REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-318/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika HČ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj Kvm-14/2025 od 9. srpnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, a prisutnosti osuđenika i branitelja Maria Poljaka, odvjetnika u Zagrebu,

p r e s u d i o  j e

Žalba osuđenika HČ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici opozvana je uvjetna osuda osuđeniku HČ te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Virovitici broj K-223/2021 od 24. siječnja 2023., pravomoćne 7. studenog 2023., kojom je zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11 osuđenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uz rok provjeravanja od dvije godine i pod daljnjim uvjetom da u od roku šest mjeseci od pravomoćnosti presude ispuni posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, na način da nadoknadi štetu oštećenom TČ u iznosu od 1.508,44 eura.

2. Pravodobnu žalbu je podnio osuđenik po branitelju Mariu Poljaku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a sadržajno i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugom stvarno nadležnom sudu, s obzirom na počinjenju bitnu povredu i da se osuđenik i branitelj pozovu na sjednicu vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sukladno traženju osuđenika određena je javna sjednica na koju su pristupili osuđenik i branitelj Mario Poljak, odvjetnik u Zagrebu, dok nije pristupio uredno pozvan državni odvjetnik.

7. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer mu je teško povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje, budući da je u ovome predmetu u postupku odlučivanja o opozivu uvjetne osude sudjelovao sudac Ilija Samardžija iako je sudio u prvostupanjskom postupku u kojem je i donesena presuda, koja je predmetom opoziva uvjetne osude. Time žalitelj smatra da je njegovim sudjelovanjem u izvanraspravnom vijeću koje je odlučivalo o opozivu uvjetne osude povrijeđeno načelo nepristranosti suca i takvo sudjelovanje je protivno odredbi članka 32. stavka 1. točke 5. ZKP/08. Na ovaj način sudac Ilija Samardžija odlučuje i provodi sve postupke tj. donio je prvostupanjsku presudu i odlučivao je i u predmetima Kv-44/2024 i Kv-14/2025, što je protivno članku 32. stavku 1. točki 5. ZKP/08. Pritom se žalitelj poziva na više presuda Europskog suda za ljudska prava kako bi potkrijepio svoje navode, ali i navode da je osuđeniku onemogućeno iznošenje svojeg stava o opozivu uvjetne osude jer je usprkos dostavljanju medicinske dokumentacije, kojom se opravdao izostanak osuđenika, sud održao „raspravu“ i donio pobijanu odluku.

8. Prije svega se napominje da je jedno od temeljnih ustavnih i konvencijskih prava svakako pravo na pristup nepristranom sudu i pravo iznošenja obrane kao sastavnice prava na pravično suđenje, a u konkretnom slučaju bi to bilo očitovanje na prijedlog za opoziv uvjetne osude. U odnosu na prigovor da se nisu uvažili razlozi kojima se opravdao izostanak osuđenika taj je prigovor neosnovan jer je uvidom u predmetni spis predmeta utvrđeno da je izvanraspravno vijeće odgodilo održavanje sjednice 21. svibnja 2025. jer je po navodima branitelja osuđenik bio na službenom putu u Republici Srbiji, a odgođena je i 17. lipnja 2025. zbog bolesti osuđenika. Sjednica vijeća 9. srpnja 2025. je održana jer je dostava za osuđenika uredno iskazana i nije opravdao izostanak, dok nedolazak branitelja nije bila zapreka za održavanje sjednice vijeća. Jednako tako nije točno da se osuđenik nije mogao očitovati na prijedlog za opoziv uvjetne osude jer je po prvotnom prijedlogu za opoziv, upravo iz razloga što je osuđenik izjavio da će podmiriti dug, presudom broj Kv-44/2024 od 8. studenog 2024. određen novi rok od tri mjeseca da osuđenik ispuni posebnu obvezu pri čemu je bio upoznat s razlozima sadržanim u prijedlogu za opoziv uvjetne osude i omogućeno mu je očitovanje na isto.

8.1. U odnosu na prigovor da je u izvanraspravnom vijeću sudjelovao sudac Ilija Samardžija koji je donio prvostupanjsku presudu i da je time postupljeno protivno odredbi članka 32. stavka 1. točke 5. ZKP/08 i da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, i taj je prigovor neosnovan.

8.2 . Naime, odredbom članka 32. stavkom 1. točkama 1. do 5. ZKP/08 taksativno su navedeni razlozi za isključenje suca od obavljanja sudačke dužnosti. Jednako tako, točkom 5. navedenog članka i stavka je propisano da je sudac isključen od obavljanja sudačke dužnosti ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom. Osnova isključenja iz točke 5. temelji se na činjeničnoj povezanosti suca s predmetom postupka, pa stoga do njegova isključenja dolazi „ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom“. Predmetna se odredba odnosi na suca koji bi u žalbenom postupku ili u postupku povodom izvanrednog pravnog lijeka razmatrao odluku u čijem je donošenju prethodno sudjelovao, s obzirom na to da sudac ne može odlučivati o žalbi na vlastitu odluku. Analognom primjenom te odredbe, jednak bi učinak proizvelo i sudjelovanje u ponovljenom postupku onoga suca koji je u povodu žalbe ili izvanrednog pravnog lijeka donio odluku o ukidanju presude i njezinu vraćanju na ponovno suđenje i odluku. Dakle, u konkretnom slučaju, sudjelovanje navedenog suca u izvanraspravnom vijeću koje je odlučivalo o opozivu uvjetne osude, ne može se podvesti pod istaknuti razlog za isključenje. Jednako tako se ističe da se navedeno ne može podvesti niti pod razlog za isključenje iz članka 32. stavka 1. točke 4. ZKP/08 jer sudac Ilija Samardžija nije u istom predmetu provodio dokazno ročište ili dokazne radnje ili odlučivao o provođenju istrage jer se nigdje ne spominje da sudac koji je donio odluku u prvostupanjskom postupku ne bi mogao sudjelovati u postupku opoziva uvjetne osude jer se u tom postupku ne odlučuje o meritumu vezano za počinjenje kaznenog djela, već je li ili nije ispunjena posebna obveza iz prvostupanjske presude.

8.3. Nadalje, neosnovano se žalitelj poziva na presudu DeCubber protiv Belgije jer je istom utvrđeno da je sudac koji je sudjelovao u prvostupanjskom postupku sudjelovao u postupku istrage, kao što je promašeno pozivanje na presudu Piersack protiv Belgije u kojoj je utvrđena povreda jer je sudac u prethodnom postupku postupao kao javni tužitelj.

9. Žalitelj ističe da je razlog zbog čega nije mogao ispuniti svoju obvezu taj što oštećenik niti njegov opunomoćenik nikada nisu dostavili broj računa na koji bi se mogla izvršiti uplata s osnova posebne obveze. Ovakav prigovor je neosnovan jer čak i da je točan navod da su u postupku opoziva koji se vodio pod brojem Kv- 44/2024 zatražili na sjednici dostavu broja računa pa da oštećenik tome nije udovoljio, osuđenik, koji pritom ima i stručnu pomoć branitelja, je mogao zatražiti osnivanje sudskog pologa na koji bi uplatio dugovani iznos i time ispuniti svoju obvezu, a što nije učinjeno.

10. Po ocjeni drugostupanjskog suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud da iz čitavog dosadašnjeg ponašanja osuđenika je očito da nije postojala namjera ispuniti posebnu obvezu i popraviti štetu oštećeniku. Naime, ne samo da je od pravomoćnosti presude kojom je utvrđena posebna obveza proteklo više od godinu i pol dana, već niti po dodatnom roku od tri mjeseca za ispunjenje obveze koji je istekao u ožujku 2025. osuđenik nije niti djelomično ispunio obvezu, pri čemu se radi o mladoj i radno sposobnoj osobi koja sposobna raditi i privređivati.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta bitna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević