REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: Pn-46/2021-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja BN iz [adresa], Braće A. i B 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, Matije Gupca 30, protiv tuženika Triglav osiguranja d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pažin, odvjetnik u Zlataru, Sajmišna 3, radi naknade štete, nakon dana 2. listopada 2025. održane i zaključene javna glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja BN, koji glasi: "Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d. Zagreb isplatiti tužitelju BN iznos od 4.086,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2019. do isplate i iznos od 6,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od utuženja pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju BN tuženiku Triglav osiguranju d.d. Zagreb naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.586,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 2. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operac ije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Triglav osiguranja d.d. Zagreb za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke II. Izreke ove presude.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 15. lipnja 2018. oko 21,40 sati nastradao kao vozač bicikla u prometnoj nezgodi koja se dogodila u [adresa]. Kako je predmetnu prometnu nezgodu skrivio ĐN, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje je osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], tužitelj tuženika smatra odgovornim za štetu koja mu je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Tužitelj je opisao da je do prometne nezgode došlo tako što je osiguranik tuženika svojim vozilom prešao na suprotnu stranu kolnika te je prednjim lijevim dijelom vozila udario u njega dok se kretao iz smjera grada [adresa] u smjeru Lovrečana. Tužitelj je naveo da je u predmetnom štetnom događaju pretrpio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Naveo je da se tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom za naknadu štete, koji odštetni zahtjev je tuženik zaprimio 21. veljače 2019., a tuženik mu je priznao 50% suodgovornosti te mu je isplatio nesporni iznos od 18.000,00 kn u travnju 2019. te iznos od 12.000,00 kn u studenome 2019.

1. 2. Tužitelj je naveo da od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to: za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 8.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 45.000,00 kn te imovinsku štetu s osnove troška tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.000,00 kn, sveukupno u iznosu od 68.000,00 kn. Tužitelj je naveo da potražuje i naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 50,00 kn.

1. 3. Umanjujući svoju tražbinu za nesporno isplaćene iznose naknade štete, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 38.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2019. te isplatu iznosa od 50,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. U pogledu odgovornosti za štetu istaknuo je prigovor podijeljene odgovornosti, odnosno suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja jer je isti upravljao biciklom pod značajnim utjecajem alkohola s koncentracijom alkohola u krvi od 2,10 g/kg, zbog čega je bio potpuno nesposoban za upravljanje biciklom, što potvrđuje činjenica da se nije kretao uz desni rub kolnika. Tuženik je predložio da se o parnici obavijesti treća osoba ĐN, radi njegovog eventualnog miješanja u parnici na strani tuženika i postizanja intervencijskog efekta, jer tuženik ima pravo od njega regresno potraživati sve iznose isplaćene tužitelju na ime naknade štete te troškove postupka

2. 2. Tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Nakon što je obaviješten o ovoj parnici, osiguranik tuženika ĐN predložio je da mu se dopusti stupanje u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika, što je sud prihvatio rješenjem na pripremnom ročištu 24. veljače 2022.

4. Nakon provedenih medicinskih vještačenja tužitelj je na posljednjem ročištu glavne rasprave postavio tužbeni zahtjev na način da je potraživao naknadu štete u iznosu od 8.068,00 eura, koji iznos je umanjio za nesporno isplaćen iznos od 3.981,68 eura te je tražio isplatu ukupnog iznosa naknade štete od 4.086,32 eura. Tužitelj je pojasnio da je iznos naknade štete utvrdio po kriterijima, kako slijedi:

- zbog pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 2.200,00 EUR,

- zbog pretrpljenog straha u iznosu od 2.200,00 EUR,

- zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 2.500,00 EUR,

- zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 584,00 EUR i to po cijeni od 4,00 eura po satu. Tužitelj pri tome nije naveo koji iznos naknade neimovinske štete potražuje po kriteriju naruženja.

5. 1. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe zbog smanjenja tužbenog zahtjeva te je potraživao naknadu troška postupka razmjerno smanjenju zahtjeva.

5. 2. Sud je ocijenio da se smanjenje tužbenog zahtjeva temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i prvotni zahtjev iz tužbe, a tužitelj prije provedenog medicinskog vještačenja bez svoje krivnje nije mogao znati za točan iznos svoje tražbine s osnova naknade štete da bi prilikom podnošenja tužbe mogao točno postaviti tužbeni zahtjev. O tome ima li tuženik pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva sud će iznijeti obrazloženje u okviru obrazloženja odluke o troškovima postupka.

6. 1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama br. 4-42 spisa, u zdravstveni karton tužitelja na stranicama br. 63-70 spisa, u medicinsku dokumentaciju na stranicama br. 73-74 spisa, u nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka ing. Zdravka Kovačića na stranicama br. 90-91 spisa, u očitovanje toksikološkog vještaka na stranici br. 103 spisa, u nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša na stranicama br. 129-133 spisa, u očitovanje prometnog vještaka na stranicama br. 149-150 spisa, u nalaz i mišljenje med. vještaka prim dr. Marijana Huisa i mr. sc. SN na stranicama br. 165- 167 spisa, u očitovanje tih vještaka na stranicama br. 177-178 spisa, u nalaz i mišljenje med. vještaka prof. prim. dr. sc. Romana Pavića i prof. dr. sc. Marije Bošnjak Pašić na stranicama br. 197-201 te u očitovanje tih vještaka na stranicama br. 214-216 spisa i 217-218 spisa, saslušao je u svojstvu svjedoka osiguranika tuženika, ujedno umješača ĐN, saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja te je izvršio uvid u prekršajni predmet ovog suda poslovni broj Pp P-336/2019.

6. 2. Sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog umješača da se na glavnoj raspravi reproducira snimka tužiteljeve vožnje na biciklu jer se ista ne odnosi na predmetni štetni događaj pa nije relevantna za ocjenu tužiteljevog načina vožnje kritične zgode. Također je odbio kao nepotreban i neekonomičan dokazni prijedlog tuženika za provođenje trećeg medicinskog vještačenja iz razloga koji će biti navedeni u daljnjem dijelu obrazloženja.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Među strankama je bio nesporan nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, a sporno je bilo je li tužitelj doprinio nastanku štete te visina štete.

9. Uvidom u prekršajni predmet Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pp P - 336/2019 utvrđeno je da je presudom od 25. veljače 2019. osiguranik tuženika ĐN proglašen krivim što je 15. lipnja 2018. u 21,40 sati u [adresa], na kolniku lokalne ceste LC 22053 kao vozač osobnog automobila prouzročio prometnu nesreću na način da u kretanju vozilo nije držao što bliže desnom rubu kolnika, već je istim djelomično prešao na suprotnu stranu kolnika, gdje je prednjim lijevim dijelom vozila udario u prednji kotač bicikla kojim je iz smjera grada [adresa] u smjeru mjesta Lovrečan upravljao BN, a koji je nakon udarca odbačen u odvodni kanal, a u prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta na osobnom automobilu reg. oznaka [registarska oznaka] te na biciklu, dok je tjelesne ozljede zadobio BN te zbog toga što je u vrijeme počinjenja prekršaja upravljao automobilom dok je u krvi imao 1,46 g/kg alkohola, čime je počinio prekršaj iz čl. 47. st. 3. i čl. 199. st. 12. Zakona o s igurnosti prometa na cestama. Presuda je postala pravomoćna 25. veljače 2019.

10. 1. Osiguranik tuženika ĐN je u svojstvu svjedoka iskazao da se kritičnog dana oko 21,00 sati vraćao kući s posla te je vozio osobni automobil iz smjera Lovrečana prema [adresa]. U vrijeme događaja bila je noć, a dionica ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode bila je neosvijetljena, bile su oštećene bankine uz oba ruba ceste i cesta nije bila obilježena bijelim crtama, kako u sredini kolnika, tako niti uz rubove kolnika. Zbog toga su se vozila kretala bliže sredini kolnika. Svjedok je izjavio da se odjednom iz suprotnog smjera stvorio tužitelj na biciklu, kojim je vijugao po kolniku, malo lijevo, pa malo desno, nije imao nikakvo osvjetljenje niti na sebi, niti na biciklu i svjedok ga je ugledao tek kad je od njega bio udaljen četiri do pet metara. U tom je trenutku pokušao skrenuti malo udesno da izbjegne udarac u njega, ali udarac u biciklistu nije uspio izbjeći te je do njihovog kontakta došlo negdje oko sredine kolnika tako da je svjedok s prvim lijevim dijelom svog vozila udario u prednji dio prvog kotača bicikla, tužitelj je pao s bicikla na poklopac motora svjedokovog vozila, a potom se otkotrljao u odvodni kanal s lijeve strane ceste, gledajući u smjeru kretanja svjedoka. Odjednom je iza svjedoka naišlo drugo vozilo, vozač je izašao iz vozila jer je svjedokovo vozilo bilo zaustavljeno na kolniku s upaljena četiri pokazivača smjera, a kako svjedok nije imao mobitel, vozač tog drugog vozila je sa svojeg mobitela nazvao službu 112 te su zajedno otišli do tužitelja koji je ležao u odvodnom kanalu. Tužitelja su našli kako spava i hrče, probudili su ga i nisu mu dozvolili da se miče te su mu pružili prvu pomoć dok nije došla hitna pomoć. Vozilo hitne pomoći odvezlo je tužitelja u bolnicu, a svjedok je ostao na mjestu događaja dok je trajao očevid, odnosno do otprilike 02,00 sata. Potom su djelatnici policije svjedoka odvezli na hitni prijam u [adresa] radi vađenja uzoraka krvi i urina, a kako tamo nikoga nije bilo, odlučili su odvesti ga na hitni prijam u Mariju Bistricu, ali su u međuvremenu dobili obavijest da je kod tužitelja utvrđena alkoholiziranost i da su mu utvrđene lake tjelesne ozljede, nakon čega su svjedoka pustili van iz vozila te je po njega došla majka i odvezla ga kući. Po uputi policije slijedećeg dana je došao po vozačku dozvolu u Zlatar Bistricu, tamo je pitao za tužitelja te mu je rečeno da je tužitelj zadržan u bolnici. Svjedok je potom s majkom otišao u bolnicu kako bi se informirao o tužiteljevom stanju, a u bolnici mu je rečeno da je tužitelj na vlastitu odgovornost tog jutra otišao iz bolnice kući. Nakon što je uspio dobiti tužiteljeve osobne podatka, otišao ga je posjetiti te ga je zatekao kako leži u kući, a pokraj njega je bila boca piva od dva litra, koju si je sam natočio. Svjedok mu je ponudio financijsku pomoć te pomoć u smislu donošenja toplih obroka, što je tužitelj odbio i rekao je da ima sina te da mu nije toliko loše da bi bio u bolnici. Nakon toga više nisu kontaktirali, ali je svjedok kasnije telefonom razgovarao sa sinom tuženika, koji je od njega tražio isplatu neke štete, na što mu je svjedok odgovorio da bi to trebali dogovoriti zajedno s tužiteljem, ali je tužiteljev sin naveo da to njegov otac niti ne mora znati. Svjedok je smatrao da to nije u redu te je prekinuo razgovor i zatražio je pravnu pomoć odvjetnika. Tužiteljev sin ga je ponovno nazvao za dva dana, svjedok mu je rekao da ne želi isplatiti nikakvu naknadu štete bez tužiteljevog znanja, nakon čega mu je tužiteljev sin odgovorio da će se vidjeti na sudu i da će mu "nabiti" 100.000,00 do 200.000,00 kn odštete, nakon čega je svjedok prekinuo svaki daljnji kontakt s njime.

10. 2. Odgovarajući na pitanja, svjedok je izjavio da kada je ugledao tužitelja na biciklu da ide prema njemu, trznuo je volanom sebi udesno, a tužitelj je prije toga teturao lijevo – desno po cesti te ga je udario s prednjim lijevim pokazivačem smjera u prednji dio kotača njegovog bicikla. U trenutku sudara tužitelj se s biciklom nalazio otprilike na sredini kolnika, moguće čak i na svjedokovoj strani kolnika jer je teturao lijevo – desno, pa svjedok ne može točno odrediti njegov položaj. Svjedok je naveo da je i on bio pod utjecajem alkohola, a što se tiče mogućnosti uočavanja tužitelja, napomenuo je da se na tom dijelu ceste nalazi jedan blagi zavoj, a cesta je neosvijetljena pa je vidljivost bila loša. Naveo je da je vozilo zaustavio odmah nakon udarca u tužitelja. Na pitanje kako je mogao zaključiti da je tužitelj spavao u odvodnom jarku, svjedok je izjavio da nije medicinske struke, ali da je to zaključio vozač vozila koji je došao na mjesto nesreće i to po tome što je tužitelj hrkao. Kad je slijedećeg dana posjetio tužitelja u njegovoj kući, tužitelj je bio pokretan i samostalno je išao na WC izvan kuće, a od vidljivih tjelesnih ozljeda uočio je jedino da mu je zamotana desna potkoljenica. Svjedok je napomenuo da je u trenutku kad je došla hitna pomoć do njega došao jedan čovjek te je rekao da je prije toga vidio tužitelja kako je dva puta pao u blizini mosta u [adresa] kod parkirališta gdje se nalaze teretna vozila tvrtke Vidović, djelatnike policije je zamolio da uzmu osobne podatke od tog čovjeka, ali to oni nisu učinili, tako da svjedok nije uspio doznati tko je bio taj čovjek. Napomenuo je da je spomenuti most od mjesta nesreće udaljen oko 800 do 1000 metara.

11. 1. Tužitelj je iskazao da je kritičnog dana bio kod svog prijatelja i kuma AN u [adresa], koji je bio invalidna osoba i u međuvremenu je umro, a on mu je povremeno pomagao u svakodnevnim aktivnostima i dolazio je k njemu svaki drugi dan. Kritične večeri prije prometne nesreće su popili alkohol, s time da on u pravilu pije vino. Od kuće je k njemu krenuo oko 15,00 sati, a prije nego što je došao do njega popio je pivo u kafiću "Oskar" i još jedno pivo u trgovinu u Lovrečanu, a kod AN je pio također pivo, ali se nije mogao sjetiti u kojoj količini. U to je vrijeme još živio u [adresa] te je oko 21,00 sati biciklom krenuo kući. Na biciklu je imao jedino "mačje oči", jedno naprijed i jedno straga, a ostalih osvjetljenja na biciklu ni je bilo. Na sebi nije imao reflektirajuću odjeću, bio je obučen u maskirne hlače i u majicu plave boje. Tužitelj je osporio da bi pao s bicikla kod mosta u [adresa] i da bi biciklom teturao po cesti. Došao je na dionicu ceste koja je relativno uska i neosvi jetljena, kretao se svojom stranom ceste, možda kojih pola metra od njegovog desnog ruba kolnika, jer je cesta na tom dijelu bila uska i oštećena te puna udarnih rupa. Iz suprotnog smjera naišlo je vozilo koje ga je zaslijepilo te je možda zateturao biciklom zbog zaslijepljenosti i to se dogodilo u sekundi. Sjeća se da ga je vozilo udarilo, puklo mu je koljeno te se još uvijek vide ožiljci od šavova, puklo mu je šest rebara, napukla mu je desna nadlaktična kost i od tada ima problema s kralježnicom te ga bo li glava. U desnoj ruci nema snage te ju teško može podići u zrak, a inače se bavio soboslikarstvom. Probudio se u bolnici oko 03,00 do 04,00 sati, tada ga ništa posebno nije boljelo, tek je nakon nekog vremena počeo osjećati bolove i tražio je lijek protiv bolova. Bio je natučen i u hematomima, ali ga ništa nije jako boljelo te je tražio mobitel i nazvao je kćer da dođe po njega. Liječnica mu je savjetovala da ostane u bolnici i da će ga premjestiti na odjel, ali je on odbio daljnje pretrage i ostanak u bolnici te ga je kćer odvezla kući. Nakon dva dana osjećao je sve jače bolove i više to nije mogao izdržati te ga je kćer odvela u ambulantu hitne medicine u [adresa], odakle su ga uputili u Opću boln icu Zabok, gdje su mu napravljene pretrage RTG snimanjem i utvrđene ozljede u vidu različitih fraktura. Rečeno mu je da može ostati u bolnici ili otići kući ako netko može o njemu brinuti te je dobio pojas za fiksiranje rebara i otišao je kući. Dobio je li jek protiv bolova i hematoma. Desna ruka mu je bila puna podljeva, a također i obje noge. Tužitelj je potvrdio iskaz osiguranika tuženika da ga je posjetio dan nakon prometne nesreće, kucao mu je na vrata, ali je osporio da bi pokraj sebe imao pivo i da je izlazio van iz kuće jer se nije mogao dići iz kreveta. Potvrdio je iskaz osiguranika tuženika da mu je ponudio pomoć u vidu organiziranja prehrane, što je on odbio jer ima sina i dvije kćeri koji mu u tome mogu pomoći i koji su mu pružali pomoć i njegu. Dva mjeseca je bio u invalidskim kolicima jer nije mogao hodati.

11. 2. Tužitelj je na raspravi podigao lijevu nogavicu hlača te je neposrednim opažanjem utvrđeno da ima ožiljak u području lijevog koljena.

12. 1. Kako su tužitelj i osiguranik tuženika u vrijeme predmetnog štetnog događaja bili pod utjecajem alkohola, radi utvrđenja stupnja alkoholiziranosti tužitelja u trenutku prometne nesreće i utvrđenja kako je ta alkoholiziranost utjecala na njegove sposobnosti sudjelovanja u prometu i na nastanak prometne nesreće, sud je odredio izvođenje dokaza toksikološkim vještačenjem.

12. 2. Stalni sudski vještak za toksikologiju dip. ing. Zdravko Kovačić u svom je nalazu i mišljenju naveo da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je 100 minuta nakon prometne nesreće metodom plinske kromatografije u krvi tužitelja utvrđeno 1,93 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i 3,27 g/kg apsolutnog alkohola u mokraći, a iz odnosa koncentracija apsolutnog alkohola u krvi i mokraći proizlazi da se alkohol nalazio u dalekoj fazi eliminacije iz organizma tužitelja u vrijeme uzimanja uzoraka krvi i mokraće na analizu, a u tzv. poodmakloj fazi eliminacije iz njegovog organizma u vrijeme prometne nesreće. Uzimajući u obzir najmanji moguće beta faktor eliminacije od 0,10 g/kg/sat, proizlazi da je koncentracija apsolutnog alkohola u krivi tužitelja u vrijeme prometne nesreće morala iznositi najmanje 2,10 g/kg. Kod takve koncentracije apsolutnog alkohola u krvi većina ljudi se nalazi u pijanom stanju bitno smanjenih vozačkih sposobnosti i apsolutno je nesposobna za sigurno upravljanje vozilom.

12. 3. Vještak je objasnio da za pijano stanje (koncentracija apsolutnog alkohola u krvi je u području između 1,50 g/kg i 2,50 g/kg) s toksikološkog gledišta karakteristično je da kod većine ovako alkoholiziranih osoba dolazi do suženja intelektualnih funkcija, gubitka samokontrole i samokritičnosti, osobe su dezorijentirane u vremenu i prostoru, u hodu dolazi do nemogućnosti održavanja ravnoteže, a to se u vožnji očituje kao cik-cak vožnja, govor im je nejasan i dolazi do zamuckivanja. Kod 0,40 g/kg apsolutnog alkohola u krvi nastupa poremećaj sluha što se očituje gubitkom sposobnosti određivanja izvora zvuka. Kod oko 1,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi poremećaj sluha glede kvalitete i intenziteta iznosi 40%, a optičke reakcije smanjuju se oko 30%. Trijezna osoba u sekundi primi do 18 individualnih optičkih podražaja, od kojih stvara cjelovitu sliku, osoba s oko 1,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi primi u sekundi 4-5 optičkih podražaja, a kod oko 2,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi primi još samo 1 optički podražaj u sekundi. Zbog navedenoga, slike pred ovako alkoholiziranom osobom postaju mutne i nejasne pa oni mnogo toga oko sebe ne zapažaju. Karakteristika ovako alkoholiziranih vozača je i nemogućnost održavanja brzine i pravca kretanja, a zbog narušenog centra za ravnotežu vozači voze cik-cak. Vrijeme reakcije na iznenadne zapreke u prometu prosječnih trijeznih vozača iznosi između 0,5 i 1,5 sekundi, prosječno 0,75 sekundi. S porastom koncentracije apsolutnog alkohola u krvi ovo se vrijeme produžuje pa vozači s koncentracijom od 2,10 g/kg apsolutnog alkohola u krvi imaju prosječno vrijeme reakcije od 4 sekunde. U noćnim uvjetima vožnje negativni utjecaj alkohola na ovako alkoholizirane vozače još je jače izražen. Svaka, pa i najmanja koncentracija apsolutnog alkohola u krvi utječe na smanjenje vozačkih sposobnosti, a s povećanjem koncentracije apsolutnog alkohola u krvi raste i vjerojatnost nastanka prometne nesreće zbog smanjenja ili bitnog smanjenja vozačkih sposobnosti, a što ovisi o koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi. Do koncentracije od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozači su smanjenih vozačkih sposobnosti, a iznad koncentracije vozačke sposobnosti su bitno smanjene tako da su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom.

12. 4. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka, ali je tuženik predložio dopunu nalaza i mišljenja na način da uzme u obzir činjenicu da je tužitelj kritične zgode upravljao biciklom.

12. 5. U dopunskom nalazu i mišljenju toksikološki vještak je naveo da vozači bicikla zbog održavanja ravnoteže narušene uslijed alkoholiziranosti nisu u stanju voziti bicikl pravocrtno, već voze cik-cak. Kod određenog broja vozača, pa i vozača bicikla, već kod oko 0,2 g/kg apsolutnog alkohola u krvi pojavljuje se optički nistagmus pod kojim se podrazumijeva nehotično pokretanje očiju da bi slika predmeta u pokretu pala na mrežnicu. Optički nistagmus se najčešće pojavljuje pri koncentraciji od 0,6-0,8 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, a pokusima je dokazano da pri koncentraciji od 0,8-1,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi može trajati 15 i više sekundi. Zbog alkoholiziranosti neispravno se procjenjuje brzina i udaljenost nadolazećeg vozila, zbog čega se smanjuje orijentacija u prostoru. Predodžba o situaciji u prometu oslanja se na krivu koordinaciju pojedinih gibanja, pa je stoga neispravna. Zbog djelovanja alkohola brzina akomodacije oka poslije zasljepljivanja može se produžiti do 60%, a pojavljuje se i proširenje zjenice oka. Vještak zaključuje da s toksikološkog stajališta, ukoliko se tužitelj ponašao kao prosječna pijana osoba s koncentracijom od 2,10 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, mogao je doprinijeti nastanku štetnog događaja zbog narušenog centra za ravnotežu, pojave nistagmusa koji nije mjeren tijekom liječničkog pregleda, kao i zbog produžene akomodacije oka izazvane zasljepljivanjem nadolazećeg vozila.

12. 6. Nakon dopune nalaza i mišljenja, stranke nisu imale primjedbi na toksikološko vještačenje, a kako su nalaz i mišljenje iznijeti temeljem cjelokupne dokumentacije te je vještak detaljno i jasno objasnio sve relevantne okolnosti za ovaj predmet, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. Zdravka Kovačića.

13. 1. Radi utvrđivanja dinamike nastanka predmetne prometne nesreće, sud je odredio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem.

13. 2. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša utvrđeno je da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na prednji dio bicikla tužitelja, pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 170 stupnjeva. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, nalazilo se na suprotnoj lijevoj polovici kolnika, udaljeno od sredine kolnika oko 0,7 do 0,8 metara. Za izračun brzine kretanja oba vozila prije sudara nije bilo elemenata. Vještak je naveo da provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika kretanjem po sebi suprotnoj lijevoj polovici kolnika presjeklo put kretanja biciklu tužitelja koji se nalazio na svojoj desnoj polovici kolnika, pa je stoga kretanje vozila osiguranika tuženika po sebi suprotnoj lijevoj polovici kolnika bilo uzrokom nastanka štetnog događaja. Do sudara ne bi došlo da se vozilo osiguranika tuženika kretalo svojom desnom polovicom kolnika. Tužitelj je na ravnom dijelu kolnika na dovoljno velikoj udaljenosti mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika koje mu je dolazilo ususret, pa da se nastavio kretati svojom desnom polovicom kolnika uz sebi desni rub kolnika, do sudara ne bi došlo.

13. 3. Povodom prijedloga tuženika, prometnom vještaku je naloženo da dopuni nalaz i mišljenje na način da se očituje je li uzeo u obzir mišljenje toksikološkog vještaka da tužitelj zbog alkoholiziranosti nije bio u stanju pravocrtno upravljati biciklom i održavati ravnotežu, zatim ukazuju li činjenice da je sudarni kut osi vozila iznosio 170 stupnjeva i ucrtana putanja kretanja tužitelja u skici ukazuju na to da je tužitelj neposredno prije sudara bio u skretanju s njemu lijeve polovice kolnika na desnu polovicu kolnika i na to da se neposredno prije sudara kretao nepravocrtno, odnosno cik-cak. Također je vještaku naloženo da se očituje na činjenicu da tužiteljev bicikl nije bio osvjetljen i da tužitelj nije imao reflektirajuću odjeću, a da je vozilo osiguranika tuženika imalo upaljena putna svjetla i to u pogledu mogućnosti uočavanja tužitelja u odnosu na vozilo osiguranika tuženika i na kojoj udaljenosti, zatim na mogućnost uočavanja osiguranika tuženika u odnosu na neosvijetljeni bicikl tužitelja i na kojoj udaljenosti te kakav bi način kretanja po kolniku odabrao trijezan prosječni vozač bicikla i kakvu bi reakciju u datoj situaciji imao kad bi uočio putna svjetla vozila ispred sebe koje mu se približava. Tuženik je predložio da se prometni vještak očituje i na okolnost da iz iskaza tužitelja i osiguranika tuženika proizlazi da je kolnik na mjestu nezgode bio uzak i pun oštećenja te da horizontalnom signalizacijom nije bio označen rub kolnika i središnja linija, a to u smislu je li iz sigurnosnih razloga oportuno kretati se s osobnim vozilom više sredinom kolnika kako bi se izbjegao nalet na neosvijetljene i neoznačene pješake ili bicikliste koji bi se mogli kretati uz desni rub kolnika. Vještaku je stoga naloženo da se očituje i na te okolnosti.

13. 4. U svom očitovanju prometni vještak je naveo da ne može odgovoriti na pitanje na koji je točno način i u kojem smislu utvrđena količina alkohola u krvi utjecala na psihofizičke sposobnosti tužitelja i na njegovu mogućnost upravljanja biciklom u konkretnoj prometnoj situaciji, jer odgovor na to pitanje nije u domeni prometnog vještaka. Naveo je da utvrđeni sudarni položaj i mjesto sudara ukazuju da se tužitelj na biciklu prije sudara kretao približno sredinom kolnika i da je neposredno prije sudara bio u radnji skretanja udesno. Je li ovakva radnja skretanja tužitelja udesno bila uvjetovana njegovim psihofizičkim sposobnostima zbog stupnja alkoholiziranosti radi izbjegavanja sudara s vozilom osiguranika tuženika ili nečim drugim, prometni vještak je naveo da se o tome sa sigurnošću ne može zaključivati. Naveo je da nema materijalnih tragova na temelju kojih bi se moglo zaključiti da se tužitelj prije sudara na biciklu kretao cik-cak. Budući da je kolnik na mjestu nesreće prema policijskoj skici ravan, tako je tužitelj na dovoljno velikoj udaljenosti mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika koje mu je dolazilo ususret, pa da se nastavio kretati svojom desnom polovicom kolnika uz sebi desni rub kolnika, do sudara ne bi došlo. Vještak je dodao da je osiguranik tuženika mogao uočiti tužitelja na biciklu kako mu dolazi ususret na udaljenosti od najmanje 80 m s upaljenim dugim svjetlima ili na udaljenosti od najmanje 25 m s upaljenim kratkim svjetlima. Naveo je da je u tehničkom smislu realno za očekivati da se prosječan vozač bicikla kreće svojom desnom polovicom kolnika i da nakon uočavanja vozila iz suprotnog smjera koje se kreće po njegovoj polovici kolnika reagira smanjenjem brzine i skretanjem prema desnom rubu kolnika. Također je realno za očekivati da se prosječan vozač vozila kreće na takav način i takvom brzinom da ne dovodi ostale sudionike u prometu u opasnost te da se može zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnom slučaju može predvidjeti.

13. 5. Stranke nisu imale primjedbi na dopunsko očitovanje prometnog vještaka. Tuženik je, međutim, naveo da o tome koje su činjenice utvrđene, sud odlučuje ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a imajući u vidu toksikološkim vještačenjem utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi tužitelja i da isti nije bio u stanju upravljati biciklom pravocrtno i održavati ravnotežu te da je za koncentraciju alkohola od 2,10 g/kg karakteristična upravo cik-cak vožnja, tuženik smatra da to povezano s iskazom njegovog osiguranika, govori u prilog dinamici nastanka prometne nesreće kako ju je opisao njegov osiguranik. Imajući u vidu iskaz tužitelja da njegov bicikl nije bio osvijetljen i da nije nosio reflektirajuću odjeću te činjenicu da je vozilo osiguranika tuženika imalo upaljena kratka putna svjetla, tuženik tvrdi da je njegov osiguranik mogao uočiti tužitelja tek na udaljenosti od 25 metara, dok je tužitelj mogao uočiti osiguranika tuženika puno ranije i na daleko većoj udaljenosti zbog upaljenih svjetala te da nije bio alkoholiziran, mogao je vožnjom uz desni rub kolnika mimoići se s vozilom osiguranika tuženika. Tuženik stoga smatra da je tužitelj u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaja.

13. 6. Tužitelj je pak smatrao da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je za predmetni štetni događaj odgovoran isključivo osiguranik tuženika jer je do naleta na tužitelja došlo na lijevoj polovici kolnika, gledajući u smjeru kretanja osiguranika tuženika.

13. 7. Kako je u pisanom očitovanju prometni vještak odgovorio na pitanja tuženika, nakon čega više nije bilo primjedbi na njegov nalaz i mišljenje te kako su nalaz i mišljenje izrađeni temeljem sve raspoložive dokumentacije, jasno i potpuno te u skladu s pravilima struke, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša, a sud je odgovornost za štetu cijenio temeljem rezultata prometnog vještačenja i u vezi s ostalim provedenim dokazima.

14. 1. Odgovornost tuženika, kao osiguravajućeg društva, za štetu koju je vozilom u pokretu prouzročio njegov osiguranik, temelji se na odredbi čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOOP) u smislu koje odredbe je osiguravajuće društvo obvezno naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (osiguranika ili vozača) u okviru ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

14. 2. Odgovornost osiguranika tuženika kao vozača motornog vozila za štetu koju je pretrpio tužitelj kao vozač bicikla utvrđuje se prema pravilima o odgovornosti po osnovi krivnje jer se radi o sudaru dvaju vozila u pokretu, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), prema kojoj odredbi, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. 1. Presudom Prekršajnog odjela Stalne službe u Krapini osiguranik tuženika je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 47. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., - u daljnjem tekstu: ZOSPC), prema kojoj odredbi je vozač dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti.

15. 2. Nesporno je da u vrijeme predmetnog štetnog događaja na kolniku nije bilo horizontalne signalizacije, odnosno da prometne trake nisu bile obilježene. Prometnim vještačenjem je utvrđeno da je do naleta vozila osiguranika tuženika na bicikl tužitelja došlo na lijevoj polovici kolnika gledajući u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika i to na udaljenosti od 0,7 do 0,8 m od sredine kolnika. Dakle, neposredni uzrok prometne nesreće bilo je kretanje vozila osiguranika tuženika prometnim trakom koji je namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera, jer da se osiguranik tuženika motornim vozilom kretao po svojem kolničkom traku, do naleta na tužitelja ne bi došlo. Osim navedenog, osiguranik tuženika je također upravljao vozilom pod utjecajem alkohola (1,46 g/kg), pa su i njegove vozačke sposobnosti bile smanjene, što je utjecalo na mogućnost pravovremenog uočavanja tužitelja koji mu je na biciklu dolazio ususret i na pravilnu te pravovremenu reakciju na takvu prometnu situaciju.

15. 3. Tužitelj je, međutim, doprinio nastanku prometne nesreće. Naime, tužitelj je zbog alkoholiziranosti (2,10 g/kg apsolutnog alkohola u krvi) bio potpuno nesposoban za sigurno vožnju, pa tako i za vožnju biciklom na način te iz razloga koji je detaljno u nalazu i mišljenju opisao toksikološki vještak. Vozači bicikla zbog održavanja ravnoteže narušene uslijed alkoholiziranosti nisu u stanju voziti bicikl pravocrtno, već voze cik-cak, kod njih se pojavljuje se optički nistagmus, odnosno nehotično pokretanje očiju da bi slika predmeta u pokretu pala na mrežnicu , neispravno se procjenjuju brzina i udaljenost nadolazećeg vozila, zbog čega se smanjuje orijentacija u prostoru, predodžba o situaciji u prometu oslanja se na krivu koordinaciju pojedinih gibanja, pa je stoga neispravna, brzina akomodacije oka poslije zasljepljivanja može se produžiti do 60%, a pojavljuje se i proširenje zjenice oka. Osiguranik tuženika ukazivao je upravo na neke takve karakteristike tužiteljeve vožnje neposredno prije prometne nesreće i to u vidu cik-cak vožnje bicikla, što je tužitelj i na određeni način priznao u svom iskazu, uz obrazloženje da je moguće vozio cik -cak zbog toga što je bio zaslijepljen svjetlima tužiteljevog vozila, a što se može povezati s produženim vremenom akomodacije oka nakon zasljepljivanja.

15. 4. Također je utvrđeno da tužitelj kritične zgode upravljao biciklom protivno odredbi čl. 101. ZOSPC-a jer u noćnim uvjetima nije imao upaljena propisana svjetla na biciklu, zatim protivno odredbi čl. 113. ZOSPC-a jer nije bio označen reflektirajućim prslukom, odjećom ili drugom reflektirajućom oznakom, zbog čega je bio teško uočljiv osiguraniku tuženika. Pri tome se napominje da je životno logično da je tužitelj trebao lakše i prije uočiti vozilo osiguranika tuženika zbog upaljenih kratkih svjetala na vozilu, nego što je osiguranik tuženika mogao uočiti tužitelja da nailazi iz suprotnog smjera jer na biciklu nije bilo upaljenih svjetala, a tužitelj na sebi nije imao nikakve reflektirajuće odjeće, niti oznake. Konačno, i tužitelj se prema odredbi čl. 112. ZOSPC -a trebao kretati što bliže desnom rubu kolnika, a očito se nije kretao uz desni rub kolnika jer je mjesto naleta bilo udaljeno od sredine kolnika za 0,7 do 0,8 m, a kolnik je bio širok 4,5 m, odnosno svaki kolnički trak je bio širok 2,25 m. Da je tužitelj bio trijezan, mogao je pravovremeno uočiti vozilo koje mu dolazi ususret te nakon uočavanja vozila iz suprotnog smjera nastaviti vožnju uz svoj desni rub kolnika, u kojem slučaju do sudara ne bi došlo.

15. 5. U opisanoj prometnoj situaciji, sud je ocijenio da je predmetnu prometnu nesreću izazvao osiguranik tuženika, ali da postoji podijeljena odgovornost osiguranika tuženika i tužitelja te da tužiteljeva suodgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja iznosi 50%.

16. 1. Radi utvrđivanja opsega i visine štete, sud je proveo medicinsko vještačenje.

16. 2. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prim. dr. Marijana Huisa i mr. sc. SN, dr. med. utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede: prijelom stražnjih okrajaka III. -V. rebra lijevog prsišta s pomakom ulomaka i prijelom V., IX., XI. I XII. rebra istog prsišta bez pomaka ulomaka s ozljedom pleure i naknadnim razvojem subkutanog emfizema, prijelom lijeve lopatice bez pomaka ulomaka, ranu razderotinu ispod lijevog koljena, natuk desnog bedra i višestruke oguljotine na obje potkoljenice.

16. 3. Vještaci su naveli da u odnosu na priloženu medicinsku dokumentaciju, trajne posljedice odnose se na višestruki prijelom rebara lijevog prsišta s ozljedom pleure i prijelom lijeve lopatice. Kod pregleda je tužitelj navodio izražene smetnje disanja što ukazuje na moguće posttraumatske restriktivne smetnje disanja koje bi trebalo objektivizirati spirometrijom i pregledom pulmologa. Moguće puknuće mišića na desnoj natkoljenici nije objektivizirano preporučenom UZV obradom, već se navedeno odnosi samo na zapažanje vještaka i nije uzeto u obzir kod davanja procjene trajnih posljedica. Dijagnoza istegnuća vratnih mišića, koja se prvi puta navodi na pregledu 27. lipnja 2024., je sudsko-medicinski upitna jer u predmetnom mehanizmu nastanka prometne nesreće nedostaje mehanizam na koji način nastaje trzajna ozljeda vrata (nagla akceleracija i deceleracija glave). Također u odnosu na tu dijagnozu u nastavku liječenja nema obrade, kojom bi se ista mogla objektivizirati.

16. 4. Vještaci su procijenili da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od 60 dana. Također su ocijenili da ožiljak na prednjoj strani lijevog koljena predstavlja naruženje lakog do srednjeg stupnja, povremeno vidljivo drugim ljudima. U pogledu straha vještaci su naveli da je primarni strah koji se javlja u trenutku ozljeđivanja bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, da je sekundarni strah od ozljeda i njihovih posljedica bio jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjem intenziteta u trajanju od 20 dana, a na isto se nastavlja kasni strah u vidu zabrinutosti u trajanju od 45 dana. Ozljede su kod tužitelja prouzročile smanjenje opće životne aktivnosti za 12%, u kojoj će mjeri tužitelj trpjeti životne bolove radi umanjenja iste. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 14 dana po 4 sata dnevno, 30 dana po 2 sata dnevno i 30 dana po 1 sat dnevno.

16. 5. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Huisa i dr. SN u pogledu ocjene trajanja i intenziteta fizičkih bolova, ocjene stupnja naruženja te potrebe za tuđom pomoći i njegom. Ocjenu fizičkih bolova smatra prekomjernom, neobjektivnom i neprihvatljivom jer ista ne proizlazi iz medicinske dokumentacije, prema kojoj je liječenje trajalo ukupno 39 dana, pa davati ocjenu o trajanju bolova kroz 93 dana/24 h za vrijeme trajanja liječenja od 39 dana nije argumentirano i ne proizlazi iz medicinske dokumentacije. Tuženik smatra neprihvatljivom ocjenu naruženja jer opisani ožiljak prema opisu vještaka odgovara naruženju lakog stupnja, a ne lakog do srednjeg stupnja te je tuženik predložio da se karakter ožiljka utvrdi neposrednim opažanjem suda. U odnosu na procjenu potrebe za tuđom pomoći i njegom tuženik je naveo da je nejasno da bi ista bila potrebna 74 dana, a da je liječenje trajalo samo 39 dana te da za takvu ocjenu nema argumenata u medicinskoj dokumentaciji. Tuženik je predložio da se medicinski vještaci izjasne o tim prigovorima.

16. 6. Očitujući se na primjedbe tuženika, vještaci dr. Huis i dr. SN naveli su da se kod tužitelja radilo o većem broju ozljeda, od čega su teške tjelesne ozljede predstavljali prijelomi 7 rebara od ukupno njih 12, s time da je na težinu ozljeda ukazivala i ozljeda plućne maramice (pleure) s izlaskom slobodnog zraka u potkožje, dok je druga teška tjelesna ozljeda bila prijelom lijeve lopatice, također na lijevom prsištu. Uz navedene teške tjelesne ozljede tužitelj je zadobio i ranu razderotinu na prednjoj lijevoj strani koljena, više oguljotina na obje potkoljenice te udarac u desno bedro. Naveli su da je i medicinskom laiku razvidno da liječenje tih ozljeda ne može završiti u razdoblju od 39 dana, a da se relativno kratko vrijeme obavljanja kontrolnih pregleda temelji na nedisciplini pacijenta i neuvažavanju liječničkih uputa, što je tužitelj na njihov upit tijekom pregleda i sam naveo. Vještaci su naveli da su po istim kriterijima procijenili i potrebu tuđe pomoći i njege. U odnosu na primjedbu vezano uz utvrđeni stupanj naruženja vještaci su naveli da se ocjena naruženja temelji na neposrednom uvidu u lokalno stanje, koje su opisali u nalazu na način da se prepatelarno lijevo nalazi polukružni ožiljak veličine 10 cm s koveksitetom kranijalno, crvenkaste boje, širine 3 mm, u razini kože, a na unutarnjoj strani desne natkoljenice u srednjem dijelu je palpatorno utvrđeno fibrozno otvrdnuće na mjestu ranijeg hematoma. Vještaci su naveli da po svim estetskim kriterijima (veličina, izgled, vidljivost drugim osobama), to predstavlja naruženje lakog do srednjeg stupnja.

17. 1. Tuženik je i nadalje ostao kod primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka navodeći da vještaci nisu ponudili nikakve objektivne argumente pozivom na medicinsku dokumentaciju, već da su se pozivali isključivo na pretpostavke, navodili su tužiteljevu nedisciplinu prilikom liječenja i neuvažavanje liječničkih uputa, što ne proizlazi iz medicinske dokumentacije, već iz navodnih tvrdnji tužitelja, koje vještaci nisu spomenuli u osnovnom nalazu i mišljenju, već tek u očitovanju na primjedbe tuženika. Tuženik stoga smatra da se zaključak vještaka o spornim vidovima neimovinske štete ne temelji na medicinskoj dokumentaciji, već na subjektivnom dojmu. Tuženik smatra proturječnim da je ocjena trajanja fizičkih bolova veća od ocjene trajanja i intenziteta straha. Tuženik je naveo da očitovanje vještaka otvara dodatna pitanja: zašto vještaci spomenute zaključke nisu naveli u osnovnom nalazu i mišljenju, kako vještaci dokazuju tvrdnju da se radi o nedisciplini tužitelja u smislu nepridržavanja uputa liječnika, zašto se npr. temeljem medicinske dokumentacije ne izvodi zaključak o dobrom oporavku tužitelja u vremenskim razdobljima koja proizlaze iz medicinske dokumentacije, gdje su dokazi u medicinskoj dokumentaciji da je tužitelj bio nediscipliniran i koji to liječnik navodi, kada je liječenje završeno i gdje je to navedeno u medicinskoj dokumentaciji, ako to nije nalaz kontrole kirurga od 22. lipnja 2018., u kojem se navodi da nema plućnih komplikacija, zbog čega bi liječenje trajalo izvan vremenskih okvira navedenih u medicinskoj dokumentaciji, a nije bilo komplikacija koje bi produžile liječenje.

17. 2. Tuženik nije predložio saslušanje vještaka na glavnoj raspravi, smatrajući to nepotrebnim, već je predložio obnoviti vještačenje po drugim vještacima.

18. 1. Povodom tuženikovog prijedloga, sud je odredio izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za kirurgiju prof. dr. sc. Romanu Paviću i stalnom sudskom vještaku za neurologiju prof. dr. sc. BNN.

18. 2. U svom nalazu i mišljenju vještak kirurg je opisao tijek pregleda tužitelja pri kojem je on spominjao povremene tegobe s disanjem i bolnost u lijevom prsištu, a pregledom je uočen vidljiv ožiljak prednje regije lijevog koljena dužine oko 8 cm i širine 1 cm u najširem dijelu. Vještak je opisao ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju jednako kao i prethodni medicinski vještaci, navodeći pored istih i ozljedu u vidu istegnuća vratne muskulature.

18. 3. Naveo je da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove i to jakog stupnja u trajanju od 3 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 20 dana i slabog stupnja u trajanju od 60 dana. Trajno smanjenje životne aktivnosti procijenio je na 12%, i to kao posljedicu nakon serijskog prijeloma rebara lijevog prsišta sa slomljenih sedam rebara, od čega tri s pomakom ulomaka. Navedeni serijski prijelomi rebara su se dodatno komplicirali u vidu izljeva u lijevo prsište te subkutanog emfizema u području vrata i lijevog prsišta, a osim toga je tužitelj zadobio i infraglenoidalni prijelom lijeve lopatice. Potrebu tužitelja za tuđom pomoći i njegom vještak kirurg je ocijenio i to za obavljanje najnužnijih poslova u kućanstvu, nabavu i pripremu namirnica te pomoć pri oblačenju i obavljanju osnovnih higijenskih potreba i to u trajanju od 14 dana po 4 sata dnevno, 30 dana po 2 sata dnevno te 30 dana po 1 sat dnevno.

18. 4. U neurološkom dijelu nalaza i mišljenja navedeno je da je tužitelj tijekom pregleda spominjao povremene bolove u prsnom košu, slabinskom dijelu kralježnice i povremene trnce u nogama. Žalio se na strah i osjećaj panike pri vožnji bicikla ili motora u večernjim satima, a nije odlazio psihijatru zbog toga. U okviru neurološkog statusa opisano je da je tužitelj bio pri svijesti i u urednom kontaktu te orijentiran u sva tri pravca. Utvrđen je lakši instabilitet u Rombergu. Hod je lagano otežan lijevom nogom, a ostali nalazi su bili bez ispada. Prema mišljenju neurologa, tužitelj nije zadobio ozljede glave, mozga ili bilo koje druge koje bi rezultirale trajnim posljedicama. Neurolog je stoga ocijenio pretrpljeni strah i u trenutku ozljeđivanja tzv. primarn i strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah ocijenjen je u jakom intenzitetu u trajanju od 2 dana, u srednjem intenzitetu u trajanju od 20 dana i blaži povremeni strah povremeno kumulativno u trajanju od 45 dana.

18. 5. Tuženik je istaknuo primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na ocjenu trajanja fizičkih bolova, straha i tuđe pomoći i njege, dok je u odnosu na naruženje ukazao da vještaci o istome nisu dali mišljenje.

18. 6. Tuženik je predložio da se vještaci izjasne o tome je li točno da je zadnji kontrolni pregled tužitelja obavljen 24. srpnja 2018., odnosno 39 dana nakon ozljeđivanja (kada je navedeno da je rana zacijelila, subjektivno poboljšanje, bolnost desne natkoljenice), zatim postoji li u medicinskoj dokumentaciji zapis o postojanju bolova, straha i nelagode nakon 24. srpnja 2018. te da se izjasne postoje li nakon toga dana zapisi o tome da bi tužitelj bio podvrgnut kontinuiranim dijagnostičkim ili terapeutskim postupcima koji bi uzrokovali strahove ili nelagodnosti liječenja. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje dr. Pavić i dr. ŠN u bitnome su bile jednake primjedbama na prvotno medicinsko vještačenje.

18. 7. Vještak kirurg prof. prim. dr. sc. Roman Pavić očitovao se na primjedbe tuženika navodeći da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj i nakon 24. srpnja 2018. obavljao medicinske pretrage i to 7. siječnja 2019. EEG, 19. veljače 2019. UZV desnog koljena, a što je vremenski znatno nakon štetnog događaja, a UZV desnog koljena je pokazivao izljev u patelarnom recesusu, što znači da niti nakon 24. srpnja 2018. tužiteljeve tegobe nisu u potpunosti regredirale. Naveo je da se tuženik u okviru svojih primjedbi usredotočio na ranu lijevog koljena, a koja je od svih zadobivenih ozljeda uvjetovala najmanju težinu posljedica. S obzirom na brutalnu ozljedu lijevog prsišta, sa slomljenih 7 rebara, subkutanim emfizemom, hematoraksom i prijelomom lijeve lopatice, onima koji liječe takve bolesnike (kao što je to navedeni vještak), jasno je koliko bolnost nakon takvih ozljeda može trajati. Osim toga, vještak je napomenuo da je tužitelj pored navedenih ozljeda imao i istegnuće vrata, natučenja koljena i natkoljenice, izljev u koljeno koji se trebao punktirati i evakuirati krv s ugrušcima iz koljena, što također boli, imao je višestruke oguljotine, tako da ocjenu fizičkih bolova vještak kirurg smatra primjerenom te je izričito osporio osnovanost tuženikovih primjedbi. Vještak kirurg, međutim, nije dao ocjenu naruženja kod tužitelja.

18. 8. Vještakinja neurolog prof. dr. sc. Marija Bošnjak Pašić odgovorila je na pitanja tuženika navodeći da je pregledala tužitelja, izvršila uvid u njegovu medicinsku dokumentaciju, da tužitelj na pregled nije donio nikakvu medicinsku dokumentaciju i da nije liječen po neurologu i psihijatru u vezi predmetne prometne nesreće. Ne postoji stoga zapis neurologa i psihijatra nakon 24. srpnja 2018., da bi tužitelj imao strahove. Iz načina ozljeđivanja i svih zadobivenih ozljeda te načina liječenja neminovno je da je pri štetnom događaju i nakon istoga tužitelj trpio strah i to u intenzitetu i kumulativnom trajanju kako je to navedeno u nalazu i mišljenju. Navela je da je tuženik pogrešno naveo da je strah ocijenjen u trajanju od 67 dana po 24 sata dnevno, već da je st rah ocijenjen kumulativno, što podrazumijeva da nije trajao neprekidno 24 sata. Vještakinja je stoga u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja.

19. 1. Iako nakon dopunskog očitovanja vještaka, tuženik nije ponovno iznosio primjedbe na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, sud je odlučio vještake pozvati na glavnu raspravu radi njihovog saslušanja, međutim prije određivanja termina za saslušanje vještaka, tuženik je naveo da ne predlaže njihovo saslušanje, uz prijedlog da prigovore na nalaz i mišljenje ocijeni sud te je ujedno predložio treće medicinsko vještačenje.

19. 2. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog, trećeg medicinskog vještačenja kao nepotreban i neekonomičan prijedlog, pogotovo što nitko od stranaka nije predlagao saslušanje prijašnjih medicinskih vještaka na glavnoj raspravi.

19. 3. Točno je da vještak kirurg prof. prim. dr. sc. Roman Pavić niti u osnovnom nalazu i mišljenju, niti u pisanom očitovanju na primjedbe tuženika, nije ocijenio stupanj naruženja kod tužitelja, iako je opisao ožiljak prednje regije lijevog koljena dužine oko 8 cm i širine do 1 cm u najširem dijelu ožiljka. Vještak kirurg prim. dr. Huis opisao je navedeni ožiljak detaljnije od prof. prim. dr. sc. Romana Pavića, kako u osnovnom nalazu, tako i u pisanom očitovanju na primjedbe tuženika te je stupanj naruženja zbog tog ožiljka procijenio na slabiji do srednji stupanj, povremeno vidljiv trećima, što je i neposredno utvrđeno pregledom tužiteljevog koljena na glavnoj raspravi.

19. 4. Sud je stoga u pogledu postojanja i stupnja naruženja kod tužitelja prihvatio nalaz i mišljenje prim. dr. Huisa i to njegovu ocjenu o slabom do srednjem stupnju naruženja, povremeno vidljivom trećim osobama.

19. 5. U pogledu ostalih kriterija za ocjenu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno za ocjenu neimovinske štete te imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, nalazi i mišljenja svo četvero vještaka su istovjetni, osim u pogledu fizičkih bolova srednjeg intenziteta, koji su prema dr. Huisu trajali 30 dana, a prema dr. Paviću 20 dana, a zbog koje razlike bi bilo neekonomično provoditi daljnje dokaze, a naročito treće medicinsko vještačenje.

19. 6. Sud je ocijenio neosnovanom tvrdnju tuženika da nakon 24. srpnja 2018. više nije bilo liječenja, niti pretraga kod tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja, jer iz nalaza oba vještaka kirurga te iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj 7. siječnja 2019. obavio EEG pretragu, a 19. veljače 2019. je obavio UZV desnog koljena.

19. 7. U odnosu na primjedbu tuženika na navod vještaka dr. Huis i dr. SN o nedisciplini tužitelja i o njegovom nepridržavanju liječničkih uputa ističe se da iz iskaza tužitelja i osiguranika tuženika proizlazi da se tužitelj od početka nije pridržavao liječničkih uputa jer je nakon prometne nesreće i hitnog prijama odbio hospitalizaciju, da je prilikom odlaska u bolnicu nekoliko dana nakon nesreće također odbio hospitalizaciju, da iz povijesti bolesti od 20. lipnja 2018. proizlazi da je bio naručen na kirurški kontrolni pregled 18. lipnja 2018., na koji nije došao, pa stoga vještaci osnovano zaključuju da se tužitelj nije pridržavao liječničkih uputa.

19. 8. Vezano uz tuženikovu primjedbu da su vještaci subjektivno ocijenili trajanje i intenzitet bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći i njegom ističe se da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj kritične zgode zadobio višestruke prijelome rebara te prijelom lijeve lopatice te sud prihvaća obrazloženje vještaka da je i medicinskom laiku poznato da liječenje tih ozljeda, bolnost i strah traju dulje vrijeme, a ne samo mjesec dana, kako to tvrdi tuženik. Neosnovano tuženik tvrdi da je ocjena vještaka subjektivna, jer suprotno proizlazi iz njihovih nalaza i mišljenja. Naime, sva četiri vještaka prilikom vještačenja su izvršila uvid u cjelokupnu tužiteljevu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, uključujući i tužiteljev zdravstveni karton, pregledali su tužitelja i uzeli u obzir navode koje im je tužitelj iznio tijekom pregleda te su temeljem vlastitih liječničkih iskustava o tome kako vrsta ozljeda koje je zadobio tužitelj inače djeluje na prosječnog čovjeka te su temeljem svega navedenog i u skladu s pravilima struke dali svoje ocjene svakog pojedinog vida štete. Konačno, ističe se da je notorno da je doživljaj bolova i straha u jednom dijelu subjektivne naravi jer svaki pojedini čovjek to može drukčije osjećati, a ne postoji način da se intenzitet i trajanje istih objektivno izmjere u okviru određene pretrage, pa je kod ocjene istih potrebno uzeti u obzir i subjektivni doživljaj tužitelja kroz njegov opis vlastitih osjećaja, zatim do sada stečena znanja i iskustva o reakcijama i doživljajima prosječne osobe kod takve vrste ozljede kakve je zadobio tužitelj te medicinsku dokumentaciju o provedenim dijagnostičkim postupcima, tijeku i načinu liječenja. Vještaci su sve navedeno uzeli u obzir, tako da njihova ocjena nikako nije subjektivna.

19. 9. Što se tiče razlike u mišljenjima vještaka u odnosu na trajanje bolova srednjeg intenziteta, sud je uzeo u obzir činjenicu da tužitelj nije prigovarao niti jednom mišljenju medicinskih vještaka, pa tako niti drugom vještačenju, odnosno mišljenju vještaka prof. prim. dr. sc. Romana Pavića, koji je trajanje bolova srednjeg intenziteta procijenio na 20 dana, što je kraće od procjene bolova srednjeg intenziteta od strane dr. Huisa iz prvog nalaza i mišljenja. Sud je stoga u pogledu trajanja bolova srednjeg intenziteta prihvatio posljednje mišljenje, odnosno mišljenje prof. dr. sc. Romana Pavića.

20. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje sud je imao u vidu opseg i trajanje fizičkih bolova i straha kod tužitelja, stupanj smanjenja životnih aktivnosti od 12%, stupanj naruženja i životnu dob tužitelja. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da tužitelj inače nedovoljno brine o svom zdravlju jer je sklon konzumiranju alkohola i ne poštuje liječničke savjete i preporuke, što se može zaključiti iz njegovog zdravstvenog kartona, iz kojega proizlazi da je godinama prije predmetnog štetnog događaja bio upućen u program za prevenciju prekomjerne konzumacije alkohola, a čemu se očito nije uspješno podvrgnuo jer je i kritične zgode sudjelovao u prometnoj nesreći u pijanom stanju. Sud je tu činjenicu uzeo u obzir kod odmjeravanja pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje u smislu da ista ne može biti odmjerena u tolikoj visini da bi se njome restituiralo i tužiteljevo neodgovorno ponašanje prema vlastitom zdravlju (a i izgledu, u smislu ocjene duševnih bolova zbog naruženja), odnosno da bi se pogodovalo tužiteljevim težnjama za ostvarivanjem što većeg iznosa naknade štete nastale u prometnoj nesreći, usprkos njegovoj dugotrajnoj nebrizi o vlastitom fizičkom i duševnom zdravlju te njegovoj nekritičnosti prema vlastitom ponašanju u smislu vožnje te sudjelovanja u prometu u alkoholiziranom stanju. Naime, ne može se zanemariti činjenica da tužitelj godinama konzumira alkohol i da se ne pridržava liječničkih uputa, što proizlazi iz njegovog zdravstvenog kartona (npr. 7. ožujka 2008. dijagnoza F10.1 Aethylismus i poziv u kućnu posjetu jer je ležao u grabi smrznut, 4. ožujka 2014. uputa za preventivni program za prevenciju prekomjerne konzumacije alkohola, 20. veljače 2017. izdane uputnice za psihijatriju i pregled psihologa, a vještacima je izjavio da se ne liječi kod psihijatra). Temeljem svih navedenih okolnosti, sud je tužitelju odmjerio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove (jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg u trajanju od 20 dana i slabog u trajanju od 60 dana) u iznosu od 2.000,00 eura,

- za pretrpljeni strah (primarni jak i kratak, sekundarni: jak u trajanju od 2 dana, srednji u trajanju od 20 dana i kasni, odnosno blaži u trajanju od 45 dana) u iznosu od 1.800,00 eura,

- za smanjenje životnih aktivnosti od 12% u iznosu od 1.800,00 eura,

- za naruženje (lakog do srednjeg stupnja, povremeno vidljivo trećima) u iznosu od 1.750,00 eura.

- što ukupno iznosi 7.400,00 eura.

22. Odluku o visini naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege sud je donio temeljem slobodne ocjene imajući u vidu da je tuđu pomoć i njegu tužitelju pružala nestručna osoba, a slobodnom ocjenom sud je utvrdio da prema mjesnim prilikama cijena nestručne tuđe pomoći i njege iznosi 4,00 eura po satu, po kojoj je cijeni tužitelj potraživao navedeni vid imovinske štete. Kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od ukupno 146 sati, sud je po toj osnovi utvrdio da njegova imovinska šteta iznosi 584,00 eura.

23. Tužitelj je također potraživao naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja za plaćenu participaciju u iznosu od 50,00 kn (račun na str. 20 spisa), što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1,00 eur, iznosi 6,64 eura.

24. Temeljem svega navedenog, dobiven je ukupni iznos neimovinske i imovinske štete od 7.940,64 eura. Navedeni ukupni iznos štete sud je umanjio za doprinos tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja od 50%, čime je dobiven iznos štete od 3.970,32 eura, kojeg bi tuženik tužitelju bio dužan platiti. Nesporno je da je tuženik tužitelju u mirnom postupku na ime naknade štete po predmetnom štetnom događaju isplatio ukupno iznos od 30.000,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 3.981,68 eura, iz čega proizlazi da je navedenom isplatom tuženik tužitelju u cijelosti naknadio imovinsku i neimovinsku štetu prouzročenu predmetnim štetnim događajem.

25. Sud je stoga u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

26. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. ), u smislu da je tužitelju koji je u cijelosti izgubio parnicu, naloženo da tuženiku naknadi troškove koji su bili svrhoviti za vođenje postupka. Pri tome se ističe da su troškovi postupka odmjereni prema vrijednosti predmeta spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 4.086,32 eura, s time da smanjenje tužbenog zahtjeva nije utjecalo na visinu troškova zastupanja tuženika po punomoćniku, a također ni na visinu ostalih troškova postupka.

26. 2. Troškovi zastupanja tuženika odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi:

- za sastav odgovora na tužbu po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova,

- za sastav podnesaka 19. listopada 2022., 8. veljače 2023., 14. prosinca 2023. i 5. svibnja 2024. po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova za svaki podnesak,

- za sastav podnesaka od 26. rujna 2024., 4. listopada 2024. i 15. siječnja 2025. po tbr. 8./3. u visini od 50 bodova za svaki podnesak,

- za zastupanje na ročištima 31. ožujka 2022., 3. lipnja 2022. i 2. listopada 2025. po tbr. 9./1., u visini od 100 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 950 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 eura, troškovi zastupanja tužitelja iznose 1.900,00 eura, kojem iznosu je dodan trošak PDV-a od 25% ili 475,00 eura, pa njegovi troškovi zastupanja sveukupno iznose 2.375,00 eura.

26. 3. Troškovima zastupanja tuženika po punomoćniku dodani su i troškovi s osnova uplaćenog predujma za toksikološko vještačenja u iznosu od 211,95 eura, pa ukupni tuženikovi troškovi iznose 2.586,95 eura, dok je preko dosuđenog iznosa troškova postupka, sud odbio zahtjev tuženika kao neosnovan.

27. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zaboku 2. prosinca 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa odluke.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Natalija Đuran Tršinski, Zabok, Matije Gupca 30

2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4

3. Odvjetnik Hrvoje Pažin, Zlatar, Sajmišna 3