Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-100/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Meliti Poljanec, u pravnoj stvari tužitelja FRIGO TIM d.o.o., Vinogradarska ulica 2, Markuševec Turopoljski, OIB: 87411092262, kojeg zastupa punomoćnica Marina Biondić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CONEXIN d.o.o., Varaždinska ulica 20, Ivanec, OIB: 59816734317, kojeg zastupaju punomoćnici VŠ, MŠ, DŠ i LŠ iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović iz Varaždina, radi isplate iznosa od 7.619,58 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnica parničnih stranaka, na ročištu za objavu presude dana 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FRIGO TIM d.o.o., Vinogradarska ulica 2, Markuševec Turopoljski, OIB: 87411092262, protiv tuženika CONEXIN d.o.o., OIB: 59816734317, Varaždinska ulica 20, 42240 Ivanec, koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku CONEXIN d.o.o., OIB: 59816734317, Varaždinska ulica 20, 42240 Ivanec, da ovrhovoditelju FRIGO TIM d.o.o., OIB: 87411092262, VINOGRADARSKA ULICA 2, 10412 Markuševec Turopoljski, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Analitička kartica kupca, namiri tražbinu u iznosu od 7.619,58 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 25.04.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 287,75 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a, uvećanom za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 250,00 eura, zajedno sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj, podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, povodom kojeg je javni bilježnik Tamara Horvat iz Varaždina donijela Rješenje o ovrsi broj Ovrv-14873/2024 od 5. veljače 2025., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.619,58 eura sa zahtijevanim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2021. pa do isplate, te troškovima ovršnog postupka, sve u roku od osam dana.

2. Protiv citiranog Rješenja o ovrsi, ovršenik je pravovremeno izjavio prigovor, slijedom čega je Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Povrv-82/2025-2 isto stavljeno izvan snage u dijelu kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred stvarno i mjesno nadležnim Trgovačkim sudom u Varaždinu.

3. U prigovoru, koji predstavlja odgovor na tužbu, tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja, navodeći da tuženik prema tužitelju nema dugovanje u utuženom iznosu, pri čemu navodi da se tražbina tužitelja temelji na Analitičkoj kartici kupca kao vjerodostojnoj ispravi, a koja kartica predstavlja jednostranu ispravu i kao takva nije dokaz osnove i visine tužiteljeve tražbine. Osim toga ističe prigovor zastare tražbine, s obzirom da iz spomenute Analitičke kartice proizlazi da je dospijeće tražbine tužitelja određeno s datumom 24. travnja 2021., a tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu nakon isteka trogodišnjeg roka određenog čl. 228. Zakona o obveznim odnosima.

4. Očitujući se na ove navode tuženika tužitelj ističe da je tuženikov prigovor zastare neosnovan, s obzirom na to da je od strane tuženika došlo do priznanja duga. Naime, dana 15. lipnja 2022. tuženik je tužitelju dostavio obrasce za potrebe revizije na ovjeru a upravo je na tom obrascu sam tuženik naveo iznos utuženog dugovanja (57.409,70 kn, odnosno 7.619,58 eura). Zatim je ponovno 22. prosinca gospođa ĆŠ uputila e-mail tužitelju pri čemu je u kopiji e-maila bio naveden direktor tuženika, kojim je zatražila knjigovodstvenu karticu radi usklađenja, a koju je tužitelj dostavio 31. siječnja 2023. Tužitelj smatra da je time došlo do priznanja duga pa da je zastara prekinuta.

Pojašnjavajući osnovu potraživanja tužitelj navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o poslovnoj suradnji od 14. listopada 2020., kojim ugovorom je tuženik ustupio tužitelju podizvođenje poslova strojarskih instalacija. Tuženik je tužitelju dio potraživanja avansno platio, za što mu je izdao račune avansa broj 2/1/1, 4/1/1, 5/1/1 i 6/1/1, a nakon što je izvršio radove u cijelosti izdao je račun broj 15/1/1 od 14. travnja 2021. koji je dostavio tuženiku mailom i poštom. Iznos utuženog potraživanja predstavlja razliku između ukupnog iznosa navedenog na računu broj 15/1/1 i iznosa izvršenih avansnih uplata. Do razlike je došlo jer je bila potrebna veća količina materijala od predviđene, a istu je tuženik odobrio ovjeravanjem građevinske knjige.

5. Punomoćnica tuženika na pripremnom ročištu od 27. listopada 2025. osporava prednje navode tužitelja o priznanju duga. Ističe kako je jedina ovlaštena osoba koja je mogla priznati tuženikov dug bio zakonski zastupnik tuženika – direktor AŠ. Dokumentacija koju je priložio tužitelj u spis nije ovjerena potpisom ovlaštene osobe tuženika, već se radi o činu zaposlenika tuženika, koji ne predstavlja radnju trgovačkog društva. Korespondencija zaposlenika tuženika i tužitelja ne može se smatrati priznanjem duga, jer radnik tuženika nije osoba ovlaštena priznati dug. Ističe kako je za priznanje duga relevantno samo jasno određeno i bezuvjetno priznanje zakonskog zastupnika društva iz kojeg se na nedvosmislen način može utvrditi volja dužnika da prizna dug.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Analitičku karticu kupca (list 14 spisa), e-mail korespondenciju stranaka (listovi 65-86 spisa) s priloženim računima broj 2/1/1 od 15. listopada 2020., 4/1/1 od 4. studenog 2020., 5/1/1 od 27. studenog 2020., 6/1/1 od 9. prosinca 2020., 15/1/1 od 14. travnja 2021., Ugovor o poslovnoj suradnji od 14. listopada 2020. (listovi 87-90 spisa), Povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 105-108 spisa).

7. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; dalje u tekstu: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i temeljem rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, jer je nastupila zastara njegova potraživanja.

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji od 14. listopada 2020., sklopljenog između tuženika kao naručitelja radova i tužitelja kao podizvoditelja radova, kojim je ugovorom tužitelj tuženiku ustupio podizvođenje poslova na strojarskim instalacijama u poslovnom prostoru na prvom katu zgrade u [adresa] u [adresa]. Utuženi dio predstavlja razliku u iznosu od 7.619,58 eura (57.409,70 kn) između cijene radova i materijala fakturiranih računom broj 15/1/1 od 14. travnja 2021. i avansnih uplata po računima broj 2/1/1 u iznosu od 45.000,00 kn, broj 4/1/1 u iznosu od 14.246,00 kn, broj 5/1/1 u iznosu od 9.264,50 kn, te broj 6/1/1 u iznosu od 34.102,00 kn.

9. Iz sadržaja predmetnog računa broj 15/1/1 od 14. travnja 2021. vidljivo je da je tužitelj kao datum dospijeća istog označio dan 24. travnja 2021.

10. Na ovom mjestu valja napomenuti da je odredbom čl. 228. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga zastarijevaju u roku od tri godine. S obzirom na činjenicu da je sam tužitelj u predmetnom računu naznačio dospijeće tražbine s danom 24. travnja 2021., a postupak radi naplate te tražbine pokrenuo je 30. prosinca 2024., to istekom dana 24. travnja 2024. nastupa zastara prava tužitelja na potraživanje utuženog iznosa, osim ako je došlo do priznanja duga tijekom zastarnog roka.

11. Sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da je došlo do prekida tijeka zastare priznanjem duga od strane tuženika. Naime, priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida, mora biti dano od ovlaštene osobe, mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka, te uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojbeni način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje.

Kako je dužnik u ovome slučaju pravna osoba - trgovačko društvo, to za njega izjavu o priznanju duga može dati samo osoba ovlaštena za zastupanje, a to je direktor.

Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra u koji je sud izvršio uvid, vidljivo je da se radi o AŠ, koji je u kontinuitetu, od 11. siječnja 2016. pa nadalje bio direktor i zakonski zastupnik tuženika.

12. Naprotiv, zaposlenici u financijskoj službi trgovačkog društva i drugi zaposlenici tuženika ne mogu priznati dug i prekinuti zastaru, jer nisu ovlašteni sklapati pravne poslove i preuzimati imovinsko pravne obveze u ime društva, a priznanje duga upravo je preuzimanje takve obveze u ime društva. Stoga, dostava obrazaca za potrebe revizije na ovjeru s navedenim iznosom utuženog dugovanja te mail zaposlenice tuženika ĆŠ kojim se traži od tužitelja knjigovodstvena kartica radi usklađenja, u kojoj je samo u kopiji e- maila bio naveden direktor tuženika (bez izričite izjave o priznanju duga) ne znači priznanje duga. Čak ni u slučaju da je zaposlenik u računovodstvu trgovačkog društva potpisao zapisnik o usklađenju u kojem je naveden predmetni dug, to ne znači da je u ime društva priznao da taj dug postoji.

13. Budući da iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi da bi AŠ, kao jedina ovlaštena osoba tuženika, priznao predmetno potraživanje tužitelja, ne mogu se prihvatiti tvrdnje tužitelja o prekidu tijeka zastare za predmetno potraživanje.

14. Slijedom navedenog, a kako nije došlo do prekida zastarnog roka za predmetno potraživanje, zastara predmetnog potraživanja nastupila je 25. travnja 2024., pa je tužitelj zakasnio sa svojim zahtjevom prema tuženiku, s obzirom na to da je ovaj postupak pokrenuo tek 30. prosinca 2024. Stoga ga je s istim, radi zastare, valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa kako tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom, to je dužan tuženiku naknaditi cjelokupne parnične troškove potrebne za vođenje ovog postupka u iznosu od 561,33 eura. Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora na rješenje o ovrsi, Tbr. 11. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT) - 250,00 eura, zastupanja na ročištu 27. studenog 2025. (Tbr. 9.1. OT – 250 eura), u koje iznose je obračunat i PDV, te sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 61,33 eura.

16. Tuženiku temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava podneska od 23. listopada 2025. u iznosu od 250,00 eura, koji je bio nepotreban s obzirom da ga je tuženik podnio sudu nepravovremeno a pritom nije niti zatražio suglasnost suda za podnošenje istog.

U Varaždinu 2. prosinca 2025.

Sudac

Melita Poljanec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

-Tužitelju, kojeg zastupa punomoćnica Marina Biondić, odvjetnica iz Zagreba, Radmanovačka ulica 1,

-Tuženiku, kojeg zastupaju punomoćnici VŠ, MŠ, DŠ i LŠ iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović iz Varaždina, Anina ulica 2/II.