Poslovni broj: P-361/2025-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], bana [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Šućur, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Roto Dinamic d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 102, oib:24723122482, zastupanog po punomoćniku Staši Stefanović, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 21. listopada 2025., koja je zaključena u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja, 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 35.521,90eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 30. rujna 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 13.007,69 eur sa zateznom kamatom na iznos od 1.061,85eur od 2. listopada 2020., a na iznos od 11.945,84eur od 29. rujna 2020.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.259,02eur sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 2. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj tako tvrdi da je njegova majka KŽ (ranije tužiteljica) imala sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora u prizemlju zgrade u [adresa], bana [adresa], s RŽ, koja je, pak, te prostore, uz njezinu suglasnost, dala u podzakup tuženiku. Tvrdi, nadalje, da tuženik nije uredno održavao te prostore zbog čega da mu je zakupnica otkazala ugovor o podzakupu. Obzirom da je, nakon što je 2. listopada 2020. stupio u neposredan posjed predmetnih prostora, utvrdio niz oštećenja tih prostora, tužitelj drži da je tuženik štetnik koji odgovara za tako nastala imovinska oštećenja njegove stvari.

1a.Također, tužitelj tvrdi da je tuženik bez znanja i odobrenja, bilo vlasnice, ili zakupnice, postavio svoj reklamni pano na čeonu fasadu zgrade držeći ga tako bez plaćanja bilo kakve novčane naknade te da usto nije podmirio niti dospjele režije koje je platila njegova majka, čime da je tuženik i po tim osnovama prouzročio imovinsku štetu koju mu je dužan nadoknaditi.

1b.U skladu s takvim navodima i tvrdnjama, tužitelj kao zakonski nasljednik iza pokojne tužiteljice, nakon preuzimanja ove parnice konačno zahtijeva od tuženika (list 222) da mu naknadi svu nastalu štetu predlažući da se donese presude sadržaja kao u izreci, uz nadoknadu parničnog troška.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prigovarajući osnovanosti i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, prigovarajući aktivnoj legitimaciji ranije tužiteljice i istinitosti tužbenih navoda u pogledu razloga otkazivanja ugovora o zakupu i odgovornosti za štetu, tvrdeći da je na silu spriječen posjedovati predmetne prostore do isteka trajanja njihova zakupa koje bi, u protivnom, doveo u ranije stanje, predlažući stoga tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, uz nadoknadu parničnog troška.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o zakupu poslovnog prostora od 22. listopada 2012., otkaze ugovora o podzakupu/zakupu od 29. lipnja 2020. i od 24. studenog 2017., fotografije predmetnih poslovnih prostorija, Ugovor o podzakupu poslovnog prostora od 24. listopada 2012., dopis od 21. srpnja 2020., elektroničke poruke, zapisnik popravka M10 - [adresa] od 12. rujna 2020., ponudu za uređenje/sanaciju poslovnog prostora u [adresa] od 14. rujna 2020., troškovnik radova tvrtke Dorag d.o.o., Elaborat procjene štete sudskog vještaka Borisa Kukić iz listopada 2020., zahtjev za naknadu korištenja reklamnih panoa od 29. rujna 2020., Opće uvjete poslovanja trgovačkog društva Europlakat d.o.o., izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopise tuženika od 25. rujna 2020., 2. listopada 2020. i 15. listopada 2020., zatim Potvrdu Policijske postaje Zaprešić od 12. listopada 2020., dopis od 22. siječnja 2020. uz zamolbu, Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 18. rujna 2012. sa Sporazumom o raskidu ugovora od 19. listopada 2012., Ugovor o prijenosu ugovora o korištenju javne usluge na mreži niskog napona od 18. prosinca 2013., Ugovor o zajmu i osiguranju nekretnina od 29. travnja 2011., rješenje Službe za gospodarstvo, Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Ispostave Zaprešić od 9. studenog 2012., Izjavu BŽ od 1. srpnja 2022. s brisovnim očitovanjem od 18. travnja 2019. (koju tužitelj obzirom na datum njezina davanja nije mogao dostaviti prije zaključenja prethodnoga postupka) i zapisnik o primopredaji od 30. rujna 2020., saslušao je raniju tužiteljicu KŽ, kao i zakonskog zastupnika tuženika ĆŽ, tužitelja GŽ u svojstvu svjedoka, te svjedoke OŽ, UŽ i IŽ, proveo je očevid predmetnih nekretnina 21. ožujka 2024. i građevinsko vještačenje koje je povjerio stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina JŽ.

3a.Sud je proveo sve dokaze koje su stranke konačno predložile (list 222).

3b.Da je tužitelj zakonski nasljednik iza ranije tužiteljice KŽ i stoga aktivno legitimiran preuzeti ovu parnicu nakon njezine smrti, nedvojbeno je utvrđeno uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Željka Petrušić broj: O-2860/2024 od 14. studenog 2024.

4.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu sadržajne regulacije odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je stavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete.

6.U konkretnom slučaju nije sporna činjenica sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora 22. listopada 2022. između KŽ, kao zakupodavca, i RŽ, kao zakupoprimca, niti činjenica sklapanja ugovora o podzakupu poslovnog prostora 24. listopada 2012. između RŽ, kao podzakupodavca i tuženika, kao podzakupoprimca. Također, nije sporno da su tim ugovorima obuhvaćena sva tri poslovna prostora u prizemlju zgrade na adresi u [adresa], koja čine jedinstvenu prostornu cjelinu koju je podzakupio tuženik.

7.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za katastarsku česticu broj: [katastarska čestica], zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], visokoprizemna obiteljska stambena zgrada i dvorište u [adresa], ukupne površine 593m2 utvrđeno je da je poslovni prostor 1 u prizemlju uknjižen kao vlasništvo ranije tužiteljice KŽ, a druga dva poslovna prostora u prizemlju (broj 2 i broj 3) kao fiducijarno vlasništvo BŽ iz [adresa], na temelju Ugovora o zajmu i osiguranju nekretnina fiducijom od 29. travnja 2011. (Z-1649/11).

8.Uvidom u Izjavu BŽ od 1. srpnja 2022. i brisovno očitovanje od 18. travnja 2019. utvrđeno je da je fiducijarni vjerovnik BŽ potvrdio da je svoje obveze prema njemu VŽ, kao fiducijarni dužnik, ispunila u cijelosti, te da zato dopušta brisanje upisa svoga fiducijarnog vlasništva pod brojem Z-1649/2011 na oba poslovna prostora (broj 2 i broj 3).

9.Budući da se, dakle, ostvario uvjet prestanka osigurane novčane tražbine najkasnije 18. travnja 2019., vlasnik predmetne nekretnine, to jest svih triju poslovnih prostora u prizemlju zgrade, je u času podnošenja tužbe (11. srpnja 2021.) bila KŽ, a nakon njezine smrti, temeljem pravila čl. 3. st. 1., čl. 4. st. 1. i 4., čl. 5. i čl. 234. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) i čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), tužitelj koji je citiranim ispravama dokazao da zemljišna knjiga u odnosnom dijelu doista neistinito i nepotpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

10.Iz citiranoga Ugovora o podzakupu poslovnog prostora od 24. listopada 2012. proizlazi obveza tuženika kao podzakupoprimca da tijekom trajanja podzakupa predmetni poslovni prostor održava uredno (čl. 5. st. 1.).

11.Uvdom u fotografije predmetnog poslovnog prostora koje su snimljene za vrijeme trajanja podzakupa, kao i iz zapisnika popravka M10- [adresa] od 12. rujna 2020., ponude za uređenje/sanaciju poslovnog prostora u [adresa] od 14. rujna 2020., troškovnika radova tvrtke Dorag d.o.o., kao i Elaborata procjene štete sudskog vještaka Borisa Kukić iz listopada 2020., proizlazi da predmetni poslovni prostor nije bio održavan uredno od strane tuženika (tako npr. su utvrđena mehanička "drastična" oštećenja svih podova, spojeva podova i zidova, unutarnjih i vanjskih (fasada) zidova i unutarnjih i vanjskih pločica, te drvene stolarije zbog vlage, sanitarija i klupčica zbog neodržavanja, kao i mehanička oštećenja izazvana neprofesionalnim manipuliranjem opreme i robe i nestručnim promjenama na poslovnom prostoru, odlaganje ambalaže i otpada ispred prostora), što se, po ocjeni ovog suda, ne može smatrati pogoršanjem stvari nastalim uslijed redovnog korištenja (čl. 5. st. 3.).

12.Budući da tuženik nije izvršavao ugovorne obveze (održavanje urednim poslovnog prostora koji je uzeo u podzakup), ugovor o podzakupu mu je, otkazom od 29. lipnja 2020., čiji je primitak tuženik potvrdio (list 7), valjano otkazan u smislu čl. 28. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine br. 125/11, 64/15, 112/18 i 123/24).

