REPUBLIKA HRVATSKA

P-1931/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja KD, vlasnika obrta za usluge [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 323,03 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 207,41 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 3. rujna 2025. radi isplate iznosa od 323,03 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu u vlasništvu Entrega d.o.o. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 1.173,48 eura. Tuženik je platio račun u iznosu od 850,45 eura, a razliku od 323,03 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni rada koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj s Entrega d.o.o. sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju. Navodi da su tuženik i Entrega d.o.o. sklopili ugovor o kasko osiguranju.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Osporava visinu potraživanja koja se odnosi na cijenu sata rada. Navodi da tužitelj i tuženik nisu u ugovornom odnosu i da je tuženik sklopio ugovor o kasko osiguranju s vlasnikom vozila. Navodi da je tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj, ali je bez obzira na to odabrana skuplja radionica. Osporava tužiteljev cjenik jer ga je tužitelj izdao sam sebi. Navodi i da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao e-mail korespondenciju (list 14- 15, 62 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 24-27 spisa), račun (list 50 spisa), izvid štete (list 52-53 spisa), dopis (list 54-57 spisa), potvrdu o plaćanju (list 58-61 spisa), cjenik (list 64 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 66- 69 spisa), dopise (list 70-71 spisa), izvadak iz uvjeta kasko osiguranja (list 79 spisa), uputu o radionici za popravak vozila (list 80 spisa), ponudu Auto Hrvatska d.d. (list 88 spisa), račune (list 113, 115, 118, 121, 124, 127, 129 spisa), dopise (list 114, 116, 117 spisa), potvrde o plaćanju (list 119, 120, 122, 123, 125, 126, 128, 130, 131 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 72,60 eura sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da se 28. srpnja 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu Entrega d.o.o.

7. Tuženik općenito navodi da osporava pasivnu legitimaciju. Međutim, tuženik također navodi da je s vlasnikom vozila sklopio ugovor o kasko osiguranju. Prema tome, nesporno je da su tuženik i oštećenik sklopili ugovor o kasko osiguranju oštećenog vozila, a iz te činjenice proizlazi pasivna legitimacija tuženika.

8. Iz računa broj 175-V01/1 od 18. listopada 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila Entrrega d.o.o. Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje taj račun oštećeniku sukladno izvidu štete za predmetno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 1.466,85 eura s pdv-om (1.173,48 eura bez PDV-a).

9. Iz potvrde o plaćanju proizlazi da je tuženik platio tužitelju iznos od 850,45 eura na ime naknade štete na vozilu 24. listopada 2024.

10. Nije sporno da se preostali iznos od 323,03 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. To proizlazi iz navoda tuženika koji tvrdi da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u tužbi.

10. Iz računa proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata limarskih radova u količini od 15,00 sati u iznosu od 41,44 eura po sati i cijenu sata lakirerskih radova u količini od 8,00 sati u iznosu od 41,44 eura. Količina radova obračunata je u skladu s izvidom štete jer je i tuženik u izvidu štete naveo da je potreban količina 15,00 sati za limarske radove i 8,00 sati za lakirerske radove. Stoga je neosnovana tuženikova tvrdnja da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete.

11. Iz izvatka iz tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje proizlazi da je točkom I.2. tih uvjeta određeno da naturalna restitucija osiguranog vozila u skladu s tim Uvjetima podrazumijeva popravak oštećenih dijelova vozila, pod uvjetom da je popravak ekonomski opravdan, pri čemu tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila.

12. Iz upute o radionici za popravak vozila od 2. kolovoza 2024. proizlazi da je tuženik tom uputom uputio osiguranika da izvrši popravak vozila u jednoj od sljedeće dvije radionice:

- Auto mall Split d.o.o.

- Auto Hrvatska d.d.

13. Okolnost što oštećenik nije popravio vozilo u radionicama Auto mall Split d.o.o. i Auto Hrvatska d.d., koje je odredio tuženik, ne dovodi do isključenja tuženikove obveze naknaditi u potpunosti štetu na vozilu, uključujući i stvarnu cijenu radnog sata radionice u kojoj je vozilo popravljeno jer takvo isključenje tuženikove obveze nije određeno predmetnim Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila. Čak i ako osiguranik nije popravio vozilu u radionici koju je odredio tuženik, tuženik je i dalje dužan nadoknaditi u potpunosti nastalu štetu na vozilu.

14. Tuženik ne može vezati svoju obvezu naknade štete nametanjem osiguraniku da popravi vozilo u svojem vlasništvu u točno određenoj servisnoj radionici. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta (ili u blizini mjesta svog boravišta) u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Okolnost što bi eventualno servisne radionice Auto mall Split d.o.o. ili Auto Hrvatska d.d. imale nižu cijenu radnog sata ne znači da trošak cijene radnog sata tužitelja kod kojeg je tuženik popravio vozilo ne predstavlja štetu na vozilu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja niti doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih oštećenici ne bi smjeli popravljati vozilo kod bilo kojeg servisera koji posluje na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 1. listopada 2024. navedeno da cijena radnog sata za limarske i lakirerske radove za osobna vozila iznosi 41,44 eura po satu uvećano za PDV. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga. Sud je prihvatio tužiteljev cjenik kao vjerodostojan jer ne postoje okolnosti koje bi ga dovele u sumnju, odnosno okolnosti iz kojih bi proizlazilo da tužitelj primjenjuje neki drugi cjenik.

15. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka te provođenjem prometnog vještačenja jer nisu bili važni za odluku. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka jer nastanak prometne nesreće nije sporan između stranaka. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka i tužitelja na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenik popravio vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenik svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupio tužitelju.

16. Sud je odbio tuženikov prijedlog za izvođenjem prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata lakirera u mjestu i u vrijeme popravka, na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima s područja oštećenika. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te oštećenik ima pravo na naknadu štete, uključujući i cijenu radnog sata servisa kod kojeg je popravio vozilo, neovisno o tome što vozilo nije popravljeno u servisnim radionicama koje odredi tuženik. Nije bilo potrebno niti pribavljanje isprava od tužitelja u pogledu računa popravka vozila jer se odlučne činjenice mogu utvrditi iz tužiteljevog cjenika i ispostavljenog tužitelju. Pri tome valja istaknuti da tuženik niti ne iznosi činjenicu u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da bi tužitelj ostalim klijentima naplaćivao neku drugu cijenu, različitu od one koja proizlazi iz cjenika u spisu.

17. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su Entrega d.o.o. i tužitelj sklopili taj ugovor 5. ožujka 2025. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da Entrega d.o.o. ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 175/V01/1 i izvidu štete broj 241803201547/2 u iznosu od 323,03 eura. Iz toga proizlazi da je Entrega d.o.o. ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 850,45 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 323,03 eura.

18. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

19. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 323,03 eura.

20. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina oštećenika prema tuženiku u iznosu od 323,03 eura po osnovi dijela naknade štete u vidu razlike cijene sata rada pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije.

21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 22. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz izvida štete proizlazi da je on izvršen 2. kolovoza 2024. Stoga, u svakom slučaju, odštetni zahtjev podnesen je najkasnije 2. kolovoza 2024. Tužitelj potražuje zatezne kamate od 19. listopada 2024. sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za trgovačke ugovore jer je nesporno da su ugovor o kasko osiguranju sklopili Entrega d.o.o. i tuženik. Prema tome, i ugovaratelj osiguranja Entrrega d.o.o. i tuženik su trgovačka društva, dakle, trgovci sukladno odredbi čl. 3. st. 6. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23), a sklapanje ugovora o kasko osiguranju spada u predmet poslovanja tuženika kao osiguravajućeg društva pa je predmetni ugovor o kasko osiguranju trgovački ugovor sukladno odredbi čl. 14. st. 2. ZOO-a.

23. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

24. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

25. Vrijednost predmeta spora je 323,03 eura.

26. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 22. listopada 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, ročišta od 6. studenog 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 150,00 eura. Tužitelju su priznati i troškovi PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 37,50 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura u kojem iznosu je je platio kako to proizlazi iz potvrde na list 72 spisa i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 207,41 eura.

Zagreb, 2. prosinca 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku