1

                            Poslovni broj REF. 20: P-959/2019-39

 

 

 

 

 

    Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

  Daruvar, S. Radića 27                                                                                                           

                            Poslovni broj REF. 20: P-959/2019-39

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru  po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu  pojedincu u parničnom predmetu tužitelja B. G., T. M., Đ. cesta 20, OIB:… zastupan po punomoćniku H. Č., odvjetniku iz B. protiv tuženika HPB d.d., Z., J. 4 OIB: …, kojemu je pripojena Nova hrvatska banka d.d., kao pravni slijednik S. d.d., a ova pravni slijednik V. d.d. zastupanog po odvjetnicima u odvjetničkom društvu Ž. i P. d.o.o., Z., S. cesta 32 radi  isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 14. rujna 2023. godine, na ročištu za objavu presude 16. listopada 2023.,  

 

      p r e s u d i o   j e

 

 

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku HPB d.d., Z., J. 4 OIB: …, kojemu je pripojena N. h. banka d.d., kao pravni slijednik S. d.d., a ova pravni slijednik V. d.d., da tužitelju B. G. iz T. M., Đ. cesta 20, OIB: …, isplati ukupan iznos od 9.591,64 EUR/72.268,21 kn sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje tekućim do 31.prosinca 2007.godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

 

- na iznos od 14,07 EUR tekućim od 16. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR tekućim od 16. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,90 EUR tekućim od 15. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 11,82 EUR tekućim od 16. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 29,62 EUR tekućim od 16. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 31,15 EUR tekućim od 14. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 26,96 EUR tekućim od 16. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 27,14 EUR tekućim od 15. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 36,65 EUR tekućim od 16. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 51,54 EUR tekućim od 16. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 37,43 EUR tekućim od 15. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 56,65 EUR tekućim od 16. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 70,67 EUR tekućim od 16. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 102,46 EUR tekućim od 17. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 67,04 EUR tekućim od 18. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 83,94 EUR tekućim od 16. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 77,06 EUR tekućim od 16. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 81,32 EUR tekućim od 16. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 69,02 EUR tekućim od 15. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 77,68 EUR tekućim od 15. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 77,41 EUR tekućim od 15. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 73,78 EUR tekućim od 14. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 79,27 EUR tekućim od 14. studenoga 2009. godine do isplate,

- na iznos od 82,13 EUR tekućim od 16. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 85,30 EUR tekućim od 16. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 77,93 EUR tekućim od 16. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 107,81 EUR tekućim od 16. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 72,21 EUR tekućim od 16. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 58,07 EUR tekućim od 15. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 66,15 EUR tekućim od 16. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 64,50 EUR tekućim od 16. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 88,20 EUR tekućim od 14. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 84,24 EUR tekućim od 16. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 76,96 EUR tekućim od 16. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 88,41 EUR tekućim od 16. studenoga 2010. godine do isplate,

- na iznos od 99,77 EUR tekućim od 16. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 94,42 EUR tekućim od 15. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 100,82 EUR tekućim od 16. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 94,57 EUR tekućim od 16. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 94,22 EUR tekućim od 16. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 100,82 EUR tekućim od 14. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 94,57 EUR tekućim od 18. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 94,22 EUR tekućim od 16. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 111,46 EUR tekućim od 13. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 201,43 EUR tekućim od 16. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 124,80 EUR tekućim od 15. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 128,59 EUR tekućim od 16. studenoga 2011. godine do isplate,

- na iznos od 133,91 EUR tekućim od 16. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 112,28 EUR tekućim od 17. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 112,41 EUR tekućim od 16. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 138,86 EUR tekućim od 16. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 156,83 EUR tekućim od 16. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 119,83 EUR tekućim od 16. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 118,63 EUR tekućim od 16. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 121,34 EUR tekućim od 14. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 122,51 EUR tekućim od 15. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 120,87 EUR tekućim od 15. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 120,94 EUR tekućim od 23. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 119,81 EUR tekućim od 16. studenoga 2012. godine do isplate,

- na iznos od 116,55 EUR tekućim od 18. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 207,40 EUR tekućim od 21. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 121,56 EUR tekućim od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 207,08 EUR tekućim od 16. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 132,38 EUR tekućim od 16. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 137,52 EUR tekućim od 16. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 137,73 EUR tekućim od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 136,05 EUR tekućim od 15. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 131,00 EUR tekućim od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 129,91 EUR tekućim od 15. kolovoza2013. godine do isplate,

- na iznos od 130,20 EUR tekućim od 14. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 133,18 EUR tekućim od 16. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 136,90 EUR tekućim od 16. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 135,44 EUR tekućim od 17. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 136,88 EUR tekućim od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 137,96 EUR tekućim od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 138,98 EUR tekućim od 15. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 114,35 EUR tekućim od 15. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 113,85 EUR tekućim od 16. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 112,63 EUR tekućim od 14. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 111,27 EUR tekućim od 17. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 111,85 EUR tekućim od 14. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 113,43 EUR tekućim od 16. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 115,20 EUR tekućim od 16. listopada 2014. godine do isplate,

- na iznos od 115,04 EUR tekućim od 15. studenoga 2014. godine do isplate,

- na iznos od 116,70 EUR tekućim od 16. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 117,55 EUR tekućim od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 117,22 EUR tekućim od 14. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 110,51 EUR tekućim od 14. ožujka 2015. godine do isplate,

- na iznos od 110,51 EUR tekućim od 16. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 110,51 EUR tekućim od 16. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 110,51 EUR tekućim od 16. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 110,51 EUR tekućim od 16. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 110,51 EUR tekućim od 15. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 110,51 EUR tekućim od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 110,51 EUR tekućim od 16. listopada 2015. godine do isplate,

- na iznos od 103,53 EUR tekućim od 14. studenoga 2015. godine do isplate,

u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.824,99€/21.284,89 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 16. listopada 2023.  pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Kod ovog suda tužitelj B. G. iz T. M. zastupan po punomoćniku H. Č., odvjetniku iz B. podnio je dana 12. lipnja 2019. tužbu protiv tuženika S. d.d. kao pravnog slijednika V. d.d., koju je kasnije preuzela N. h. banka d.d., koja je pak tijekom ovoga postupka pripojena sada HPB d.d. sa sjedištem u Z. Tužba je podnesena radi isplate/ preplate po osnovi Ugovora o kreditu zaključenog uz valutnu klauzulu- valutu CHF.

 

2. U tužbi se navodi, da je tužitelj sa tuženikom (tada V. d.d.) dana 13.12.2007.sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj …, u iznosu od  88.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s obvezom vraćanja u roku od  30 godina. Namjena kredita je bila kupovina nekretnine.  Navedenim Ugovorom ugovorena je  redovna kamatna stopa u visini od 4,90 % godišnje promjenjiva u skladu s odlukom tuženika. Tijekom otplate kredita kamatna stopa je sa početne više puta mijenjana na štetu tužitelja jednostranom odlukom banke, a koja odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača. Predmetni ugovor o kreditu sadrži i ugovorenu valutnu klauzulu  u valuti švicarski franak CHF, koja odredba ugovora je također utvrđena nepoštenom i ništetnom u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 502 c. Zakona o parničnom postupku te  pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., kojima je potvrđena presuda poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Zagrebu, te je utvrđeno, da je tuženik u razdoblju od 01.10.2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica (CHF-švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača  i Zakon o obveznim odnosima, te je utvrđeno i da je tuženik u razdoblju 10.09.2004. do 31. prosinca 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je  ništetna. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje od tuženika preplaćene iznose uslijed ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, neovisno o tome što je tužitelj s tuženikom zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu dana 22.01.2016. u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, te je provedena konverzija, obzirom provedbom konverzije nije obeštećen za posljedice ništetnosti već spomenutih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. U vrijeme zaključenja Aneksa ugovora o kreditu nije bila donesena odluka VTS RH u zagrebu, poslovni broj: Pž:6632/2017-10 od  14.06.2018. kojom je utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule uz valutu CHF. Tužitelj je sklopio Aneks ugovora o kreditu, jer je želio prekinuti daljnji rizik rasta već ionako prevelikih anuiteta prema osnovnom ugovoru. Tužitelj smatra da nije dopuštena konvalidacija ništetnog pravnog posla. U tužbi se navodi da tužitelj nije u mogućnosti odmah prilikom podnošenja tužbe određeno postaviti tužbeni zahtjev, jer mu još nije dostavljena sva zatražena dokumentacija od tuženika, a i potrebno je provesti financijsko vještačenje, pa je postavio tužbeni zahtjev sukladno čl. 186b st. 3 Zakona o parničnom postupku. Nakon što je tuženik postupio po raspravnom rješenju suda od 07.07.2020. i dostavio traženu dokumentaciju te po provedenom financijskom vještačenju, tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev kako je pobliže naznačeno u toč. I. izreke odluke, potražujući i naknadu parničnih troškova.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti, o kojemu je pravomoćno odlučeno rješenjem P-959/19-14 od 09.04.2020. pravomoćnim s danom 25.04.2020., na način da je prigovor odbijen kao neosnovan. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare. Smatra da utvrđenja iz parnice potrošač na koju se poziva tužitelj, nisu primjenjiva na predmetni ugovorni odnos, osobito ne izravno, jer se u svakom pojedinom slučaju treba tek utvrditi  je li i u kojoj mjeri povrijeđeno pravo potrošača. Obzirom na provedenu konverziju u predmetnom slučaju smatra, da je tužitelju prestao pravni interes za predmetnu tužbu i da ju treba odbaciti kao nedopuštenu. U protivnom tužitelj smatra da  bi tuženik bio u obvezi dva puta obeštetiti pojedinog potrošača, jednom putem konverzije, a drugi put vračajući iznose utužene predmetnom tužbom. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, jer smatra da predmetne ugovorne odredbe nisu ništetne kako ističe tužitelj u tužbi, budući nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana na štetu potrošača. Tuženik je istakao i da metoda kojom tužitelj postavlja zahtjev za isplatu nije osnovana, jer je tužitelj jedna od ugovornih strana (a ne treća osoba), te da bi trebao raspolagati dokumentacijom i informacijama relevantnima za precizno postavljanje visine tužbenog zahtjeva već u vrijeme podnošenja tužbe.

 

4. Tužitelj se protivio istaknutim prigovorima po tuženiku u odgovoru na tužbu.

 

5. Sud je u postupku izvođenja dokaza izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čine; Ugovor o kreditu broj …  od  13.12.2007.,  Aneks br. … Ugovora o kreditu broj …, zaključen 22.01.2016., dopis kojim se traži dokumentacija od tuženika od 06.06.2019 (listovi 6-23), dokumentaciju dostavljenu po tuženiku a čine ju;  Revizija od 17.08.2018. u predmetu P-1401/12 TSZG, članak iz Prava i porezi, br. 5/19,9/18, Odluka o kamatama i naknadama V. d.d. (list 25-128), Otplatna tablica po kreditu, prometnu karticu po kreditu, obavijest o promjeni anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu (sve listovi 187-194). Sud je pročitao iskaz saslušanog tužitelja (list 197), nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. M. iz M. d.o.o., B. (list 203-216), te povijesni izvadak iz sudskog registra (list 225-277).

 

6. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje;

 

- među strankama nije bilo sporno, da je dana 13. prosinca 2007. pravni prednik tuženika V. d.d., zaključio sa tužiteljem namjenski Ugovor o kreditu  broj:…, za kupnju nekretnine. U članku 1. navedenog ugovora stoji, da banka odobrava korisniku kredita kredit u iznosu od 88.300,00 CHF, u  kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita. U čl. 2 spomenutog ugovora ugovorena je namjena kredita, a to je kupnja kuće u B. U čl. 4 Ugovora ugovorena je  redovna kamatna stopa 4,90%  godišnja, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Čl. 7 navedenog ugovora ugovorena je valutna klauzula. Čl.3 navedenog ugovora ugovorena je otplata kredita na rok od 30 godina, a u smislu čl. 7 Ugovora u 360 mjesečnih anuiteta, koji se sastoje od dijela glavnice i kamate, a iznose u CHF, plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke za devize važećem na dan dospijeća. 

- nije bilo sporno da su stranke dana 22.01.2016., zaključile Aneks br. … Ugovora o kreditu broj … kojim je provedena konverzija, te je kredit konvertiran iz valute CHF u valutu EUR, sa stanjem na dan 30.09.2015. te je od tada tužitelj vršio otplatu kredita po tom Dodatku.

- uvidom u javno objavljenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je, da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik (tamo kao VIII. tuženik S. d.d., a ranije V. d.d.), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine u navedenom dijelu, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine je potvrđena.

- uvidom u javno objavljenu presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je, da je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je presuđeno, da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003.  godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od  7. kolovoza 2007. godine  protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.  Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je.

