Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Kž-170/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Klaudije Grubišić kao predsjednika vijeća, Anice Filipović i Velimira Čolović kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Martine Pastor u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IM zbog kaznenog djela kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24– u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika IM i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenima protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-187/2025-6 od 7. ožujka 2025. na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika IM i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu okrivljenik IM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. te je temeljem odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca. Temeljem članka 54. KZ/11, okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koje se ima računati od trenutka lišenja slobode od 7. listopada 2024. (očitom omaškom navedeno 2025.) sve do 7. ožujka 2025..

1.1. Na temelju članka 190. stavak 8. i članka 79. KZ/11 od okrivljenika je trajno oduzeta droga privremeno oduzeta potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00292712, 00292713, 00292714, 00292715, 00292716 i 00292717 od 7. listopada 2024. te je odlučno da se trajno oduzimaju predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela te postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje kaznenog djela i to tri digitalne vage i mikser s vidljivima tragovima droge oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00292670 i 00292671 od 7. listopada 2024.

1.2. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. i članka 148. ZKP/08. naloženo je okrivljeniku podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 9.259,66 eura (devet tisuća dvjesto pedeset i devet eura i šezdeset i šest centi), od čega se iznos od 9.059,66 eura (devet tisuće i pedeset i devet eura i šezdeset i šest centi) odnosi na troškove toksikološkog vještačenja, a iznos od 200 eura (dvjesto eura) na paušalnu svotu.

2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u svezi članka 471. stavka 1. ZKP/08.) navodeći da je sud podcijenio otegotne okolnosti a precijenio olakotne. Priznanje okrivljenika na raspravi usmjereno je na izricanje blaže kazne a riječ je o većoj količini droge koja ostavlja velike posljedice na psihu konzumenata zbog čega se predlaže izricanje kazne zatvora u dužem trajanju.

3. Protiv navedene presude žali se i okrivljenik putem branitelja zbog odluke o kazni, zbog odluke o trajnom oduzimanju predmeta kao i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka navodeći u bitnom da je izrečena zatvorska kazne previsoka s obzirom na izostanak štetnih posljedica, navedeni predmeti su neutemeljeno oduzeti a iznos troškova kaznenog postupka je neprimjeren njegovim imovinskim mogućnostima slijedom čega predlaže izricanje blaže kazne.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Prije sjednice vijeća sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

6. Stranke i branitelj su uredno obaviješteni o održavanju sjednice drugostupanjskog suda na koju nisu pristupili.

7. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

8. Nije u pravu okrivljenik kad tvrdi da je prvostupanjski sud izrekao zatvorsku kaznu u previsokom trajanju, te nije u pravu državni odvjetnik kad tvrdi da je prvostupanjski sud izrekao preblagu kaznu odnosno da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca preniska kao i da okrivljeniku treba izreći kaznu zatvora u dužem trajanju.

9. Odluka o kazni mora uvijek sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

10. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju će izreći prvostupanjski sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije konkretnog inkriminiranog ponašanja te ukupnost njegovih obiteljskih i imovinskih prilika kao i ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

11. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne okrivljeniku kao olakotno cijenio činjenicu da je okrivljenik otac maloljetnog djeteta( obiteljske i materijalne prilike) kao i njegovo priznanje počinjenog djela čime je znatno pridonio skraćivanju trajanja postupka, kao i da je neosuđivana osoba, a od otegotnih motiv počinjenja djela i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra.

12. Slijedom navedenog, imajući u vidu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud te imajući u vidu navode istaknute u žalbi državnog odvjetnika i okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima mora voditi računa prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne.

12.1. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud cijenio utvrđene olakotne okolnosti te je pravilno utvrdio da se u ovom konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići jedino kaznom zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, a imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela i količinu pronađene droge, te je zaključak i ovog drugostupanjskog suda da se jedino kaznom zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseci u ovom konkretnom slučaju može ostvariti svrha kažnjavanja u smislu utjecanja na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja istog ili činjenja drugih kaznenih djela.

12.2. Stav je i ovog suda da suprotno žalbenim navodima okrivljenika slijedom svega navedenog nema mjesta izricanju blaže kazne, te je zaključak i ovog suda da će upravo ovako izrečena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja i to u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije.

13. Dakle, izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca prvostupanjski sud pravilno je ocijenio i težinu počinjenog kaznenog djela kao i sve okolnosti o kojima mora voditi računa pri odmjeravanju kazne iz članka 41. KZ/11. i članka 47. KZ/11. te ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se izrečenom kaznom zatvora dovoljno djelovati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela i to kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stav je i ovog suda da će se upravo ovako odmjerenom kaznom ostvariti dovoljna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, kao i da bi se strožom kaznom kako to predlaže državni odvjetnik pretjerano naglasila retributivna funkcija svrhe kažnjavanja.

14. Odluka o oduzimanju predmeta temelji se na pravilno utvrđenim činjenicama i valjanoj primjeni zakona jer je riječ o predmetima koji su bili namijenjeni za počinjenje kaznenog djela, a koji bi se i ubuduće mogli uporabiti za takvu namjenu.

15. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika koji se odnose na plaćanje troškova kaznenog postupka jer je odredbom članka 148. st. 1 ZKP/08 izričito navedeno…" kad sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, dakle, riječ je o imperativnoj normi, odnosno, oslobađanje od plaćanja troškova postupka nije moguće donijeti u prvostupanjskoj presudi, nego se isto eventualno može riješiti u trenutku prisilne naplate, sve u smislu odredbe 148. stavak 6. ZKP/08.

16. Naime, navedenom odredbom propisano je između ostalog da ako je imovinsko stanje okrivljenika u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koju je po zakonu dužna uzdržavati, da tada predsjednik vijeća, odnosno sudac može na obrazloženi zahtjev okrivljenika posebno donesenim rješenjem osloboditi ga dužnosti naknade tih troškova.

17. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu niti povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci presude.

Vukovar, 2. prosinca 2025.

predsjednik vijeća

Klaudija Grubišić