masline, a cijelo to vrijeme nekada manjim dijelom a nekada većim i jednogodišnje kulture koje su prehranjivale obitelj IR još iz doba dok je tkz. " C bio živ", a što je svima u mjestu gdje su P živjeli bilo poznato, što više ovdje svjedoci su im i pomagali u radovima, te neki i poznavali "Kondijinu" ženu PR osobno, te njihova sina IR njegovu suprugu ĆRM, te dalje ka sadašnjosti,

- da su susjedne nekretnine ovih nekretnina koje su predmet spora također u privatnom vlasništvu i to čak od osoba istog pravnog prednika kao i tužiteljice tj. NR.

22. Slijedom toga sud zaključuje da su predmetne nekretnine u poštenom i samostalnom posjedu obitelji NR, da su bile u posjedu oca od IR koji je rođen još davne 1934. godine, tj. ŠR, da su te nekretnine dakle obrađivane generacijama, te da je smrću CR vlasnik istih postao temeljem nasljeđivanja IR (sin tužiteljice) još 2013. godine, kao i da su sami gabariti i lokacija, kao i način obrade istih bili poznati svim svjedocima, pa to što predmetne nekretnine nisu bile ograđene nekom jasno vidljivom ogradom nije niti bitno. Također, daljnjim neobrađivanjem od cca 2015. godine se ne gubi niti posjed, koji stalan, a kamo li vlasništvo koje je stečeno prema stavu ovoga suda najkasnije 1999. godine, jer je tužiteljica nesporno dokazala najmanje pošten posjed i pravni slijed svoj pravnih predaka unazad 40 godina od 14. prosinca 1999. godine.

23. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla - ispunjenjem, na temelju odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava.

24. Što se tiče stjecanja temeljem nasljeđivanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja, pa je prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

25. Također, a kako je to u više odluka viših sudova utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina.

25.1. To jer je pomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

26. Slijedom navedeno sud je utvrdio da je IR (sin tužiteljice) još 2013. postao vlasnikom predmetnih nekretnina, i to nasljeđivanjem stvarne izvanknjižne vlasnice CR, koja je pak najkasnije 14. prosinca 1999. postala vlasnikom istih na temelju Zakone, tj. dosjelošću.

27. Međutim, iz priloženog Ugovora o darovanju nekretnina i iskaza samog IR, između ostalog proizlazi da su on, kao darovatelj i njegova majka ĆR, ovdje tužiteljica, zaključili predmetni ugovor kojim IR nekretnine koje je naslijedio iza smrti svoje bake CR daruje ovdje tužiteljici 28. listopada 2014., te da ju je uveo i u posjed istih, pa sud smatra da su predmetne čestice iako nisu navedene u samom ugovoru zaista darovane 28. listopada 2014. ovdje tužiteljici.

28. Međutim, u smislu odredbi čl. 115. st. 1., 119. st. 1 i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla (darovanje, temeljem kojeg tužiteljica tvrdi da je stekla vlasništvo) stječe se Zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerenog na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

29. Budući da tužiteljica temeljem darovanja na koje se poziva nije upisala svoje vlasništvo u zemljišnoj knjizi, vlasnicom nije niti postala, barem ne u trenutku podnošenja tužbe 28. studenog 2019.. Naime, vlasništvo na nekretninama ne stječe se samim zaključenjem pravnog posla (sve i da su se bitni elementi ugovora ispunjenjem osnažili), nego tek upisom u javnu knjigu. Stoga se prije nego što je vlasništvo stjecatelja upisano u zemljišnu knjigu ne može udovoljiti zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva. Takvo stajalište zauzima i VSRH u svojoj odluci Broj: Rev 1321/2017-2.

30. Iz navedenih razloga je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, te odlučio kao u točki I. ove izreke.

31. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i 155. ZPP-a, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dalje:

Tarife, a budući je VPS određen u iznosu od 11.000,00 kn tj. 1.460,00 EUR-a odnosno 100 bodova (tbr. 7 Tarife), a bod ima vrijednost od 2,00 EUR-a (tbr. 54 Tarife).

31.1.Tuženoj su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu od 15. siječnja 2020., te za zastupanje na ročištu od 17. rujna 2020., 5. ožujka 2021. i 23. kolovoza 2022. u ukupno zatraženom iznosu od po 1.000,00 kn, tj. 4.000,00 kn odnosno 530,89 EUR-a, kao i daljnje troškove tj. za zastupanje na ročištu od 3. srpnja 2025., 24. rujna 2025. i 7. studenog 2025. sve po 200,00 eura tj. ukupno 1.130,89 EUR-a (sve sukladno tbr. 8 i 9. Tarife).

32. Ročište 2. lipnja 2022. u ovome predmetu nije bilo, pa tužena nema pravo na taj zatraženi trošak od 1.000,00 kn tj. 132,72 EUR-a, te je istu u tome dijelu valjalo odbiti.

33. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 2. prosinca 2025.

S u d a c :

Gabriel Stanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu rješenja ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa rješenja ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja, e-Oglasna ploča

2. Punomoćniku tuženika, e-Oglasna ploča