 

7. Po ocjeni ovog suda na pravni odnos stranka vezano za predmetni ugovor o kreditu broj … od 13.12.2007., primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupaka kolektivne pravne zaštite, jer je tuženik pravni slijednik V. d.d., Z., koja banka je obuhvaćena kao tuženik u navedenim postupcima, a kako to proizlazi iz navedenih presuda, odnosno primjenjuje se utvrđenje nepoštenim i ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, jer je tužitelj u predmetnom slučaju imao status potrošača u skladu s odredbom članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine"  br. 93/03), kojom je određeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tijekom postupka je utvrđeno, iskazom tužitelja te izvršenim uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, da je tužitelj zaključio predmetni ugovor radi kupnje nekretnine- kuće u B.,  kao stambeni kredit, a za koju nekretninu nije utvrđeno, da bi služila zanimanju tužitelja (medicinski tehničar), njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Stoga, imajući navedeno u vidu, a pri tome uzimajući u obzir da se tužitelj poziva na već navedena utvrđenja iz postupaka kolektivne pravne zaštite, ista se i primjenjuju u ovome predmetu sve temeljem odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP)  i članka 118. Zakona o zaštiti  potrošača ("Narodne novine", br.41/14 i 110/15). Uzimajući u obzir navedeno, odnosno djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora koja se odnosi na  ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke,  proizlazi da se na pravni odnos stranaka primjenjuje  tečaj CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora  o kreditu, te početno ugovorena promjenljiva kamatna stopa, a koja je iznosila 4,90%, pa je stoga zahtjev tužitelja osnovan u pogledu vraćanja onog što je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno iznosa koji čine razliku između rata kredita plaćenih u konkretnom slučaju i između  rata kredita obračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, uz primjenu  tečaja CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora  o kreditu, a temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima  ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO), i to sve do izvršene konverzije dana 22.01.2016. sa stanjem na dan 30.09.2015. Nakon izvršene konverzije sa stanjem na dan 30.09.2015. pravni odnos između stranaka uređen je Aneksom br. … Ugovora o kreditu broj … zaključenim 22.01.2016., te je od tada tužitelj vršio otplatu kredita po tom Dodatku. Među strankama nije bilo sporno, da je tuženik proveo konverziju sukladno zakonu, te tužitelj ne pobija navedeni Aneks, pa isti obvezuje stranke i na snazi je za razdoblje nakon izvršene konverzije. No istim nije otklonjena ranija neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, pa tužitelj ima pravni interes za vođenje predmetnog postupka iako je provedena konverzija.  Tužitelju pripada pravo na utvrđenu pretplatu po osnovu utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom tuženika, te o valutnoj klauzuli u CHF, koja je utvrđena sudskim postupcima iz kolektivnih sporova za zaštitu potrošača na koje se poziva tužitelj do dana provedene konverzije, obzirom iz provedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi postojanje preplata koje nisu uzete u obzir prilikom konverzije, niti je tuženik tvrdio da bi utvrđene preplate bile uzete u obzir prilikom konverzije, a sve imajući u vidu da se konverzija koju je bio dužan tuženik ponuditi tužitelju provodila pod uvjetima koji su bili propisani zakonom i to Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju  (N.N 102/15- dalje ZIDZOPK). Provedena konverzija nije a priori od utjecaja na predmetni slučaj, u smislu da bi tužitelj samom činjenicom što je potpisao dodatak osnovnom ugovoru i pristao na konverziju, izgubio pravni interes za vođenje ovoga postupka,  jer se niti odredbama ZIDZOPK niti potpisanim Aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa jednostranim odlukama banke, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, a za koju je ništetnost odgovorna banka-tuženi sukladno utvrđenjima iz recentne sudske prakse na koju se pozvao tužitelj. Uz navedeno  prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Marijane Matijević utvrđeno je postojanje preplata po tužitelju prema tuženiku, a koje nisu tužitelju nadoknađene konverzijom te se ne radi o neznatnom iznosu, čime bi se moglo prihvatiti da je provedenom konverzijom tužitelj ostvario pravo na restituciju. Stoga, tužitelj neovisno o tome što je pristao na konverziju predmetnog kredita ima pravo na povrat preplaćenih novčanih iznosa, ali do dana 30.09.2015, s  osnova utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom tuženika, te o valutnoj klauzuli u CHF, koja je utvrđena sudskim postupcima iz kolektivnih sporova za zaštitu potrošača, na koje se poziva tužitelj. Navedeno pravo ima do provedene konverzije sa stanjem na dan 30.09.2015.,  jer je sa stanjem na dan 30.09.2015. provedena konverzija te su stranke nadalje od 22.01.2016. uredile svoje pravne odnose već spomenutim Aneksom br. 1 osnovnom ugovoru.

