Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-67/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. Obrta [obrt], [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o., Slavonski Brod, protiv tuženika VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. OPG Kolenko Marijan, Matije Gupca 43a, Koprivnički Bregi, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Melita Ranilović-Ferenc, Darko Ranilović i Jelena Ferenc Kovačić, iz Koprivnice, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 28. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnice LĆ, tuženika osobno i punomoćnika tuženika odvjetnika Darka Ranilovića, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku VĆ, vl. OGP Kolenko Marijan, Matije Gupca 43,Koprivnički Bregi, Koprivnica, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju JĆ, vl. Obrt [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime izmakle dobiti iznos od 2.401,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. Nalaže se tuženiku VĆ, vl. OGP Kolenko Marijan, Matije Gupca 43, Koprivnički Bregi, Koprivnica, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju JĆ, vl. Obrt [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka na koje teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. Obrta [obrt], [adresa], naknaditi tuženiku VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. OPG Kolenko Marijan, Matije Gupca 43a, Koprivnički Bregi, parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 24. rujna 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 3.679,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

1.1. U tužbi se navodi da je 16. svibnja 2024. na Burzi oglasa tuženik objavio oglas u kojem prodaje merkantilni kukuruz te je tužitelj kontaktirao tuženika povodom tog oglasa i telefonskim putem dogovoreno je da će tuženik poslati tužitelju pisanu ponudu za kupnju merkantilnog kukuruza što je tuženik i učinio 16. svibnja 2024. .

1.2. U tužbi se navodi da je u oglasu kao i u ponudi tuženika u opisu robe navedeno samo merkantilni kukuruz, a nije navedeno da kukuruz ima određene nedostatke odnosno da je defektnog zrna.

1.3. Tužitelj navodi da je prihvatio tuženikovu ponudu i 17. svibnja 2024. izvršio uplatu po toj ponudi.

1.4. Navodi da je putem prijevoznika tužitelj preuzeo kukuruz 31. svibnja 2024. s namjerom da isti proda poslovnim partnerima u Sloveniji, a kupac robe bila je tvrtka MS Posrednik d.o.o..

1.5. Tužitelj navodi da je prema dogovoru s kupcem robu trebao proslijediti u Italiju kao mjesto dogovorene isporuke kukuruza te je za istu angažirao tvrtku Karlimeo d.o.o. Požega da navedeni kukuruz preveze u Italiju, a trošak prijevoza iznosio je 890,00 eura. U tužbi se navodi da je nakon što je prijevoznik robu prevezao na odredište u Italiju pregledom robe utvrđeno da kukuruz ne odgovara specifikacijama, a isti je po sebi imao razvijene gljivice plijesni te je daljnjim pregledom utvrđena prisutnost zaraze na kukuruzu. Navodi da je postojala opasnost da se zaraza u skladištu proširi i na ostalu robu, a s obzirom da ista nije odgovarala specifikacijama kupci su odbili primiti kukuruz pa ga je tužitelj morao nekoliko dana držati u kamionu dok nije u Italiji pronašao mjesto gdje može dati uništiti kukuruz, a što je tužitelju uzrokovalo dodatne troškove. Navodi da se nakon toga tužitelj mailom i putem telefona obratio tuženiku i upozorio ga na defektnost kukuruza, ali tuženik se oglušio na upite i pozive.

1.6. Tužitelj navodi da je pretrpio štetu te u tužbi na ime naknade imovinske štete potražuje trošak kukuruza u iznosu od 2.788,56 EUR i trošak prijevoza u iznosu od 890,79 EUR.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu i predložio da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

2.1. Tuženik je naveo da je 16. svibnja 2024. na Burzi oglasa Agroinformer d.o.o. objavio oglas sljedećeg sadržaja "Ponuda: kukuruz defektan, 2 klasa, umj. suh. 140,00 eur/t + PDV, 25 t, fco Koprivnica, avans, nudi: O.P.G BĆ, [broj telefona] (Agroinformer)".

