Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10998/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OTI-G d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi prekršaja iz čl. 44a st. 1. toč. 5. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 75/13., 36/15., 46/17., 152/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj: Pp-1660/2025, od 4. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 44a st. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljeniku stavlja na teret, na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužbe, nije prekršaj, zbog toga što je isto djelo blanketne naravi, kod kojeg se prekršajna odgovornost počinitelja veže se uz povredu blanketne norme, tj. Uredbe Vijeća (EZ) broj 561/2006, koja pobliže opisuje biće predmetnog prekršajnog djela, a koje navođenje citirane blanketne norme je izostalo u činjeničnom opisu.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe, jer djelo za koje se okrivljenik optužuje, na način činjenično opisan u izreci, nije prekršaj.

7. Naime, okrivljeniku je optužnim aktom tj. obaveznim prekršajnim nalogom bilo stavljeno na teret, da je dana 12.11.2024. dopustio da njegovim teretnim automobilom marke Renault, reg. oznake [registarska oznaka] s poluprikolicom marke Broshuis reg. oznake [registarska oznaka], na 19. km autoceste A6 Rijeka-Zagreb, u smjeru Zagreba upravlja vozač II, stranac na privremenom boravku, iz [adresa], čineći prekršaj iz ZRMU-a. Naime, izvršenim nadzorom digitalnog tahografa u navedenom teretnom automobilu, skidanjem podataka zabilježenih na istom, te izvršenom analizom podataka pomoću licenciranog programa „Tachosped Expert“ v.1.180, utvrđeno je da je dana 25.10.2024. godine u vremenu od 06,25 sati do 18,14 sati prekoračio neprekidno vrijeme vožnje od 4 sata i 30 minuta, tako što je neprekidno vozio u trajanju od 7 sati i 51 minutu, te tako prekoračio normu za 3 sata i 21 minutu, odnosno nije propisano koristio stanku, čime je počinjen prekršaj iz čl. 44a. st. 1. (ps) toč. 5., kažnjiv po čl. 44a. st. 1. (ps) toč. 5. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

8. Imajući u vidu prethodno navedeni činjenični opis djela, nelogično je i životno neuvjerljivo da bi okrivljenik mogao počiniti prekršaj na način da bi kasnijeg datuma (12.11.2024.) vozaču dopustio upravljanje vozilom na protupravan način, a do kojeg upravljanja je došlo vremenski ranije (25.10.2024.), odnosno retroaktivno mu dopustio protupravno upravljanje vozilom, slijedom čega djelo opisano na takav način nije prekršaj.

9. Neosnovano žalitelj u žalbi tvrdi da je sud pogriješio što sukladno čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona, nije pozvao tužitelja da nadopuni ili ispravi obavezni prekršajni nalog koji je prigovorom počinitelja postao optužni prijedlog, ako nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. Prekršajnog zakona bez kojih nije moguće voditi postupak. Naime, odredbom čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. Prekršajnog zakona bez kojih nije moguće voditi postupak ili su isti pogrešni. Međutim, kako je odredbom čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona propisano:“ Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.

10. Slijedom iznesenog, s obzirom da se optužnim aktom okrivljeniku stavlja na teret djelo, koje iz prethodno navedenih razloga, nije prekršaj, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi, ali iz razloga navedenih u ovoj presudi.

Zagreb, 2. prosinca 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.