 

8. U odnosu na prigovor zastare istaknut po tuženiku, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske  održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj parnici se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (N.N.33/05), jer se radi o povratu stečenog bez osnove. Stoga zastarni rok od 5 godina  počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnijeta 12.06.2019., zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim.

 

9. Visinu novčanih iznosa koji čine razliku između plaćenih rata po predmetnom kreditu, te rata kredita obračunatih bez primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, sud je utvrdio provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je povjereno stalnom sudskom vještaku M. M. iz M. d.o.o. B. Stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun sudskog vještaka.

 

10. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka (list 203-216) proizlazi, da je tužitelj kao korisnik predmetnog kredita više platio tuženiku zbog promijenjene kamatne stope i tečaja u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF, u razdoblju i iznosima kako je pobliže naznačeno u točci I. izreke ove odluke, time da je sudski vještak pretplatu u iznosu od 1.717,84 € iz konverzije prebio sa utvrđenom razlikom zbog promijene tečaja CHF, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio uvaživši prebijanje razlika zbog promijene kamatne stope (pozitivnih razlika sa negativnim razlikama u periodu kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene).

 

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocijenivši da je vještak dao odgovore na postavljena pitanja u rješenju o određivanju vještačenja i da je vještački nalaz dat sukladno pravilima struke, te imajući u vidu ostale provedene dokaze u ovome predmetu, ne postoje razlozi za sumnju u ispravnost sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka. Sud nije neposredno saslušavao sudskog vještaka, jer stranke nisu imale primjedbi na njegov matematički izračun te su bile suglasne da nema potrebe za njegovim neposrednim saslušanjem.

 

12. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, a pri tome uzimajući u obzir odredbu članka 1115. ZOO, koji glasi, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je stekao nepoštenim postupanjem prilikom ugovaranja valutne klauzule od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate kako je postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude, te je visina kamatne stope određena sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, te članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

 

13. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, te je odlučio kao u točci I izreke presude.

 

14. Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom ima pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti na teret tuženika sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu  Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku OT) tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.824,99 €/ 21.284,89 kn. Tužitelj je u ovome premetu imao opravdan parnični troška kojega čine nagrade njegovu punomoćniku za zastupanje i to: za sastav tužbe 199,08 € /1.500,00 kn, za sastav 4 obrazloženih podnesaka od 14.10.2019., 06.11.2019.,15.12.2022. i 05.05.2023.., u iznosu od po 199,08€/1.500,00 kn za svaki podnesak, za zastupanje tužitelja na 4 raspravnih ročišta sa 199,08€/1.500,00 kn po ročištu. Na ime PDV-a na priznate nagrade punomoćniku tužitelja pripada iznos od 447,73€/3.374,93kn. Nagrada za pristup ročištu radi objave i uručenja presude zajedno sa PDV-om iznosi ukupno 124.43 €/937,48 kn. Sudska pristojba na tužbu iznosi 53,09€/400,00 kn,  a na presudu  142,37 €/ 1.072,68 kn. Trošak vještačenja iznosio je 265,45€/2.500,00 kn te isto također ulazi u opravdan parnični trošak tužitelja. Dakle, ukupan opravdan parnični trošak tužitelja iznosi 2.824,99€/21.284,89 kn te je taj iznos tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška, a kako je i riješeno u izreci. Obzirom je tužitelj uspio u predmetnoj parnici, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije osnovan u smislu čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa ga je sud odbio kao neosnovanog.

 

U Daruvaru, 16. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                Sutkinja

 

                                                                                                  Dajana Gabud Jandoš

 

 

 

 

 

P O U K A : Protiv ove presude  nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u  tri primjerka.

 

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik H. Č., B., A. K. M. 32
2. Odvjetničko društvo  Ž. i P. d.o.o., Z., S. cesta 32

 

 

 

__________________________________

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450