Poslovni broj P-154/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Sukno, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kneza Branimira 71D/II, protiv tuženika DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, radi predaje u suposjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, te punomoćnika tuženika, 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, preda tužitelju u suposjed 54/192 dijela suvlasništva nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica]. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u svojoj tužbi navodi da je suvlasnik za suvlasnički dio od 8/192 i 46/192, ukupno 54/192 dijela nekretnine, a koja predstavlja vrt ograđen kamenim suhozidom koji se nalazi do puta koji vodi do kuća stranka, a koji je položen na čest. zem. [katastarska čestica].upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da je tuženik 9. svibnja 2024.god. iskoristivši odsutnost tužitelja od kuće, te bez znanja i dopuštenja tužitelja kao suvlasnika navedenog vrta opisanog pod toč. I) presude, te očistio od raslinja navedeni vrt te u isti posložio više od stotinu sadnica vinove loze, a čime je gotovo u cijelosti zauzeo navedeni vrt, te je time tužitelju oduzeo suposjed navedenog vrta, zbog čega ga je tužitelj najprije pozvao dopisom - prijedlogom od 13. svibnja 2024. da mu prepusti u posjed 1/4 dijela navedenog vrta, a nakon toga dopisom - opomenom pred tužbu od 28. svibnja 2024., međutim, tuženik se na obadva dopisa tužitelja oglušio.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe da čini nespornom činjenicu da je tužitelj upisan kao suvlasnik uparničene k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 2704, za k. o. [katastarska općina]. Međutim, tuženik ističe da tužitelj nije suvlasnik, a niti suposjednik opisane nekretnine, a koja činjenica je utvrđena u parnici koja se vodila kod ovog suda, pod posl. br. P 227/13. Naime, u citiranom parničnom postupku u svojstvu tužitelja se legitimirala punica tužitelja i to baš FŽ iz [adresa], koja je u tom trenutku raspolagala sa zk izvatkom, koji bi sugerirao na suvlasništvo FŽ. Međutim, sud je u navedenoj parnici proveo brojne dokaze iz kojih je crpio zaključak da je upravo tuženik ove parnice, zajedno sa svojom majkom – sada pok. CŽ stekao vlasništvo putem dosjedanja. Ovaj parnični postupak je okončan Presudom P-227/13 od 15. siječnja 2014., koja je pravomoćna uslijed pravorijeka ŽS u Dubrovniku, br. Gž 687/14. Nadalje, tuženi navodi da je tužitelj upis suvlasništva na nekretnini iz tužbe stekao temeljem pravnih poslova s FŽ. Obzirom na navedeno, nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima, a sve sukladno načelu „ NEMO PLUS IURIS AD ALIUM TRANSFERRE POTEST QUAM IPSE HABET„ radi čega tuženik predlaže odbaciti tužbu tužitelja, budući se radi o presuđenoj stvari.

2.1. Naposljetku, tuženik navodi da čitanjem tužbe ne nalazi dokazne građe, osim zk izvatka na predmetu spora. Zk stanje nije najjači dokaz o postojanju prava vlasništva. O ovome se očitovala sudska praksa. Ovo, posebno na našem području, gdje je notorna činjenica da nitko ne raspolaže zk izvatkom koji se podudara sa stvarnim stanjem. Naime, taj dokaz jest jak (vlasnički list), ali nije neoboriv, jer da jest tada stjecanje vlasništva originarnim načinom, kojim se vlasništvo stječe na temelju zakona, neovisno o upisu u zemljišnu knjigu, ne bi bilo moguće, a upravo suprotno bilo je i jest propisano zakonima kojima se uređivalo i uređuje stjecanje vlasništva na temelju zakona (ranije OGZ, Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, sada ZV).

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem zk izvatka (list 4-5 spisa), opomene pred tužbu (list 6-7 spisa), Presudu i rješenje OS u Metkoviću P-227/13 (list 17-21 spisa), raspravni zapisnik (list 27-30 spisa), kupoprodajni ugovor (list 31-33 spisa), ugovor o darovanju (list 34 spisa), porezno rješenje (list 35 spisa), fotografije spornog vrta (list 39-45 spisa), povijesni izvadak (list 54-71 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. IŽ (list 79-80 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 81-83 spisa), saslušanjem parničnih stranaka (list 90-92 spisa), zemljišno knjižni spis Z-353/20 (list 99 spisa),vještačenje sudskog vještaka Zlatana Polića (list 101-107), kao i čitanjem i pregledavanjem spisa ovoga suda Z-353/2020, P-35/13 i P-272/13.

4. Predmet spora je dakle zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u suposjed 54/192 dijela suvlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

4.1. Ovdje valja napomenuti da kod ovakvog tipa, dakle prave vlasničke tužbe, nije bilo potrebe navoditi za koliki alikvotni dio se traži predaja u posjed jer bi to eventualno bilo pitanje u ovršnom postupku ili kod samog iskorištavanja određene nekretnine u suvlasništvu, međutim tužbeni zahtjev je određen i razumljiv pa je po istomu sud nastavio raspravljati.

5. Sud je izveo predložene pravno relevantne dokaze i to pregledom svih isprava priloženih spisu, te je odredio, po prijedlogu tužitelja, provedbu geodetskog vještačenja, a za koje geodetsko vještačenje tužitelj nije predujmio sredstva, pa je sud prešao preko izvođenja tog dokaza.

6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Iz zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tužitelj ĆŽ upisan kao suvlasnik iste za 8/192 dijela i 46/192 dijela vlasništva.

8. Iz iskaza tužitelja HŽ proizlazi:

- da je njegova supruga pored ovoga predmeta spora od svoje majke dobila jedan dio stare kuće konobe u vlasništvo te su oni trebali i riješiti jedan vrta ispred tog objekta da bi imali gdje parkirati i imali dvorište a to je bilo negdje oko 2010. godine,

- da kada su se raspitivali čiji je taj vrta, a koji nosi oznaku 310 k. o. [katastarska općina] dobili su informaciju da je to nekretnina od IŽ odnosno obitelji pok. PŽ,

- da su IŽ naslijedili supruga LŽ te sinovi,

- da su u mjestu [adresa] bili ZŽ koji se je kao najstariji sin pitao te UŽ dok su druga dva sina bili u Australiji,

- da im je tom prilikom ZŽ tražio 30.000,00 kn za tu nekretninu i to čak njima nije bilo ni skupo za isplatiti, ali su tražili da ugovor o kupoprodaji potpiše ili da tu bude prisutan i UŽ budući je isti nasljednik od pok. IŽ i ima svoj udio na što im je ZŽ rekao da to nije njihova briga da će on to s njim riješiti na način da će mu dati 5.000,00 kn,

- da on tada nije smio ući u taj rizik pa je otišao do UŽ da vidi s njim što i kako vezano za kupovinu vrtla i parkinga ispred kuće na što mu je isti rekao da je voljan prodati svoju ¼ nasljedstva te mu je za dug od cca 5.000,00 kn koji je on za njega uplatio HEP-u prodao svoje suvlasništvo od ¼ za te dvije nekretnine,

- da za jednu nekretninu nema nikakvih problema dok za ovu nekretninu koja je označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je razvidno ima problema,

- da je potpisnik ovoga ugovora sa UŽ bila njegova supruga iako je on vršio pregovaranje te da je ista također bila potpisnik i ugovora sa ZŽ kojemu su isplatili razliku dogovorene kupoprodajne cijene od 30.000,00 tj 25.000,00 kn budući su 5.000,00 isplatili UŽ, te su ih tada GŽ i UŽ uveli u posjed prodanih nekretnina,

- da su problemi vezano za utuženu nekretninu nastupili kada se pojavio ovdje tuženik DŽ koji je njemu rekao da je taj dio njegov i da je on u posjedu toga jer se već ranije mijenjao sa ZŽ, te da je to njegovo vlasništvo, a na što mu je on odgovorio da sve i da jest to mijenjao sa ZŽ zasigurno nije sa UŽ,

- da je sređivao svoje zemlje u određenom trenutku te je sa suprugom sklopio ugovor o darovanju a koji je priložen u spis temeljem kojega je on poslije, budući ista nije bila upisana, putem suda odnosno presudom zbog ogluhe svoje suvlasništvo upisao u nadležnu zemljišnu knjigu,

-da UŽ kao i njegov brat ZŽ od ove nekretnine koja je predmet spora žive cca 20-ak m,

- da koliko zna UŽ nije vidio da bi ovu nekretninu posjedovao DŽ a koji je prema naknadnim njegovim saznanjima ovu nekretninu zaposjeo i zamijenio sa ZŽ nekih godinu dana prije već što se je on sa suprugom uključio u pregovaranje za ovu nekretninu,

- da u trenutku samog sklapanja kupoprodajnog ugovora između UŽ i njegove supruge ŠŽ, UŽ je znao da je predmetna nekretnina već zamijenjena sa DŽ jer se isti i ljutio što se imovina iza njegova oca trguje bez njega odnosno bez njegovog pitanja,

- da je njegova supruga već bila tužila DŽ da uđe u posjed odnosno suposjed te svoje nekretnine koja je predmet sada ovoga postupka budući su prije pokušali mirno razvrgnuti njihovo evidentno suvlasništvo,

- da je bio i jedan postupak gdje je sklopljena neka vrsta nagodbe da tuženi skloni jedan kamen sa zida toga vrtla a što je i učinio,

- da je on u ovim predmetima zastupao svoju suprugu u svojstvu punomoćnika,

- da što se tiče ishoda tih postupaka gdje je bio punomoćnik misli da su negdje tužbe bile povučene, a negdje nagodbe, jer je bilo nekih sporova i oko troškova postupka,

- da prilikom sklapanja ugovora o darovanju kojim je njemu supruga ŠŽ darovala ovu predmetnu nekretninu, ista mu nije predala u posjed odnosno suposjed istu iz razloga jer ni ona sama nije mogla ući u posjed jer je istu već bio zaposjeo DŽ,

-da budući su se oko ove nekretnine vodili razno razni sporovi može reći da jedno sigurno zadnjih 10 godina ovu nekretninu nije nitko obrađivao niti je bio u posjedu sve dok nije tuženik očistio ovu nekretninu i pripremio za sadnju loze, a što je njega ponukalo da pokrene ovu parnicu,

- da je FŽ njegova punica i on je istu zaista zastupao jednom prilikom vezano za ovu nekretninu, a da li je već tada ovdje tuženik DŽ bio u posjedu te nekretnine ne zna točno jer je ta parnica bila davno,

- da je prilikom sređivanja zemljišno knjižnog stanja on u zemljišnoj knjizi tužio neke osobe koje su bile upisane ali se ne sjeća točno koje ali to su bili prednici njegove punice FŽ i prodavatelja UŽ,

- da kada ga pitamo za osobu H D zna da je ista sestra od njegove punice FŽ te ista ima ista prava kao i njegova punica, a ista tj. H D prava na ovu nekretninu ima samo na vlasničkom listu ali ne i na terenu,

- da zemljišno knjižno stanje ne odgovara stanju na terenu, ali u odnosu na njegov upisani dio odgovara jer je on svoje suvlasništvo stekao na dva načina tj. jedan manji dio od svoje punice FŽ isto darovanjem, a drugi dio izvođenjem od vlasništva pok IŽ koji je u posjedovnom listu pisan 1/1, a što je u ovome slučaju bilo stvarno stanje, a što je na ovome području i uobičajeno tj. da katastarski podatak točnije odgovara vlasništvu na terenu.

9. Iz iskaza tuženika DŽ proizlazi:

- da ima svoju kuću u ovome mjestu koja je udaljena cca 15 m od predmeta spora tj. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 19 m2 a koja nekretnina je samo dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je veća i što se tiče gornjeg dijela tu nemam nikakvih sporova,

- da tužitelj može kroz jedan dio te nekretnine doći do ove kuće koju je spomenuo, a koju je njegova supruga dobila od svoje majke dok je ovaj donji dio od 19 m2 od 2007. godine u njegovom vlasništvu i posjedu što svi susjedi i svi akteri ovih postupaka znaju,

- da je on te 2007. godine zamijenio jednu svoju nekretninu sa starim vlasnicima LŽ i GŽ iz razloga jer mu je trebala jedna nekretnina pored kuće na koju bih ostavljao sadnice i druge stvari,

- da je odmah po zamijeni stupio u posjed ove nekretnine, a što je znao i UŽ jer isti tu živi i viđa ga svaki dan a on je tu nekretninu odmah nakon zamijene i očistio i ušao u posjed,

- da problemi nastupaju kada tužitelj sa suprugom dolazi u ovo mjesto te ga kroz više navrata kroz povijest tuži što kao punomoćnik kao i sada osobno, a u tužbama obuhvaća kako njega tako i njegovu majku i suprugu,

- da prva tužba koju je pokrenuo je završila dogovorom na način da su mu dozvolili da dolazi do te svoje nekretnine a to je bilo 2010. godine u predmetu P-328/10 a koju daje na uvid i prilaže u spis te je dakle tom nagodbom stekao pravo da dolazi do te nekretnine, a to je upravo prolaz koji dijeli ovu predmetnu česticu 310 na gornji nesporni i donji sporni dio,

- da ga negdje 2013. godine FŽ tj. punica tužitelja koju isti zastupa ponovno tuži za ovaj sada sporni dio 19 m 2, a koji spor isti gube jer je utvrđeno da ista tu nema nikakvih niti knjižnih niti izvan knjižnih prava budući je on stvarni vlasnik te nekretnine,

- da se je kada je zaprimio tužbu u ovome predmetu iznenadio kada je vidio da je tužitelj sebe upisao u zemljišnu knjigu i to za ¼ dijela vlasništva iako isti cijeli ovaj period od kako je došao u ovo mjesto tj od 2009. - 2010. godine do danas zna da isti, kako on tako niti njegova supruga, nemaju nikakvih stvarnih prava na toj nekretnini,

- da je znao da isti nešto šuruje sa UŽ ali da je dio od 1/4 upisao u zemljišnu knjigu to nije znao,

- da što se tiče njegova posjedovanja ove predmetne nekretnine istu posjeduje kroz cijeli period od stjecanja 2007. godine do danas međutim 2019. godine je imao infarkt i oporavak je trajao neke 2-3 godine pa nije mogao čistiti predmetnu nekretninu ali bi na istoj uvijek bila koja njegova sadnica pa ispadne da je tužitelj iskoristio njegovo loše zdravstveno stanje i izbivanja po bolnicama te sebe upisao u zemljišnu knjigu, te tako pokušao i zaposjesti tu nekretninu,

- da je osobno znao i poznavao IŽ i to je bilo njegovo dok je bio živ,

-da je isti je od obitelji imao suprugu LŽ, sina GŽ, UŽ, F i C,

- da je poznavao i UŽ a kuća od istoga je udaljena od predmetnog vrtla koji je predmet spora cca 20-ak metara,

- da što se tiče samih pregovora oko zamjene nekretnina pregovori su vršeni sa LŽ i RŽ izravno a njemu je rečeno da je o tome UŽ obaviješten te da nema nikakvih problema na terenu,

- da sa UŽ osobno nije pregovarao kao niti sa drugom dvojicom sinova PŽ tj. I i Ć,

- da je što se tiče kuće IŽ i LŽ znao i staru kuću gdje su oni živjeli, te je pored te kuće bio jedan vrt.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj upisan u zemljišnu knjigu kao suvlasnik k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] za ukupno 54/192 dijela vlasništva, te da isti nije u posjedu niti suposjedu opisanog vrta.

11. Među strankama je sporno:

- identifikacija k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], odnosno da li ista predstavlja sporni vrt u cijelosti ili je taj vrt samo dio te zemljišnoknjižne čestice,

- da li je tužitelj stvarni suvlasnik predmetne k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] ili samo formalno upisani,

- da li je tuženik izvanknjižni vlasnik predmetne k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], te da li o tome ima saznanja tužitelj,

- da li tužitelj kao upisani ZK suvlasnik ima pravo na suposjed k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te posljedično tome ima li pravo na sudsku zaštitu tog svog prava.

12. Iz provedenih dokaza prvo treba napomenuti da je sud tijekom postupka, radi utvrđenja točnog identiteta i površine predmetne nekretnine, a kako je to i predložio sam tužitelj, odredio izvođenje dokaza geodetskim vještačenjem te je tužitelju naložio uplatu predujma za troškove vještačenja.

12.1. Tužitelj, iako je uredno pozvan, nije uplatio određeni predujam u ostavljenom roku, niti je zatražio njegovo produljenje, a niti je inzistirao na izvođenju toga dokaza jer po njemu je predmet spora nesporan.

12.2. Slijedom navedenog, sud nije proveo navedeni dokaz, te je prešao preko izvođenja toga dokaza.

12.3. Budući da su identitet i površina predmetne nekretnine sukladno iskazu tuženika sporni između stranaka, a sud bez stručnog geodetskog vještačenja nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenično stanje, tužitelj nije dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev (čl. 219. ZPP).

12.4. Kako tužitelj već tu nije dokazao osnovanost svoga zahtjeva, sud je već tada mogao odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Međutim, sukladno načelu pristupa sudu i legitimnim očekivanjima tužitelja odnosno da isti može do okončanja glavne rasprave drugim predloženim dokazima (kao npr. identifikacija, dogovor stranaka i sl.) dokazati identitet tužbenog zahtjeva i očekivati meritorno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, sud je odlučio izvesti i dokaze saslušanjem stranaka da utvrdi točno stanje stvari.

14. Nadalje, već iz tužiteljeva i tuženikova iskaza na sudu u svojstvu parničnih stranaka, a koji su u bitnome podudarni i sa dokumentacijom koja preleži spisu, u prvom redu priloženim spisima ovoga suda Z-353/2020, P-35/13 i P-272/13, povijesnim slijedom predmetne nekretnine, te ugovorom o darovanju (LS 34), proizlazi:

- da je tužitelj kao suvlasnik u 46/192 dijela upisan u zemljišnim knjigama temeljem darovnog ugovora zaključenog s svojom suprugom ŠŽ od 21. kolovoza 2019. (LS 34), a temeljem kojega je donesena presuda zbog ogluhe P- 870/19, a proveden upis temeljem rješenja Z-353/2020,

- da tuženik koristi cijelu nekretninu i ne dopušta mu suposjed,

- da je darovni ugovor od 21. kolovoza 2019. (LS 34), ništetan jer nije došlo do stvarne predaje nekretnine u posjed tužitelju,

-da iz izvedenih dokaza proizlazi da nakon zaključenja ugovora (a niti prije) tužitelj, a niti njegova supruga kao darovateljica, nikada nisu stupili u posjed predmetne nekretnine, niti je darovateljica istomu predala faktičnu vlast nad nekretninom, a niti je mogla jer je niti sama nije imala,

- da se u konkretnom slučaju radi darovnom ugovoru bez provedene predaje stvari u posjed, čime su izostali bitni elementi za valjan prijenos prava vlasništva,

- da upis u zemljišnim knjigama sam po sebi ne stvara pravo vlasništva ako je pravni temelj upisa ništetan, pa sud u parnici nije vezan za zemljišnoknjižno stanje, već mora utvrditi postoji li i valjan pravni temelj,

- da slijedom toga, pravni temelj upisa tužitelja u zemljišne knjige jest ništetan, pa se takav upis ne može smatrati valjanim stjecanjem prava suvlasništva.

15. Kako dakle tužitelj nije dokazao valjano stjecanje prava suvlasništva, to nije ni legitimiran zahtijevati predaju predmetne nekretnine u suposjed pa je tužbeni zahtjev u tome dijelu neosnovan.

16. Nadalje, pregledom spisa P-227/13 utvrđeno je da je tamo tužiteljica FŽ (punica tužitelja koju je upravo tužitelj kao odvjetnik zastupao u toj parnici) tužbom od 2013. godine tražila predaju u posjed predmetne nekretnine, između ostaloga upravo od ovdje tuženika, te da je pravomoćno utvrđeno sljedeće:

- da je FŽ bila je uknjižena kao suvlasnica nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to za 2/48 dijela (tj. sada 8/192 gdje je upisan ovdje tužitelj),

- da se kao posjednik predmetne nekretnine (kat. čet. br. 789 k. o. [katastarska općina]- nova izmjera), koja u naravi predstavlja vrt površine 19 m2, vodi IŽ iz [adresa],

- da je u toj parnici tuženik DŽ bio posjednik predmetne nekretnine,

- da je DŽ svoju nekretninu (vrt) što se nalazi u Roljevcu zamijenio za predmetnu nekretninu sa LŽ udovom IŽ i njezinim sinom ZŽ,

- da je dugogodišnji posjednik predmetne nekretnine bio IŽ, a nakon njega LŽ,

- da FŽ nije bila u posjedu predmetne nekretnine,

- da se prilikom zamjene nekretnina ZŽ obvezao o zamjeni obavijestiti svoga brata SŽ koji živi u [adresa], kao i braću u Australiji,

- da je nakon toga DŽ stupio u posjed predmetne nekretnine i da mu to nitko nije branio,

- da je UŽ, jedan od nasljednika IŽ i LŽ, prodao ¼ dijela vrta ŠŽ, kćerki tužiteljice, i to nakon zamjene nekretnina,

- da je na temelju ovakvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud u presudi P- 227/13 (ista potvrđena od ŽS u Dubrovniku GŽ-687/14) zaključio da je LŽ, kao dugogodišnji posjednik predmetne nekretnine, stekla pravo vlasništva na istoj dosjelošću, te je bila ovlaštena raspolagati tim vrtom i zamijenila ga je sa ovdje tuženikom DŽ, a u trenutku kada su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prestaje vlasništvo dotadašnjih uknjiženih suvlasnika, dakle, prestaje i suvlasništvo osoba koje su bile uknjižene na predmetnoj nekretnini. Slijedom toga sud je i zaključio da DŽ ima pravo na posjed nekretnine, pa je stoga odbio tužbeni zahtjev u odnosu na njega, a u odnosu na ostale tuženike odbio tužbeni zahtjev jer one nisu u posjedu predmetne nekretnine.

17. Naime u svome iskazu i sam tužitelj navodi da nikada nije stupio u posjed predmetne nekretnine pa zato i pokreće ovaj postupak.

17.1. Uvidom u povijesni slijed (list spisa 65-71) proizlazi da je tužitelj i ovaj svoj suvlasnički udio od 8/192 dijela vlasništva stekao darovanjem od 23. travnja 2019. od tada upisane suvlasnice FŽ (svoje punice), a koja je pak kako je prethodno navedeno pravomoćno izgubila parnicu za predaju u posjed predmetne nekretnine upravo protiv ovdje tuženika, a koju je pak tada zastupao upravo ovdje tužitelj.

17.2. Iz svega toga proizlazi da je i to darovanje ništetan pravni posao jer nije došlo do stvarne predaje nekretnine u posjed tužitelju, čime su izostali bitni elementi za valjan prijenos prava suvlasništva, pa je tužbeni zahtjev i u tome dijelu neosnovan.

18. Prema odredbi članka 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV) da bi u postupku pred sudom vlasnik/suvlasnik ostvario svoje pravo na predaju stvari od osobe koja posjeduje njegovu stvar on mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo/suvlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

18.1. Nadalje, sukladno čl. 163. st. 1. ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku odnosno suvlasniku, ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

19. S obzirom da je provedenim dokazima utvrđeno da je tuženik DŽ stupio u posjed predmetnog vrta nakon izvršene zamjene nekretnina sa sad pokojnom LŽ i njezinim sinom ZŽ još od 2007. godine, da isti posjeduje pošteno, samostalno i zakonito, da cijelo vrijeme štiti i brani svoj posjed kako na terenu tako i u mnogobrojnim pokrenutim sudskim postupcima, a što je ovdje tužitelj morao znati što zbog mjesta spora koji mu je uz kuću, što iz razloga jer je već kao punomoćnik učestvovao u prijašnjim identičnim postupcima, pa isti zasigurno nije u dobroj vjeri rješavao vlasništvo predmetne nekretnine, te se upisivao u nadležnu zemljišnu knjigu kao suvlasnik, pa po ocjeni ovog suda tužitelju ne pripada pravo na posjed predmetnog vrta, radi čega je u odnosu na tuženika tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u cijelosti.

20. Glede troška valja istaknuti da je tuženik uspio u cijelosti, te je valjalo sukladno čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, oslonom na Tbr. 7., 8. i 9 . Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika obračunati iste.

21. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu po punomoćniku, te pristupa na ročišta 19.08.2025., 21.10.2024., te 27.10.2025., po 100 bodova, odnosno za svaku radnju iznosi 200,00 EUR-a kako je i traženo + PDV 25% što ukupno iznosi 1.000,00 EUR-a, pa je stoga i riješeno kao u toč.II. izreke presude.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Metkoviću, 2. prosinca 2025.

S u d a c :

Gabriel Stanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu rješenja ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa rješenja ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja, e-Oglasna ploča

2. Punomoćniku tuženika, e-Oglasna ploča