2.2. Tuženik potvrđuje da je temeljem citiranog oglasa tužitelj kontaktirao tuženika na navedeni telefonski broj te su tada dogovorili da će tuženik kupiti kukuruz u skladu s ponudom sadržanom na Burzi oglasa od 16. svibnja 2024. za cijenu navedenu u citiranoj ponudi.

2.3. Tuženik navodi da je u oglasu na Burzi od 16. svibnja 2024. točno i određeno navedeno da se radi o defektnom kukuruzu 2. klase i objašnjeno je tužitelju prilikom telefonskog kontakta na temelju citiranog oglasa razlog zbog kojeg je kukuruz defektnog zrna odnosno objašnjeno mu je da je uslijed požara kod tuženika došlo do određenog oštećenja kukuruza zbog čega je kukuruz defektan, 2. klase i ispod redovne cijene.

2.4. Navodi da je tužitelj prihvatio tuženikovu ponudu iskazanu na Burzi oglasa, dakle prihvatio je sadržaj citirane ponude te je 17. svibnja 2024. izvršio uplatu po ponudi koja se nalazila na burzi oglasa i prihvatio sve ono što je s tuženikom dogovorio putem telefona.

2.5. Tuženik navodi da je tužitelj putem prijevoznika preuzeo od tuženika kukuruz defektnog zrna 2. klase umjetno sušen, a radilo se o nezaraženom kukuruzu koji na sebi nije imao znakove plijesni. Tuženik navodi da mu nije poznato kakva je bila namjera tužitelja s kupljenim kukuruzom i što se s tim kukuruzom događalo nakon što je isti preuzet od tuženika.

2.6. Tuženik navodi da je očito drugi prijevoznik prevezao kukuruz u Italiju, a tuženiku nije poznato što je utvrđeno pregledom i koje to robe, no navodi da mu je dobro poznato da je preuzeti kukuruz od njega bio u skladu sa specifikacijom navedenom u ponudi na burzi oglasa od 16. svibnja 2024. te je osim što je kukuruz bio defektnog zrna i druge klase u ostalom dijelu kukuruz bio ispravan.

2.7. Tuženik postavlja pitanje koju je robu prijevoznik prevezao u Italiju te navodi da tužitelj ne dokazuje materijalnim dokazima svoje tvrdnje o stanju kukuruza, pregledu, odbijanju primitka, držanju robe u kamionu.

2.8. Tuženik navodi da mu se tužitelj obratio opomenom pred tužbu 11. lipnja 2024. na koju se tuženik očitovao putem punomoćnika odgovorom od 8. srpnja 2024..

3. U očitovanju na navode iz odgovora na tužbu tužitelj navodi da iz tuženikove ponude od 16. svibnja 2024. proizlazi da tuženik prodaje merkantilni kukuruz te da u istoj nije navedeno da isti ima nedostatke odnosno da je defektnog zrna. Tužitelj navodi da je prihvatio tuženikovu ponudu, a nakon uplate tuženik je dostavio račun u kojem stoji da je kukuruz defektnog zrna. Navodi da je ponuditelj vezan ponudom u kojoj u konkretnom slučaju nije bilo naznačeno da se radi o defektnom kukuruzu niti da tužitelj prihvatom ponude kupuje kukuruz defektnog zrna pa takvu ponudu za kupnju kukuruza tužitelj nije ni prihvatio. Tužitelj navodi da ga je tuženik svojom ponudom doveo u zabludu da se radi o ispravnom kukuruzu te je postupio s prijevarnom namjerom isporučivši mu kukuruz defektnog zrna kako je navedeno i na Računu-otpremnici 5/1/1 od 17. svibnja 2024., da je tuženik bio svjestan da kukuruz ima nedostatke, a o tome nije obavijestio tužitelja odnosno bitne sastojke ugovora / ponude nije naveo u svojoj ponudi dostavljenoj tužitelju 16. svibnja 2024..

4. U podnesku od 30. siječnja 2025. tužiteljica je navela da povlači tužbeni zahtjev za trošak prijevoza u iznosu od 877,88 eura te da uređuje tužbu i tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete traži od tuženika isplatu iznosa od 3.822,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i na ime izmakle dobiti iznos od 1.368,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a u podnesku je navela da je ugovorom s talijanskom firmom Valtramigna imala dogovoren otpkup kukuruza po cijeni od 195,00 eura po toni, a radilo se o količini od 25,82 tone pa je tužitelj izgubio dobit od 4.175,02 eura s obzirom da navedeni kukuruz navedena tvrtka nije željela preuzeti, a tužitelj je trebao prodajom kukuruza zaraditi 4.157,02 eura pa je pretrpio izmaklu dobit od 1.368,46 eura.

5. Na ročištu 6. veljače 2025. tuženik je naveo da se ne protivi povlačenju dijela tužbe prema podnesku tužiteljice od 30. siječnja 2025..

6. Na ročištu 6. svibnja 2025. tužiteljica je navela da u cijelosti povlači tužbeni zahtjev za trošak prijevoza, dakle, u iznosu od 890,79 eura, a ne kako je to u podnesku od 30. siječnja 2025. omaškom navedeno u iznosu od 877,88 eura. Na istom ročištu tužiteljica je navela da povlači tužbeni zahtjev za trošak kukuruza u iznosu od 3.822,00 sa zakonskom zateznom kamatom i potražuje samo izmaklu dobit od 2.401,90. Tuženik je pristao na povlačenje dijela tužbe.

7. Iz obrazloženih razloga, primjenom odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a, sud je na ročištu 3. rujna 2025. donio rješenje da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na trošak prijevoza u iznosu od 890,79 eura i trošak kukuruza u iznosu od 3.822,00 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Rješenje je postalo pravomoćno 3. rujna 2025..

8. Tuženik se nije protivio preinaci tužbe već se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi koju je tužiteljica preinačila prije zaključenja prethodnog postupka te preinačenom tužbom tužiteljica potražuje samo izmaklu dobit u iznosu 2.401,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

9. Tijekom dokaznog postupka radi utvrđenja relevantnih činjenica saslušani su svjedoci MĆ, ŠĆ i FĆ, saslušani su tužiteljica i tuženik kao stranke u svrhu dokazivanja, pročitane su priložene isprave: račun 311/1/1 Karmileo d.o.o. Požega od 5. lipnja 2024. (str. 5 i 87), račun-otpremnica 35/1/8 [obrt], obrt vl. JĆ od 5. lipnja 2024. (str. 6), opomena pred tužbu od 11. lipnja 2024. (str. 8-9), račun-otpremnica 5/1/1 OPG Marijan Kolenko, Koprivnički Bregi od 31. svibnja 2024. (str. 10), ponuda 2 OPG Kolenko Marijan, Koprivnički Bregi od 16. svibnja 2024. (str. 12, str. 73.), izvršen je uvid u potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje za iznos od 3.822,00 eura od 17. svibnja 2024. (str. 11), prilog tužiteljice (str. 13-14), izvršen je uvid u prilog tuženika (str. 25- 27), račun otpremnica 5/1/1 OPG Marijan Kolenko, Koprivnički Bregi od 31. svibnja 2024. (str. 28), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 38-44), izvršen je uvid u prilog tužiteljice (str. 49-54), račun 311/1/1 Karmileo d.o.o. od 5. lipnja 2024. (str. 61), izvršen je uvid u prilog tužiteljice (62), račun otpremnica 5/1/1 OPG Marijan Kolenko Koprivnički Bregi od 31. svibnja 2024. (str. 70), potvrda o provedenom nalogu za plaćanje na iznos od 3.822,00 eura od 17. svibnja 2024. (str. 72), izvršen je uvid u priloge tužiteljice i priložene fotografije (str. 74-80), račun otpremnica 35/1/8 [obrt] od 5. lipnja 2024. (str. 86) izvršen je uvid u prilog tužiteljice (str. 88), izvršen je uvid u ovjereni prijevod ugovora 24/63477 od 12. ožujka 2024. sklopljenog između prodavatelja [obrt] i kupca Valtramigna foods di Marachi & C. Srl (str. 95- 96), uvid u izvadak iz obrtnog registra za [obrt] vl. JĆ (str. 99- 100), izvršen je uvid u ovjerenu presliku rješenja Ureda državne uprave u Koprivničko-križevačkoj županiji, Klasa: UP/I-320-21/03-01/1067 od 2. lipnja 2003. kojim se dopušta upis seljačkog gospodarstva ili Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Marijan Kolenko u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava (str. 102- 104), izvršen je uvid u ovjereni prijevod e-mail komunikacije dostavljen uz podnesak tužiteljice od 8. svibnja 2025. (str. 111-112), te je pregledan video zapis dostavljen u privitku navedenog podneska od 8. svibnja 2025..

9.1. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužiteljice za provođenje vještačenja po gospodarskom vještaku ili vještaku poljoprivredne struke koji bi prema fotografijama ili videu utvrdio u kojem je stanju bio kukuruz prilikom preuzimanja i je li isti bio zadovoljavajuće kakvoće navedene u Ponudi broj 2 jer u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da je kukuruz snimljen na fotografijama i videu kukuruz koji je preuzela od tuženika, a odbijen je i dokazni prijedlog tužiteljice za čitanje spisa ovoga suda broj Pn-11/2025 u pravnoj stvari tužitelja J protiv ovdje tuženika radi isplate jer se prema ocjeni suda uvidom u taj spis ne bi utvrdile činjenice relevantne za ovaj postupak s obzirom da tužiteljica nije dokazala da je kukuruz koji je preuzeo navedeni tužitelj iste kakvoće kakav je kukuruz koji je preuzela tužiteljica.

10. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbi čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

11. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. te čl. 299. ZPP-a.

12. Između stranaka nije bilo sporna činjenica da je tužiteljica vlasnica obrta [obrt], a tuženik vlasnik OPG Marijan Kolenko.

13.Također nije bilo sporno da je tuženik 16. svibnja 2024. na Burzi oglasa Agroinformer objavio ponudu za kukuruz povodom kojeg su stranke stupile u telefonski kontakt radi kupnje kukuruza.

14. Nije sporno da je tuženik 16. svibnja 2024. tužiteljici dostavio Ponudu 2 za merkantilni kukuruz količine 26 tona po cijeni od 140,00 eura odnosno u iznosu od 3.640,00 eura što s PDV-om od 5% koji iznosi 182,00 eura ukupno iznosi 3.822,00 eura, a iz ponude proizlazi da vrijedi do 31. svibnja 2024. .

15. Također nije sporno da je tužiteljica platila tuženiku iznos od 3.822,00 eura 17. svibnja 2024., a pod opis plaćanja navedena je Ponuda 2.

16. Nije sporno da je tuženik tužiteljici izdao Račun- otpremnicu 5/1/1 datum isporuke 17. svibnja 2024. i datum računa 31. svibnja 2024. s dospijećem 31. svibnja 2024. i to za kukuruz defektnog zrna količine 26 tona po cijeni od 140,00 eura/t odnosno ukupno 3.640,00 eura, sveukupno s PDV-om od 5% iznos od 3.822,00 eura.

17. Između stranaka nije sporno da je tuženik predao kukuruz tužiteljici koja je od tuženika preuzela kukuruz u svibnju 2024. u ugovorenoj količini nakon izvršene isplate ugovorene cijene u iznosu od 3.822,00 eura.