12a.Okolnost da samu ispravu o otkazu podzakupodavac nije vlastoručno potpisao je bez utjecaja, jer je ovaj nije nikada opozvao, a iz ponašanja KŽ, pa tako i iz njezinoga iskaza, proizlazi da je ona taj otkaz nesumnjivo odobrila.

12b.Okolnost da je tuženiku, prema Potvrdi Policijske postaje Zaprešić od 12. listopada 2020., posredni posjed predmetnog poslovnog prostora samovlasno oduzet, ne utječe na obvezu tuženika da nadoknadi štetu koju je prouzročio u tomu prostoru za vrijeme dok ga je posredno posjedovao.

13.Radi utvrđivanja osnove i visine imovinske štete nastale zbog oštećenja predmetnog poslovnog prostora proveden je 21. ožujka 2024. očevid uz sudjelovanje građevinskog vještaka JŽ.

14.Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka od 21. lipnja 2024. proizlazi tako da vrijednost sanacije prema troškovniku radova tužitelja iznosi 35.521,90eur, a prema troškovniku radova tuženika 20.520,53eur. Iz nalaza i mišljenja je vidljivo da je tuženik prihvatio trošak sanacije prema radovima o kojima je na očevidu sam kazivao i koji iznose 20.520,53eur, što je potvrdio konačnim prihvaćanjem zaključaka vještva, dok je, pak, osporio trošak radova potrebnih za sanaciju preko toga iznosa do iznosa od 35.521,90eur o kojima je na očevidu kazivao tužitelj. Nadalje, vidljivo je da su, po mišljenju vještaka, potpuno opravdane stavke radova potrebnih za sanaciju o kojima je na očevidu kazivao tužitelj, jer su provocirane pravilima struke i u skladu s ranijim procjenama vrste, količine i opsega oštećenja prema troškovniku radova tvrtke Dorag d.o.o. i Elaboratu procjene štete sudskog vještaka Borisa Kukić iz listopada 2020. koji su sačinjeni nakon prestanka korištenja poslovnog prostora od strane tuženika i prije sanacije prostora koju izvršio tužitelj.

15.Okolnost da, zbog rezervi uvjetovanih protekom vremena i ograničenih spoznajnih mogućnosti zbog u međuvremenu djelomičnoga popravka štete od strane tužitelja, nije više bilo moguće, neposrednim opažanjima, utvrditi, za pojedine stavke, točnu količinu potrebnih sanacijskih radova i puni opseg nastalih oštećenja ne dovodi u razumnu i opravdanu sumnju tvrdnje tužitelja i njegovo pokazivanje oštećenja, jer je kazivanje i pokazivanje tužitelja vještak ocijenio opravdanim te u skladu sa stavkama iz ranijih, netom citiranih, troškovnika radova, dok, s druge strane, tuženik nije ničime dokazao da takvo činjenično stanje ne odgovara stvarnom i realnom stanju, odnosno da bi ono moglo biti drukčije.

16.Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, niti su tražile usmeno saslušanje vještaka (list 222).

16a.Sud je u cijelosti prihvatio takav nalaz i mišljenje vještaka, obzirom da je isti dan nakon izvršenoga uvida u isprave u spisu i na temelju utvrđenja s očevida, a nalaz i mišljenje valjano je obrazložen i dan u suglasju s dostignućima građevinske znanosti.

17.Prema tome, na temelju zaključaka građevinskog vještaka utvrđeno je da visina štete nastale u predmetnom poslovnom prostoru tijekom trajanja Ugovora o podzakupu poslovnog prostora od 24. listopada 2012. zbog kršenja ugovorne obveze iz čl. 5. st. 1. toga ugovora od strane tuženika iznosi 35.521,90eur.

18.Rezimirajući izloženo, sud zaključuje da je u konkretnom slučaju nastao između parničnih stranaka obveznopravni odnos u kojemu je tuženik dužan popraviti štetu prouzročenu tužitelju neurednim održavanjem predmetnog poslovnog prostora za vrijeme trajanja podzakupa jer je šteta u visini iznosa od 35.521,90eur nastala kao posljedica štetnih radnji tuženika koji je taj prostor oštetio za vrijeme dok ga je koristio i nije ga održavao urednim, čuvao ga i postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika zbog čega je protupravnim djelovanjem tuženika (povredom ugovora i općeg propisa obveznog prava o zabrani prouzročenja štete) došlo do umanjenje imovine tužitelja.

19.Budući da je tuženik, dakle, prouzročio imovinsku štetu tužitelju, dužan mu ju je nadoknaditi u smislu čl. 8., čl. 10. st. 1., čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

20.Smatrajući stoga da tužitelj ima pravo na pravnu zaštitu koju je zatražio radi naknade prouzročene mu obične štete u visini od 35.521,90eur, valjalo je takav njegov tužbeni zahtjev prihvatiti i odlučiti kao u točki I izreke presude.

21.Odluka o plaćanju zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1086. ZOO- a i ona ovdje teče na suđeni iznos imovinske štete od 30. rujna 2020. kad je izvršena primopredaja predmetnog poslovnog prostora (list 158-160) i kad je šteta najkasnije dospjela.

22.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

23.Prema mišljenju ovoga suda, nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanje novčane naknade za korištenje reklamnog panoa, tzv. vizuala na staklenoj stijeni na pročelju u prizemlju zgrade, jer plaćanje takve naknade nije bilo ugovoreno niti jednom odredbom iz Ugovora o podzakupu poslovnog prostora od 24. listopada 2012. Zahtjev za plaćanje te naknade stavljen je tek 29. rujna 2020., to jest dan prije primopredaje predmetnog poslovnog prostora izvršene 30. rujna 2020., te se odnosi na retroaktivno plaćanje te naknade za zadnje tri godine, što, dakle, nema uporišta u ugovornom odnosu stranaka.

24.Obzirom da držanjem reklamnog panoa (to jest, prekrivanjem staklene stijene zaštitnom folijom i stavljanjem cerade u boji i s natpisom tvrtke pričvršćenoj na zid kuće) tužitelju nije nastala nikakva šteta (osim oštećenja fasade obuhvaćenoga u suđenoj visini štete nastaloj na fasadi kuće), te da nije ničime dokazana visina takvog zahtjeva, jer Opći uvjeti poslovanja trgovačkog društva Europlakat d.o.o nisu isprava temeljem koje bi se sa sigurnošću mogla utvrditi visina te naknade, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.945,84eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II izreke presude.

25.Prema mišljenju ovoga suda, nije, također, osnovan niti tužbeni zahtjev tužitelja za regresnom isplatom iznosa od 1.061,85eur koji je, kako tvrdi, platila ranija tužiteljica umjesto tuženika s osnova neplaćenih režijskih troškova. Naime, plaćanje tih troškova bila je ugovorna obveza tuženika u skladu s čl. 4. Ugovora o podzakupu poslovnog prostora od 24. listopada 2012., međutim, takve troškove tužitelj potražuje samo paušalno (list 3) i ničime ne dokazuje osnovanost niti visinu takvog zahtjeva, jer ne dostavlja uplatnice niti isprave o njihovom plaćanju.

25a.Zbog toga je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.061,85eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, također, valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II izreke presude.

26.O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem pravila čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je u ovom sporu uspio sa 73,20%, a tuženik s 26,80%, što znači da tužitelju u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu troškova ovog parničnog postupka u omjeru od 46,40%.

27.Pri odlučivanju o troškovima ovog parničnog postupka, sud je u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, brižljivo i savjesno razmotrio sve okolnosti slučaja i tužitelju dosudio samo one troškove koji su mu bili potrebni radi vođenja ove parnice.

28.Visina troškova parničnog postupka odmjerena je tužitelju temeljem odredaba iz Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19, 92/21 i 37/23) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).

29.Tužitelju su tako priznati sljedeći parnični troškovi (čl. 2. ZPP-a):

- trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00eur (Tbr. 7.1. i 46. OT),

- trošak sastava podneska od 4. srpnja 2022. u iznosu od 62,50eur (Tbr. 8.4. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 24. siječnja 2022. u iznosu od 625,00eur (Tbr. 9.2. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 4. srpnja 2022. u iznosu od 1.250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 11. rujna 2023. u iznosu od 1.250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 13. rujna 2023. u iznosu od 1.250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

- trošak zastupanja na očevidu održanom dana 21. ožujka 2024. u iznosu od 1.250,00eur (Tbr. 9.7. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 21. listopada 2025. u iznosu od 1.250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 220,98eur,

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 220,98eur,

- trošak očevida i građevinskog vještačenja u iznosu od 549,47eur, što ukupno iznosi 9.178,93eur, a što, pak, primjenom obračunatog omjera uspjeha u sporu od 46,40%, daje iznos od 4.259,02eur, u točki III izreke presude.

30.Tužitelju nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 3. prosinca 2020., jer nije bio potreban za vođenje ove parnice.

31.Odluka o plaćanju zatezne kamate na odmjerene troškove postupka temelji se na odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

32.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 2. prosinca 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o plaćanju pristojbe na presudu od 437,98eur

2. Tuženiku, po pun.