Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-15/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljene SVD, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019., dalje: KZ), odlučujući o žalbama okrivljene i Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Zadru, protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja: Kzd-47/2020 od 1. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba ODO u Zadru te se preinačuje pobijana presuda na način da se okrivljena SVD za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, neprovođenjem odluka za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ za koje je proglašena krivom pobijanom presudom, na temelju čl. 173. st. 1. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, time da se na temelju čl. 56. KZ okrivljenoj izriče uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljena u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo, a u slučaju da okrivljena u vremenu provjeravanja počini novo kazneno djelo, na istu će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz čl. 58. KZ.

II. Žalba okrivljene SVD odbija se kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljena SVD proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, neprovođenjem odluka za zaštitu i dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ (valja napomenuti da je sud prvog stupnja pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je KZ objavljen, zajedno s izmjenama i dopunama, pogrešno naveo i brojeve 84/2021. i 114/2022., iako navedene izmjene nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, niti su blaže za okrivljenu), pa ju je temeljem iste zakonske odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 56. st. 1. KZ okrivljenoj SVD izrečena je uvjetna osuda na način da se odmjerena kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako okrivljena u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Okrivljena je upozorena ako u vremenu provjeravanja počini novo kazneno djelo, da će se na nju primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz čl. 58. KZ.

1.2. Na temelju čl. 148. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) okrivljena SVD obvezana je platiti paušalni trošak od 100,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti donesene presude i pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju čl. 148. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-22 okrivljena IVD obvezana je na platež nužnih izdataka oštećenika te nagrade i nužnih izdataka njegovog opunomoćenika, time da je navedeno da će o tome sud odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žale se ODO u Zadru i okrivljena SVD.

2.1. ODO u Zadru žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi te predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da se okrivljenoj izrekne strožija uvjetna osuda.

2.2. Okrivljena SVD žali se po braniteljici Maji Boško, odvjetnici u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, uvjetnoj osudi i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da županijski sud usvoji njenu žalbu te da pobijanu presudu preinači na način da spram nje donese oslobađajuću presudu, a podredno da ukine pobijanu presudu i da predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Okrivljena je po braniteljici dostavila i dopunu žalbe, s istim, prijedlogom kao i u žalbi.

3. Nadalje, okrivljena je putem svoje braniteljice podnijela odgovor na žalbu i dopunu odgovora na žalbu ODO u Zadru u kojima predlaže da se žalba ODO u Zadru odbije kao neosnovana.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-149/2024-3 od 4. ožujka 2024. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba ODO u Zadru je osnovana dok je žalba okrivljene ZVD neosnovana.

U odnosu na žalbu okrivljene

6. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka okrivljena nalazi u tvrdnji da u konkretnom slučaju nije dokazano da je kazneno djelo počinila s namjerom te navodi da njezina namjera nije niti obrazložena u pobijanoj presudi. Stoga da ne postoji subjektivni elemenat, odnosno njena namjera za neprovođenje odluke suda o susretima djeteta s ocem.

7. Naprijed navedeno nije točno. Naime, u točkama 12. do 17. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud obrazlaže da se namjera okrivljene u sprečavanju oca da vidi dijete ogleda u ponašanju okrivljene prije i poslije inkriminacije, čime se potkrepljuje inkriminacija i kazneno djelo za koje se tereti.

8. Okrivljena i oštećenik SV bili su u ljubavnoj vezi u kojoj se rodila njihova kći CVD. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P Ob- 294/2018 od 24. svibnja 2019. određeno je da će dijete stanovati s majkom i određeni su susreti i viđanja oca s djetetom. Međutim, majka djeteta, ovdje okrivljena SVD je bez suglasnosti oca odvela dijete živjeti u [adresa], čime je ocu onemogućila susrete i viđanja s kćeri, odnosno time je spriječila i onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud. Okrivljena je pri tome znala što čini, pa je njezino postupanje bilo voljno i svjesno, dakle, postupala je s izravnom namjerom.

9. Tvrdnja okrivljene da ni sam oštećenik nije postupao po predmetnoj presudi glede ostvarivanja susreta i viđanja djeteta, već da je pri tome poštivao želje svoje kćeri, nije od utjecaja za ovaj postupak, budući je isti oštećenik, a ne okrivljenik u ovom postupku.

10. Isto tako, za počinjenje kaznenog djela od strane okrivljene nije od utjecaja činjenica da je okrivljena pozivala oštećenika da dođe u [adresa], gdje je stanovala s njihovim djetetom i nudila mu smještaj, što on nije prihvaćao. Isto može utjecati na odluku o kazni, a ne i na činjenicu da li je okrivljena počinila kazneno djelo ili nije.