18. Između stranaka nije sporno da predmetni kupoprodajni ugovor nije raskinut. Sud je na temelju činjenica iznijetih do zaključenja prethodnog postupka i provedenih dokaza utvrdio da tužiteljica nakon preuzimanja kukuruza nije tražila od tuženika sniženje cijene niti predaju kukuruza bez nedostataka. Nije sporno da tužiteljica tuženiku nije vratila kukuruz, a također nije sporno da tuženik tužiteljici na njezin zahtjev nije vratio novčani iznos koji mu je isplatila za kukuruz, a što je tužiteljica tražila opomenom pred tužbu od 11. lipnja 2024..

19. Tužiteljica navodi da je prodajom kukuruza tvrtki MS Posrednik d.o.o. ostvarila dobit od 2.788,56 eura te na ime izgubljene dobiti potražuje iznos od 2.401,90 eura navodeći da je to iznos do kojeg se dolazi na način da se od troškova koje je platila tuženiku u iznosu od 3.822,00 eura i od izgubljene dobiti koju bi ostvarila prodajom kukuruza tvrtki Valtramigna po cijeni od 195,00 eura/t oduzme iznos od 2.788,56 eura.

20. Tuženik osporava da bi tužiteljica u konkretnom slučaju pretrpjela štetu za koju bi bio odgovoran tuženik.

21. Tužiteljica navodi da je predmet kupoprodaje prema oglasu iz svibnja 2024. bio kukuruz 2. klase, a tuženik je isporučio kukuruz koji nije odgovarao specifikaciji odnosno imao je razvijene gljivice plijesni.

22. Tuženik tvrdi da je tužiteljici isporučio kukuruz sukladno ponudi i ugovoru s tim da se radilo o merkantilnom kukuruzu defektnog zrna, a zbog čega je i cijena bila niža.

23. Nije sporno da je za tužiteljicu kukuruz kod tuženika preuzeo prijevoznik te da tužiteljica osobno nije vidjela kukuruz.

24. Iz Ugovora broj 24/63477 od 12. ožujka 2024. sklopljenog između prodavatelja Agro tim Požega i kupca Valtramigna foods di Marachi & C. Srl proizlazi da je predmet ugovora konvencionalni žuti kukuruz EU podrijetlo Hrvatska u količini 250 metrički tona i kvalitete maksimalne nečistoće 2% alfa < 3ppb; maksimalna vlažnost 14%, usjev 2023. po cijeni od 195,00 eura / metrička tona.

25. Iako tužiteljica tijekom postupka tvrdi da kukuruz koji je preuzela od tuženika nije mogla prodati kupcu Valtramigna foods di Marachi & C. Srl na temelju citiranog ugovora jer je kukuruz bio zaražen, a navode tužiteljice potvrđuje i njezin suprug MĆ, činjenica je da tužiteljica nije dostavila relevantne materijalne dokaze o istom odnosno nije dostavila isprave na temelju kojih bi se nesporno moglo utvrditi koji je kukuruz tužiteljica ponudila kupcu Valtramigna odnosno da je tvrtka Valtramigna odbila od tužiteljice preuzeti kukuruz koji je tužiteljica preuzela od tuženika i za koji je tuženiku platila nespornu cijenu od 3.822,00 EUR.

26. Između stranaka je bila sporna ugovorena kvaliteta kukuruza koji je predmet kupoprodaje. Tuženik tvrdi da je ugovorena kupoprodaja kukuruza defektnog zrna kako je to navedeno u oglasu na Burzi, dok tužiteljica tvrdi da je predmet kupoprodaje merkantilni kukuruz prema Ponudi 2 OPG Kolenko odnosno da je predmet kupoprodaje kukuruz 2. klase.

27. Iz iskaza svjedoka ŠĆ, tuženikovog knjigovođe, proizlazi da je Ponudu 2 OPG Kolenko Marijan od 16. svibnja 2024. sastavila na temelju telefonskog razgovora s muškom osobom koja je izdiktirala da se radi o merkantilnom kukuruzu količine 26 tona, cijenu i ponuditelja i kome se ponuda šalje i ta je ponuda poslana tužiteljici, a nakon što je tuženik rekao da je kukuruz preuzet i nakon što je došla potvrda o plaćanju s tuženikom je radila Račun-otpremnicu 5-1-1 od 31. svibnja 2024. s tim da joj je tuženik rekao da je na Agroinformeru objavio da prodaje kukuruz defektnog zrna i da se takva roba upiše u račun-otpremnicu.

28. Tužiteljica je tvrdila da je kukuruz kod tuženika za obrt [obrt] preuzeo njezin suprug MĆ koji je u njezinom obrtu zaposlen na radnom mjestu voditelja poljoprivredne proizvodnje i mehaničar poljoprivrednih strojeva, a isto je tvrdio i svjedok MĆ, dok je tuženik tvrdio da je kukuruz za tužiteljicu preuzeo drugi prijevoznik te da MĆ nije došao na njegovo gospodarstvo radi preuzimanja kukuruza, a što je potvrdio i svjedok FĆ. Nije sporno da je roba preuzeta od tuženika te da prilikom preuzimanja robe nije bilo prigovora na kvalitetu isporučenog kukuruza.

29. Na temelju priloženih isprava utvrđeno je da je u Ponudi 2 od 16. svibnja 2024. pod naziv robe naveden merkantilni kukuruz, a u Računu-otpremnici 5/1/1 od 31. svibnja 2025. pod naziv robe naveden je kukuruz defektnog zrna, dok je na Burzi oglasa 16. svibnja 2024. tuženik objavio ponudu za kukuruz defektnog zrna 2. klase.

30. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da su stranke sklopile kupoprodajni ugovor u smislu odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), kojim se je tuženik kao prodavatelj obvezao predati tužiteljici kao kupcu merkantilni kukuruz 2. klase i to kukuruz defektnog zrna, kako to proizlazi iz uvjerljivog iskaza tuženika potvrđenog sadržajem objavljenog oglasa na Burzi oglasa na Agroinformeru 16. svibnja 2024., a tužiteljica se je obvezala platiti tuženiku ugovorenu cijenu. Nesporno je utvrđeno da je tužiteljica isplatila tuženiku ugovorenu cijenu i preuzela ugovorenu količinu kukuruza od tuženika. Prema ocjeni suda, tužiteljica, na kojoj je u tom dijelu teret dokaza u postupku u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a, tijekom postupka nije dokazala da je kukuruz koji je isporučio tuženik imao materijalne nedostatke za koje odgovara tuženik kao prodavatelj te su neosnovani navodi tužiteljice da ju je tuženik doveo u zabludu da se radi o ispravnom kukuruzu. Kritički analizirajući sve provedene dokaze, osobito proturječne navode tužiteljice, sud je utvrdio da je predmet kupoprodaje merkantilni kukuruz defektnog zrna i to kukuruz 2. klase. Sud je na temelju uvjerljivog iskaza tuženika i sadržaja priloženih isprava utvrdio da je tužiteljica od tuženika kupila i preuzela kukuruz defektnog zrna i ti su nedostaci tužiteljici bili poznati u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora i isplate cijene jer je upravo takav kukuruz za prodaju oglašavao tuženik u oglasu na koji se je radi kupnje kukuruza javila tužiteljica, kojoj je nakon ugovaranja i plaćanja i isporučena roba ugovorene kvalitete, čija je cijena i bila niža zbog navedenih nedostataka. Tužiteljica prema utvrđenju suda nije dokazala da bi joj tuženik isporučio kukuruz koji nije bio ugovorene kvalitete odnosno kukuruz koji kvalitetom ne odgovara tuženikovoj ponudi.

31. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da tužiteljica, na kojoj je u tom dijelu teret dokaza u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a, nije dokazala da joj je tuženik svojim postupanjem prouzročio štetu.

32. Sud je vodio računa i o činjenici da je tužiteljica u tužbi tvrdila da je kukuruz imao gljivice plijesni i da je uništen jer ga kupac u Italiji nije htio preuzeti, te da je u opomeni pred tužbu tvrdila da je kukuruz zaražen i neupotrebljiv za daljnje korištenje i da je tužiteljica imala trošak za njegovo uništavanje, dok je na pripremnom ročištu 6. svibnja 2025. tužiteljica navela da je predmetni kukuruz prodala tvrtki MS Posrednik d.o.o. za iznos od 2.788,56 eura.

33. Činjenica da je tužiteljica prodala tvrtki MS Posrednik d.o.o. merkantilni kukuruz količine 25.820,00 kg po cijeni od 0,108 eur/kg odnosno ukupno za iznos od 2.788,56 eura proizlazi iz Računa-otpremnice 35/1/8 od 5. lipnja 2024.. No, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je upravo kukuruz koji je preuzela od tuženika prodala tvrtki MS Posrednik d.o.o.. Činjenica je i da je u predmetnom računu- otpremnici od 5. lipnja 2024. manja količina kukuruza od količine navedene u tuženikovoj Ponudi 2 od 16. svibnja 2024. i Računu-otpremnici 5-1-1 od 31. svibnja 2024. Također, u Računu-otpremnici 35/1/8 od 5. lipnja 2024. nije navedeno da je roba kukuruz defektnog zrna.

34. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a odredbom čl. 10. st. 1. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina). Prema ocjeni suda, tuženik je u konkretnom slučaju postupio u skladu s citiranim zakonskim odredbama.

35. Prema utvrđenju suda, tužiteljica nije dokazala da je u konkretnom slučaju tuženikovom radnjom odnosno isporukom kukuruza s nedostacima pretrpjela štetu u vidu izmakle dobiti (koristi) u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Kako je to naprijed obrazloženo, kritički analizirajući sve provedene dokaze i činjenice koje su stranke iznosile tijekom postupka, sud nije prihvatio neuvjerljive tvrdnje tužiteljice da joj tuženik nije isporučio kukuruz ugovorene kvalitete i da joj je time uzrokovao štetu, jer je tužiteljica prvo tvrdila da je tuženikov kukuruz zaražen i da je snosila troškove njegovog uništavanja, a potom je tvrdila da je kukuruz prodala, ali po nižoj cijeni. Tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja tuženika i navodne štete koju je pretrpjela. Tužiteljica nije dokazala da je Valtramigna odbila od nje kupiti kukuruz koji je tužiteljica kupila i preuzela od tuženika niti je tužiteljica dokazala da je predmetni kukuruz prodala po nižoj cijeni, kako je to naprijed obrazloženo. Činjenica je da je u tužbi navedeno da je tužiteljica preuzela kukuruz od tuženika s namjerom da isti proda poslovnim partnerima u Sloveniji, a kupac robe bila je tvrtka MS Posrednik d.o.o. iz Slovenije, a tek kasnije tijekom postupka tužiteljica tvrdi da je kukuruz trebala preuzeti tvrtka Valtramigna iz Italije po višoj cijeni.

36. Budući da je sud na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da tužiteljica nije dokazala da bi joj tuženik prouzročio štetu u vidu izgubljene dobiti (niti bilo kakvu drugu štetu), tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti i presuđeno je kao u točki I. izreke presude.

37. Obje stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.

38. Parnični troškovi tuženika utvrđeni su u iznosu od 1.875,00 EUR, prema priloženom troškovniku (str. 134) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tuženika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), za zastupanje na ročištima 6. veljače 2025., 6. svibnja 2025., 3. rujna 2025. i 28. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 5. prosinca 2024. i 5. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 350,00 eura (Tbr. 46.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3.) i PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46.).

39. Sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je naložio tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u cijelosti.

40. Iz obrazloženih razloga odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Koprivnici, 2. prosinca 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica LĆ, [adresa]

2. Odvjetnica Melita Ranilović-Ferenc, Koprivnica