11. Nadalje, okrivljena tvrdi da je oštećenika na vrijeme obavijestila da planira napustiti Republiku Hrvatsku iz financijskog razloga i započinjanja novog obiteljskog života. Oštećenik navedeno ne potvrđuje, međutim, kada bi to i bilo tako kao što to tvrdi okrivljena, valja reći da isto nije od utjecaja na počinjenje kaznenog djela s njene strane. Naime, okrivljena je trebala ili dobiti suglasnost oca da dijete preseli iz Republike Hrvatske u Austriju ili tražiti promjenu sudske odluke vezane uz susrete i viđanje oca s kćeri, a ni jedno od navedenog nije ni pokušala ostvariti. Doduše, okrivljena tvrdi da je ponudila ocu da dijete ostane kod njega, a da on to nije prihvatio te i ovdje treba napomenuti da je upitno da li je i u kom roku oštećenik mogao organizirati boravak svoje kćeri kod sebe te da je i za takvu promjenu potrebna suglasnost oba roditelja ili nova sudska presuda kojom bi se isto reguliralo.

12. Tvrdnja okrivljene da je postupala u krajnjoj nuždi te da je zbog toga izostala protupravnost, nije ničim argumentirana, pa stoga nije ni prihvatljiva ovom drugostupanjskom sudu, to tim više što i sama okrivljena navodi da je oštećenika na vrijeme obavijestila da s kćeri planira napustiti Republiku Hrvatsku.

13. Okrivljena tvrdi da predmetnom presudom nije određena adresa njenog prebivališta te da je ona mogla odseliti kuda je htjela, budući je adresa prebivališta promjenljiva. Ujedno tvrdi da ima pravo na slobodu kretanja te da je upravo oštećenik trebao dolaziti po dijete i dovoditi ga na njezinu adresu prebivališta, a da se ona mogla seliti po cijelom svijetu. Okrivljena pri tome ne uzima u obzir činjenicu da je na istoj toj presudi navedeno da je ona, tj. tužena (tada MVD) iz [adresa] te se stoga obveza oštećenika da odvodi i dovodi dijete odnosi upravo na tu adresu, a da preseljenje s djetetom u drugu državu znatno ograničava oštećenika u njegovom pravu da viđa svoje dijete. Osim toga, obje stranke su navedenom presudom upozorene na pravne posljedice nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Stoga je svako postupanje protivno sudskoj odluci počinjeno svjesno i voljno, dakle s izravnom namjerom.

14. Nadalje okrivljena tvrdi da je obavještavala oštećenika svaki puta kada je došla u Hrvatsku i da je tada on viđao dijete u skladu s djetetovim željama, a ne prema sudskoj odluci. Ona i oštećenik su popravili svoje odnose te se oštećenik više ne protivi djetetovom odlasku u [adresa]. Međutim, u međuvremenu su se ona i njezina kći odlučile vratiti u [adresa], CVD je cijelo ljeto provela kod oca i sada ona traži stan da se s kćeri preseli natrag u Hrvatsku, u čemu joj oštećenik pomaže. Navedeno je pozitivno i u interesu je djeteta da su mu roditelji suglasni i složni u pogledu svih pitanja koja se na dijete odnose. Međutim, to ne znači da okrivljena nije počinila predmetno kazneno djelo u inkriminirano vrijeme. Dakle, ako suglasnost sada i postoji, to ne znači da je postojala i u inkriminirano vrijeme.

15. Također su netočni navodi žaliteljice da je prvostupanjski sud predmetu prišao selektivno i da je ocjenjivao samo dokaze koji idu u prilog oštećeniku, a propustio ocijeniti dokaze koji idu njoj u prilog te da joj je time povrijeđeno Ustavom i Konvencijom zajamčeno pravo na pravično suđenje. Naime, dokazi koje ista nudi nisu od utjecaja na njenu krivnju. Stoga valja reći da je prvostupanjski sud točno i potpuno utvrdio činjenično stanje i da pri donošenju pobijane presude nije povrijedio KZ na štetu okrivljene.

16. O odluci o kazni i uvjetnoj osudi biti će riječi kasnije.

17. Što se tiče troškova kaznenog postupka, okrivljena traži od drugostupanjskog suda da ju oslobodi optužbe, a samim time i troškova ovog kaznenog postupka. Budući je prvostupanjski sud utvrdio kako objektivne, tako i subjektivne elemente kaznenog djela za koje se okrivljena optužnicom tereti te ju je za isto proglasio krivom, to je osnovano temeljem citiranih zakonskih odredbi oštećenu obvezao na platež paušalnog troška u iznosu od sto eura te na plaćanje nužnih izdataka oštećenika i nagradu i nužnih izdataka njegovog opunomoćenika, o čemu će prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje. Naime, okrivljena je zaposlena i navedene troškove je u mogućnosti platiti bez ugrožavanje svoje egzistencije i egzistencije svoja dva malodobna djeteta koja je dužna uzdržavati.

U odnosu na žalbu ODO u Zadru i okrivljene (u odnosu na odluku o uvjetnoj osudi)

18. ODO u Zadru se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi i predlaže da se okrivljenoj izrekne stroža uvjetna osuda, dok okrivljena predlaže da je se oslobodi optužbe.

19. Prvostupanjski sud je okrivljenoj olakotnim cijenio činjenicu da je majka dvoje malodobne djece i loše imovinske prilike u kojima se kao majka dvoje malodobne djece nalazi, dok joj je otegotnim cijenio njezinu dosadašnju osuđivanost za istovrsno kazneno djelo (kaznom zatvora u trajanju od devet mjeseci, uvjetno, s rokom provjeravanja od četiri godine) i osuđivanost zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari (kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca, uvjetno, s rokom kušnje od jedne godine) te ju je osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od tri godine, što objašnjava činjenicom da je zastupnica optužbe predložila izricanje uvjetne osude, a da je sud smatrao da je sankcija koja je bila predložena u optužnici prestroga, imajući u vidu činjenicu da je okrivljena majka dvoje malodobne djece.

20. ODO u Zadru u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pravilno kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je okrivljena majka dvoje malodobne djece, međutim da je tu činjenicu precijenio. Za olakotnu okolnost da je okrivljena lošeg imovnog stanja optužba ističe da ta činjenica nije utvrđena, pri čemu upire na ista s dvoje malodobne djece živi u [adresa], jednom od najskupljih gradova u Europi. Nadalje, ODO u Zadru ističe da je neprihvatljivo da je okrivljena za ponovljeno kazneno djelo osuđena na blažu uvjetnu osudu nego što je osuđena u prvom postupku, a novo kazneno djelo počinila je u vremenu provjeravanja po prethodnoj presudi. Osim toga da se spram okrivljene vodi kazneni postupak za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće sa smrtnom posljedicom iz čl. 227. st. 4. i 1. KZ. Stoga da se izrečenom uvjetnom osudom neće ostvariti svrha ni generalne, ni specijalne prevencije, pa predlaže izricanje strože uvjetne osude.

21. Okrivljena je uz dopunu odgovora na žalbu dostavila presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj:K-12/2022-52 od 4. rujna 2023. kojom je na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. ZKP oslobođena optužbe za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 272.st. 4. u vezi st. 1. KZ., međutim bez klauzule pravomoćnosti. Naime, uvidom u E-spis utvrđeno je da je povodom žalbe ŽDO u Zadru povodom žalbe na predmetnu presudu spis predmeta 9.veljače 2024. dostavljen Visokom kaznenom sudu. Dakle, budući navedena presuda još nije postala pravomoćna, smatra se da je kazneni postupak još uvijek u tijeku.

22. Nakon razmatranja žalbe okrivljene i ODO u Zadru vezano uz odluku o uvjetnoj osudi valja reći da je prvostupanjski sud doista precijenio olakotnu okolnost da je okrivljena majka dva malodobna djeteta, dok olakotnu okolnost da je lošeg imovnog stanja nije utvrdio te da ispravno navodi ODO u Zadru da je okrivljenoj otegotnim trebalo cijeniti činjenicu da je isto kazneno djelo počinila u vremenu provjeravanja, što znači da prijašnja uvjetna osuda, koja je k tome i bila stroža od sada odmjerene, nije dala rezultata, jer okrivljena nije promijenila svoje ponašanje i uskladila ga s pozitivnim zakonskim propisima. Dakle, okrivljena i dalje čini kaznena djela te je ne samo generalni, već i specijalni povratnik. Iz tog razloga ovaj drugostupanjski sud smatra da će se na okrivljenu pozitivno djelovati strožom sankcijom i to kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, s izrečenom uvjetnom osudom i rokom provjeravanja od pet godina te da će se upravo odmjerenom kaznenom sankcijom postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ i iz čl. 56. KZ.

23. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede iz čl. 476. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), a s obzirom na navedeno, žalba ODO u Zadru je prihvaćena te je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP preinačena pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, dok je žalba okrivljene odbijena kao neosnovana te je pobijana presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena na temelju čl. 482. ZKP (točka II. izreke ove presude).

U Varaždinu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic